lobektomija

lobektomija, Kirurško odstranjenje plućnog režnja.

limfadenektomija

limfadenektomija, Kirurško odstranjenje limfnih čvorova. Najčešće se izvodi u sklopu operacije uznapredovalih karcinoma (karcinoma dojke, karcinoma želuca) gdje se uz samo mjesto zahvaćeno tumorom odstranjuju i obližnji limfni čvorovi.

laparoskopija

laparoskopija, Ova je kirurška metoda, minimalno invazivna po pacijenta. Naime, metoda laparoskopije ima jednako dobre rezultate kao i klasični kirurški zahvati pri čemu je sam kirurški rez manji, oporavak je kraći i manji je broj postoperativnih komplikacija (infekcije, krvarenja).
Laparoskopija je zapravo operacijski endoskopski pregled trbušne šupljine. Laparoskopijom se pomoću laparoskopa (endoskopa) pregledavaju površine jetre, slezene, žučnjaka, peritoneum, dijafragma i organi male zdjelice. Primjenjuje se osobito kod zahvata u ginekologiji.

leukociti

leukociti, Bijele krvne stanice (tzv. krvna zrnca) koje služe u obrani organizma od raznih infekcija odnosno stranih (živih i neživih) čimbenika ali i za uklanjanje produkata raspada vlastitih tkiva. Dijele se na nekoliko podvrsta – granulociti, monociti i limfociti. Određivanjem broja leukocita može se ustanoviti prisutnost upalnog procesa ili infekcije u organizmu (tada je njihov broj najčešće povećan). Osim određivanja broja leukocita određuje se i udio pojedinih podvrsta pojedinih podvrsta jer su međusobni omjeri u nekim bolestima na karakterističan način promijenjeni.

labirint

labirint, Povezani kanali i šupljine unutarnjeg uha.

lupus erythematosus systemicus

lupus erythematosus systemicus, Najtipičnija sustavna autoimuna upalna reumatska bolest. Iako ova bolest može zahvatiti većinu organa, najčešće su pojavljuje na: koži, bubrezima, zglobovima, seroznim opnama i središnjem živčanom sustavu.
Grupa: Alergijski i imunološki poremećaji
Drugi naziv: Sistemski eritemski lupus, SEL, Sistemski eritematozni lupus, Sistemski lupus, Eritemski lupus, Eritematozni lupus
I.
Raspodjela po populaciji
SEL se češće javlja u žena, posebno generativne dobi, a učestaliji je u ljudi crne puti. Omjer oboljelih žena prema muškarcima je 5:1, dok u starijoj dobi ili ranom djetinjstvu iznosi 2:1. To je bolest urbanih sredina, s učestalošću od 4 do 250 na 100 000 stanovnika.
Što uzrokuje bolest?
Smatra se da u nastanku i razvoju bolesti sudjeluju nasljedni i vanjski čimbenici. Bolesnici koji boluju od SEL-a imaju široki spektar autoantitijela na različite antigene, a tipična su protutijela protiv komponenti jezgre i citoplazme. Utjecajem vanjskih čimbenika, može se u predisponiranoj populaciji razviti klinički izražena slika bolesti. Među ovim čimbenicima, značajne su virusne infekcije. UV zrake svjetlosnog spektra mogu izazvati kožne promjene i pojačati bolest. Uzimanje nekih lijekova može izazvati bolest koja izrazito sliči SEL-u (penicilin, antiepileptici i dr.). Čini se da način prehrane također može utjecati na tijek i manifestaciju bolesti. Preporučuje se hrana sa smanjenom količinom masti. Zapazilo se da bolest suprimiraju muški, a potiču ženski hormoni.
Simptomi
SEL se očituje mnoštvom subjektivnih i kliničkih znakova najčešće na koži, zglobovima i visceralnim organima. U početku bolesnik može imati samo nekoliko simptoma, često u svezi sa samo jednim oboljelim organom, dok se kasnije s razvojem bolesti pojavljuju i ostali simptomi. Težina bolesti varira od sasvim laganog oblika do teškog sa smrtnim završetkom. Opća slabost i povišena temperatura prisutne su u gotovo svih bolesnika i prethode drugim simptomima. Bolesnici mogu osjećati bol u trbuhu s mučninom i povraćanjem. Rani simptomi bolesti, pojavljuju se u svim zglobovima, mogu se uočiti otekline, smetnje u motilitetu i klinički znakovi artritisa. Promjene u koži, mogu se opaziti u obliku eritema, kožnih čvorića, ulceracija i mjestimičnih hiperpigmentacija. Vrlo je tipičan eritem lica poput leptira, te crvenilo suncu izloženih dijelova tijela kao posljedice fotosenzitivnosti. Promjene u očima (prisutne u 20-25% bolesnika), mogu se očitovati konjunktivitisom, fotofobijom, pa i prolaznom sljepoćom. Kosa je vrlo slaba, tanka, krhka i lako se lomi. Nastaju promjene i na sluznici. Bolest bubrega zapaža se u oko 60% bolesnika. Simptomi mogu biti jedva zamjetni do veoma izražene kronične bubrežne insuficijencije i hipertenzije. U oko polovice bolesnika može se naći lagano povećanje jetre. Promjene na dišnom sustavu, ustanovljene su u oko 47% bolesnika. Tegobe se očituju osjećajem nedostatka zraka, kašljem, pritiskom u predjelu prsnog koša. Promjene kardiovaskularnog sustava nalaze se u oko 46% bolesnika. Javlja se ubrzani srčani ritam, aritmija, povećanje srčanog mišića. Moguće su i tromboze krvnih žila. Bolest središnjeg živčanog sustava može se klinički očitovati kao psihijatrijski i neurološki poremećaj. Česta je depresija, obično akutna; u nekih bolesnika pojavljuje se aksioznost s glavoboljom, nesigurnošću, hiperventilacijom, smetnjama u pamćenju, maničnim ponašanjem. Psihoza se očituje halucinacijama, bizarnim razmišljanjima, a kadkada kao delirij. U bolesnika sa SEL-om mogu se pojaviti epileptički napadaji, aseptički meningitis, te razne atipične slike poremećaja središnjeg živčanog sustava. SEL ne utječe na fertilitet: bolesnice sa SLE-om nemaju teškoća sa začećem, ali je trudnoća rizična, a učestalost spontanih pobačaja, preuranjenih poroda i intrauterinih smrti čeda mnogo viša.
Koje preglede obavlja liječnik?
Za dijagnozu SEL-a značajna je detaljna, dobro uzeta povijest bolesti i fizikalni pregled. Radi se krvna slika. Nalaz protutijela na DNK ima visoko specifično značenje. Ne potvrdi li se dijagnoza bolesti laboratorijskim pretragama, potrebno je biopsijom bolesnog organa ili tkiva dokazati postojanje specifičnih imunopatoloških promjena. Bolest može početi s malo simptoma, a tijekom sljedećih mjeseci ili godina mogu se pojaviti i drugi simptomi. Katkad će biti potrebno dulje promatranje bolesnika da bi se moglo zaključiti da li je riječ o toj bolesti ili nije. Smatra se da osoba ima SEL, ako su prisutna barem četiri kriterija, istovremeno ili u slijedu.
Liječenje
Odluka o terapijskom postupku u bolesnika sa SEL-om nerijetko je vrlo teška i svaki pristup liječenju mora biti individualan. Dobro poznavanje bolesnika i spoznaja o aktivnosti njegove bolesti, zahvaćenosti pojedinog ili više organskih sustava, te tijeku bolesti odlučni su čimbenici pri izboru medikamentne terapije. Uz medikamentno liječenje, od velike je važnosti pravilan režim života: umjerena fizička aktivnost, izbjegavanje izlaganja suncu, pravilna prehrana i prevencija infekcija. Terapija podrazumijeva odmor, dovoljno sna, izbjegavanje stresa i pretjeranog izlaganja suncu, osobito između 10 i 15 sati kada je ultraljubičasto zračenje najintenzivnije. Pacijentima se propisuje i acetilsalicilna kiselina za umanjenje bolova u zglobovima i vrućicu. Kod težih slučajeva je neophodno uključiti i terapiju kortikosteroidima.
Medikamentno liječenje dijeli se u tri glavne grupe:
• konzervativno (salicilati, nesteroidni antireumatici, antimalarici)
• agresivno (kortikosteroidi, imunosupresivni agensi - citostatici)
• eksperimentalno (monoklonska protutijela)
Tijek bolesti i prognoza
Bolest je kronična, progresivnog tijeka; danas se u pravilu više ne smatra smrtonosnom. U većine bolesnika može se očitovati srednje teškim oblikom, s povremeno kadkada i spontanim povlačenjem; u drugih, može se razviti naglo sa smrću unutar nekoliko tjedana ili mjeseci. Suvremene analize velikog broja bolesnika pokazuju da danas njih oko 90% preživi 10 godina. Značajno bolja prognoza bolesti u novije vrijeme rezultat je rane dijagnoze bolesti, te napretka u liječenju. Zahvaćenost bubrega, središnjeg živčanog sustava, pluća s krvarenjem i sekundarne infekcije najčešći su uzroci loše prognoze i smrtnog ishoda bolesti.
II.
Sistemski eritemski lupus
Uzrok joj je nepoznat, ali se zna da poremećaj mehanizma za popravak DNK-a u stanici ima određenu ulogu u nastanku bolesti. Nazočnost protutijela usmjerenih protiv jezgre stanice (takozvana antinuklearna antitijela ili antinuklearni faktor) osobitost su ove bolesti. Zahvaćenost kože vrlo je česta, a i ime bolesti potječe od leptirastog osipa na licu bolesnika. Najteži su oblici bolesti povezani sa zahvaćanjem bubrega i središnjeg živčanog sustava. Na sreću, najveći broj oboljelih ima blagu do srednje izraženu kliničku sliku. Nisu rijetki ni oni u kojih se na bolest može posumnjati na temelju nalaza antinuklearnih protutijela u serumu, a pritom bez izraženih kliničkih tegoba. Liječenje se temelji na primjeni glukokortikoida te drugih lijekova kao što su citostatici, antimalarici, nesteroidni protuupalni lijekovi.
Izvor: plivazdravlje.hr, mojezdravlje.net
Ključne riječi: koža | anemija | sistemski eritematozni lupus | sistemski eritemski lupus | kortikosteroidi | Lupus erythematosus systemicus | zglobovi | acetilsalicilna kiselina | eritem |

laparotomija

laparotomija, Otvaranje trbušne šupljine presijecanjem trbušnog zida.

Lajmska borelioza

Lajmska borelioza, Zarazna bolest koja se prenosi ugrizom.

Lajmska bolest

Lajmska bolest, (Lymeova bolest) Zarazna bolest koja nastaje nakon ugriza krpelja zaraženog bakterijom Borrelia burgdorferi. Naziv lajmska bolest (engl. Lyme disease) nastao je prema imenu gradića u Connecticutu (SAD) gdje se bolest pojavila u epidemijskom obliku. Uzročnik bolesti prenosi se ugrizom zaraženog krpelja. Bolest se očituje kožnim promjenama – oteklinom i crvenilom s jače izraženim tamnijim rubom. Kožne se promjene pojavljuju otprilike 4 tjedna nakon ugriza. Moguća je i vrućica i oteklina limfnih čvorova u blizini mjesta ugriza. Kasnije se mogu pojaviti bolne otekline zglobova. U vrlo teškim i neliječenim slučajevima može biti zahvaćen i središnji živčani sustav. Dijagnoza se postavlja dokazivanjem uzročnika. Liječenje se sastoji u primjeni antibiotika (tetraciklini ili penicilin) i lijekova protiv bolova.

Lymeova bolest

Lymeova bolest, Zarazna bolest koju prenose krpelji. V. Lajmska bolest.

lijekovi

1. ŠTO JE LIJEK?
U najširem smislu lijek je tvar koja unesena u organizam, kemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. U većini slučajeva lijek djeluje na specifična mjesta u stanici - receptore. Lijek se veže na receptor, a snaga vezanja uvjetuje trajanje učinka lijeka.
Lijek (65/65EEC) je bilo koja tvar ili kombinacija tvari prezentiranih radi liječenja ili sprečavanja bolesti kod ljudi ili životinja ili bilo koja tvar ili kombinacija tvari koje se mogu dati ljudima ili životinjama radi postavljanja dijagnoze ili radi obavljanja, ispravljanja ili modificiranja fiziološke funkcije organizma.
Lijek se u organizam može unijeti na više načina, primjena može biti:
# ENTERALNA PRIMJENA - kroz probavni trakt, bilo da je unesen na usta (peroralno), pod jezik (sublingvalno) ili kroz debelo crijevo (rektalno);
# PARENTERALNA - direktno u tkiva injektiranjem u venu, mišić ili pod kožu;
# INHALACIJSKA - kroz sustav za disanje (respiratorni trakt), udisanjem.
Lijekovi se mogu primjenjivati i na koži (lokalno djelovanje), a danas se sve više koristi i transdermalna primjena nekih lijekova, gdje se lijek oslobađa iz flastera (hormoni).
1.1. Oblici lijekova
TABLETE su čvrsti ljekoviti oblici izrađeni komprimiranjem smjese djelatne supstance s pomoćnim tvarima(punila, korigensi, boje, konzervansi…). Tablete se gutaju najčešće cijele s nešto tekućine (najbolje vode). Ovisno o vrsti lijeka, mogu se uzimati prije jela, za vrijeme ili poslije jela. Tu će vam uputu dati vaš liječnik i ljekarnik. Obavezno se pridržavajte dobivenih uputa, jer ćete samo uz pravilnu upotrebu postignuti učinkovitost lijeka. Tablete su najčešće pakovane u tzv. blister pakiranju (folija sa udubljenjima u kojima su smještene tablete), a mogu biti i u bočicama. Ako su pakirane u bočicama potrebno je paziti da nakon otvaranja bočicu dobro zatvorite. Rok valjanosti otisnut je na pakiranju. Prednost tableta u odnosu prema ostalim oralnim pripravcima jest u točnosti doziranja, fizičkoj i mikrobiološkoj stabilnosti i nakon dužeg skladištenja, zatim kemijskoj stabilnosti ljekovite supstancije i prikladnost aplikacije.
ORIBLETE namijenjene su za lokalno djelovanje na sluznicu usta i grla, a najčešće kao aktivnu komponentu sadrže dezinficijense, a primjenjuju se sisanjem.
LINGVALETE (sublingvalne tablete) namijenjene su otapanju pod jezikom, jer se apsorpcijom kroz sluznicu postiže brzi učinak lijeka (npr. nitroglicerin - Tinidil).
FILM TABLETE (obložene tablete) imaju posebnu ovojnicu oko jezgre, koja može zaštititi lijek kad prolazi kroz kiseli sadržaj želuca kako bi se oslobodio u tankom crijevu.
DRAŽEJE su obložene šećerom, čokoladom ili drugim pomoćnim tvarima koje služe kao korigens okusa.
KAPSULE su ljekoviti oblici kod kojih se ljekovita supstanca puni u malu kapsulu izrađenu od želatine ili škroba, a mogu biti tvrde ili meke. Kapsule se pri uzimanju ne otvaraju već se uzima cijela s tekućinom.
EFERVETE ili šumeće tablete imaju oblik većih tableta, a proizvode se komprimiranjem djelatne supstance s pomoćnim tvarima koje u vodi imaju sposobnost oslobađanja plina ugljičnog-dioksida. Pripremaju se otapanjem u čaši vode.
TEKUĆI LJEKOVITI OBLICI su primjereni kod male djece, starijih osoba ili osoba s teškoćama pri gutanju, odnosno kod osoba koji teško uzimaju čvrste oblike lijekova na usta. Ti oblici su kraćeg roka valjanosti, no brže se apsorbiraju. Doziraju se u kapima ili žličicama.
Najčešći tekući oblici lijekova su otopine, sirupi, emulzije, suspenzije, tinkture.
Neki lijekovi npr. atibiotici koji se nestabilni u vodenoj otopini izrađuju se u obliku suhih zrnaca - granula koje će vam u ljekarni otopiti prije izdavanja, u vodi. Pripravak se mora prije svake upotrebe promućkati i mora se držati na hladnom (hladnjaku). Ljekarnik će vam točno naglasiti za svaki pojedini preparat koliko vrijedi nakon što je otopljen (npr. Ceporex sirup - 7 dana, Duracef sirup - 14 dana). Ukoliko je za propisanu terapiju potrebna količina lijeka od dvije bočice, otopit će vam samo jednu koju ćete trošiti, a za nastavak terapije će vam otopiti drugu nakon potrošene prve. U svakom sirupu imate priloženu žličicu ili brizgalicu za doziranje. Ukoliko ih nema možete si pomoći praktičnim mjerama.
- VELIKA (jušna) ŽLICA - 15 ml
- MALA (čajna) ŽLICA - 5 ml
ČEPIĆI (supozitoriji) su polučvrsti oblici za rektalnu primjenu (uvođenje lijeka u debelo crijevo). Tim se putem primjenjuju lijekovi koji nadražuju želudac, lijekovi koji trebaju djelovati lokalno (čepići protiv hemeroida) ili ako bolesnik povraća i ne može uzimati lijek na usta. Čepići se pri tjelesnoj temperaturi otapaju i oslobađaju djelatnu supstancu, koja se u crijevu resorbira, putuje krvotokom te postiže sistemsko djelovanje.
VAGINALETE se primjenjuju kod žena, a pripremljene su za uvođenje u rodnicu - najbolje je navečer u ležećem položaju. One djeluju lokalno protiv različitih infekcija.
KAPI ZA NOS, OČI ILI UHO su tekući ljekoviti oblici namijenjeni lokalnom djelovanju, a doziraju se u kapima. Kapi za oči su sterilni oblici, malog volumena (10ml) za ukapavanje u konjuktivalnu vrećicu i na rožnicu oka. Kratkog su roka trajanja, nakon otvaranja bočice mogu se koristiti samo nekoliko dana. Kapi za uho treba primjenjivati vrlo oprezno i upotrebljavati ih samo po preporuci liječnika. Kapi za nos su opasne kod dugotrajne upotrebe jer dolazi do oštećenja nosne sluznice. Ispravno se stavlja 1-2 kapi u svaku nosnicu, a glavu treba zabaciti unatrag. Ne smiju se koristiti duže od 14 dana.
INJEKCIJE su sterilne otopine ili suspenzije lijekova namijenjene parenteralnoj primjeni. Ampula sadrži jednu terapijsku dozu lijeka koja se špricom i iglom ubrizgava na odgovarajuće mjesto. Primjena lijeka u obliku injekcija ima prednost jer lijek stiže nepromijenjen u krvotok ili na željeno mjesto djelovanja, a učinak nastaje brzo i potpuno. Takvi se lijekovi apliciraju samo uz liječnika ili medicinsku sestru.
INFUZIJE su sterilne otopine kojim se u tijelo mogu polako unositi otopine velikog volumena, npr. za reguliranje elektrolitske ravnoteže i nadoknadu izgubljene tekućine.
LIJEKOVI ZA VANJSKU PRIMJENU primjenjuju se na kožu ili sluznicu s namjerom da djeluju lokalno. Mazanje mora biti površinsko i vremenski ograničeno. Koji će se ljekoviti oblik upotrijebiti ovisi o prirodi lijeka i stanju kože. Ljekovite masti primjenjuju se najčešće kod kroničnih kožnih bolesti, kreme sadrže vodu , lakše se ispiru, pa se mogu primjenjivati i na dlakama. Paste se teže razmazuju jer sadrže veliku količinu praškastih supstanci; pogodne su za sušenje kože.
2. GOTOVI LIJEKOVI
Gotov lijek jest lijek koji je industrijski proizveden s nakanom stavljanja u promet.
Farmaceutska industrija proizvodi veliki broj lijekova u mnogo različitih oblika, jačina, doza koji dolaze u originalnoj ambalaži i opremljeni prema propisima. Takvi lijekovi se zovu tvornički, odnosno gotovi lijekovi. Na vanjskom pakiranju gotovog lijeka nalaze se :
# tvorničko ime - to je zaštićeno ime lijeka;
# generički naziv lijeka - to je internacionalni nezaštićeni naziv aktivne supstance koja se nalazi u tom lijeku;
# oblik lijeka;
# sastav lijeka (djelatne i pomoćne tvari koje se nalaze u lijeku);
# doza djelatne tvari u jednoj tableti ili kapsuli ili postotak djelatne tvari u lijeku;
# ukupna količina lijeka, broja tableta ili volumen;
# rok valjanosti, on je utisnut na kutiji i obično se piše sa četiri broja npr. 05 06, što znači da je rok valjanosti do 5. mjeseca 2006. godine.
Na bočnim stranicama kutije se nalaze kontrolni brojevi serije, upute o čuvanju lijeka, posebna upozorenja i način izdavanja (na recept ili bez recepta)
Poneki lijekovi imaju na sebi znak trokuta. Tako su označeni lijekovi koji mogu utjecati na sposobnost upravljanja motornim vozilima i strojevima. Neki lijekovi, naročito u kombinaciji s alkoholom, mogu utjecati na psihofizičku sposobnost.
Većinu lijekova treba uzimati pod nadzorom liječnika i zato moraju biti propisani na recept. Većina lijekova je na pozitivnoj listi lijekova HZZO-a i to su lijekovi koji se dobiju na crveni (socijalni) recept. Oni lijekovi koji nisu na pozitivnoj listi se mogu dobiti uz predočenje privatnog recepta i uz naplatu pune cijene lijeka.
Lijekovi koji su dokazano sigurni za upotrebu u samoliječenju, možete u ljekarnama kupiti na slobodno bez liječničkog recepta. Bezreceptni lijekovi su isto tako podvrgnuti strogoj kontroli kao i svi ostali lijekovi. Te proizvode nazivamo OTC-lijekovi (over-the-counter). Samostalno liječenje je postupak u kojem pacijent na svoju vlastitu inicijativu i odgovornost pokušava liječiti neke simptome bolesti. Samoliječenje je povezano sa liječenjem simptoma bolesti npr. liječimo kašalj bez obzira da li je on posljedica gripe, prehlade… Samostalno liječenje prikladno je za liječenje blažih oblika bolesti i ne bi se trebalo sprovoditi duže od 3-7 dana.
3. MAGISTRALNI LIJEKOVI
U ljekarnama možete na temelju liječničkog recepta dobiti i magistralni lijek. To je lijek koji se izrađuje u ljekarnama iz djelatnih supstanci i pomoćnih tvari te oblikuju u odgovarajući ljekoviti oblik. Magistralni lijek se izdaje u prikladnoj farmaceutskoj ambalaži - bočici, PVC posudi, papirnatoj vrećici ili kutiji…, s naljepnicom(signaturom) bijele ili crvene boje.
Bijela boja signature označava da se lijek koristi za unutarnju primjenu, a crvena da je lijek isključivo za vanjsku primjenu. Na svakoj signaturi napisano je što sadrži taj magistralni pripravak, kako se primjenjuje, kako čuvati, datum izrade, naziv ljekarne u kojoj je lijek izrađen i potpis osobe koja je izradila lijek.
GALENSKI PRIPRAVCI su lijekovi izrađeni u galenskim laboratorijima ili ljekarnama u manjim serijama prema provjerenim recepturama. Oni se izrađuju po unaprijed definiranim postupcima o izradi i kontroli kakvoće. Najčešće su to masti, kreme, biljni sirupi, tinkture, čepići.
4. OD ČEGA SE LIJEK SASTOJI?
Pomoćne tvari su supstancije koje omogućuju oblikovanje lijekova, ali osim toga utječu na djelovanje, stabilnost i osobine pripravka. One moraju biti kemijski indiferentne, fiziološki podnošljive, kompatibilne i stabilne.
Konzervansi su tvari koje sprečavaju utjecaj mikroorganizma na lijek. To su stanični otrovi koji su toksičniji za mikroorganizme nego li za viša živa bića. Oni moraju biti širokog spektra djelovanja, brzog i trajnog djelovanja, bez sklonosti sorpcije na lijekove, bez okusa i mirisa.
Antioksidansi sprečavaju ili odgađaju oksidativni raspad ljekovitih supstanci i pomoćnih tvari. Oni se dodaju ili kao oksidacijska zaštita ljekovitih supstanci u vodenim otopinama ili za odgađanje užeglosti masnog medija u kojem se nalazi ljekovita supstanca. Najčešće su to askorbinska kiselina, vinska kiselina ili limunska.
Korigensi - tu spadaju sladila, arome i boje. Sladila su uglavnom sintetske supstance koje se odlikuju većim stupnjem slatkoće od saharoze, a nemaju hranjivu vrijednost. Najčešće su to saharin, fruktoza, manitol, sorbitol.
Aroma se dodaje da bi se prikrio neugodan okus ljekovitog pripravka. Osnovno je pravilo da ne smije nadjačati okus samog pripravka, već samo ublažiti.
Boje su iste one koje se primjenjuju i u prehrambenoj industriji. To su karotin, laktoflavin (žuto), betain (crveno), karamel, klorofil.
5. ŠTO JE DOZA?
Doza je količina lijeka koja se određuje bolesniku. Ovisna je o svojstvu lijeka, dobi bolesnika, tjelesnoj težini, spolu, prirodi bolesti. Razlikujemo:
# pojedinačna doza : količina lijeka koju bolesnik uzima odjednom;
# dnevna doza: je ukupna količina lijeka uzeta u jednom danu;
# maksimalna doza: je najveća količina lijeka koja još ne izaziva toksične pojave;
# toksična doza: je ona količina lijeka koja može izazvati trovanje;
# letalna doza: je količina lijeka koja izaziva smrt.
6. ŠTO SU INTERAKCIJE?
Interakcijom nazivamo promjenu učinka jednog lijeka (pojačanje ili smanjenje) ako se prije ili istodobno primjeni drugi lijek. Interakcije nisu nužno štetne - ima i pozitivnih pa se tako i kombiniraju (npr. kod liječenja tuberkuloze).
Skupine lijekova kod kojih može doći do ozbiljnih interakcija su antikoagulansi, citostatici, antihipertenzivi, antiepileptici, antidijabetici, kontraceptivi.
Ponekad se djelovanje lijeka smanjuje pa čak i poništava ako se uzima zajedno sa drugim lijekovima.
7. ŠTO SU NUSPOJAVE?
To su sve štetne neželjene reakcije na određeni lijek nastale unatoč pridržavanju propisane doze. One mogu nastati iznenada ili se mogu razvijati kroz određeno vrijeme.
U uputama lijekova se nalaze navedene sve nuspojave koje su zabilježene tijekom ispitivanja lijeka. Nikako ne smijete iz straha od tih nuspojava odustati od korištenja lijeka. Ako primjetite neku od nuspojava svakako se obratite liječniku. Zdravstveni radnik koji dolazi u doticaj s korisnikom lijekova te proizvođač lijeka, odnosno nositelj odobrenja za stavljanje lijeka u promet, obavezni su o nuspojavama lijeka pisano obavijestiti Nacionalni centar za praćenje nuspojava.
8. ČUVANJE LIJEKOVA
Nakon završene terapije preostalu količinu lijeka ne biste trebali čuvati. Lijekove je potrebno čuvati uvijek u originalnoj kutiji s priloženim uputstvima. Treba ih čuvati na hladnom, suhom, tamnom mjestu, lijekove nikako ne držati u kupaonicama ili na dohvat djece.
Lijekovima kojima je istekao rok trajanja treba zbrinuti propisno u posebne kontenjere koje možete naći u svakoj ljekarni. Lijekove sa prošlim rokom trajanje nikako ne bacajte u komunalni otpad. Jedini siguran način zbrinjavanja lijekova je spaljivanje u specijalnim spalionicama.
9. UTJECAJ LIJEKOVA NA PSIHOFIZIČKE SPOSOBNOSTI
U povodu članka 198. Zakona o sigurnosti prometa na cesti i stavka 2. u kojem se kaže da će ministar zdravstva podzakonskim aktom propisati listu lijekova koji se ne smiju upotrebljavati za vrijeme vožnje, odlučili smo malo pojasniti utjecaj lijekova na psihofizičku sposobnost koja je važna u svakodnevnim aktivnostima ljudi a naročito pri upravljanju motornim vozilima i strojevima. Lijekovi mogu promijeniti ponašanje i doživljavanje, uzrokovati pospanost, vrtoglavicu, poremećaj pažnje, slabost mišića, djelomično ili potpuno dovesti do gubitka psihomotorne koordinacije. Naročito velika opasnost vreba ukoliko pacijent koristi više lijekova istovremeno ili je uz lijekove konzumirao i alkohol.
Za sada među zemljama EU nema jedinstvenog popisa lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti niti su usuglašeni stavovi o mjerama upozorenja za takve lijekove. Većina zemalja ipak koristi posebne oznake - crvene trokute - na pakiranjima lijekova. Liječnici i farmaceuti dužni su upozoriti pacijente na mogući učinak lijekova na psihofizičke sposobnosti.
Kako to izgleda na kutijicama naših lijekova? Šaroliko i neujednačeno! Mali pogled na pakiranja lijekova otkrit će nam da paralelni lijekovi (dakle jednakog generičkog imena i jačine) različitih proizvođača imaju ili nemaju crveni trokut.
Primjer: Lexilium (Alkaloid Skopje) ima, Lexaurin (Krka Novo Mesto) nema; Tramal (Bayer) ima, Lumidol (Belupo) nema. Općenito, na velikoj većini pakiranja potencijalno opasnih lijekova nema oznake trokuta ili nekog drugog vanjskog, odmah uočljivog upozorenja. Naravno, u samoj deklaraciji lijeka, dakle na uputi koja dolazi u svakom pakiranju, jasno je naglašena mogućnost utjecaja lijeka na psihofizičke sposobnosti te na oprez ili zabranu upravljanja motornim vozilima i različitim strojevima. Koliko čitamo upute? Vrlo malo ili nikako ili su upute napisane jezikom koji prosječno obrazovani građanin ne razumije dovoljno. Znamo li da je takva uputa o potrebnom oprezu i u deklaraciji Plivadona???
Lijekovi koji imaju daleko najviše utjecaja na psihofizičke sposobnosti su oni s djelovanjem na središnji živčani sustav (anksiolitici, hipnotici, antipsihotici, antiepileptici, antidepresivi, narkotični analgetici…), međutim i pacijenti koji su dijabetičari ili hipertoničari moraju biti iznimno oprezni, naročito dok se ne uvjere kako njihovi lijekovi djeluju na organizam (dolazi li do naglog pada šećera u krvi ili naglog pada tlaka). S lijekovima nikad dovoljno opreza jer isti lijek u dvije osobe može potpuno različito djelovati. Lijekovi koji se također vrlo mnogo propisuju, ali i kupuju u slobodnoj prodaji su oni protiv alergija različitog uzroka. Ti lijekovi, naročito oni starije generacije (Dimidril npr.) mogu utjecati na brzinu refleksa prilikom upravljanja vozilom ili strojevima. Antihistaminici novije generacije (Belodin, Claritine, Rinolan, Flonidan, Letizen) imaju ipak manje izražena ovakva svojstva.
Da bi vam malo olakšali snalaženje među lijekovima koji će se uskoro možda naći na popisu Ministarstva zdravstva kao oni uz koje se neće smjeti voziti, pogledajte sljedeću tabelu:
Kategorija 1
Lijekovi koji pod određenim okolnostima mogu utjecati na psihofizičke sposobnosti:
- aciklovir (Aciklovir, Virolex)
- baklofen (Lioresal)
- ciprofloksacin (Cipromed, Cimprinol, Ciprobay)
- glibenklamid (Euglucon, Glibenklamid)
- indometacin (Indometacin)
- inzulini - svi
- metronidazol (Medazol, Efloran)
- nitrofurantoin (Ninur)
Kategorija 2
Lijekovi koji imaju manji do umjeren utjecaj na psihofizičke sposobnosti (povećava se ukoliko se koristi više različitih lijekova ili alkohol):
- alprazolam (Xanax, Helex, Misar)
- cinarizin (Cinarizin forte, Stugeron, Cinedil)
- etosuksimid (Asamid)
- famotidin (Ulfamid, Famosan)
- fluoksetin (Fluval, Prozac, Portal)
- flufenazin (Lyogen, Moditen)
- fluvoksamin (Fevarin)
- haloperidol (Haldol)
- karbamazepin (Tegretol)
- ketotifen (Dihalar)
- kloropiramin (Synopen)
- klomipramin (Anafranil)
- klonazepam (Rivotril)
- kodein (Caffetin, Codeini phosphatis, Plivadon)
- lamotrigin (Lamictal)
- litij karbonat (Litij karbonat)
- maprotilin (Ladiomil)
- metilfenobarbiton (Phemiton)
- moklobemid (Aurorix)
- nitrazepam (Cerson)
- oksazepam (Oksazepam, Praxiten)
- pamidronat (Aredia)
- paroksetin (Seroxat, Deprozel)
- risperidon (Risset, Rispolept)
- sertralin (Zoloft)
- sulpirid (Eglonyl, Sulpirid)
- tramadol (Lumidol, Tramal, Tramadol, Tramundin retard, Protadon)
- valproat Na (Apilepsin, Depakine Chrono)
- zolpidem (Sanval)
U ovoj grupi su i lijekovi iz grupe antiepileptika koje neurolozi propisuju ponekad i za druge indikacije. Inače pacijenti koji boluju od ove bolesti, zbog prirode same bolesti, imaju zakonsku zabranu upravljanja motornim vozilima.
Kategorija 3
Lijekovi koji lijekovi koji jako utječu na psihofizičke sposobnosti:
- amitriptilin (Amyzol,Tryptizol)
- bromazepam (Lekotam, Lexaurin, Lexilium)
- diazepam (Apaurin, Normabel, Diazepam, Valium)
- dimenhidrinat (Dramina)
- fenobarbiton (Phenobarbiton)
- fenitoin (Difetoin)
- fentanil (Durogesic)
- flurazepam (Fluzepam)
- levopromazin (Nozinan)
- lorazepam (Lorsilan)
- meprobamat (Meprobamat)
- metadon (Heptanon)
- midazolam (Dormicum)
- morfin-klorid
- morfin-sulfat (MST continus, MST uno)
- pentazocin (fortral)
- primidon (Primidon)
- promazin (Prazine)
- tioridazin (Melleril)
- triprolidin (Actifed)
Ovdje nisu obuhvaćeni svi lijekovi jer primjerice crveni trokut na pakiranju ima i metoklopramid (Reglan) te folkodin(Pholcodin), ali i ovako popis je dug i trebao bi nas potaknuti da o lijekovima koje moramo piti stalno ili povremeno znamo što više. Stoga pitajte svoga liječnika ili ljekarnika o njima ili se barem natjerajte dobro pročitati upute koje su uz lijek.
Kao uzroci prometnih nesreća najčešće se spominju neprilagođena brzina, vožnja pod utjecajem alkohola i droga, umor, no sasvim je sigurno da određeni lijekovi, njihove kombinacije ili, što je svakako najgore, kombinacije lijekova i alkohola, jako utječu na sigurnost u saobraćaju i rukovanju različitim strojevima.
Izvor: Ljekarna Bjelovar

---

Sljedeća lista lijekova pripremljena je za studente Medicinskog fakulteta u Splitu.
1. Kolinergički sustav:
AGONISTI
- ACETILKOLIN, PILOKARPIN, BETANEKOL, nikotin, muskarin
ANTAGONISTI
- ATROPIN, SKOPOLAMIN (hioscin), tropikamid, pirenzipin, ipratropij, BOTULINUM-TOKSIN, trimetafan
ANTIKOLINESTERAZE
- NEOSTIGMIN, EDROFONIJ, fizostigmin, PARATION, ehotiofat, sarin, PRALIDOKSIM (reaktivator)
NEUROMUSKULARNI BLOKATORI
- TUBOKURARIN, SUKCINILKOLIN (suksametonij), PANKURONIJ, vekuronij
2. Adrenergički sustav:
AGONISTI
- ADRENALIN, NORADRENALIN, DOPAMIN, izoprenalin, SALBUTAMOL, KLONIDIN, FENILEFRIN, efedrin
ANTAGONISTI
- PROPRANOLOL, ATENOLOL, LABETALOL, TIMOLOL, DOKSAZOSIN, prazosin, tamsulosin, johimbin, fentolamin
LIJEKOVI KOJI UTJEČU NA NEURONE (SINTEZA, POHRANA, OSLOBAĐANJE)
- METILDOPA, rezerpin, gvanetidin, tiramin, amfetamin, imipramin, fenelzin, karbidopa
3. Lijekovi s učinkom na ostale periferne kemijske posrednike (5-hidroksitriptamin, purine, peptide i NO) i njima srodne lijekove:
LIJEKOVI KOJI DJELUJU NA 5-HT RECEPTORE
- ONDANSETRON, SUMATRIPTAN, ERGOMETRIN, ergotamin, metizergid, zolmitriptan, metoklopramid
4. Lijekovi s učinkom na lokalne hormone, upalu i alergiju:
Eikozanoidi
- misoprostol
ANTAGONISTI LEUKOTRIENA I INHIBITORI 5-LIPOOKSIGENAZE
- MONTELEUKAST, zileuton
INHIBITORI CIKLOOKSIGENAZE (NSAIL)
- ACETILSALICILNA KISELINA IBUPROFEN, INDOMETACIN, DIKLOFENAK, PARACETAMOL, nabumeton, celekoksib
HISTAMIN I ANTIHISTAMINICI
- H1 antagonisti: prometazin (sedacija), cinarizin (kinetoze), LORATADIN (alergije),
LIJEKOVI ZA LIJEČENJE ULOGA
- ALOPURINOL, kolhicin, probenecid, sulfinpirazon
OSTALI ANTIREUMATSKI LIJEKOVI (DMARDs)
- SOLI ZLATA, PENICILAMIN, SULFASALAZIN, INFLIKSIMAB
IMUNOSUPRESIVNI LIJEKOVI
- CIKLOSPORIN, AZATIOPRIN, metotreksat, PREDNIZOLON, TAKROLIMUS, MIKOFENOLAT MOFETIL, monoklonalna protutijela: baziliksimab,
OSTALI MEDIJATORI
- CITOKINI (interleukini, interferoni, kemokini)
5. Lijekovi s učinkom na srce i krvožilni sustav:
ANTIARITMICI (PO VAUGHAN – WILLIAMS KLASIFIKACIJI)
- LIDOKAIN, dizopiramid, flekainid,(1. SKUPINA), ATENOLOL, metoprolol (2. SKUPINA), AMIODARON (3. SKUPINA), VERAPAMIL (4. SKUPINA), ADENOZIN I DIGOKSIN (NEKLASIFICIRANI), metoprolol, SOTALOL
ANTIANGINOZNI LIJEKOVI
- GLICERIL TRINITRAT I IZOSORBID MONONITRAT (NITRATI), ATENOLOL i metoprolol (BETA BLOKATORI), AMLODIPIN, NIFEDIPIN i diltiazem (KALCIJSKI ANTAGONISTI)
VASKULARNI SUSTAV
- ENDOTELNI MEDIJATORI (PROSTACIKLIN, NO, ENDOTELIN, EDHF),
RENIN–ANGIOTENZIN SUSTAV
- inhibitori angiotenzin konvertaze (KAPTOPRIL, ENALAPRIL, ramipril, lizinopril, trandolapril). ACE-inhibitori konbinacije: enalapril + hidroklorotiazid, ramipril + hidroklorotiazid
- antagonisti angiotenzinskih receptora (LOSARTAN, valsartan)
KALCIJSKI ANTAGONISTI
- AMLODIPIN, NIFEDIPIN, VERAPAMIL, DILTIAZEM
AKTIVATORI KALIJSKIH KANALA
- MINOKSIDIL, kromakalim
ALFA-1 BLOKATORI
- DOKSAZOSIN, prazosin, terazosin
OSTALI VAZODILATATORI
- hidralazin, NITROPRUSID, inhibitori fosfodiesteraze (teofilin, papaverin, milrinon, SILDENAFIL)
OSTALI ANTIHIPERTENZIVI
- MOKSONIDIN, fenoldopam, omapatrilat, metildopa,
HIPOLIPEMICI
- Statini: SIMVASTATIN, atorvastatin, pravastatin; Fibrati: GEMFIBROZIL, bezafibrat; Adsorbensi žučnih kis: KOLESTIRAMIN i kolestipol ; Ostali: acipimoks
6. Lijekovi s učinkom na mehanizme zgrušavanja krvi:
ORALNI ANTIKOAGULANSI I ANTAGONISTI
- VARFARIN, VITAMIN K, fenindion,
HEPARIN I ANTAGONISTI
- HEPARIN, PROTAMIN, HEPARIN NISKE MOLEKULSKE MASE, hirudin,
ANTITROMBOCITNI LIJEKOVI
- ACETILSALICILNA KISELINA, DIPIRIDAMOL, KLOPIDROGEL, tiklopidin, sulfinpirazon, abciksimab, eptifibatid , epoprostenol
FIBRINOLITICI i ANTAGONISTI
- STREPTOKINAZA, (TRANEKSAMIČNA KISELINA), TKIVNI AKTIVATOR PLAZMINOGENA (ALTEPLAZA, reteplaza)
ANEMIJE
- FERO-SULFAT, DESFERIOKSAMIN, VIT B12, FOLNA KISELINA, ERITROPOETIN; Mijeloidni faktori rasta: FILGRASTIM i lenograstim (G-CSF), molgrasmostin (GM-CSF), trombopoetin
7. Dišni sustav:
BETA-2 AGONISTI
- SALBUTAMOL (ALBUTEROL), SALMTEROL, formoterol, fenoterol
INHALACIJSKI GLUKOKORTIKOIDI
- BEKLOMETAZON, FLUTIKAZON, budesonid
INHALACIJSKI MUSKARINSKI ANTAGONISTI
- IPRATROPIJ
METILKSANTINI
- TEOFILIN, AMINOFILIN
OSTALI INHALACIJSKI LIJEKOVI ZA PROFILAKSU ASTME
- KROMOGLIKAT
ANTAGONISTI LEUKOTRIENA I INHIBITORI 5-LIPOOKSIGENAZE
- MONTELEUKAST, zafirlukast
ANTITUSICI
- KODEIN, dekstrometorfan, folkodin
Fiksne kombinacije beta-2 agonista i inhalacijskih glukokortikoida
- SALMETEROL + FLUTIKAZON, FORMOTEROL + BUDESONID
8. Bubrezi:
TIAZIDSKI i NJIMA SLIČNI DIURETICI
- HIDROKLOROTIAZID, bendroflumetiazid, KLORTALIDON, indapamid
DIURETICI HENLEOVE PETLJE
- FUROSEMID, bumetanid, torasemid
DIURETICI KOJI ČUVAJU KALIJ
- SPIRONOLAKTON, AMILORID, triamteren
OSMOTSKI DIURETICI
- MANITOL
INHIBITORI KARBOANHIDRAZE
- ACETAZOLAMID
OSTALO
- ANITIDIURETSKI HORMON, ALDOSTERON
9. Probavni sustav:
ANTAGONISTI H2 RECEPTORA
- FAMOTIDIN, RANITIDIN, cimetidin
INHIBITORI PROTONSKE PUMPE
- OMEPRAZOL, lansoprazol
PROTEKTIVI ŽELUČANE SLUZNICE
- SUKRALFAT, trikalijev dicitrat bismutat, karbenoksolon, MISOPROSTOL
ANTACIDI
- ALUMINIJEV i MAGNETIJEV HIDROKSID
LAKSATIVI
- METILCELULOZA, AGAR, magnezijev sulfat, mliječni šećer, natrijev dokusat (natrijev dioktilsulfosukcinat), emodini sene, BISAKODIL, pikosulfat
ANTIEMETICI
- DOMPERIDON, METOKLOPRAMID, ondansetron, cinarizin, skopolamin, klorpromazin, tietilperazin, haloperidol, nabilon , deksametazon, vofopitant
EMETICI
- PEKAKUANA
ANTIDIJAROICI
- kodein, LOPERAMID, difenoksilat, adsorbensi
LIJEKOVI PROTIV KRONIČNIH UPALNIH BOLESTI CRIJEVA
- SULFASALAZIN, mesalazin, olsalazin, imunosupresivi
LIJEKOVI KOJI DJELUJU NA ŽUČ
- URSIDEOKSIKOLIČNA KISELINA
SPAZMOLITICI
- ATROPIN, SKOPOLAMIN
10. Endokrina gušterača:
HORMONI
- INZULIN (i svi preparati, prema porijeklu i farmakokinetskim značajkama), GLUKAGON, amilin, SOMATOSTATIN
- DERIVATI SULFONILUREJE
- GLIBENKLAMID, GLIPIZID, tolbutamid
BIGVANIDI
- METFORMIN
INHIBITORI ALFA GLUKOZIDAZE
- AKARBOZA
TIAZOLIDINDIONI
- PIOGLITAZON, ROSIGLITAZON
REPAGLINID
11. Štitasta (štitna) žlijezda:
HORMONI I PREKURSORI TIROKSINA
- LIOTIRONIN, jodidi, TIROKSIN
ANTITIREOIDNI LIJEKOVI
- karbimazol, PROPILTIOURACIL, TIAMAZOL, radioaktivni jod
12. Pretilost:
- leptin, neuropeptid Y
13. Hipofiza i nadbubrežna žlijezda:
GLUKOKORTIKOIDI
- PREDNIZOLON, HIDROKORTIZON, DEKSAMETAZON
MINERALOKORTIKOIDI
- FLUDROKORTIZON
HIPOFIZNI HORMONI
- kortikotropin (ACTH), hormon rasta, somatostatin, oktreotid, PROLAKTIN, somatropin, gonadorelin, BROMOKRIPTIN, ADH, dezmopresin
14. Spolni hormoni i lijekovi:
ESTROGENI
- ESTRADIOL, mestranol, etinilestradiol, stilbestrol; postmenopauzalna nadomjesna terapija: raloksifen, tibolon
ANTIESTROGENI
- TAMOKSIFEN, klomifen
PROGESTINI
- PROGESTERON (hidroksiprogesteron, medroksiprogesteron), LEVONORGESTREL, gestoden
ANTIPROGESTOGENI
- MIFEPRISTON
ANDROGENI
- TESTOSTERON, ANABOLICI (NANDROLON, stanozolol)
ANTIANDROGENI
- CIPROTERON, FINASTERID, flutamid
GnRH AGONISTI i ANTAGONISTI
- Buserelin, gonadorelin, DANAZOL,
UTERUS
- ERGOMETEIN, OKSITOCIN, DINOPROSTON (PGE2), misoprostol, RITODRIN, atosiban
EREKTILNA DISFUNKCIJA
- SILDENAFIL
15. Kost:
- PARATIREOIDNI HORMON (PTH), VITAMIN D, ALENDRONAT, raloksifen, kalcitonin, kalcijeve soli
16. Neurodegenerativne bolesti:
PARKINSONOVA BOLEST
- LEVODOPA, KARBIDOPA, entakapon, BROMOKRIPTIN, SELEGILIN, BENZATROPIN, AMANTADIN, apomorfin, MPTP
ALZHEIMEROVA BOLEST
- DONEPEZIL, galantamin
17. Opći anestetici:
INHALACIJSKI
- HALOTAN, isofluran, DUŠIČNI OKSIDUL, sevofluran
INTRAVENSKI
- PROPOFOL, ketamin, TIOPENTAL, midazolam, fentanil - droperidol
18. Anksiolitici i hipnotici:
BENZODIAZEPINI
- DIAZEPAM, KLONAZEPAM, MIDAZOLAM, nitrazepam, lorazepam, (FLUMAZENIL)
BARBITURATI
- fenobarbiton
OSTALI
- buspiron (agonist 5-HT1A receptora)
19. Antipsihotici:
KLASIČNI
- KLORPROMAZIN, HALOPERIDOL, flufenazin, tioridazin
ATIPIČNI
- SULPIRID, OLANZAPIN, risperidon, klozapin
20. Lijekovi s učinkom na afektivne poremećaje:
TRICIKLIČKI ANTIDEPRESIVI
- AMITRIPTILIN, IMIPRAMIN
SELEKTIVNI INHIBITORI POVRATNOG UNOSA SEROTONINA
- FLUOKSETIN, SERTRALIN, fluvoksamin, paroksetin
MAO INHIBITORI
- MOKLOBEMID, FENELZIN, tranilcipromin, SELEGILIN
ATIPIČNI ANTIDEPRESIVI
- mianserin, maprotilin
ANTIMANIČNI LIJEKOVI (STABILIZATORI PONAŠANJA)
- LITIJ, VALPROAT, karbamazepin
21. Antiepileptici:
- FENITOIN, KARBAMAZEPIN, VALPROAT, fenobarbiton, DIAZEPAM, klonazepam, etosuksimid, VIGABATRIN, GABAPENTIN, topiramat, baklofen, lamotrigin
22. Analgetici:
OPIOIDI I ANTAGONISTI
- MORFIN, KODEIN, PENTAZOCIN, (NALOKSON, naltrekson), FENTANIL, METADON, diamorfin, petidin, loperamid
BLAGI ANALGETICI
- ACETILSALICILNA KISELINA, PARACETAMOL
OSTALI ANALGETICI
- TRAMADOL, karbamazepin, amitriptilin, ketamin, tiorfan
23. Psihomimetici i stimulatori središnjeg živčanog sustava:
- AMFETAMIN, metilksanitini, KOKAIN, KOFEIN, metilfenidat, MDMA (ecstasy), LSD (dietilamid lizergične kiseline), metilksantini
24. Ovisnost i zlouporaba lijekova:
- OPIJATI (MORFIN, HEROIN), NIKOTIN, ETANOL, KOKAIN, ∆9 – tetrahidrokanabinol (THC), ANANDAMID, otapala, benzodiazepini, amfetamin
25. Lokalni anestetici i ostali lijekovi koji utječu na natrijske i kalijske kanale:
LOKALNI ANESTETICI
- LIDOKAIN, bupivakain, TETRAKAIN, prokain, benzokain
SELEKTIVNI ANTAGONISTI Na+ KANALA
- tetrodotoksin (TTX)
ANTAGONISTI K+ KANALA
- derivati sulfonilureje, tetraetilamonij (TEA), 4-aminopiridin
AKTIVATORI K+ KANALA
- kromakalim
26. Kemoterapija karcinoma
ALKILIRAJUĆI AGENSI
- CIKLOFOSFAMID (ifosfamid), CISPLATIN, klorambucil
ANTIMETABOLITI
- CITARABIN, METOTREKSAT, GEMCITABIN, fluorouracil, merkaptopurin
CITOTOKSIČNI ANTIBIOTICI
- DOKSORUBICIN, BLEOMICIN, POKARBAZIN
BILJNI DERIVATI
- VINKRISTIN, PAKLITAKSEL, etoposid, irinotekan
HORMONI I LIJEKOVI S UČINKOM NA MALIGNE TUMORE
glukokortikoidi, TAMOKSIFEN, flutamid, ciproteron, formestan, estrogeni, progestageni (megestrol)
MJEŠOVITI AGENSI:
MONOMLONALNA PROTUTIJELA, RITUKSIMAB, trastuzumab
Imatinib mesilat
Modulatori biološkog odgovora: interferon-γ, aldesleukin
27. Antibiotici:
SULFONAMIDI
- TRIMETOPRIM, SULFAMETOKSAZOL, SULFASALAZIN, sulfadiazin-srebro (za lokalnu primjenu)
BETA LAKTAMSKI ANTIBIOTICI
- Penicilini: BENZILPENICILIN, FLUKLOKSACILIN, AMPICILIN, AMOKSICILIN, kombinacija amoksicilin +klavulanska kiselina,
FENOKSIMETILPENICILIN, piperacilin, tikarcilin,
Cefalosporini: CEFALEKSIN, CEFUROKSIM, CEFOTAKSIM, ceftriakson
Ostali: IMIPENEM, AZTREONAM
OSTALI INHIBITORI SINTEZE STANICNE STIJENKE KOJI NISU BETA LAKTAMI
- VANKOMICIN, teikoplanin
AMINOGLIKOZIDI
- GENTAMICIN, NETILMICIN, TOBRAMICIN, AMIKACIN, spektinomicin, neomicin, streptomicin
TETRACIKLINI
- OKSITETRACIKLIN, DOKSICIKLIN, minociklin
MAKROLIDI
- ERITROMICIN, AZITROMICIN, klaritromicin
LINKOZAMIDI
- KLINDAMICIN
STREPTOGRAMINI
- kinupristin, dalfopristin
OSTALI INHIBITORI SINTEZE BAKTERIJSKIH PROTEINA
- KLORAMFENIKOL, linezolid, fusidička kiselina
FLUOROKINOLONI
- CIPROFLOKSACIN, pefloksacin, norfloksacin NALIDIKSIČNA KISELINA (kao kinolon),
OSTALI: ZA SISTEMSKU PRIMJENU NITROFURANTOIN
ZA LOKALNU PRIMJENU: POLIMIKSIN B, kolistin
ANTIMIKOBAKTERIJSKI LIJEKOVI:
Za liječenje TBC: IZONIAZID, RIFAMPICIN, PIRAZINAMID, ETAMBUTOL, streptomycin
Za liječenje lepre: rifampicin i dapson
LIJEKOVI PROTIV ANAEROBA
- METRONIDAZOL
28. Antivirusni lijekovi:
INHIBITORI DNA POLIMERAZE
- ACIKLOVIR, ganciklovir, ribavirin, foskarnet
INHIBITORI NEURAMINIDAZE
- Zanamivir, OSELTAMIVIR (S obzirom na situaciju s ptičjom gripom)
Ostali: AMANTADIN
LIJEKOVI PROTIV AIDSA
- ZIDOVUDIN (AZT), LAMIVUDIN, NEVIRAPIN, sakvinavir, didanozin, zalcitabin
kombinacija lamivudin + zidovudin
IMUNOMODULATORI
- Imunoglobulini, interferoni, monoklonalno protutijelo (palivizumab)
29. Antifungici:
ANTIFUNGALNI ANTIBIOTICI:
- AMFOTERICIN B, GRIZEOFULVIN, nistatin
SINTETSKI ANTIFUNGICI:
AZOLI: FLUKONAZOL, ketokonazol, mikonazol, KLOTRIMAZOL
OSTALI
- flucitozin, TERBINAFIN
30. Lijekovi protiv protozoa:
ANTIMALARICI
- KLOROKIN, KININ, pirimetamin + sulfadoksin, PRIMAKIN,
AMEBICIDNI LIJEKOVI
- METRONIDAZOL
LIŠMANICIDNI LIJEKOVI
- antimoni (npr. stiboglukonat), pentamidin
TRIPANOSOMICIDNI LIJEKOVI
- suramin, pentamidin
TOKSOPLAZMICIDNI LIJEKOVI
- pirimetamin – sulfadiazin
31. Antihelmintici
ŠIROKOG SPEKTRA
- MEBENDAZOL, albendazol, prazikvantel
ZA ASCARIS LUMBRICOIDES I STRONGYLOIDES STERCORALIS
- piperazin
ZA SCHISTOSOME SPECIES
- PRAZIKVANTEL

NAPOMENA:
Lijekovi sa liste su podijeljeni u dvije kategorije – tj. na primarne (napisane velikim slovima) i sekundarne (napisane malim slovima) lijekove. Naglašavamo da kategorije ne podrazumijevaju kliničku važnost lijeka. Kriterij za stavljanje lijeka u primarnu kategoriju jest da lijek predstavlja ilustrativni primjer za farmakološke osobine farmakoterapijske skupine kojoj pripada. Za sekundarne lijekove na listi dovoljno je da student poznaje mehanizam djelovanja i bitne razlike u farmakološkim osobinama (farmakokinetika, željeni i neželjeni učinci, način primjene, upotreba) u odnosu na lijek iz primarne kategorije. Isti lijek se na listi može pojaviti više puta. Kao smjernica za sastavljanje liste lijekova za studente poslužila nam je lista lijekova u dodatku udžbenika iz farmakologije (Rang, Dale, Ritter: Pharmacology; str 753-760), koji je preveden na hrvatski jezik i tiskan 2006. godine za potrebe nastave iz farmakologije.
Izvor: mef.st

leukemija

leukemija, Vidi: leucaemia

leucaemia

leucaemia, leukemija, maligna bolest hematopoeznih organa, koju odlikuje poremećeno razmnožavanje i sazrijevanje krvnih stanica, uglavnom leukocita i njihovih matičnih stanica, u koštanoj srži, limfnim organima, a često i u drugim organima, a skoro uvijek i povećan broj leukocita u perifernoj krvi. Leukemija je najvjerojatnije i u čoveka іzazvana virusima, čije djelovanje pomažu nasljedni (genski) i izvjesni vanjski činioci (ionizirajuća zračenja, kemijski spojevi i dr.). Podijeljena je temeljem trajanja bolesti na akutnu i kroničnu leukemiju, a na osnovi tipa stanica na granulocitnu, limfocitnu i monocitnu;
Leucaemia acuta, klinički oblik leukemije koji naglo počinje i završava se obično smrtno za nekoliko tjedana ili mjeseci. U sasvim početnom stadiju može biti aleukemički oblik, ali uskoro broj bijelih krvnih zrnaca postaje veoma visok. Bijele krvne stanice u perifernoj krvi skoro su isključivo mladi oblici, mijeloblasti i limfoblasti, čije je razlikovanje veoma teško. Pri obdukciji srž kostiju je hiperplastična, preplavljena mladim stanicama bijele krvne loze. Limfne žlijezde, krajnici i slezena su u većine bolesnika umjereno uvećane;
L. lymphocytaria, leukemija nastala umnožavanjem limfocita. Obično je kroničnog toka s uvećanim limfnim žlijezdama u čitavom organizmu, dok je slezena umjereno povećana zbog hiperplazije limfnog tkiva u njoj. Uvećane limfne žlijezde na presjeku liče na riblje meso. Broj bijelih krvnih zrnaca u krvi je nešto ispod 100.000 na l kubni milimetar. U završnom stadiju bolesti nastaje teška anemija pored kaheksije, teška krvarenja u sredižnjem živčanom sustavu često su neposredni uzrok smrti;
L. monocytaria, hiperplazija retikuloendotelnog sistema s uvećanom slezenom, jetrom i limfnim žlijezdama, kao i pojavom velikog broja monocitarnih stanica u krvi. Srž kostiju je u većini slučajeva zahvaćena. Bolest je praćena izraženom sklonošću ka krvarenjima, pojavama ulceracija i nekroza u usnoj šupljini. Bolest vodi smrtnom ishodu zbog krvarenja i infekcija uslijed znatno smanjene otpornosti organizma i anemije. Lezije na koži su češće nego u drugih oblika leukemije;
L. myelogenes, nastaje umnožavanjem granuliranih leukocita u perifernoj krvi i to nezrelih oblika mijelocita i mijeloblasta. Broj leukocita u krvi dostiže visoke brojke i do 500.000, pa i više. Broj trombocita je također povećan, dok se broj crvenih krvnih zrnaca progresivno smanjuje. Glavne promjene u ovom obliku leukemije se odigravaju u srži kostiju koja postaje sivomrka i čvršća. Slezena se enormno uvećava, tamnocrvena je i čvrsta. U građi slezene dominiraju mijelociti, dok je limfatički aparat znatno ili potpuno potisnut;
L. acuta myeloblastica, akutna granulocitna leukemija;
L. acuta promyelocytica, akutna promijelocitna leukemija, u kojoj prornijelociti čine najveći broj leukocita u kostnoj srži i perifernoj krvi;
L. aleukaemica, aleukemijska leukemija, u koje je broj leukocita u perifernoj krvi normalan ili smanjen;
L. basophilica, bazofilna leukemija u koje je broj bazofilnih granulocita povećan u krvi,
blastna L; akutna leukemija u kojoj se uglavnom javljaju nediferecirane, matične stanice.
L. chronica granulocytica, kronična granulocitna leukemija, leukemija u kojoj postoji izražena leukocitoza, hepatosplenomegalija, pozitivan filadelfijski (PhO kromosom i progresivna anemija; uvjetovana je nenormalnim bujanjem stanica granulocitne loze i hematopoeznim organima;
L. chronica lymphocytica, kronična limfocitna leukemija, bolest starijih osoba u koje postoji sistemsko povećanje limfnih žlijezda, često slezene, manje ili više povećan broj leukocita, smanjenje humorskog imuniteta, autoimune bolesti i limfocitna metaplazija koštane srži;
L. chronica myelogenes (myeloidea), v. L. chronica granulocytica;
L. cutis, kožna ispoljavanja leukemije;
L. eosinophilica, eozinofilna leukemija, u koje najveći broj leukocita čine eozinofilni granulociti; može imati akutni tok;
L. haemocytoblastica, v. blastna leukemija;
L. hystiocytica, akutna monoblastna leukemija;
L. leucopenica, v. L. aleukaemica;
L. lymphoidea, v. L. lymphocytica chronica;
limfosarkomskih ćelija L1 vrsta limfosarkoma u kojeg zbog infiltracije koštane srži limfosarkomskim stanicama postoji veliki broj tih stanica u perifernoj krvi;
L. mastocytica, u koje postoji veliki broj tkivnih mastocita u krvi;
L. megakaryocytica, megakariocitna leukemija, v. thrombocythaemia haemorrhagica;
L. micromyeloblastica, u koje, zbog svoje veličine, mijeloblasti liče na limfocite;
L. monocytica, L. acuta monoblastica. Dijeli se na Naegelijev tip u kojeg su stanice slične mijeloblastima, i Schiliingov tip u kojeg stanice liče na monocite; Naegelijeva L., L. monocytica; L. plasplasmocytica, plazmocitna leukemija, u koje postoje pretežno plazmociti u krvi; rijedak evolutivni tok plazmocitoma; Schillingova L, L. monocytica.

limfadenditis

limfadenditis (upala limfnih čvorova) i limfangiitis (upala limfnih žila) često se javljaju kod akutnih gnojnih upala uzrokovanih streptokokima i stafilokokima. Iz upalnih žarišta bakterije dolaze u limfne čvorove i tu uzrokuju upalne promjene. Limfangiitis se javlja u obliku crvenih pruga koje idu prema limfnim čvorovima. Limfadenditis dovodi do povećanja regionalnih limfnih čvorova nerijetko uz povišenu temperaturu. Ako dođe do gnojne upale, omekšaju limfni čvorovi i javlja se fluktuacija.
Liječenje
Prije svega liječi se mjesto gnojne upale, oboljelu okrajinu treba imobilizirati, primijeniti antibiotike, a kod gnojne upale limfnog čvora potrebni su incizija i dreniranje.

limfangiitis

limfangiitis (upala limfnih žila) i limfadenditis (upala limfnih čvorova) često se javljaju kod akutnih gnojnih upala uzrokovanih streptokokima i stafilokokima. Iz upalnih žarišta bakterije dolaze u limfne čvorove i tu uzrokuju upalne promjene. Limfangiitis se javlja u obliku crvenih pruga koje idu prema limfnim čvorovima. Limfadenditis dovodi do povećanja regionalnih limfnih čvorova nerijetko uz povišenu temperaturu. Ako dođe do gnojne upale, omekšaju limfni čvorovi i javlja se fluktuacija.
Liječenje
Prije svega liječi se mjesto gnojne upale, oboljelu okrajinu treba imobilizirati, primijeniti antibiotike, a kod gnojne upale limfnog čvora potrebni su incizija i dreniranje.

lumbalna punkcija

lumbalna punkcija, Metoda koja se izvodi uvođenjem igle u spinalni subarahnoidini prostor između 3.i 4. ili 4. i 5. slabinskog kralješka. Izvodi se u sjedećem ili ležećem položaju bolesnika. Pri punkciji moraju biti poduzete sve mjere asepse. Glavne indikacije za lumbalnu punkciju su: sumnja na subarahnoidno krvarenje, upalna bolest središnjeg živčanog sustava (meningitis) te sumnja na demijelinizirajuće bolesti mozga i kralježnične moždine. Također lumbalnom punkcijom moguća je i aplikacija lijekova tzv. intratekalna aplikacija lijekova koji slabo prolaze krvno-moždanu barijeru.
Izvor: cardionet.hr