mastocitoza

mastocytosis, mastocitoza, lokalno ili prostrano nagomilavanje mastocita u tkivima; kad je infiltracija u koži izražena, onda je mastocitoza poznata kao urtikarija pigmentoza; m. systemica, u kojoj mastociti infiltriraju u limfne žlijezde, koštanu srž, krv, jetru i slezenu. Sin. leucaemia mastocytica.

menstruacija

menstruacija i menstrualni poremećaji
Posjet ginekologu preporuča se ako primijetite da vam menstruacija kasni više od 35 dana (ako ste otklonili mogućnost trudnoće), ako je krvarenje obilno ili ima neugodan miris i ako su bolovi prejaki i ne prestaju.
Grupa: Ženske bolesti i stanja
Ostali nazivi: Menstruacija, Mjesečnica
Što je menstruacija?
Reprodukcijski organi. Maternica (uterus) je organ u obliku kruške smješten između mjehura i zadnjeg crijeva. Sastoji se iz dva dijela - tijela i vrata maternice. Kod žena koje nisu trudne maternica je veličine šake, a stjenke su joj urušene i spljoštene. Za vrijeme trudnoće stjenke maternice se razmiču s rastom zametka. Vrat je donja trećina maternice, s otvorom koji omogućuje istjecanje menstrualne krvi iz maternice u rodnicu (vaginu). Sa obje strane tijela maternice nalaze se jajovodi (Fallopijeve tube). Pri kraju svakog jajovoda nalazi se po jedan jajnik. Jajnici su organi u kojima se proizvode jajašca sa oko 200.000 do 400.000 folikula (folliculus na latinskom = vrećica). Sadrže tvari potrebne za proizvodnju zrelih jajašca ili ovuma. Maternica je obložena endometrijem koji tokom trudnoće postaje sve deblji i ispunjen krvnim žilama za smještaj i potporu razvoju fetusa. Ako nema začeća endometrij se raskida i odlazi kao dio menstrualnog krvarenja. Menstrualno krvarenje sadrži još krv i sluznicu iz vrata maternice i rodnice.
Reprodukcijski procesi koji prethode menstruaciji. Menstrualni ciklus odražava promjene koje se događaju u endometriju - ovojnici koja oblaže maternicu. Slojevi endometrija oljušte se na kraju ciklusa i dijelom su menstrualnog krvarenja. Menstrualni ciklus uglavnom se dijeli na faze: folikularnu (ili proliferativnu) fazu, ovulaciju i lutealnu (ili sekretornu) fazu.
Folikularna (proliferativna) faza. Folikularna faza uključuje menstrualno krvarenje nakon čega dolazi do proliferacije (rasta i zadebljanja) endometrija. Obično traje 10 do 14 dana. Kako bi proces bio jasan važno je shvatiti kako se broje dani menstrualnog ciklusa. Prvi dan je obično prvi dan krvarenja. Krvarenje u prosjeku traje 6 dana. U to su vrijeme koncentracije estrogena i progesterona najniže. Na kraju menstrualnog krvarenja počinje proliferativna faza kada endometrij počinje rasti i postajati deblji. Koncentracije FSH-a se povećavaju i stimuliraju dozrijevanje nekoliko folikula tijekom perioda od dva tjedna, dok jajašca ne dosegnu svoju trostruku veličinu. U tom razdoblju FSH također potiče jajnike na proizvodnju estrogena, koji stimulira snažno bujanje LH-a oko 14. dana. Zatim to bujanje LH-a aktivira ovulaciju kod koje najveće folikule pucaju i jajašce odlazi u jedan od dva jajovoda.
Ovulacija i sekretorna (lutealna) faza. S ovulacijom (obično 14. dana u 28-dnevnom ciklusu) proliferativna faza prestaje i počinje sekretorna (lutealna) faza koja traje oko14 dana. Ovo se obično zove predmenstrualnim razdobljem. Nakon ovulacije, pod utjecajem LH-a rasprsnuti folikul razvija se u corpus luteum, žuto tkivo koje proizvodi progesteron. Zajedničkim djelovanjem progesteron i estrogen potiču tkivo kojim je obložena maternica na pripremu gustog sloja krvnih žila na koje se oplođeno jajašce može pričvrstiti i dalje razvijati. Ako je jajašce oplođeno, taj sloj krvnih žila se pretvara u posteljicu. Corpus luteum nastavlja proizvoditi progesteron i estrogen. Kada ne dođe do oplodnje, corpus luteum propadne u oblik koji se naziva corpus albicans (latinski za "bijelo tijelo"), a koncentracije estrogena i progesterona padaju. Na kraju sloj endometrija se ljušti i gubi s menstrualnim krvarenjem.
Faze i karakteristike menstruacije
Prva menstruacija (menarha). Prva menstruacija ili menarha obično nastupa u dobi od 12 do 13 godina. Najnovija ispitivanja, međutim, pokazuju da danas djevojčice ranije ulaze u pubertet. Prekomjerna težina rizični je faktor za rani početak puberteta.
Dužina mjesečnog ciklusa. Tokom prve godine do dvije godine menstruacija može biti vrlo nepravilna. Iza toga se ciklus stabilizira i u prosjeku traje 28 dana. Međutim, normalni ciklus može trajati i 20 do 40 dana. Dob je bitan faktor za varijaciju ciklusa. Prosječno ciklus traje 33 dana kod žena mlađih od 21 godine a 26 dana kod 40-godišnjakinja. Ciklus se produži u dobi od 46 godina te doseže u prosjeku 31 dan u dobi od 49 godina. Mršave žene i sportašice obično imaju dulje cikluse. Žene koje piju alkoholna pića redovito imaju kraće cikluse.
Dužina krvarenja. Krvarenje kod mladih djevojaka u prosjeku traje 6,6 dana. Nakon 21. godine menstrualno krvarenje u prosjeku traje 6 dana sve do menopauze. Treba međutim napomenuti da oko 5% zdravih žena ima krvarenje kraće od 4 dana, a 5% duže od 8 dana. Mršave žene, naročito one koje puše, obično duže krvare, a sportašice kraće. Žene koje kao kontracepciju koriste maternične uloške (spiralu) obično imaju duža krvarenja.
Prestanak menstruacije. Menstruacija, naravno, prestaje za vrijeme trudnoće. Kod nekih žena nastavlja se neregularno krvarenje u prvom tromjesečju. Takvo krvarenje može biti prijetnja nadolazećeg pobačaja pa se odmah treba obratiti liječniku. Za vrijeme dojenja žene će rijetko imati ovulaciju 8 tjedana nakon porođaja. Nakon tog vremena menstruacija se obično vraća i žena opet postaje plodna. Predmenopauza počinje kad intervali između krvarenja postaju sve duži a prestaje s menopauzom (potpunim prestankom menstruacije). Menopauza obično nastupa u dobi od oko 51 godine, a kod pušačica i ranije.
Što su poremećaji menstruacije?
Amenoreja (izostanak menstruacije). Amenoreja je izostanak menstruacije. Obično se razlikuje primarna, kad se menstruacija uopće nije pojavila, i sekundarnu amenoreja, kad su krvarenja u početku bila pravilna pa počinju biti sve rjeđa ili potpuno izostanu. Smatra se da je amenoreja nastupila ako menstruacija preskoči barem tri ciklusa. Djevojku koja ne dobije menstruaciju do 16-te godine treba poslati na pregled zbog sumnje na primarnu amenoreju. Rijetki i slabi menstrualni ciklusi (oligomenoreja) su vrlo česti u ranom pubertetu i nisu zabrinjavajući. U početku menstrualnih krvarenja, prvih par godina se ciklusi obično ne reguliraju. Čak i normalni ciklusi kod odraslih žena mogu svaki mjesec varirati za nekoliko dana. Kod nekih žena menstrualno krvarenje javlja se svaka tri tjedna, kod drugih svakih pet tjedana. Jačina krvarenja također je različita, krvarenje može biti obilno ili slabo. Ponekad krvarenje može izostati a sljedeće krvarenje nakon toga može biti obilno, što je najvjerojatnije posljedica preskočene ovulacije a ne pobačaja. Zabrinjavajuće je ako ciklusi traju manje od 21 dan, a krvarenja više od osam do deset dana ili ciklusi jako vremenski variraju tokom nekoliko mjeseci. Takvi slučajevi ukazuju na probleme s ovulacijom.
Menoragija (Obilno krvarenje). Obilno krvarenje ili menoragija javlja se kod 9% do 14% svih žena i može biti posljedicom niza problema. Duga krvarenja (oko sedam dana) te česta mijenjanja tampona ili uložaka nisu uvijek pokazatelj menoragije. Svega dvije trećine žena koje se žale na obilna krvarenja zaista i gubi zabrinjavajuću količinu krvi. Ako mijenjaju uloške ili tampone češće od sat vremena, žene bi se trebale posavjetovati sa svojim liječnikom. Stvaranje ugrušaka je kod obilnih krvarenja često i nije razlog za zabrinutost. Međutim u slučaju krvarenje između ciklusa ili u vrijeme trudnoće treba posjetiti liječnika. Kapljice ili lagano krvarenje kod djevojčica koje su tek dobile menstruaciju nije neobično, a ponekad se javlja tokom ovulacije i kod mladih odraslih žena.
Dismenoreja (Snažni menstrualni grčevi). Kod svih žena se tokom krvarenja javljaju kontrakcije maternice, ali kod nekih ti grčevi mogu biti česti i vrlo intenzivni. U tim slučajevima govorimo o dismenoreji (bolna menstruacija). Dismenoreja može biti primarna i sekundarna. Primarna je posljedica normalnih kontrakcija mišića maternice i ima je više od polovice žena s menstruacijom. Kod sekundarne dismenoreje su menstrualni bolovi posljedica abnormalnih medicinskih stanja, kao na primjer endometrioze.
Predmenstrualni sindrom. Prije početka menstruacije oko tri četvrtine svih žena ima neke simptome koji ukazuju na variranje koncentracije hormona. Kod oko polovice njih ti su simptomi blagi i ne utječu na njihov normalni svakodnevni život. Druga polovica ima teške simptome, jedan od kojih je i depresija. Najčešće je predmenstrualni sindrom (PMS) posljedica kombinacije fizioloških i psiholoških faktora i kulturalnih stavova. Žene kojima je dijagnosticiran PMS ne mogu normalno funkcionirati prije menstrualnog krvarenja.
Fizički simptomi. Gotovo sve žene žale se na nadutost, osjetljivost dojki i lagani, privremeni dobitak težine. Kod nekih žena se javlja ciklička mastopatija, bol u dojkama nakon ovulacije intenzitet koje se pojačava za vrijeme lutealne faze i nestaje tokom menstruacije. Od ostalih simptoma mogu se pojaviti gastrointestinalne smetnje, glavobolje, osipi, bol u mišićima i zglobovima, umor, gingivitis, lupanje srca, poremećaj ravnoteže, valovi vrućine, preosjetljivost na zvukove i mirise, uznemirenost i nesanica.
Emocionalni simptomi. Emocionalna preosjetljivost je česta. Žene se žale na niz simptoma uključujući depresiju, tjeskobu, ljutnju i uznemirenost. Žale se i na oslabjelu koncentraciju ili izvjestan gubitak pamćenja, iako je u nedavnom ispitivanju malih razmjera utvrđeno da žene koje pate od PMS-a, usprkos osjećaju da nisu kako treba, na testovima mentalne oštrine provedenima u pred-menstrualnoj fazi postižu jednake rezultate kao i žene koje ne pate od PMS-a. Teška depresija, razdražljivost i napetost prije menstruacije zajedno se nazivaju pred-menstrualnim disforičnim poremećajem (ili kasnim - lutealnim disforičnim poremećajem). Procjenjuje se da poremećaj zahvaća 3% do 8% žena u reprodukcijskim godinama. Ovi simptomi mogu se pojaviti kod većine menstrualnih ciklusa s pogoršanjem oko tjedan dana prije menstruacije te smirenjem nakon toga. U rijetkim slučajevima javljaju se deluzije i halucinacije. Treba međutim napomenuti da se kod nekih žena prije menstrualnog krvarenja javljaju vrlo pozitivne navale kreativne energije. Spolni nagon je različit kod različitih žena, kod nekih je smanjen a kod drugih pojačan.
Koji su uzroci poremećaja menstruacije?
Uzroci amenoreje (izostanka menstruacije). Kod adolescenata potrebno je izvjesno vrijeme da se ovulacija ustali, a ponekad krvarenja čak i prestanu na nekoliko mjeseci. Svaki puta kada zakasni krvarenje, treba provjeriti ne radi li se o trudnoći, iako svaka stresna situacija, čak i zabrinutost za trudnoću, može odgoditi krvarenje. Poremećaji u ovulaciji obično su uzrokom vrlo nepravilnih menstruacija ili čestog preskakanja menstrualnih ciklusa. Kod žena starijih od 40 godina koje se približavaju menopauzi, ovulacija postaje neredovita i čak može nekoliko mjeseci izostati.
Pretjerana tjelovježba i promjene težine. Sindrom poznat pod nazivom trijas sportašica povezuje se s poremećajima uzimanja hrane, amenorejom i osteoporozom (smanjenjem gustoće kostiju). Ako se ne prepozna, ovaj se sindrom može razviti u ozbiljan poremećaj. Vjeruje se da prekomjerna tjelovježba (na primjer trčanje oko 20 sati tjedno tokom velikog broja mjeseci) utječe na smanjenje spolnih hormona. U jednom je ispitivanju, međutim, utvrđeno da tjelovježba može djelovati zaštitno te da su u tim slučajevima glavni razlozi amenoreje niske koncentracije hormona leptina. Leptin izlučuju masne stanice, koncentracija mu pada kada se manje masnoće odlaže u stanice, što se događa kod žena koje intenzivno vježbaju. Izgleda da niske koncentracije leptina smetaju spolnim hormonima, naročito luteinizacijskom hormonu. Ova smetnja mogla bi biti posljedicom primitivnog zaštitnog biološkog mehanizma, čija je svrha spriječiti potencijalno štetne trudnoće za vrijeme gladovanja. Treba međutim napomenuti da se amenoreja može pojaviti kod mladih žena s poremećajem u uzimanju hrane čija tjelesna težina je normalna ili viša, što ukazuje na to da su za reprodukcijske poremećaje i amenoreju odgovorni drugi faktori a ne niske zalihe masti. Ekstreman višak težine također se povezuje s nepravilnostima, vjerojatno zato jer se nešto estrogena proizvede u masnim stanicama, a to može utjecati na ciklus.
Sindrom policističnih jajnika. Sindrom policističnih jajnika javlja se kod 6% žena a rezultat je toga što jajnici stvaraju velike količine androgena (muških hormona), pogotovo testosterona. Povećano stvaranje androgena dovodi do visokih koncentracija LH-a i niskih koncentracija FSH-a, pa folikuli ne mogu proizvesti zrelo jajašce. Kad ne proizvode jajašca, folikuli nabreknu tekućinom i pretvaraju se u ciste. Svaki puta kada je jajašce zarobljeno u folikuli formira se nova cista, pa jajnik nabrekne i ponekad do veličine grejpfruta. Kad nema ovulacije, progesteron se više ne proizvodi, a koncentracije estrogena ostaju normalne. Povećane koncentracije androgena (hiperandrogenizam) mogu izazvati pojačanu dlakavost lica i akne, dok su druge muške karakteristike, kao dublji glas i povećani klitoris, rijetke. Amenoreja i oligomenoreja (vrlo slabo krvarenje) prilično su uobičajene. Uzrok pojave policističnih jajnika još je uvijek nepoznat, iako su istraživači naveli da mnoge žene s tim poremećajem imaju povećane koncentracije inzulina ali ga tijelo ne može efikasno koristiti, stanje poznato kao rezistencija na inzulin. Takve visoke koncentracije inzulina mogu povećati proizvodnju androgena u jajnicima nekih žena s genetskim defektom koji uzrokuje takvu reakciju na inzulin.
Povišene koncentracije prolaktina. Hormon prolaktin proizvodi hipofiza koja stimulira proizvodnju majčinog mlijeka. Visoke koncentracije prolaktina kod žena koje nisu trudne ili ne doje mogu međutim inhibirati ovulaciju te tako prouzročiti amenoreju. Povišene koncentracije prolaktina mogu ukazivati na tumor hipofize. Pojava mlijeka kod žena koje nisu trudne niti ne doje (pod nazivom galaktoreja) je simptom koji ukazuje na visoke koncentracije prolaktina i treba ga ispitati. Neki lijekovi, uključujući oralna kontracepcijska sredstva (tablete) i neki antipsihotici, također mogu povećati koncentraciju prolaktina.
Drugi medicinski problemi. Terapije karcinoma mogu uništiti folikule i poremetiti funkciju jajnika. Turnerov sindrom je rijedak genetski poremećaj kod kojega nedostaje kromosom X, pa se ne razvijaju funkcionalni jajnici. Problemi sa štitnjačom, bilo da hormona štitnjače ima previše (hipertiroidizam) ili premalo (hipotiroidizam) mogu prekinuti ciklus. Malapsorpcijski sindrom kod celijakije s poremećajima probave, također se povezuje s kasnim pubertetom, ranom menopauzom i amenorejom. Cushingova bolest (poremećaj nadbubrežne žlijezde) također može prouzročiti amenoreju.
Uzroci menoragije (preobilnog krvarenja)
Gotovo sve žene u neko doba svojeg reprodukcijskog života imaju obilna menstrualna krvarenja. Tumori maternice su česti uzroci obilatog krvarenja. Žene koje uzimaju oralna kontracepcijska sredstva, one kod kojih krvarenja počinju kasno ili one koje se približavaju menopauzi često imaju povremene menoragije. Izoliran slučaj obilatog krvarenja može biti pobačaj. Kada se krvarenje pojavi u vrijeme uobičajeno za menstruaciju, manje je vjerojatno da je razlog pobačaj. U nekim slučajevima liječnici ne mogu dijagnosticirati uzroke menoragije. Ako uslijed neravnoteže estrogena i progesterona dođe do preskakanja menstruacije, može se pojaviti prekomjerno bujanje endometrija, pa kad se krvarenje konačno pojavi ono može biti vrlo obilno. Žene s menoragijom često imaju vrlo visoke koncentracije prostaglandina i endotelina, supstancija koje značajno doprinose dilataciji (širenju) krvnih žila. Čini se da endotelini stupaju u interakcije s dušičnim oksidom, supstancijom koja opušta glatke mišiće oko krvnih žila. Prostaglandini također doprinose kontrakcijama maternice. Adenomioza, kod koje se endometrijske žlijezde usade u mišić uterusa, uzrokuje obilato krvarenje i bolove. Ovakav poremećaj češći je kod sredovječnih žena koje su imale mnogo djece. Menoragiju može pratiti čitav niz medicinskih poremećaja: infekcije zdjelice; problemi sa štitnjačom; endometrioza; sistemski lupus erythematosus; dijabetes; neke vrste karcinoma i kemoterapija, te neki neuobičajeni poremećaji u krvi, uključujući von Willebrandovo oboljenje i idiopatsko trombocitopenično crvenilo (purpura). Neki lijekovi, uključujući antikoagulanse i protuupalna sredstva, također mogu uzrokovati obilna krvarenja.
Uzroci dismenoreje (teških menstrualnih bolova)
Uzrok primarne dismenoreje povezan je s kontrakcijama mišića uterusa (miometrija) izazvanim prostaglandinima i arahidonskom kiselinom. Dismenoreja često prati menoragiju kod koje prostaglandini također igraju značajnu ulogu. Sekundarna dismenoreja javlja se i kod drugih medicinskih stanja, posebice kod endometrioze. Endometrioza je kronično i često progresivno oboljenje koje nastaje kada se komadići endometrijskog tkiva implantiraju izvan materične šupljine, obično u druge dijelove zdjelice. Abnormalno krvarenje i bolove mogu također izazvati uterini ulošci (spirala) ili upalni proces u zdjelici, tumori maternice, pobačaj, ektopična trudnoća, polipi ili karcinom. Jaki bolovi u gastrointestinalom traktu zbog upale slijepog crijeva, crijevnih upala, divertikulitisa ili sindroma iritabilnog crijeva mogu biti nalik na dismenoreju. Žene s prekomjernom težinom izložene su dvostruko većem riziku pojave jakih i dugotrajnih grčeva od onih normalne težine, dok su pušači izloženi 50% većem riziku od nepušača. Kod žena koje pate od menstrualnih grčeva uzimanje alkohola produljuje bol. Kada menstruacija nastupi u dobi od 11 godina ili ranije rizik pojave jake boli, produženih krvarenja i dužih menstrualnih ciklusa je veći.
Koliko su ozbiljni menstrualni poremećaji?
Procjenjuje se da ukupno 10% svih žena u reprodukcijskoj dobi ima kronične ginekološke probleme. Gotovo 30% žena koje se žale na takve probleme godišnje zbog njih provede dan ili više u krevetu.
Jačina bolova. Danas je upotreba nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAID) koji se izdaju bez recepta, kao što su to acetilsalicilna kiselina i diklofenak, obično dovoljna pomoć kod većine dismenoreja. Efikasna su i oralna kontracepcijska sredstva (hormonske tablete). Ako ova sredstva ne umanje bolove i žena mora pribjeći jačim lijekovima protiv bolova (narkotici i opijati) treba razmisliti o laparoskopiji kako bi se isključila endometrioza.
Neplodnost. Mnoga oboljenja zbog kojih dolazi do neredovitih menstruacija, uključujući poremećaje ovulacije, tumore maternice i endometriozu, glavni su uzročnici neplodnosti. Žene s neredovitim krvarenjima teže ostaju trudne i često im je potrebno liječenje protiv neplodnosti.
Anemija. Menoragija je najčešći uzrok anemije kod žena u pred-menopauzi. Pravilna prehrana u takvim slučajevima pomaže, ali stanje se pogoršava kod žena s obilnim krvarenjima. Anemija je u većini slučajeva blaga, ali čak i blaga anemija može prouzročiti slabost i umor. Umjerena do teška anemija može biti uzrokom kratkoće daha, brzog kucanja srca, ošamućenosti, glavobolja, zvonjenja u ušima (tinitus), razdražljivosti, bljedila kože, sindroma nemirnih nogu i mentalne zbunjenosti. Ako se dugotrajna i teška anemija ne liječi, mogu se pojaviti srčani problemi. Trudnice koje su anemične, pogotovo u prvom tromjesečju, izložene su većoj opasnosti lošeg ishoda trudnoće.
Osteoporoza. Niske koncentracije estrogena glavnim su uzrokom osteoporoze, kod koje je povećana opasnost od fraktura kostiju. Smanjenje koncentracije estrogena obično je povezano s amenorejom a može također biti posljedicom nekih hormonskih tretmana kod drugih menstrualnih poremećaja. Amenoreja se često javlja kod mladih sportašica i žena s poremećajem uzimanja hrane. Budući da rast kostiju dosiže svoj maksimum tokom adolescencije i rane zrelosti, za dugoročni zdravi život vrlo je opasan gubitak kostiju u to vrijeme. Nakon što se vrate menstrualna krvarenja često se dobiva na težini.
Kako se dijagnosticiraju menstrualni poremećaji?
Liječnik će pregledati zdjelicu kako bi se uvjerio da se ne radi o trudnoći ili bilo kakvim abnormalnostima, kao na primjer tumorima maternice. Treba isključiti druge uzroke menstrualnih poremećaja, a to je čitav niz medicinskih problema, uključujući probleme sa štitnjačom i druge hormonske poremećaje ili čak karcinom. Čak i mnogi lijekovi mogu izazvati poremećaje menstruacije. Ultrazvuk i magnetska rezonancija (MRI) ponekad se koriste za utvrđivanje strukturalnih abnormalnosti reprodukcijskih organa. Laparoskopija i histeroskopija - kirurški postupci za dijagnostiku i terapiju - koriste se posebnim fiberoptičkim kanilama sa sićušnim kamerama za pregled unutrašnjosti zdjelice i trbuha (laparoskopija) ili maternice (histeroskopija).
Liječenje menstrualnih poremećaja (samopomoć + liječnik opće prakse)
Dijeta. Opća pravila zdrave prehrane odnose se na svakoga. Uključuju dijetu s mnogo cjelovitih zrna, svježeg voća i povrća te izbjegavanje zasićenih masti i komercijalne bezvrijedne hrane (junk food). Neke izmjene u prehrani 14 dana prije krvarenja mogu pomoći ženama sa predmenstrualnim sindromom i blagim menstrualnim poremećajima kao što su grčevi. Kod nekih žena pomaže izbjegavanje crvenog mesa i mliječnih proizvoda u pred-menstrualnom periodu. Pozitivno je smanjenje unosa kofeina, šećera i alkohola. Redovito uživanje alkohola može smanjiti rizik od pojave grčeva, ali isto tako kod nekih žena može produžiti grčeve. Stoga se alkohol ne preporučuje kao prevencija menstrualnih grčeva. Prehrana bogatija ribom može smanjiti menstrualne poremećaje. Postoje i izvještaji o tomu da nedostatak nekih vitamina ili drugih prehrambenih tvari može prouzročiti ili pojačati menstrualne poremećaje. Jedno ispitivanje je pokazalo da uzimanje vitamina B1 (tiamina) djeluje na smanjenje menstrualnih bolova. Vitamin B1 se nalazi u gotovo svakoj hrani, ali najbolji mu je izvor svinjetina. Drugi dobar izvor vitamina B1 su suhe obogaćene žitarice, zobena kaša i sjemenke suncokreta.
Fizička aktivnost. Fizička aktivnost je vrlo važna za očuvanje zdravlja. Vrlo energično vježbanje može izazvati neredovite menstruacije, čak i amenoreju, ali malo je žena koje vježbaju tako intenzivno. Natjecateljice ne moraju prekinuti sa sportskim aktivnostima da bi povratile plodnost, već jednostavno trebaju više jesti. Iako nema čvrstih dokaza da se tjelovježbom može ublažiti dismenoreja, pregledom pojedinačnih ispitivanja pokazalo se da većina povezuje tjelovježbu sa smanjenjem menstrualnih bolova.
Biljni i drugi takozvani prirodni lijekovi. Analiza nekoliko ispitivanja ulja jaglaca pokazala je da može dobro ublažiti menstrualne grčeve. Čaj od đumbira je zdrav i može ublažiti mučninu. Sve dok se znanstvenim ispitivanjima ne utvrde stvarne koristi, ispravne doze i popratne pojave ovakvih pripravaka, bolesnik je izložen liječenju koje može biti neefikasno pa čak i štetno. Biljni čajevi ne moraju biti manje opasni od tradicionalnih lijekova, zbog toga što nema propisanih standarda u njihovoj proizvodnji niti znanja o njihovoj toksičnosti i interakcijama s drugim lijekovima. Oni mogu biti čak i još opasniji.
Metode smanjenje stresa. Kod nekih žena akupunkturom se uspjelo smanjiti menstrualne bolove. Posebno je zanimljiva refleksologija, metoda koja se koristi manualnim pritiskanjem akupunkturnih točaka na ušima, rukama i stopalima. Joga i meditacija koje djeluju opuštajuće također mogu biti od pomoći kod menstrualnih grčeva. Ima i izvještaja o tome da orgazam smanjuje jačinu menstrualnih grčeva.
Higijena u vrijeme mjesečnice. Tampone treba mijenjati svakih 4 do 6 sati. Treba izbjegavati parfimirane uloške i tampone. Intimni dezodoransi mogu na genitalije djelovati iritirajuće. Tijekom i između krvarenja žene ne bi trebale ispirati rodnicu. Dovoljno je redovito tuširanje.
Socijalna i terapijska podrška. Radi se na tome da žene promijene percepciju menstruacije u pozitivnijem smjeru kako bi se smanjio negativan učinak na zdravlje.
Koji se lijekovi koriste kod menstrualnih poremećaja?
* Uobičajeni analgetici
* Nesteroidna protuupalna sredstva
Nesteroidna protuupalna sredstva (NSAID) blokiraju prostaglandine (tvari koje pojačavaju kontrakcije maternice). Posebno su djelotvorni u smanjenju obilnog krvarenja i grčeva. Acetilsalicilna kiselina je najčešće korišteno protu-upalno sredstvo, ali ima još nekoliko desetaka drugih (diklofenak, ketoprofen, ibuprofen) koji se izdaju na recept ili bez recepta. Efikasna su i druga protuupalna sredstva. Za postizanje maksimalnog učinka treba ih uzimati sedam do deset dana prije očekivane mjesečnice. Probavni problemi (žgaravica, bol u želucu) su najčešće popratne pojave uzimanja nesteroidnih protuupalnih sredstava.
Paracetamol. Paracetamol smanjuje nivo gonadotropina i estradiola (jednog oblika estrogena) čime se može utjecati na menstrualne poremećaje.
Hormonske terapije menstrualnih poremećaja
Oralna kontracepcijska sredstva. Oralna kontracepcijska sredstva, koja se kolektivno nazivaju "pilulom", a sadrže kombinaciju estrogena i progestina (sintetičkog oblika progesterona), sprečavaju produkciju muških hormona i inhibiraju estrogenske receptore u maternici. Često se koriste za regulaciju mjesečnica kod žena s menstrualnim poremećajima, uključujući dismenoreju (jaku bol), amenoreju (izostanak mjesečnice) i menoragiju (obilno krvarenje). Oralna kontracepcijska sredstva se također koriste za liječenje endometrioze te štite od karcinoma jajnika i endometrija. Popratne pojave kod oralnih kontracepcijskih sredstava uključuju nadutost, debljanje i akne. Faktori rizika za primjenu su migrene (kojima prethode aure),pušenje, obiteljska anamneza prekomjernog zgrušavanja krvi, ili drugi faktori koji utječu na povećano zgrušnjavanje krvi. Provedena su mnoga ispitivanja kako bi se utvrdilo postoji li opasnost od karcinoma dojke kod dugotrajne uporabe oralnih kontracepcijskih sredstava, ali rezultati su bili oprečni a stručnjaci su mišljenja da je takva opasnost, ako i postoji, veoma mala.
Progesteron. Progestini, sintetički oblici progesterona, koriste se kod menoragije te kako bi se korigirala neredovitost ili preskakanje mjesečnica. Progestini uključuju medroksiprogesteron, norethindron-acetat i norgestrel. Treba istaknuti da korištenje samog progesterona nije prepreka začeću.
GnRH-analogna sredstva. Injekcije jakih hormonskih sredstava (agonisti hormona koji izlučuje gonadotropin (GnRH)), smanjuju ili potiskuju nivo estrogena. Ti se lijekovi ponekad koriste za ublažavanje simptoma teških oblika endometrioza, tumora maternice ili menoragije. Također se koriste u pripremi maternice za ljuštenje endometrija. Budući da gubitak estrogena može prouzročiti osteoporozu, žene obično ne uzimaju GnRH-analoge duže od šest mjeseci
Danazol. Danazol je sintetička tvar koja nalikuje muškim hormonima. Potiskuje estrogen i menstruaciju i koristi se, ponekad u kombinaciji sa nekim oralnim kontracepcijskim sredstvom, kod algomenoreje, menoragije, tumora maternice i simptoma endometrioze. Nepovoljne popratne pojave uključuju pojavu dlakavosti lica, duboki glas, dobitak na težini, akne i prhut. Može povećati rizik od povišenog kolesterola. Trudnice i žene koje žele zatrudnjeti ne bi trebale koristiti ovaj lijek zbog potencijalnih porođajnih defekata.
Koji operativni i drugi zahvati se koriste kod menstrualnih poremećaja?
Ženama s obilnim menstrualnim krvarenjima, dismenorejom ili s oba ova poremećaja danas su na raspolaganju kirurške i druge mogućnosti. Većina operativnih zahvata isključuje mogućnost rađanja, no kada to nije bitno operacija je daleko efikasnija od lijekova u smanjenju bolova i krvarenja.
Ablacija i resekcija endometrija. Kod ablacije kao i resekcije endometrija uklanja se kompletna sluznica maternice (endometrij). Kod resekcije se koriste kirurški zahvati za uklanjanje sluznice, dok se to kod ablacije postiže bilo vaporizacijom ili koagulacijom čime se uništava sluznica. Ovi postupci korisni su kod onih žena koje pate od obilnih menstrualnih krvarenja ali nemaju drugih abnormaliteta maternice, kao što su polipi, miomi, hiperplazija endometrija ili karcinom. Niti ablacija ni resekcija nisu primjenjive kod žena s velikim tumorima maternice, ali i jedna i druga metoda mogu biti efikasne kod malih. Treba napomenuti da se plodnost ne može sačuvati iako sam uterus ostaje čitav.
Kirurško uklanjanje maternice. Najčešći simptom zbog kojega se pribjegava histerektomiji je menoragija izazvana tumorom maternice ili drugih oboljenja, kao što je na primjer adenomioza. Endometrioza je drugi najčešći razlog za histerektomiju. Kod oko 40% kirurških zahvata uklanjaju se jajnici (ooforektomija), zbog čega dolazi do prerane menopauze kod mlađih žena. Čak i najbolji liječnici i kirurzi nemaju uvijek sve odgovore na pitanja o histerektomiji. Donošenjem najbolje moguće odluke prije kirurškog zahvata smanjit će se kasnije emocionalne posljedice.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: trudnoća | endometrij | maternica | plodnost | mjesečnica | jajnici | anovulatorno krvarenje | jajnik | menstrualno krvarenje | menstruacija | menarhe | mjesečni ciklus | estrogeni hormoni | ovulacija | folikul | menopauza | amenoreja | dismenoreja | menoragija

mastektomija

mastektomija, Kirurški zahvat koji se obavlja kod karcinoma dojke. Razlikuje se ograničena radikalna mastektomija, pri kojoj se odstranjuje dojka u cijelosti, površinski slojevi pektoralne fascije te limfni čvorovi pripadajuće pazuha (aksilarna limfadenektomija). Modificirana radikalna mastektomija Patey uključuje odstranjenje dojke u cijelosti s odstranjenjem malog prsnog mišića i pazušnih limfnih čvorova. Klasična radikalna mastektomija Rotter-Halsted uključuje odstranjenje dojke, malog prsnog mišića, pazušnih limfnih čvorova te velikog prsnog mišića.

myasthenia gravis

myasthenia gravis, miastenija gravis, oboljenje mjesta na kome se motorni živac završava u mišiću, karakterizirano pojačanom zamorljivošću do potpune prolazne oduzetosti mišića. Mišići, naročito oni inervisani bulbarnim živcima, izjutra su još normalno pokretljivi da bi, kako dan odmiče, bivali sve slabiji, a poneki od njih, oni koji se najčešće upotrebljavaju (pokretači očnih jabučica, podizači očnih kapaka, mekog nepca, govorni mišići) i potpuno oduzeti.
Patološko-fiziološki: misli se da nenormalan višak kolinesteraze isuviše brzo razara acetil-kolin stvoren u završnoj pločici. Nije objašnjeno kakvu ulogu kod miastenije gravis igra uvećan ili perzistentan timus, koji se obično primjećuje kod ovih bolesnika. Žene dvaput češće obolevaju od muškaraca. Sin. m.g. pseudoparalytica, Erb-Goldflamova bolest.
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti živčanog sustava
Mijastenija gravis je bolest koja se očituje slabošću mišića koja se javlja u epizodama, a uzrokovana je gubitkom ili disfunkcijom receptora za acetilkolin, važnog za kontrakciju mišića.
Uzrok
Gubitak ili disfunkcija acetilkolinskih receptora nastaje tako što dolazi do reakcije imunološkog sustava protiv njih i stvaranja protutijela koji ih uništavaju. Mehanizam koji pokreće ovu reakciju je nepoznat. Bolest je češća kod žena, a najčešće se razvije između 20. i 40. godine života, no može se pojaviti u bilo kojoj dobi.
Klinička slika
Najčešći simptomi su ptoza očnog kapka (spušten kapak), dvoslike i mišićna slabost. Simptomi se mijenjaju u intenzitetu tijekom dana, a mogu biti isprovocirani opterećenjem. Često se javlja i dizartrija (otežan govor), disfagija (otežano gutanje), i slabost udova pri krajevima. U 10% bolesnika dolazi do zahvaćenosti i dišnih mišića, pa su tada životno ugroženi (mijastenična kriza).
Dijagnostička obrada
Dijagnoza se postavlja na temelju prisutnih simptoma, a potvrđuje se poboljšanjem nakon primjene edrofonijuma - antikolinesteraznog lijeka (sprječava razgradnju acetilkolina). Dijagnozu potvrđuje i nalaz antitijela na acetilkolinske receptore, EMG - elektromiografija, elektrofiziološki testovi i nalaz seroloških poremećaja.
Liječenje / Prognoza
Liječenje je vrlo teško, a uključuje antikolinesterazne lijekove (piridostigmin), timektomiju (odstranjivanje timusa - prsne žlijezde), kortikosteroide, imunosupresive (lijekove koji suprimiraju imunološki sustav), te plazmaferezu koji mogu utjecati na tijek bolesti u smislu usporavanja napredovanja bolesti.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: kortikosteroidi | imunosupresori | miastenia gravis | EMG | elektromiografija | anti-AChr | anemija | mišići | ptoza | okularna paraliza | pareza |

meningokokni meningitis

meningokokni meningitis, upala moždanih ovojnica i ovojnica kralješnične moždine
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Definicija i epidemiologija
Meningokokni meningitis je infekcija također izazvana bakterijom Neisseria meningitidis koja u ovom slučaju uzrokuje upalu moždanih ovojnica i ovojnica kralješnične moždine. Većina se slučajeva događa kod djece. Meningokok je najčešći uzročnik meningitisa u djece od 2-5 godina i drugi najčešći uzročnik meningitisa u odraslih. Nastup bolesti može biti rapidan i može početi kao infekcija gornjeg dišnog trakta ili grlobolja. Infekcije su češće zimi i u proljeće i mogu uzrokovati lokalne epidemije u vojarnama, školama, vrtićima, studentskim domovima. Rizični faktori podrazumijevaju nedavno izlaganje osobi oboljeloj od meningokoknog meningitisa i nedavnu upalu gornjeg dišnog trakta. Kao što smo već naveli, meningokok do moždanih ovojnica može prodrijeti direktno ili putem krvne struje.
Simptomi
Kožna krvarenja (petehije), visoka temperatura, jaka glavobolja, opće loše stanje, povraćanje i mučnina, ukočenost šije (!), osjetljivost na svjetlo (fotofobija), promjene mentalnog statusa.
Pregled
Fizikalni pregled otkrit će sniženi krvni tlak, ubrzani puls, ukočenu šiju i možda osip.
Laboratorijski testovi u bolnici
Otkrit će povišenu razinu bijelih krvnih zrnaca u krvi, lumbalnom punkcijom otkrit će se povišena razina bijelih krvnih zrnaca u moždanom likvoru, snižena glukoza i visoki proteini, potrebno je obaviti bojanje likvora i kulturu likvora te kulturu krvi (hemokulturu) kako bi se dokazali meningokoki u likvoru ili krvi.
Liječenje
Intravenski antibiotici, najčešće se daje ceftriakson. Kao i kod meningokokne sepse, potrebna je profilaksa kontakata rifampicinom u jednakim dozama. Rano prepoznavanje i liječenje oboljelih od meningokoknog meningitisa je izuzetno važno jer je rizik od smrti i komplikacija visok.
Prognoza
Mala djeca umiru u 5-10% slučajeva od meningitisa i zajedno s odraslima > 50 godina su najrizičnija skupina.
Komplikacije
Oštećenje mozga, smrt, hidrocefalus, gluhoća, paraliza različitih mišića, mentalna retardacija.
Cjepivo
Osim N. meningitidis, česti uzročnik meningitisa u djece je bakterija Haemophilus influenzae. Otkada je u uvedeno obavezno cijepljenje protiv te bakterije (Hib-cjepivo), značajno se smanjila incidencija novorođenačkog meningitisa. Zbog istog razloga se ispituje cjepivo protiv N. meningitidis tipa A i C koje najčešće uzrokuju bolest u predškolske djece i tinejdžera, a u SAD-u je takvo cjepivo odnedavno i dostupno.
Izvor: plivazdravlje.hr

mikroskopski pregled urina

 
MIKROSKOPSKI PREGLED URINA: referentne vrijednosti

Leukociti

M/Ž: 0 – 2

Eritrociti

M/Ž: 0 – 2

Pločasti epitel

M/Ž: 0 – 1

Male epitelne stanice

M/Ž: 0 – 1

Hijalini cilindri

M/Ž: 0 – 1

Nehijalini cilindri

M/Ž: 0

Bakterije

M/Ž: 0/neg

Sluz	M/Ž: 0/neg

Gljivice

M/Ž: 0/neg

Kristali

M/Ž: 0/neg

Soli	M/Ž: 0/neg

Ključne riječi: laboratorijski nalazi | mikroskopski pregled urina | urin | leukociti | eritrociti | pločasti epitel | male epitelne stanice | hijalni cilindri | nehijalni cilindri | bakterije | sluz | gljivice | kristali | soli |

magnetska rezonancija

magnetska rezonancija, MR, NMR
Neinvazivna dijagnosticka metoda prikaza tijela pomoću snažnih magnetskih polja. Jakim elektromagnetima stvaraju se snažna magnetska polja. Izloženi magnetskom polju, atomi vodika i nekih drugih elemenata počinju odašiljati radiovalove rezonantnih frekvencija čime odaju svoj položaj u prostoru. Te valove hvataju antene postavljene oko bolesnika, a podaci se prosljeđuju do računala koje obrađuje dobivene podatke. Tako nastaju tomografske slike tijela, koje odgovaraju gustoći rasporeda atoma vodika. Ova je metoda posebno indicirana za prikazivanje mozga, kralježnice, zglobova i abdominalnih organa.

mišićna distrofija

mišićna distrofija
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva
Mišićne distrofije su grupa nasljednih, progresivnih poremećaja mišića koji rezultiraju mišićnom slabošću, a međusobno se razlikuju po određenom rasporedu zahvaćenosti mišića. Variraju prema kliničkoj slici i patološkim pojavama, te prema načinu nasljeđivanja.
Facioskapulohumeralna (Landouzy-Dejerine) mišićna distrofija obično se javlja između 7. i 20. godine života, a karakterizirana je slabošću facijalnih mišića (mišića lica)i ramenog obruča. Simptomi koji se rano pojavljuju su poteškoće sa zatvaranjem očiju, podizanjem ruku i zviždanjem. Životni vijek ovih bolesnika je normalan. U mišićnoj distrofiji zdjeličnog pojasa javlja se slabost u mišićima zdjelice, te u mišićima gornjih dijelova nogu.
Najčešći i najznačajniji oblik je Duchenneova distrofija. To je nasljedni poremećaj vezan uz kromosom X, a karakteristična je progresija mišićne slabosti u gornjim dijelovima udova, što rezultira propadanjem mišićnih vlakana koji onda budu zamijenjeni vezivnim tkivom. Poremećaj se javlja kod 1 od 3000 muške novorođenčadi.
Klinička slika
Simptomi Duchenneove distrofije tipično se javljaju u dobi od 3. do 7. godine. Započinje geganje u hodu, hod na prstima, lordoza (pogrbljenost) a zbog toga su česti padovi i teškoće pri ustajanju i penjanju stepenicama. S vremenom se razvije fleksijska kontraktura (prema unutra savijeni i zakočeni zglobovi) udova i skolioza (iskrivljenje kralježnice), te pseudohipertrofija mišića listova (prividno povećanje mišića) jer se zbog propadanja mišića u listovima nagomilalo masno tkivo i vezivo. Većina bolesnika stoga već u dobi od 10 ili 12 godina završava u invalidskim kolicima, a umiru zbog komplikacija s disanjem u dobi od 20 godina. Uz to može biti i zahvaćen srčani mišić; 90% ih ima patološki promijenjen EKG (elektrokardiogram).
Dijagnostička obrada
Temelji na kojima se postavlja dijagnoza su karakteristična klinička slika i nalazi, dob nastupanja bolesti, te obiteljska anamneza (podaci o bolestima u obitelji). Ovi nalazi potkrepljuju se i nalazom elektromiografije, mišićne biopsije (uzimanje uzorka mišićnog tkiva), te imunološkim analizama. Preporuča se stoga uvijek obraćanje velikim medicinskim centrima.
Liječenje/prognoza
Specifičnog liječenja nema, no svakodnevno davanje prednizona (kortikosteroid) omogućuje značajno poboljšanje kroz duže razdoblje. Međutim prednizon dovodi i do određenih nuspojava, pa se daje samo bolesnicima s izraženim funkcionalnim smetnjama. U sporoprogresivnim oblicima treba razmotriti i mogućnost kirurške korekcije deformacija. Treba provoditi umjerenu tjelovježbu što je dulje moguće, a pasivno vježbanje može produljiti vijek pokretljivosti i u teških bolesnika. Bolesnik treba i voditi računa o svojoj tjelesnoj težini.
Izvor: plivazdravlje.hr

miješana bolest vezivnog tkiva

miješana bolest vezivnog tkiva, Sustavna upalna reumatska bolest koju obilježava niz kliničkih očitovanja koje se mogu uočiti i u drugim kolagenozama (Raynaudov sindrom, sklerodaktilija, artritis, miozitis, neuritis) te visok titar protutijela protiv molekule U1-RNP. Prognoza ovisi o tome koji su organi zahvaćeni. Osnovni proces liječi se primjenom glukokortikoida, ponekad u kombinaciji s drugim imunosupresivnim lijekovima.

morbili

morbili, ospice, vrlo zarazna virusna bolest karakterizirana povišenom temperaturom, kašljem i osipom koji se širi.
Grupa: Dječje bolesti
Uzrok, učestalost i faktori rizika
Ospice uzrokuje virus. Infekcija se širi kapljicama iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Razdoblje inkubacije prije nego što se obično pojave simptomi je 7 do 14 dana. Imunitet protiv bolesti se stvara nakon cijepljenja, nakon aktivne infekcije, a pasivni imunitet kod djeteta čija je majka imuna traje tijekom većeg dijela prve godine života. Prije nego što je cijepljenje postalo široko rašireno, ospice su bile vrlo česta bolest u djetinjstvu, tako da je 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Broj slučajeva ospica znatno je pao pa su ospice danas rijetka bolest i javljaju se samo sporadično. Osjetljive osobe su dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke, i osobe koje su odbile cijepljenje. Mladež i mlade odrasle osobe koje nisu primile drugo cjepivo također su osjetljivi.
Simptomi
Nakon 7 do 14 dana od izloženosti virusu obično se javlja povišena tjelesna temperatura uz bolove u mišićima, suhi kašalj zvuka poput laveža psa i upala očne spojnice (konjunktivitis). Javlja se bol u grlu (faringitis) i iscjedak iz nosa. Nekoliko dana nakon pojave prvih simptoma bolesti na sluznici usne šupljine javljaju se za ospice specifične Koplikove pjege. Te točkice nalikuju sitnim zrncima bijelog pijeska okružene crvenom areolom. Dan dva nakon pojave Koplikovih pjega pojavi se specifičan osip po koži. Osip počinje na čelu i ispod uha te na vratu. Osip je pjegast i sitnocrven i u roku od 24 do 48 sati proširi se po trupu i ekstremitetima. Temperatura može biti vrlo visoka (do 40 st. C). Osip u početku pjegast kasnije postaje poput malih crvenih kvržica uz lagani svrbež. Kvržice mogu i krvariti. Bolesnik može bit osjetljiv na svjetlo. Razmak između pojave prvih simptoma i pojave osipa je obično 3 do 5 dana.
Liječenje
Ne postoji specifično liječenje ospica. Paracetamol može sniziti temperaturu i smanjit bolove u mišićima. Potrebno je bolesnika njegovati, dati mu dovoljno tekućine (mlaki čaj i juha), omogućiti mu odmor u lagano zamračenoj prostoriji.
Prognoza
Ukoliko ne dođe do komplikacije ospice prolaze bez posljedica.
Komplikacije
Bakterijska infekcija može izazvati upalu srednjeg uha, bronhitis ili upalu pluća. Encefalitis se pojavljuje kod otprilike 1 slučaja ospica na 2000 - 3.000 slučajeva. Ukoliko se javi vrlo je ozbiljna komplikacija s mogućim smrtnim ishodom. Hemoragične ospice su rijetka komplikacija i uzrokuju krvarenje.
Kada se treba obratiti liječniku?
Ospice moraju dijagnosticirati kod liječnika kako bi se postavila dijagnoza i evidentirala bolest, liječnik će vjerojatno preporučiti skidanje temperature, sredstvo protiv bolova i kućnu njegu. No liječniku se svakako treba obratiti u slučaju ako se pojavi bol u uhu, produktivni kašalj ili ako se jave grčevi (konvulzije) ili ako se simptomi ne počnu ublažavati nakon tjedan dana. Simptomi koji zahtijevaju hitnu intervenciju uključuju grčeve i generalizirano krvarenje (rijetko).
Prevencija
Rutinsko cijepljenje djece u dobi od 15 mjeseci s MO-PA-RU (morbili, parotitis, rubeola) cjepivom sprečava infekciju. Druga MO-PA-RU imunizacija (cjepivo) sada se daje u I razredu osnovne škole (ili prilikom upisa).
Izvor: plivazdravlje.hr

mijelografija

mijelografija, Kontrastna rentgenska metoda pretrage subarahnoidnog prostora kralježnične moždine (spinalni subarahnoidni prostor). Kao kontrastno sredstvo se primjenjuje zrak i uljne otopine spojeva joda. Mijelografskim pregledom se dobivaju informacije o prohodnosti i anatomiji subarahnoidnog prostora. Indikacije za mijelografski pregled su kompresija kralježnične moždine, kongenitalne greške razvoja, tumori i ciste kralježnične moždine, protruzije i prolapsi intervertebralnih diskova.
Izvor: cardionet.hr

mamografija

mamografija, Metoda rentgenskog snimanja dojke koja se izvodi specijalno građenim aparatom – mamografom. Mamograf je prilagođen snimanju upravo tkiva dojke koje je niske gustoće i koje bi uobičajenim rentgenskim snimanjem slabo apsorbiralo rentgenske zrake te tako dobivene snimke ne bi imale dovoljnu oštrinu. Mamografija je danas uz ultrazvuk dojke screening metoda u ranom otkrivanju karcinoma dojke kao i drugih promjena kao npr. dobroćudne promjene dojke. Mladim djevojkama se preporučuje (nakon 25.godine) jedanput godišnje obaviti ultrazvučni pregled jer je tkivo dojke u mlađoj dobi zgusnuto i puno žljezdanog tkiva te je otežana apsorbcija rentgenskih zraka, dok se starijima ženama preporučuje obavezno mamografija jedanput godišnje. Razlikuju se nativna mamografija, kod koje se obavlja snimanje dojki bez uporabe kontrastnih sredstava (točnost je 85 – 90%), MR-mamografija te digitalna mamografija. MR-mamografija (MRM) koristi tehniku magnetske rezonancije i ima veću točnost od nativne mamografije (oko 98%), no nije široko prihvaćena kao screening meoda zbog često lažno pozitivnih rezultata kod dobroćudnih tvorbi dojke. Digitalna mamografija omogućuje digitalni prikaz slike te samim time preciznije proučavanje detalja slike jer omogućuje povećanje te pohranu nalaza i usporedbu s nalazom od prijašnjeg pregleda.
Izvor: cardionet.hr