magnetska rezonancija

magnetska rezonancija, MR, NMR
Neinvazivna dijagnosticka metoda prikaza tijela pomoću snažnih magnetskih polja. Jakim elektromagnetima stvaraju se snažna magnetska polja. Izloženi magnetskom polju, atomi vodika i nekih drugih elemenata počinju odašiljati radiovalove rezonantnih frekvencija čime odaju svoj položaj u prostoru. Te valove hvataju antene postavljene oko bolesnika, a podaci se prosljeđuju do računala koje obrađuje dobivene podatke. Tako nastaju tomografske slike tijela, koje odgovaraju gustoći rasporeda atoma vodika. Ova je metoda posebno indicirana za prikazivanje mozga, kralježnice, zglobova i abdominalnih organa.

mišićna distrofija

mišićna distrofija
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva
Mišićne distrofije su grupa nasljednih, progresivnih poremećaja mišića koji rezultiraju mišićnom slabošću, a međusobno se razlikuju po određenom rasporedu zahvaćenosti mišića. Variraju prema kliničkoj slici i patološkim pojavama, te prema načinu nasljeđivanja.
Facioskapulohumeralna (Landouzy-Dejerine) mišićna distrofija obično se javlja između 7. i 20. godine života, a karakterizirana je slabošću facijalnih mišića (mišića lica)i ramenog obruča. Simptomi koji se rano pojavljuju su poteškoće sa zatvaranjem očiju, podizanjem ruku i zviždanjem. Životni vijek ovih bolesnika je normalan. U mišićnoj distrofiji zdjeličnog pojasa javlja se slabost u mišićima zdjelice, te u mišićima gornjih dijelova nogu.
Najčešći i najznačajniji oblik je Duchenneova distrofija. To je nasljedni poremećaj vezan uz kromosom X, a karakteristična je progresija mišićne slabosti u gornjim dijelovima udova, što rezultira propadanjem mišićnih vlakana koji onda budu zamijenjeni vezivnim tkivom. Poremećaj se javlja kod 1 od 3000 muške novorođenčadi.
Klinička slika
Simptomi Duchenneove distrofije tipično se javljaju u dobi od 3. do 7. godine. Započinje geganje u hodu, hod na prstima, lordoza (pogrbljenost) a zbog toga su česti padovi i teškoće pri ustajanju i penjanju stepenicama. S vremenom se razvije fleksijska kontraktura (prema unutra savijeni i zakočeni zglobovi) udova i skolioza (iskrivljenje kralježnice), te pseudohipertrofija mišića listova (prividno povećanje mišića) jer se zbog propadanja mišića u listovima nagomilalo masno tkivo i vezivo. Većina bolesnika stoga već u dobi od 10 ili 12 godina završava u invalidskim kolicima, a umiru zbog komplikacija s disanjem u dobi od 20 godina. Uz to može biti i zahvaćen srčani mišić; 90% ih ima patološki promijenjen EKG (elektrokardiogram).
Dijagnostička obrada
Temelji na kojima se postavlja dijagnoza su karakteristična klinička slika i nalazi, dob nastupanja bolesti, te obiteljska anamneza (podaci o bolestima u obitelji). Ovi nalazi potkrepljuju se i nalazom elektromiografije, mišićne biopsije (uzimanje uzorka mišićnog tkiva), te imunološkim analizama. Preporuča se stoga uvijek obraćanje velikim medicinskim centrima.
Liječenje/prognoza
Specifičnog liječenja nema, no svakodnevno davanje prednizona (kortikosteroid) omogućuje značajno poboljšanje kroz duže razdoblje. Međutim prednizon dovodi i do određenih nuspojava, pa se daje samo bolesnicima s izraženim funkcionalnim smetnjama. U sporoprogresivnim oblicima treba razmotriti i mogućnost kirurške korekcije deformacija. Treba provoditi umjerenu tjelovježbu što je dulje moguće, a pasivno vježbanje može produljiti vijek pokretljivosti i u teških bolesnika. Bolesnik treba i voditi računa o svojoj tjelesnoj težini.
Izvor: plivazdravlje.hr

miješana bolest vezivnog tkiva

miješana bolest vezivnog tkiva, Sustavna upalna reumatska bolest koju obilježava niz kliničkih očitovanja koje se mogu uočiti i u drugim kolagenozama (Raynaudov sindrom, sklerodaktilija, artritis, miozitis, neuritis) te visok titar protutijela protiv molekule U1-RNP. Prognoza ovisi o tome koji su organi zahvaćeni. Osnovni proces liječi se primjenom glukokortikoida, ponekad u kombinaciji s drugim imunosupresivnim lijekovima.

morbili

morbili, ospice, vrlo zarazna virusna bolest karakterizirana povišenom temperaturom, kašljem i osipom koji se širi.
Grupa: Dječje bolesti
Uzrok, učestalost i faktori rizika
Ospice uzrokuje virus. Infekcija se širi kapljicama iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Razdoblje inkubacije prije nego što se obično pojave simptomi je 7 do 14 dana. Imunitet protiv bolesti se stvara nakon cijepljenja, nakon aktivne infekcije, a pasivni imunitet kod djeteta čija je majka imuna traje tijekom većeg dijela prve godine života. Prije nego što je cijepljenje postalo široko rašireno, ospice su bile vrlo česta bolest u djetinjstvu, tako da je 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Broj slučajeva ospica znatno je pao pa su ospice danas rijetka bolest i javljaju se samo sporadično. Osjetljive osobe su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke, i osobe koje su odbile cijepljenje. Mladež i mlade odrasle osobe koje nisu primile drugo cjepivo također su osjetljivi.
Simptomi
Nakon 7 do 14 dana od izloženosti virusu obično se javlja povišena tjelesna temperatura uz bolove u mišićima, suhi kašalj zvuka poput laveža psa i upala očne spojnice (konjunktivitis). Javlja se bol u grlu (faringitis) i iscjedak iz nosa. Nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma bolesti na sluznici usne šupljine javljaju se za ospice specifične Koplikove pjege. Te točkice nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenom areolom. Dan dva nakon pojave Koplikovih pjega pojavi se specifičan osip po koži. Osip počinje na čelu i ispod uha te na vratu. Osip je pjegast i sitnocrven i u roku od 24 do 48 sati proširi se po trupu i ekstremitetima. Temperatura može biti vrlo visoka (do 40 st. C). Osip u početku pjegast kasnije postaje poput malih crvenih kvržica uz lagani svrbež. Kvržice mogu i krvariti. Bolesnik može bit osjetljiv na svjetlo. Razmak između pojave prvih simptoma i pojave osipa je obično 3 do 5 dana.
Liječenje
Ne postoji specifično liječenje ospica. Paracetamol može sniziti temperaturu i smanjit bolove u mišićima. Potrebno je bolesnika njegovati, dati mu dovoljno tekućine (mlaki čaj i juha), omogućiti mu odmor u lagano zamračenoj prostoriji.
Prognoza
Ukoliko ne dođe do komplikacije ospice prolaze bez posljedica.
Komplikacije
Bakterijska infekcija može izazvati upalu srednjeg uha, bronhitis ili upalu pluća. Encefalitis se pojavljuje kod otprilike 1 slučaja ospica na 2000 - 3.000 slučajeva. Ukoliko se javi vrlo je ozbiljna komplikacija s mogućim smrtnim ishodom. Hemoragične ospice su rijetka komplikacija i uzrokuju krvarenje.
Kada se treba obratiti liječniku?
Ospice moraju dijagnosticirati kod liječnika kako bi se postavila dijagnoza i evidentirala bolest, liječnik će vjerojatno preporučiti skidanje temperature, sredstvo protiv bolova i kućnu njegu. No liječniku se svakako treba obratiti u slučaju ako se pojavi bol u uhu, produktivni kašalj ili ako se jave grčevi (konvulzije) ili ako se simptomi ne počnu ublažavati nakon tjedan dana. Simptomi koji zahtijevaju hitnu intervenciju uključuju grčeve i generalizirano krvarenje (rijetko).
Prevencija
Rutinsko cijepljenje djece u dobi od 15 mjeseci s MO-PA-RU (morbili, parotitis, rubeola) cjepivom sprečava infekciju. Druga MO-PA-RU imunizacija (cjepivo) sada se daje u I razredu osnovne škole (ili prilikom upisa).
Izvor: plivazdravlje.hr

mijelografija

mijelografija, Kontrastna rentgenska metoda pretrage subarahnoidnog prostora kralježnične moždine (spinalni subarahnoidni prostor). Kao kontrastno sredstvo se primjenjuje zrak i uljne otopine spojeva joda. Mijelografskim pregledom se dobivaju informacije o prohodnosti i anatomiji subarahnoidnog prostora. Indikacije za mijelografski pregled su kompresija kralježnične moždine, kongenitalne greške razvoja, tumori i ciste kralježnične moždine, protruzije i prolapsi intervertebralnih diskova.
Izvor: cardionet.hr

mamografija

mamografija, Metoda rentgenskog snimanja dojke koja se izvodi specijalno građenim aparatom – mamografom. Mamograf je prilagođen snimanju upravo tkiva dojke koje je niske gustoće i koje bi uobičajenim rentgenskim snimanjem slabo apsorbiralo rentgenske zrake te tako dobivene snimke ne bi imale dovoljnu oštrinu. Mamografija je danas uz ultrazvuk dojke screening metoda u ranom otkrivanju karcinoma dojke kao i drugih promjena kao npr. dobroćudne promjene dojke. Mladim djevojkama se preporučuje (nakon 25.godine) jedanput godišnje obaviti ultrazvučni pregled jer je tkivo dojke u mlađoj dobi zgusnuto i puno žljezdanog tkiva te je otežana apsorbcija rentgenskih zraka, dok se starijima ženama preporučuje obavezno mamografija jedanput godišnje. Razlikuju se nativna mamografija, kod koje se obavlja snimanje dojki bez uporabe kontrastnih sredstava (točnost je 85 – 90%), MR-mamografija te digitalna mamografija. MR-mamografija (MRM) koristi tehniku magnetske rezonancije i ima veću točnost od nativne mamografije (oko 98%), no nije široko prihvaćena kao screening meoda zbog često lažno pozitivnih rezultata kod dobroćudnih tvorbi dojke. Digitalna mamografija omogućuje digitalni prikaz slike te samim time preciznije proučavanje detalja slike jer omogućuje povećanje te pohranu nalaza i usporedbu s nalazom od prijašnjeg pregleda.
Izvor: cardionet.hr