AIDS

AIDS, Kratica HIV dolazi iz engleskog jezika i označava Human Immunodeficiency Virus, odnosno virus koji uzrokuje sindrom stečenog gubitka imuniteta, bolest poznatu pod nazivom AIDS (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrome).
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, SIDA, HIV
Uvod
Osobe kojima je dijagnosticirana HIV-infekcija se još nazivaju i "HIV-pozitivne", što znači da učinjene pretrage krvi pokazuju prisutnost tipa 1 (HIV-1) virusa koji je najčešći u Europi i SAD-u, ili tipa 2 (HIV-2) virusa. Oba tipa virusa mogu uzrokovati kroničnu bolest - AIDS. Akutna HIV-infekcija može, ali ne mora nužno napredovati preko simptomatske HIV-infekcije do uznapredovale bolesti, odnosno AIDS-a. Studija koja je obuhvatila osobe zaražene HIV-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija). To znači da se neće kod svih osoba zaraženih HIV-om razviti AIDS.
Što je to?
AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava - prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od raznih infekcija. Definicija AIDS-a uključuje sve HIV-pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4-stanica (zdravi odrasli obično imaju 1000 i više T4-stanica). T4-stanice su vrsta limfocita koji su ključni u proizvodnji protutijela koja se bore protiv infekcija, a HIV naseljava i uništava ove stanice. Također, definicija uključuje 26 kliničkih stanja koje pogađaju ljude s uznapredovalom HIV-infekcijom. Većina tih stanja obuhvaća razvoj tumora i oportunističkih infekcija (infekcije koje se kod zdravih ljudi vjerojatno ne bi nikad razvile). Te infekcije su osobito opasne kod ovih bolesnika, jer je njihov imunološki sustav ozbiljno oštećen djelovanjem HIV-a i ne može se boriti protiv određenih vrsta bakterija, virusa i ostalih mikroba.
Opis bolesti
AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termičkim postupkom obrađuje te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata je rijedak. Žene mogu prenijeti HIV svom čedu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Uzimanje lijeka zidovudina tijekom trudnoće značajno će smanjiti rizik prenošenja HIV-a na dijete. Ako se takvo liječenje kombinira s carskim rezom, rizik infekcije se može svesti na 1%. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su također pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. To se, međutim, ne može tvrditi i za tzv., "duboke" poljupce kojima se prenose velike količine sline ili za oralni seks. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom. Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata. Osoba koja već ima neku spolnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podložnija je zarazi HIV-om kada spava sa zaraženom osobom.
Tko obolijeva?
Visokorizične skupine su:
* homoseksualni i biseksualni muškarci;
* intravenski narkomani koji među sobom dijele igle;
* spolni partneri zaraženih osoba;
* novorođenčad majki zaraženih HIV-om;
* osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).
Simptomi HIV-infekcije
Na početku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje prođe između zaraze i pojave simptoma izrazito varira. Neki bolesnici, međutim već nakon mjesec ili dva razviju simptome nalik na prehladu. Oni imaju vrućicu, glavobolju, malaksalost i povećane velike limfne čvorove. Ovi simptomi nestaju unutar mjesec dana i obično se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti. Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunološkog sustava. Učinak HIV-a najbolje se vidi u opadanju broja T4-stanica. Virus uništava ove stanice bez nekih vidljivih kliničkih simptoma. Kako imunološki sustav sve više propada, počinje se javljati mnoštvo različitih komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje limfnih čvorova koje traje duže od 3 mjeseca. Sljedeći znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV-infekciju:
* brz gubitak težine
* suhi kašalj
* ponavljane vrućice i noćno preznojavanje
* dugotrajan, neobjašnjiv umor
* povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu
* proljev koje traje duže od tjedan dana
* bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela
* upala pluća
* gubitak pamćenja, depresija, i/ili drugi neurološki poremećaji
Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su ovi simptomi povezani s AIDS-om.
Simptomi AIDS-a
Osim simptoma navedenih u prethodnom odlomku, razvijenu bolest mogu obilježiti sljedeći simptomi i znakovi:
* simptomi specifičnih oportunističkih infekcija (kandidoza, pneumocistoza)
* tumori (Kaposijev sarkom)
* osip
* glavobolja
Razvoj karakterističnih infekcija i tumora ponekad može biti prvi znak prisutnosti AIDS-a. Također se i sljedeći simptomi mogu povezati s AIDS-om:
* poremećaji govora
* gubitak mišićne mase
* smanjenje intelektualnih funkcija
* oticanje zglobova
* bol u zglobovima
* ukočenost zglobova
* nepodnošenje hladnoće
* bol u kostima
* bolovi u prsima, leđima ili trbuhu
* svrbež kože
* osjetljivost na svjetlo i dr.
Pretrage koje se mogu napraviti
* S obzirom na to da rana HIV-infekcija obično ne uzrokuje simptome, najvažnije je testirati krv na prisutnost protutijela usmjerena protiv virusa. HIV-protutijela obično ne dosižu mjerljive vrijednosti tijekom prva 3 mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno čak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna količina protutijela koja se mogu otkriti standardnim pretragama krvi. Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV-a: ELISA i Western Blot. Ako postoji velika vjerojatnost da je osoba zaražena, a oba su testa negativna, liječnik može zatražiti pretrage koje će pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim slučajevima pretrage je potrebno ponoviti kasnije, kada je veća vjerojatnost da će se stvoriti dovoljna količina protutijela.
* Broj T4-stanica može ukazivati na slabljenje imunološkog sustava (kod AIDS-a apsolutni broj T4-limfocita je manji od 200).
* Diferencijalna krvna slika može pokazivati abnormalnosti.
* p24-antigen je prisutan (dio viriona HIV-a).
Liječenje
Iako za sada ne postoji lijek za AIDS, brojni su lijekovi razvijeni u svrhu borbe protiv AIDS-a. Ti su lijekovi: zidovudin (poznat kao AZT), didanozin, zalcitabin, lamivudin i stavudin. AZT je lijek koji liječnici najčešće koriste za početak liječenja AIDS-a kod osobe koja pokazuje simptome. Također je to lijek izbora za prevenciju razvoja bolesti kod HIV-pozitivnih osoba. Lijekovi novijeg datuma, koji se nazivaju inhibitori proteaze (primjerice indinavir), pokazali su se učinkovitima u snižavanju količine virusa u krvi na duže vrijeme. Znanstvenici još uvijek tragaju za cjepivom protiv AIDS-a. Godine 1996. po prvi puta nakon početka epidemije AIDS-a, zabilježen je pad broja novootkrivenih bolesnika. Dobrim dijelom je to pripisano razvoju i širokoj upotrebi ovih snažnih lijekova. Oblik terapije koja koristi tri lijeka, zvana trojna terapija, odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS-om da žive puno dulje nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da može smanjiti HIV-infekciju na vrlo nisku razinu i može tu razinu održavati duže vremena nego prije.
Osobe zaražene HIV-om danas žive dulje i zbog činjenice što liječnici znaju kako pravilno koristiti antibiotike u suzbijanju sekundarnih (oportunističkih) infekcija prije nego se ove uopće razviju. Ovo sve ne znači da je liječenje HIV-infekcije i AIDS-a jednostavno. Naprotiv, dnevni režim uzimanja ovih lijekova može biti vrlo kompliciran i zahtijevati puno vremena, no važno je napomenuti kako ovi lijekovi ne mogu djelovati kako treba ako se ne uzimaju točno onako kako je to propisao liječnik. Nije uobičajeno, no povremeno se može dogoditi da ovi lijekovi ne djeluju. To se događa kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji može mutirati (promijeniti se) u oblike na koje lijekovi ne djeluju. O svim ovim problemima najbolje je posavjetovati se sa svojim liječnikom, koji mora vrlo pažljivo pratiti bolesnika kako bi na vrijeme uočio sve neželjene učinke ovih lijekova. Nove vrsta lijekova, kao i mogućnost razvoja HIV-cjepiva je na vidiku. Međutim, jedini način da se prevenira infekcija je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.
Provođenje mjera prevencije oportunističkih infekcija kao što je Pneumocystis carinii (PCP) upala pluća, moguća je uz upotrebu određenih lijekova i može održavati AIDS-bolesnike zdravima dulje vremensko razdoblje. Mnogi se lijekovi koriste u liječenju oportunističkih infekcija. To su foskarnet i ganciklovir, koji se koriste u liječenju citomegalovirusne infekcije, zatim flukonazol za liječenje gljivičnih infekcija, i trimetoprim-sulfometoksazol za liječenje i prevenciju PCP-a. Odraslima kojima broj T4-stanica padne ispod 200 u svrhu prevencije PCP-a, jedne od najčešćih i najubojitijih infekcija povezanih s HIV-om, daje se trimetoprim-sulfometoksazol kao dodatak antiretroviralnoj terapiji. Djeci se preventivna PCP-terapija daje kada im broj T4-stanica padne ispod normale za tu dobnu skupinu. Bez obzira na broj T4-stanica, HIV-pozitivnoj djeci i odraslima koji su preživjeli PCP lijekovi se daju tijekom cijelog života kako bi se prevenirao povratak upale pluća. Osobe zaražene HIV-om koje razviju Kaposijev sarkom ili neki drugi rak liječe se radioterapijom, kemoterapijom ili injekcijama alfa-interferona. Emocionalni stres uzrokovan ovom strašnom bolešću može se umanjiti priključenjem tzv. grupama potpore (engl. support groups), koje sačinjavaju osobe sa sličnim problemima.
Prognoza
Trenutačno ne postoji lijek za AIDS. To je dokazano smrtonosna bolest. Bolesnici duže žive i imaju bolju kvalitetu života zahvaljujući novim metodama liječenja. Nastavljaju se istraživanja novih lijekova kao i razvoj cjepiva.
Komplikacije
Oštećenje imunološkog sustava uzrokovano HIV-om dovodi do razvoja karakterističnih, već spomenutih oportunističkih infekcija. Ponekad je istovremeno prisutno više infekcija. Mnoge od infekcija je vrlo teško liječiti. Za neke je potrebna profilaksa ili će se infekcije vratiti. Najčešće infekcije su:
Protozoalne infekcije:
* upala pluća uzrokovana parazitom Pneumocystis carinii
* toksoplazmoza
* kriptosporidijska upala crijeva (enterokolitis)
* infekcija crijeva uzrokovana Giardijom lamblijom
Gljivične infekcije:
* upala jednjaka uzrokovana kandidom
* kriptokokni meningitis
* histoplazmoza i aspergiloza, najčešće u plućima
Bakterijske infekcije:
* plućna tuberkuloza
* atipična mikobakterijska infekcija
* diseminirana tuberkuloza
* ponavljajuće bakterijske infekcije
Virusne infekcije:
* virus herpes simplex
* citomegalovirus
* Epstein-Barrov virus
* varicella-zoster
Tumori:
* Kaposijev sarkom
* limfom
* rak cerviksa maternice
Demencija povezana s AIDS-om, sindrom propadanja.
Odlazak liječniku
Ako ste bili izloženi nekom od rizičnih faktora ili prepoznajete neki od simptoma, posjetite svog liječnika. Po zakonu, rezultati testiranja na AIDS se drže u tajnosti i dostupni su samo bolesniku i njegovom liječniku.
Prevencija
S obzirom na to da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja. Prevencija AIDS-a zahtijeva samodisciplinu i snažan karakter. Ponekad se čini da te mjere prevencije prilično ograničavaju osobnost, no učinkovite su i spašavaju živote.
Nemojte se upuštati u spolni odnos s:
* ljudima za koje se sumnja ili zna da su HIV-pozitivni
* više partnera
* s osobom koja često mijenja partnere
* ljudima koji su intravenski narkomani
Prakticiranje sigurnog seksa može značajno sniziti rizik od dobivanja infekcije. Ipak, čak i uz korištenje kondoma postoji izvjestan rizik od zaraze virusom. Apstinencija je jedini siguran način prevencije. Neki od načina spolnog općenja, poput analnog seksa nose veći rizik od zaraze, nego primjerice vaginalni snošaj. Prijenos zaraze vjerojatniji je s muškarca na ženu, nego obrnuto. Trebalo bi apstinirati od seksa ili koristiti kondom prilikom svakog analnog i vaginalnog snošaja.
1. Nemojte koristiti intravenske droge. Ako se ipak koriste intravenske droge, valja izbjegavati upotrebu igala drugih ovisnika. Izbjegavajte kontakt s krvlju iz rana ili nosa osoba čiji Vam HIV-status nije poznat. Preporuča se ljudima koji se brinu za oboljele od AIDS-a da koriste zaštitnu odjeću, maske i naočale.
2. Oboljeli od AIDS-a i asimptomatski nosioci HIV-a mogu prenijeti bolesti drugima putem darivanja krvi, plazme, tjelesnih organa ili sperme. S pravne, etičke i moralne točke gledišta, sve osobe zaražene HIV-om morale bi o tome obavijestiti potencijalnog seksualnog partnera. Te osobe tijekom snošaja moraju izbjegavati izmjenu tjelesnih izlučevina i moraju se na sve moguće načine zaštiti kako ne bi bolest prenijeli svome partneru.
3. HIV-pozitivne žene treba prije trudnoće informirati o svim mogućim rizicima za dijete, i ponuditi sve mogućnosti moderne medicine kako bi se preveniralo prenošenje infekcije na dijete.
4. HIV-pozitivne žene ne bi trebale dojiti svoje dijete.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

cholera

cholera, kolera, akutno crijevna bolest s povraćanjem, s velikim brojem vodenastih stolica, brzom dehidracijom i hipovolemičkim šokom. Izazivač Vibrio cholerae, odnosno njegov biotip - El Tor. Karantenska bolest. Fekalnooralna infekcija i ima endemsko-epidemijski karakter širenja. Inkubacija do 5 dana. Klinička slika može varirati od lakog enteritisa pa do smrtonosne klasične kolere. Kolerična dijareja je najlakši oblik bolesti i liči na druge crijevne bolesti. Kolerični gastroenteritis karakterizira povraćanje i velik broj obilnih »rižastih« stolica. Znaci dehidratacije i kolapsa se pogoršavaju svakim satom. Algidni stadij karakterizira 40-50 »rižastih« stolica dnevno, pa bolesnik može izgubiti 10% svoje tjelesne težine. Izraženi su najteži znaci dehidratacije i šoka. Bolesnik je pri svijesti, ali u krajnjoj prostraciji, bez pokreta, bez glasa, bez turgora kože. Smrt nastupa 2-3. dana bolesti, ukoliko se ne sprovede urgentna rehidracija (rehidratacija) i korekcija nastale metaboličke acidoze.
MKB-10: A00-A09 Crijevne infektivne bolesti --> A00 Kolera

exanthema subitum

exanthema subitum, v. trodnevna groznica
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Šesta bolest, Trodnevna groznica

enterobioza

enterobioza, v. infestacija crijevnom glistom
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Enterobijaza, Infestacija crijevnom glistom

enterobijaza

enterobijaza, v. infestacija crijevnom glistom
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Enterobijaza, Enterobioza, Infestacija crijevnom glistom

HIV

HIV, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, SIDA, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

infestacija crijevnom glistom

infestacija crijevnom glistom
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Enterobijaza, Enterobioza
Uvod
Parazit je živo biće ili organizam koji ovisi o drugom organizmu. Paraziti koji infestiraju ljude rašireniji su nego što se misli. Ove bolesti ne pogađaju samo siromašne narode u udaljenim područjima svijeta već mogu biti važan zdravstveni problem i bogatih ljudi širom svijeta. Enterobius je najčešći parazit u djece umjerenog pojasa, čak i u područjima sa visokim stupnjem sanitarne svijesti. Njegova učestalost kod djece je 20%, a kod djece u domovima i 100%. Zbog toga što je infestacija glistama raširena uglavnom među djecom, često se nalazi u obiteljskim skupinama, dječjim vrtićima, školama i kampovima.
Što je to? (definicija)
Enterobijaza je crijevna zaraženost glistom (Enterobius vermicularis), a odlikuje se perianalnim svrbežom.
Opis bolesti
Gliste su mali (ženke desetak mm, a mužjaci 3 mm), nitasti valjkasti crvi koji se prvenstveno nalaze u donjem dijelu probave. Životni ciklus gliste - jajašce, larva i odrasla glista - odvija se unutar ljudskog tijela kroz 2 do 6 tjedana. Gliste ulaze u tijelo kada se progutaju jajašca. Ženka otputuje do perianalne regije (obično noću) da bi položila jajašca između kožnih nabora. Jajašca se polažu u ljepljivu tvar što uz pokrete ženke izaziva svrbež. Larve se izliježu iz jajašca i vraćaju natrag u završni dio debelog crijeva (rektum) i donje dijelove crijeva. Jajašca mogu na sobnoj temperaturi preživjeti i tri tjedna. Mogu prionuti na dječje prste, širiti se prašinom, mogu se naći na posteljini, odjeći, namještaju, igračkama, čak i na hrani. Novi domaćin ih može progutati. Dijete se može lako ponovo zaraziti prijenosom prstima iz perianalnog područja do usta.
Tko je dobiva? ( faktori rizika)
Kontakt s osobom koja ima enterobijazu u obitelji, dječjem vrtiću ili školi.
Simptomi
Većina osoba zaraženih glistama nema nikakvih tegoba. Neki će osjećati svrbež u području anusa ili vagine. U rijetkim slučajevima svrbež može postati vrlo intenzivan, uzrokovati krastice oko anusa i čak ometati spavanje. U djevojčica se može vidjeti upala vagine.
Koje pretrage može napraviti liječnik?
Mogu se pronaći ženke (oko desetak milimetara) u perianalnoj regiji sat do dva nakon što je dijete usnulo ili jajašca (vide se samo pod mikroskopom). Najuobičajeniji način skupljanja jajašca je jednostavan. Uzorak treba uzeti rano ujutro prije nego što dijete ustane. Komadić ljepljive trake ("selotejp") se postavlja iznad kožnih nabora i analne regije, zalijepi na predmetno stakalce i pregledava mikroskopom. Postupak bi trebalo ponavljati nekoliko puta.
Liječenje
Neki liječnici vjeruju da nije potrebno nikakvo liječenje infestacije koja nije praćena simptomima. Jedna doza mebendazola djelotvorna je da uništi gliste, ali ne i jajašca. Zbog velike vjerojatnosti da će se mala djeca ponovo zaraziti izvan kuće, stalni napori da se odstrane jajašca iz kućanstva su od male pomoći. Ako liječnik propiše lijek, trebaju ga uzimati svi članovi kućanstva, bez obzira na to da li imaju simptome.
Prognoza
Ova je bolest neškodljiva. Liječenje obično pokazuje dobre rezultate.
Prevencija
Od zaraze ili ponovne zaraze glistama možete se zaštititi čestim kupanjem, korištenjem čistog rublja, noćne odjeće i posteljine te redovnim pranjem ruku, pogotovo nakon korištenja zahoda.
Izvor: plivazdravlje.hr

konjunktivitis

konjunktivitis, upala očne spojnice
Konjunktivitis je upala očne spojnice (konjunktive). Spojnica se prostire na unutarnjem dijelu kapka i pruža se preko bjeloočnice (sklere) do rožnice. Upaljena očna spojnica čini bjeloočnicu crvenom za vrijeme konjunktivitisa.
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Zarazne bolesti
Opis bolesti
Konjunktiva je izložena mikroorganizmima i drugim oblicima iritacije. Suze štite konjunktivu razrjeđivanjem bakterija i njihovim ispiranjem. Suze također sadržavaju enzime i antitijela koja sprječavaju razvoj bakterija. Konjunktivitis je najčešća bolest očiju u razvijenim zemljama svijeta i s obzirom na težinu varira od blage upale sa suzenjem do jake upale koja uzrokuje ozljedu i odumiranje tkiva. Postoje mnogi uzroci konjunktivitisa. Najčešći su virusne infekcije. Drugi uzročnici su bakterije, klamidije, gljivice i paraziti (rijetko). Virusni i bakterijski oblici konjunktivitisa su izrazito zarazni i mogu se vrlo brzo proširiti među djecom, katkada uzrokujući lokalne epidemije. Ostali uzroci su alergije (alergijski konjunktivitis), izloženost kemikalijama, iritacija vjetrom, prašinom, dimom. Konjunktivitis može također pratiti običnu prehladu i osipe.
Tko obolijeva (faktori rizika)?
Novorođenčad može biti zaražena bakterijama (klamidijama) u porođajnom kanalu. Ova se bolest naziva neonatalni inkluzijski konjunktivitis ili ophthalmia neonatorum i mora se odmah početi liječiti kako bi se sačuvao vid. Rizično je i nošenje kontaktnih leća, a posebno, dugo nošenje leća. Rizični faktor su i kontakti s osobama koje imaju konjunktivitis. Neke vrste konjunktivitisa:
• virusni konjunktivitis
• alergijski konjunktivitis
• bakterijski konjunktivitis
• neonatalni konjunktivitis, inkluzijski konjunktivitis (bazenski konjunktivitis) uzrokovan bakterijom - klamidijom
• gonokokni konjunktivitis
• kronični konjunktivitis (trahom)
Simptomi
Crvenilo konjunktive, smetnje suzenja, iritacija (pečenje, svrbež) oka i kapaka, a očni kapci su često slijepljeni kod buđenja. Kod nekih virusnih konjunktivitisa može se imati osjećaj stranog tijela u oku i osjetljivost na svjetlo. Kod alergijskoga konjunktivitisa postoji obostrano crvenilo očiju, smetnje suzenja, žarenje u očima i svrbež. Većina osoba ima i popratni rinitis. Svrbež dovodi do trljanja očiju i edema.
Liječenje
Liječenje konjunktivitisa ovisi o uzročniku. Najbolje je da terapiju uvede i nadzire oftalmolog, a posebice u slučajevima kad se koriste lokalni pripravci kortikosteroida. Alergijski konjunktivitis liječi se liječenjem alergija ili može nestati sam po sebi kad se ukloni uzročni alergen. U blagim slučajevima mogu pomoći lokalni pripravci koji se nalaze u slobodnoj prodaji, tj. bez recepta. Antibiotici, obično kapi za oči, učinkoviti su u liječenju bakterijskoga konjunktivitisa. Primjenjuju se nekoliko puta na dan. Bakterijski konjunktivitis može se izliječiti za nekoliko dana. Virusni će se konjunktivitis povući sam po sebi obično unutar tjedan dana. Kod djece s neonatalnim konjunktivitisom potrebno je sustavno liječenje makrolidima, kao što je azitromicin. Također je potrebno liječiti majku i njezina seksualnog partnera. Kod odraslih se inkluzijski konjunktivitis uzrokovan klamidijom liječi jednokratnim davanjem azitromicina. Potrebno je liječiti i seksualnoga partnera. Prognoza nakon liječenja je obično dobra. Oči se moraju držati čiste od izlučevina i ne smiju se prekrivati zavojem.
Prevencija
1. Dobro operite ruke
• prije primjene bilo kojeg lijeka za oči
• nakon što u oči nanesete lijek
• svaki put kad dodirnete oči ili lice ili brišete nosni sekret
2. Operite sve odjevne i ostale predmete koje dotaknete zaraženim očima:
• odjeću
• ručnike
• često mijenjajte jastučnice
3. Ne posuđujte šminku za oči. Ako je infekcija uzrokovana bakterijom ili virusom, morate baciti korištenu šminku i kupiti novu. Redovno mijenjajte kozmetičke preparate za oči.
4. Ne dirajte zaraženo oko jer će se infekcija proširiti na zdravo oko. VAŽNO je da nakon dodirivanja zaraženog oka ne dirate zdravo oko.Konjunktivitis se širi jako lako!!
5. Ne posuđujte ručnike ili maramice!
6. Pravilno se koristite i brinite o kontaktnim lećama!
Izvor: plivazdravlje.hr

Lajmska borelioza

Lajmska borelioza, Zarazna bolest koja se prenosi ugrizom.

Lajmska bolest

Lajmska bolest, (Lymeova bolest) Zarazna bolest koja nastaje nakon ugriza krpelja zaraženog bakterijom Borrelia burgdorferi. Naziv lajmska bolest (engl. Lyme disease) nastao je prema imenu gradića u Connecticutu (SAD) gdje se bolest pojavila u epidemijskom obliku. Uzročnik bolesti prenosi se ugrizom zaraženog krpelja. Bolest se očituje kožnim promjenama – oteklinom i crvenilom s jače izraženim tamnijim rubom. Kožne se promjene pojavljuju otprilike 4 tjedna nakon ugriza. Moguća je i vrućica i oteklina limfnih čvorova u blizini mjesta ugriza. Kasnije se mogu pojaviti bolne otekline zglobova. U vrlo teškim i neliječenim slučajevima može biti zahvaćen i središnji živčani sustav. Dijagnoza se postavlja dokazivanjem uzročnika. Liječenje se sastoji u primjeni antibiotika (tetraciklini ili penicilin) i lijekova protiv bolova.

Lymeova bolest

Lymeova bolest, Zarazna bolest koju prenose krpelji. V. Lajmska bolest.

meningokokni meningitis

meningokokni meningitis, upala moždanih ovojnica i ovojnica kralješnične moždine
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Definicija i epidemiologija
Meningokokni meningitis je infekcija također izazvana bakterijom Neisseria meningitidis koja u ovom slučaju uzrokuje upalu moždanih ovojnica i ovojnica kralješnične moždine. Većina se slučajeva događa kod djece. Meningokok je najčešći uzročnik meningitisa u djece od 2-5 godina i drugi najčešći uzročnik meningitisa u odraslih. Nastup bolesti može biti rapidan i može početi kao infekcija gornjeg dišnog trakta ili grlobolja. Infekcije su češće zimi i u proljeće i mogu uzrokovati lokalne epidemije u vojarnama, školama, vrtićima, studentskim domovima. Rizični faktori podrazumijevaju nedavno izlaganje osobi oboljeloj od meningokoknog meningitisa i nedavnu upalu gornjeg dišnog trakta. Kao što smo već naveli, meningokok do moždanih ovojnica može prodrijeti direktno ili putem krvne struje.
Simptomi
Kožna krvarenja (petehije), visoka temperatura, jaka glavobolja, opće loše stanje, povraćanje i mučnina, ukočenost šije (!), osjetljivost na svjetlo (fotofobija), promjene mentalnog statusa.
Pregled
Fizikalni pregled otkrit će sniženi krvni tlak, ubrzani puls, ukočenu šiju i možda osip.
Laboratorijski testovi u bolnici
Otkrit će povišenu razinu bijelih krvnih zrnaca u krvi, lumbalnom punkcijom otkrit će se povišena razina bijelih krvnih zrnaca u moždanom likvoru, snižena glukoza i visoki proteini, potrebno je obaviti bojanje likvora i kulturu likvora te kulturu krvi (hemokulturu) kako bi se dokazali meningokoki u likvoru ili krvi.
Liječenje
Intravenski antibiotici, najčešće se daje ceftriakson. Kao i kod meningokokne sepse, potrebna je profilaksa kontakata rifampicinom u jednakim dozama. Rano prepoznavanje i liječenje oboljelih od meningokoknog meningitisa je izuzetno važno jer je rizik od smrti i komplikacija visok.
Prognoza
Mala djeca umiru u 5-10% slučajeva od meningitisa i zajedno s odraslima > 50 godina su najrizičnija skupina.
Komplikacije
Oštećenje mozga, smrt, hidrocefalus, gluhoća, paraliza različitih mišića, mentalna retardacija.
Cjepivo
Osim N. meningitidis, česti uzročnik meningitisa u djece je bakterija Haemophilus influenzae. Otkada je u uvedeno obavezno cijepljenje protiv te bakterije (Hib-cjepivo), značajno se smanjila incidencija novorođenačkog meningitisa. Zbog istog razloga se ispituje cjepivo protiv N. meningitidis tipa A i C koje najčešće uzrokuju bolest u predškolske djece i tinejdžera, a u SAD-u je takvo cjepivo odnedavno i dostupno.
Izvor: plivazdravlje.hr

Q-groznica

Q-groznica (en. Q-fever), Zarazna bolest nekih životinja, tj. zoonoza koju uzrokuje rikecija Coxiella burneti. Na čovjeka bolest prelazi najčešće od ovaca, udisanjem zaraženog aerosola. Osobito mnogo rikecija se nalazi u plodnoj vodi, plodnim ovojima i posteljici ovaca. Epidemije se javljaju potkraj zime i u proljeće, za vrijeme janjenja ovaca. Ako zahvati i čovjeka, očituje se kao akutna respiratorna infekcija s vrućicom, napadajima groznice, glavoboljom, bolovima u cijelom tijelu, osobito mišićima, malaksalošću i subjektivnim osjećajem teške bolesti. Uz opće simptome, dolazi kod polovice oboljelih i do razvoja intersticijske pneumonije. Bolest uglavnom ne izaziva teže komplikacije i prolazi bez težih posljedica.

shigellosis

šigeloza, Akutna infekcija crijeva koju uzrokuju bakterije iz roda Shigella.
shigellosis, šigeloza, opći naziv za sve bolesti izazvane šigelama. V. dysenteria.
Shigella, šigele, gram-negativni bacili, često imaju kokobacilarni oblik. Nemaju flagela, ni izraženu kapsulu. Klasifikacija šigela je izvršena na osnovi antigenske građe i prema fermentaciji manita. Podijeljene su na četri grupe: A,B,C i D. Grupa A u koju spada Shigella dysenteriae, manit-negativna, a sve ostale su manit-pozitivne. Sh. dysenteriae ima 8 tipova; tip l razlikuje se od svih ostalih šigela po tome što uz endotoksine producira i egzotoksin, koji je neurotropan i enterotropan. Grupa B sadrži 6 tipova u koju spada Sh. Fiexner; grupa C sadrži 15 tipova u koju spada Sh. Boydi; grupa D u koju spada Sh. sonnei. Šigele izazivaju bacilarnu dizenteriju, koja se lokalizira u distalnim dijelovima debelog crijeva.

MKB-10: A00-A09 CRIJEVNE INFEKTIVNE BOLESTI --> A03 Šigeloze

svinjska gripa

svinjska gripa, Virus gripe A (H1N1) koji se nedavno pojavio u svijetu je novi podtip virusa gripe, koji može uzrokovati infekcije kod ljudi, a prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, ima genetsku strukturu koja dosad nije identificirana nigdje u svijetu. Virus svinjske gripe H1N1 identificiran je kao novi virus s genima ljudskog i ptičjeg virusa te varijacijama svinjskog.
Preliminarna su istraživanja pokazala da virus posjeduje gen za hemaglutinin sličan onome virusa svinjske gripe koji je prisutan među sjevernoameričkim svinjama od 1999. No njegovi su geni za neuraminidazu i protein matriksa istovjetni onima koje nalazimo u virusa euroazijske svinjske gripe. Šest je gena ovog mutiranog soja pak mješavina gena virusa svinjske gripe, sjevernoameričke ptičje gripe i humane gripe.
Miješanje gena više sojeva koji napadaju različite vrste dosad nije zabilježeno kod virusa koji inficiraju populacije ljudi ili svinja. Ipak, genomi virusa gripe su poznati upravo po tome što se relativno lako rekombiniraju jer su raspodijeljeni na 8 samostalnih molekula RNA. Najizglednijim "loncem" u kojem se moglo zbiti takvo miješanje stručnjaci drže upravo svinje.
KAKO SE PRENOSI?
Općenito govoreći, virusi gripe se prenose kašljanjem i kihanjem, te dodirivanjem usta i nosa neopranim rukama. Virusi gripe mogu živjeti na površini nekoliko sati, poput sline koju netko raznosi nakon što je kihnuo u ruku. Ljudi se inficiraju virusom gripe A(H1N1) na isti način kao i virusom obične sezonske gripe. Širi se od čovjeka na čovjeka putem kapljica koje nastaju prilikom kašljanja ili kihanja zaražene osobe; indirektno kada kapljice ili izlučevine iz nosa i grla dospiju na ruke ili druge površine koje onda dodiruju drugi ljudi koji zatim dodiruju svoja usta, oči ili nos.
Postoje dokazi da se ovaj virus prenosi od čovjeka na čovjeka, a značajan broj infekcija u Meksiku rezultirao je teškom bolešću. Infekcije izvan Meksika za sada u većini slučajeva rezultiraju blagom bolešću, poput uobičajene gripe.
Za razliku od tipičnih slučajeva gripe koji uzrokuju smrt prvenstveno starijih osoba i male djece, ovaj soj smrtne posljedice uzrokuje kod ljudi između 25. i 45. godine života. Jedno od objašnjenja je narav virusa da kod mladih ljudi s aktivnijim imunosnim sustavom uzrokuje tzv. citokinsku oluju. Na drugo objašnjenje ukazuju studije o prijašnjim pandemijama koje su pronašle vezu između stope smrtnosti od zaraze i razvijenosti sustava zdravstvene zaštite.
Inhibitori neuraminidaze pokazali su se učinkovitima protiv novog soja virusa.
PREVENCIJA
Budući da se novi virus svinjske gripe najvjerojatnije prenosi kapljičnim putem (bliskim kontaktom), preporuke za prevenciju zaraze virusom se sastoje od općih higijenskih mjera. To su često pranje ruku sapunom i tekućom vodom i izbjegavanje skupova u zatvorenom prostoru s velikim brojem ljudi te redovito čišćenje i pranje površina. Ako vam sapun i voda nisu odmah dostupni, primjerice na putu, koristite gel za dezinfekciju. Ako ste bolesni, ne idite na posao, bolesnu djecu ne puštajte u školu. Izbjegavanje diranja usta, nosa ili očiju budući da su to primarna mjesta unosa virusa se također savjetuje. Pri kašljanju se preporuča korištenje potrošnih rubaca – maramica koje potom odmah bacite. Ako nemate maramicu pri ruci, kihnite radije u podlakticu. Iako trenutno ne postoje podaci o riziku od prijenosa virusa putem zraka, neki stručnjaci predlažu korištenje zaštite na javnim mjestima u izloženim zemljama. Meksičke vlasti u tu svrhu pučanstvu dijele kiruške maske.
Rizik od zaraze nije ni na koji način povezan s konzumacijom svinjetine – virus se ne prenosi hranom. Mnoge države svojim građanima savjetuju izbjegavanje putovanja u pogođena područja svijeta. U zračnim lukama je najavljeno pregledavanje međunarodnih putnika. To obično znači rutinsko ispitivanje osoba koje su zemlje posjetili i uočavanje simptoma bolesti. U nekim je zračnim lukama na snazi i termografsko pregledavanje.
SIMPTOMI
Najčešći simptomi su:
* Povišena tjelesna temperatura
* Respiratorni simptomi kao što su kašalj ili curenje nosa
* Grlobolja
* drugi simptomi kao što su:
- bolovi u tijelu (osobito bolovi u mišićima i kostima)
- glavobolja
- umor
- zimica
- slabost
- mučnina, povraćanje ili proljev (nije tipično za gripu ali je prijavljeno u slučajevima zaraze novim tipom virusa gripe)
CIJEPLJENJE
Iako dosadašnje cjepivo (uključujući i ono za sezonu 2009./2010.) štiti na gripu tipa A koji spada u istu obitelj virusa kao i virus svinjske gripe, stručnjaci su proveli preliminarne testove i ne misle da obično cjepivo protiv gripe pruža dovoljnu zaštitu. Virus je otporan i na amantadin i rimantadin. Primjenjuju se i pokazala su se učinkovitima cjepiva Tamiflu ili Relenza, no ne i stara cjepiva protiv gripe. Farmaceutska tvrtka Baxter International vlasnik je patenta za tehnološki postupak koji omogućava razvoj cjepiva za široku potrošnju u kratkom vremenu.
(svibanj 2009.)

sindrom stečenog gubitka imuniteta

sindrom stečenog gubitka imuniteta, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: SIDA, HIV, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

SIDA

SIDA, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, HIV, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

šesta bolest

šesta bolest, v. trodnevna groznica
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Trodnevna groznica, Exanthema subitum

trodnevna groznica

trodnevna groznica
Trodnevna vrućica ili Exanthema subitum je šesta od tradicionalnih egzantemskih (osipnih) dječjih bolesti. Otkrivena je elektronskim mikroskopom 1986. u limfocitima pacijenata sa limfoproliferativnim poremećajima i AIDS-om. Virus koji je uzrokuje naziva se HHV6 (humani herpes virus tipa 6).
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Šesta bolest, Exanthema subitum
Što je to?
Ovo stanje je akutna bezopasna bolest dojenčadi i male djece. Obilježava je vrućica koja traje približno 3 dana, iza toga slijedi period smanjenja vrućice i pojava tamno ružičastog makulopapularnog (pjegavog) osipa.
Opis bolesti
Virus se može pronaći u slini, bronhalnim žlijezdama i urinu - slina je najvažniji put prijenosa. Izlučevine dišnog sustava asimptomatičnih osoba vjerojatno prenose virus. Dijete najvjerojatnije širi infekciju za vrijeme febrilne faze bolesti prije izbijanja osipa.
Tko obolijeva?
Obično se pojavljuje tijekom prve dvije godine života i najčešća je osipna bolest djece mlađe od dvije godine.
Simptomi
Anamnestički podaci
• Trodnevnu groznicu tipično obilježava visoka tjelesna temperatura koja traje 3 do 5 dana bez vidljivog uzroka. Iza perioda vrućice slijedi karakterističan osip.
• Temperatura je povišena (često do 400C).
• Osip (nestaje unutar nekoliko sati do dva dana): makulopapularni ili eritematozni (pjegav, crvenkast) osip, tipično počinje na trupu i može se raširiti na vrat i ekstremitete. Ne svrbi, blijedi na pritisak.
• Kod neke djece javljaju se grčevi zbog povišene temperature (febrilne konvulzije) (6 do 15%).
• Prisutan je i proljev (68%).
• Predsimptomi (14%) su: malaksalost, razdražljivost te
• kašalj (50%).
Klinički pregled
• vrućica (98%)
• osip (98%): prisutne su crveno ružičaste pjege ili makulopapularne pjege približno 2 do 5 mm u promjeru. Pjege su obilježene diskretno, rjeđe napuhnute, te blijede uz izbjeljivanje površine kože. Tipično, osip kod trodnevne vrućice uključuje trup ili leđa sa minimalnim zahvaćanjem lica ili gornjih udova. Neke pjege mogu biti okružene prstenom blijede kože poput aureole.
• splenomegalija (povećana slezena)
• encefalopatija (promjene mozga zbog djelovanja štetnih tvari)
• eritem konjuktive (crvenilo očnih spojnica)
Koje se pretrage mogu napraviti?
• Zbog bezopasne prirode i kratkog trajanja trodnevne vrućice, obično se ne provode laboratorijske pretrage ako je dijete dovedeno sa klasičnom povijesti bolesti.
• Ako se radi kompletna krvna slika, može se ustanoviti smanjenje broja bijelih krvnih stanica. Broj bijelih krvnih stanica se obično vraća u normalne okvire unutar jednog tjedna.
Liječenje
Liječenje trodnevne vrućice se svodi na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature (hladni oblozi, tuširanje, sirupi i čepići koji sadrže paracetamol).
Komplikacije
• febrilne konvulzije
• encefalitis (rijetko)
• meningitis (upala moždanih ovojnica)
• hepatitis (upala jetre)
Izvor: plivazdravlje.hr

typhus

typhus, tifus; t. abdominalis (trbušni tifus, abdominalni tifus) crijevni tifus, vrućica. Zarazna bolest izazvano bacilom Salmonella typhi (Ebertov bacil), obično se javlja u vidu epidemija, rjeđe pojedinačno. Glavni simptomi su: visoka temperatura (njen se tijek može podijeliti na tri dijela: najprije postepeno povišavanje, potom održavanje na visokoj razini, a zatim spuštanje na normalnu visinu), usporen puls, ružičaste točkaste erupcije po koži i povećanje slezene. Izvor zaraze su bolesnici i kliconoše, i to njihovi ekskreti, (stolica i mokraća) koji mogu zagaditi životne namirnice i vodu. U tifusu su naročito opasne komplikacije: crijevna krvarenja i perforacije. Dijagnoza se u prvom tjednu postavlja pomoću hemokulture, a posle prvog tjedna pomoću Widalove aglutinacijske probe; t. exanthematicus, pjegavac. Zarazna bolest koja se prenosi ušima. Bolest prouzrokuje Rickettsia prowazeki, koju uš  izbacuje svojim ekskretima. Glavni simptomi su: nagli početak bolesti, visoka temperatura koja traje oko 14 dana, točkaste kožne erupcije, koje su često hemoragične, delirij i bronhitis koji obično prelazi u upalu pluća. Bolest je naročito izražena u vidu epidemija ondje gdje se ljudi nalaze zbijeni u velikim grupama pod nehigijenskim uvjetima (logori, kaznionice). Stoga je i zimi pjegavac češći nego ljeti. Pored kliničke slike i pojave bolesti u tijku epidemije, za dijagnozu je važna Weil-Felixova aglutinacijska reakcija; murini t., vrsta pjegavca koji prouzrokuje Rickettsia mooseri i koja se prenosi sa štakora na čovjeka ugrizom buhe (Xenopsylla cheopis). Javlja se endemijski u primorskim zemljama cijelog svijeta. Benigna bolest koja traje desetak dana. Simptomi su povišena tjelesna temperatura i pojava makulopapuloznog egzantema petog dana bolesti. Od egzantema je pošteđeno samo lice.
paratyphus, paratifus, akutna, febrilna bolest koju izazivaju: Salmonella paratyphi A, Salmonella paratyphi B i Salmonella paratyphi C. Početak bolesti s temperaturom i akutnim gastroenteritisom. Potom se javlja oticanje slezene i obilna rezola. Paratifus liči na lakši trbušni tifus i traje 15-20 dana. Dijagnoza se potvrđuje bakteriološkim i serološkim putem.
MKB-10:
A00-A09 CRIJEVNE INFEKTIVNE BOLESTI
A01 Trbušni tifus i paratifus

• A01.0 Trbušni tifus, Uzročnik Salmonella typhi
  
• A01.1 Paratifus A
  
• A01.2 Paratifus B
  
• A01.3 Paratifus C
  
• A01.4 Paratifus, nespecificiran, Uzročnik Salmonella paratyphi BPO
  
• A02 Ostale infekcije uzrokovane salmonelama
  
• A02.0 Entritis uzrokovan salmonelom, Salmoneloza
  
• A02.1 Sepsa uzrokovana salmonelom
  
• A02.2 Lokalizirane infekcije salmonelama
  
• A02.8 Ostale specificirane infekcije salmonelama
  
• A02.9 Infekcije salmonelama, nespecificirane