dijagnoza

dijagnoza je izraz koji se u medicini koristi za prepoznavanje pojedine bolesti.
Dijagnozu postavlja liječnik na osnovu anamneze - dobivenih podataka o bolesniku i njegovoj bolesti - kao i simptoma, te rezultata različitih morfoloških i funkcionalnih pretraga.
Najjednostavnije metode pretrage su fizikalne - inspekcija, palpacija, perkusija i askultacija. Nešto složenije su one laboratorijske te one kojima se bolesnik podvrgava pregledu uz pomoć različitih medicinskih aparata.
Razlikovanje različitih bolesti se naziva diferencijalna dijagnoza.
Dijagnostika podrazumijeva sve postupke koji se provode da bi se spoznala bolest pacijenta (dijagnoza) preko zapažanja i tumačenja uočenih simptoma koji upućuju na nju.
U današnje vrijeme zbog velikog napretka medicinske tehnologije, dijagnostika predstavlja ogromno područje čijim razvojem znatno doprinosimo očuvanju zdravlja i brzom uklanjanju bolesti. Stari liječnici su govorili da je dobra dijagnostika dobro liječenje, a da je liječenje bez dijagnostike kao traženje igle u plastu sijena i to u mraku.
Budući da nam današnja tehnološka dostignuća omogućuju znatno efikasnije liječenje, u današnje vrijeme liječenje bez dijagnostike predstavlja tešku povredu liječničke etike.

drenaža

drenaža, Odvođenje sekreta iz rane.

dren

dren, Sredstvo uz pomoć kojeg je moguće bolje istjecanje tjelesnih sekreta iz tjelesnih šupljina, prostora ili rane na tijelu.
Dren je svako sredstvo koje omogućuje što bolje istjecanje tjelesnih sekreta ili ekskreta iz tjelesnih šupljina, prostora ili rane

dojka

dojka, mliječna žlijezda (lat. mamma, grč. mastos) najveća je kožna žlijezda. To je modificirana žlijezda znojnica, koja se u žena razvija u funkcionalni organ, a u muškarca ostaje rudimentirana. Krajem prvog mjeseca embrionalnog razvitka, duž ventrolateralne strane trupa, od osnove ruke do osnove noge, razvijaju se mliječne pruge. Od njihovih kranijalnih dijelova razvijaju se mliječne žlijezde. Urastanjem zadebljanog epidermusa u mezenhim iz njegovog distalnog dijela izrasta niz epitelnih tračaka (do 25), od kojih se razviju glavni odvodni kanali režnjeva mliječne žlijezde (ducti lactiferi). Potkraj fetalnog života epitelni tračci se razgranavaju i u njima se pojavljuje lumen. Prema vani, ducti lactiferi se otvaraju u udubinu, od koje se, kratko nakon rođenja, formira bradavica, proliferacijom mezenhima iz dubine. Grananje epitelnih tračaka, koji predstavljaju buduće mliječne kanaliće, nastavlja se i nakon rođenja. Kod muškaraca, grananje prestane prije puberteta, pa mliječna žlijezda ostane nerazvijena. Kod žene se, u doba puberteta, dioba epitelnih tračaka nastavlja, uz istodobno gomilanje masnog tkiva. Konačno razgranjenje i formiranje žljezdanih dijelova i njihova diferencijacija u smjeru sekrecije, završava za vrijeme trudnoće, a u starosti nastupa senilna involucija.
Bolesti dojke
Grupa: Ženske bolesti i stanja
Bolesti dojke mogu se podijeliti u dobroćudne i zloćudne (rak dojke). U dobroćudne bolesti dojke ubrajaju se ciste, kvržice, fibroadenomi, iscjedak iz bradavice, infekcije i ginekomastija. Bol u dojci, ciste, te nedefinirane kvržice često se pojavljuju zajedno i obuhvaćene su zajedničkim nazivom fibrocistične bolesti. Mala je vjerojatnost da su fibrocistične bolesti povezane s opasnošću od pojave raka dojke.
Mastalgija
Najčešći dobroćudni poremećaj dojke je mastalgija, bol u dojci. Bol može biti povezana s menstrualnim ciklusom ili pojavom opipljivih cista u dojci, kada se bol može olakšati aspiracijom ciste s iglom. Kod žena mlađih od 30 godina nije potrebno raditi citološku analizu aspirirane tekućine (analiza stanica dobivenog uzorka, radi otkrivanja eventualnih patoloških, zloćudnih stanica), no ukoliko je tekućina krvava ili se ubrzano ponovno nakuplja, treba posumnjati na rak u samoj stjenci ciste i u tom slučaju odstraniti cijelu cistu.
Fibroadenomi
Fibroadenomi su dobroćudni tumori koji se najčešće razvijaju kod mladih žena, često i tinejdžerki. Mogu se zamijeniti s rakom dojke, no bolje su ograničeni i pokretni pri opipu. Mogu se odstraniti kirurški u lokalnoj anesteziji, no često recidiviraju.
Iscjedak iz bradavice
U manje od 10% slučajeva iscjedak iz bradavice predstavlja patološki znak Ukoliko je iscjedak krvav uzrok može biti intraduktalni papilom. U postavljanju dijagnoze i lokalizaciji tvorbe pomažu osim palpacije i rutinska ili kontrastna duktografijska mamografija. Ako se ovim pretragama ne otkrije rak dojke, znači da je uzrok iscjetka vjerojatno dobroćudan. Mliječni iscjedak kod žena koje nisu upravo rodile razlog je za endokrinološku obradu.
Infekcije
Infekcije dojke su rijetke, osim u postporođajnom dobu ili uslijed ozljede. Ako se javi u drugim okolnostima, treba ispitati eventualne poremećaje, kao i mogući rak.
Ginekomastija
Povećanje muške dojke tijekom puberteta je normalno i obično prolazno, a slične promjene mogu se javiti i tijekom starenja. Može biti jednostrana ili obostrana, a kod oba spola može biti uzrokovana uzimanjem lijekova ili endokrinim poremećajima. Ultrazvukom testisa otkrivaju se tumori testisa koji izlučuju estrogen, a kompjutorizirana tomografija (CT) i magnetska rezonanca (MR) trbuha mogu otkriti eventualne tumore nadbubrežne žlijezde koji luče estrogen. U većini slučajeva nije potrebno liječenje.
Rak dojke
Prisutnost raka dojke u obiteljskoj anamnezi (podaci o bolestima u obitelji) povećavaju rizik nastanka raka dojke (ukoliko se radi o sestri, majci, kćeri). Rizik je povećan i kod žena s postojećim in situ ili invazivnim karcinomom. Povećana je opasnost i kod žena s ranom pojavom prve menstruacije, kasnom menopauzom ili prvom trudnoćom u kasnijoj životnoj dobi (iznad 30.). U više od 80% slučajeva slučajno se otkriva kao kvržica. Nalaz pri pregledu otkriva masu jasno različitu od okolnog tkiva dojke. Uznapredovali oblik karakteriziran je pričvršćenoću za stijenku prsnog koša ili kožu iznad. Ukoliko su zahvaćeni i aksilarni limfni čvorovi (ispod pazuha), te povećanje supraklavikularnih i infraklavikularnih (iznad i ispod ključne kosti), mala je vjerojatnost izliječenja kirurškim zahvatom. U terapiji se još koriste i zračenje, te kemoterapija. Za postavljanje dijagnoze koristi se biopsija tkiva, mamografija, aspiracija iglom i citološka analiza dobivenog uzorka. Za prevenciju raka dojke važan je samopregled, redoviti pregled onkologa (ginekologa), te mamografija i ultrazvuk učestalošću s obzirom na dob (iznad 40, svakih 1-2 godine, ovisno o nalazu).
Karcinoma in situ
Češći je u mlađim dobnim skupinama, a današnji postotak od više od 15% učestalosti u SAD-u, rezultat je boljeg pretraživanja (skrining) pacijentica. Ovaj karcinom se u potpunosti nalazi unutar kanalića dojke, bez invazije okolnog zdravog tkiva.
Duktalni karcinom in situ
Ovaj se oblik pojavljuje u premenopauzalnih i postmenopauzalnih žena, opipljiva je masa i često je ograničen na samo jedan kvadrant dojke. Čini 43% dijagnosticiranih raka dojke u žena od 40 do 49 godina, i 92% u žena od 30 do 39 godina. Ukoliko se ne liječi, velika je vjerojatnost razvoja invazivnog karcinoma, no budući je lokaliziran, može se u potpunosti operativno odstraniti.
Lobularni karcinoma in situ
Otkriva se obično slučajno jer ne stvara nikakvu opipljivu masu, najčešće u premenopauzalnih žena. Između 25 i 35% bolesnica s ovom dijagnozom razvija invazivni oblik karcinoma nakon pritajenosti (nekad i do 40 godina). Jednako učestalo se pojavljuju na obje strane.
Invazivni duktalni i lobularni tumori
Ovo su najčešći tipovi invazivnog raka, oko 90%, i imaju lošiju prognozu.
Izvor: plivazdravlje.hr

dijeta

dijeta, Određen način unošenja hrane i pića u kome količinu i vrstu hrane i pića određuje liječnik; apsolutna d., dijeta pri kojoj je bolesnik stavljen na potpuno gladovanje (obično pri akutnoj upali bubrega ili krvarenju iz grizlice u želucu ili na dvanaesniku); Gersonova d., dijeta koja je ranije preporučivana bolesnicima koji imaju lupus vulgaris ili tuberkulozu drugih organa, a sastoji se od hrane bez kuhinjske soli s malo masti i proteina, a s mnogo ugljikohidrata, vitamina i mineralnih soli; Karellova d., mliječna dijeta koja se ranije često upotrebljavala pri nafritisu i u srčanoj dekompenzaciji. K. d. je obično trajla 7 do 10 dana. Danas se rijetko upotrebljava, jer u potrebnoj količini mlijeka ima dosta natrija i klorida; neslana d., dijeta koja se sastoji u tome da uzeta hrana praktički ne sadrži kuhinjske soli (najviše 2-3 g. za 24 sata); Noordenova d., v. zobna d.; Patekova d.; dijeta u kompenziranom stadiju ciroze jetre. To je hiperkalorijska i hiperproteinska (150 g/24 h) dijeta; presna d., v. sirova d.; Sippyjeva d., dijeta u liječenju želudačne grizlice kojom se teži da se neutralizira slobodna kiselina želučanog soka. Sastoji se u davanju mliječne hrane i sredstava koja neutraliziraju slobodnu kiselinu; sirova d., ishrana sirovim, nekuhanim povrćem i voćem. Sin. presna d.; zobna d., dijeta koja se nekad primjenjivala pri šećernoj bolesti u slučaju acidoze. Sastoji se iz određene količine zobne kaše. Sin. Noordenova d.

dijabetičko stopalo

dijabetičko stopalo, Komplikacija šećerne bolesti koja nastaje zbog promjena na krvnim žilama, živcima te pridruženoj bakterijskoj infekciji. Kod većine dijabetičara se uz ubrzani proces ateroskleroze na velikim krvnim žilama stvaraju specifične promjene i oštećanja na malim krvnim žilama (mikroangiopatija) te oštećenja na perifernim živcima (periferna neuropatija). Takav bolesnik ima istovremenu vrlo slabu cirkulaciju nogu i stopala, a zbog promjena na živcima i smanjeni osjet boli. Zbog smanjenog osjeta bolesnik nije svjestan udaraca i traume te bolesnici često zadobijaju rane po stopalima. Jedanput stvorena rana zbog smanjene prokrvljenosti i loše prehrane tkiva teško zacijeljuje i ostaje otvorena. Vrlo brzo dolazi do bakterijske infekcije kojoj su dijabetičari i inače podložniji od ostalih osoba. Na koži stopala rana se ubrzo pretvara u gnojni čir (ulkus) neugodnog mirisa koji je karakteristično bezbolan. Liječenje se provodi kirurškim odstranjenjem odumrlog (nekrotičnog) tkiva u rani. Vrlo je važno prevenirati ozljede te naučiti osobe sa šećernom bolesti kako da vode brigu o stopalima tj. da ne nose pretijesnu obuću, održavaju redovito higijenu stopala u toploj vodi (ne prevrućoj) te da obrate pažnju na moguće ozljede stopala.

depresija

depresija, lat. Depressio; Stanje povišenog afekta u smislu tuge, praćeno usporenošću mišljenja i pokreta s neodređenim strahom, opadanjem volje i raznim hipohondričnim senzacijama, naročito izraženim izjutra. Može biti endogene (melanholija) ili egzogena, kao reakcija na teške doživljaje. V. melancholia, psyhosis, cyclothymia; d. psychica.
Također je poznata i pod nazivom "klinička depresija", a spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.
Podjela
Postoje tri glavne vrste depresije:
- Početna laka depresija
- Srednja prolazna depresija
- Teško depresivno stanje
Simptomi
* promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut. * poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu. * opće usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji * osjećaj tjeskobe; * manjak energije; * nesposobnost uživanja u stvarima; * manjak koncentracije; * osjećaj zaboravljivosti; * negativne misli o budućnosti; * osjećaj krivice; * okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja; * osjećaj beznađa; * preokupiranost bolestima; * gubitak apetita kao rezultat gubitka težine; * smanjena želja za seksom.
Epidemiologija
Broj muškaraca kod kojih će se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena je taj broj nešto veći i iznosi od 20% do 25%.

dijabetes insipidus

dijabetes insipidus, Karakterizira ga neodoljiva žeđ (polidipsija), izlučivanje velike količine mokraće niske specifične težine (poliurija) i opasnost od dehidracije i hiperkalijemije (povišene razine kalija u krvi). Uzrok mu je povremeni ili trajni poremećaj neurohipofize i nedostatno lučenje antidiuretskog hormona (ADH – hormon koji smanjuje izlučivanje vode u bubrezima). Bolest može nastati naglo, najčešće nakon traume glave ili operacije u blizini hipofize, a može se javiti i postupno. Rjeđe nastaje zbog neosjetljivosti bubrežnih tubula na antidiuretski hormon (nefrogeni dijabetes insipidus).

dextrocardia

dextrocardia, Dekstrokardija. Urođena anomalija položaja srca. Kada se srce više nalazi na desnoj strani prsnog koša.

demencija

demencija, Stečeni, trajni gubitak intelektualnih sposobnosti; intelektualno propadanje čovjeka.

dermatomiozitis

dermatomiozitis, Sustavna bolest vezivnog tkiva vjerojatno autoimune naravi, a koju obilježavaju upalne promjene i slabost mišića ramenog i zdjeličnog obruča koje su praćene tipičnim promjenama na koži. Na kapcima bolesnika može se vidjeti karakterističan crvenkasto-plavkasti osip (takozvani heliotropni osip). Bolesniku je značajno narušeno zdravlje, gubi na težini, može imati visoku vrućicu. Zbog zahvaćanja mišića teško je pokretan – ne može ustati, niti hodati stubama, a ne može niti podići ruke iznad vodoravne crte. Dijagnoza bolesti postavlja se fizikalnim pregledom, raščlambom biokemijskih nalaza u krvi (povišena razina enzima kreatin kinaze dokazuje oštećenje mišića), uzimanjem uzorka mišića za mikroskopsku analizu (biopsija mišića) te elektromiografskom pretragom. Prilikom dijagnostičke obrade treba voditi računa o činjenici da se u bolesnika s dermatomiozitisom otkrivaju tumori češće nego u ostaloj populaciji. Neliječena bolest završava smrtnim ishodom. Liječenje dermatomiozitisa sastoji se u primjeni glukokortikoida (često u kombinaciji s citostaticima). Obično je potrebno dugotrajno liječenje i uporna fizikalna terapija.

dacryocystitis

dacryocystitis, Dakriocistitis. Upala suzne vrećice.

dacryoadenitis

dacryoadenitis, Dakrioadenitis. Upala suznih žlijezda.

dijaliza

dijaliza, Postupak odstranjivanja određenih molekula iz krvi, kod pacijenata oboljelih od burežnih bolesti. V. hemodijaliza.

dermoabrazija

dermoabrazija, Otklanjanje tetovaže ili slojeva kože.

dermis

dermis, Koža. Pokrov tijela, i ujedno najveći organ tijela.

dermatosis

dermatosis, Dermatoza. Opći naziv za sve kožne bolesti.

dermatolog

dermatolog, Liječnik specijalista za kožne bolesti.

dermatologija

dermatologija, Grana medicine koja se bavi bolestima kože.

dermatitis

dermatitis, Upala kože.

dekompenzacija

dekompenzacija, Stanje kod kojeg su autonomni kompenzacijski mehanizmi otkazali ili su poremećeni.

diplopija

diplopija, Dvoslika.

dolores

dolores, Bolovi. Porođajni bolovi, trudovi.

dypsomania

dypsomania, Dipsomanija. Povremena neodoljiva potreba za uzimanjem alkoholnoh pića.

duodenitis

duodenitis, Upala dvanaesnika (duodenuma).

duodenalni

duodenalni, Vezan za duodenum.

duodenum

duodenum, Dvanaesnik, dvanaesterac. Početni dio tankog crijeva.

Dupuytrenova kontraktura

Dupuytrenova kontraktura ili Dupuytrenova bolest, Bolest palmarnog ligamenta ruke - vezivne ovojnice dlana (palmarne aponeuroze) kod koje dolazi do stvaranja tvrdih vezivnih čvorova i snopova.
Promjena koju uzrokuje skvrčavanje vezivne membrane koja se nalazi u dlanu ispod kože. Zadebljanjem ovojnice tj. zbog skvrčavanja vezivne membrane u dlanu smanjuje se pokretljivost tetiva mišića koji su zaduženi za savijanje prstiju na rukama i dolazi do postupnog skvrčavanja prstiju prema dlanu. Bolest se lako prepoznaje budući da prsti ostaju u savijenom položaju (fleksiji). Najčešće su zahvaćeni 4. i 5. prst. Obično je moguće prilikom pregleda bolesnika napipati tvrde i uglavnom bezbolne kvržice u dlanovima. Uzroci su brojni: česte ozljede dlanova, težak tjelesni rad, alkoholizam. Liječenje je moguće samo kirurškim zahvatom kojim se oslobađaju tetive mišića zaduženih za savijanje prstiju.
Bolest se javlja u srednjoj i starijoj dobi, češće u muškaraca, a u polovici slučajeva na objema šakama. Također, ova bolest se češće viđa kod oboljelih od ciroze jetre, epilepsije, šećerne bolesti i alkoholičara.

dahtanje

dahtanje, Teško i ubrzano disanje.

diferencijalna krvna slika

 
DIFERENCIJALNA KRVNA SLIKA (DKS): referentne vrijednosti

Segmentirani neutrofili

M/Ž: 0,44 – 0,72

Nesegmentirani neutrofili

M/Ž: Do 0,02

Eozinofilni granulociti

M/Ž: Do 0,07

Bazofilni granulociti

M/Ž: Do 0.01

Limfociti

M/Ž: 0,20 – 0,46

Monociti

M/Ž: 0,02 – 0,12

Sedimentacija eritrocita	M: 2 – 13
	Ž: 4 - 24

APTV	M/Ž: 29,7 – 38,7

Protrombinsko vrijeme, P

M/Ž: 0,70 – 1,20

Ključne riječi: laboratorijske pretrage | diferencijalna krvna slika | segmentirani neutrofili | nesegmentirani neutrofili | eozinofilni granulociti | bazofilni granulociti | limfociti | monociti | sedimentacija eritrocita | APTV | protrombinsko vrijeme |

dysenteria

dysenteria, dizenterija, srdobolja, crijevna bolest koju izazivaju šigele i amebe. Izvor bolesti je samo čovjek, a prenosi se fekalno-oralnim putem; amebna d., subakutna ili kronična recidivirajuća bolest debelog crijeva koju izaziva Entamoeba histolytica. Bolest počinje postepeno bolom u trbuhu, i 5-6 stolica dnevno. One su tekuće i sadrže sluz, a ponekad i krv. Bol i proljev obično prođu spontano posle 7-20 dana, pa nastane zatišje do sljedećeg povrata; bacilarna d., izaziva ju više tipova šigela, od kojih su najčešće S. sonne i S. flexner. Upalne promjene su uglavnom na završnom dijelu kolona, te bolesnik ima 5-20 krvavosluzavih stolica dnevno, koje su praćene tenezmima i lažnim pozivima. Bacilarna dizenterija traje 7-10 dana.
MKB-10: A00-A09 Crijevne infektivne bolesti

dehidracija

dehidracija, Poremećaj ravnoteže tekućina u tijelu (smanjenje tjelesne količine vode), koji nastaje uslijed povećanja gubitka, a smanjenja unosa tekućine u organizam, najčešće uslijed jakog proljeva, povraćanja, znojenja ili smanjenog unosa tekućine.