azbestoza

azbestoza, Profesionalna pneumonokonioza uzrokovana dugogodišnjim udisanjem prašine minerala azbesta.

adenovirusi

adenovirusi, Najčešći uzročnici akutnih oboljenja dišnih putova.

alveole

alveole, Plućni mjehurići. Pluća se sastoje od 150 milijuna ovih mjehurića, putem kojih se odvija izmjena plinova kisika i ugljičnog dioksida.

astma

astma, Ponavljajuća, opstruktivna bolest pluća, koju obilježava preosjetljivost dišnih puteva i njihovo suženje koje se mijenja u težini, spontano ili kao rezultat primjene lijekova.
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: Bronhalna astma, bronhijalna astma
Astma je kronična opstruktivna upalna bolest dišnih putova koja uzrokuje probleme pri disanju. Karakteriziraju je neprimjereno jak imunološki odgovor i kronična upala traheobronhalnog stabla. Bolest se javlja u epizodama, tj. akutna pogoršanja bolesti izmjenjuju se periodima u kojima nema simptoma astme. Do napadaja dolazi pri pogoršanju upale, obično jer je u neposrednoj okolini prisutan neki iritirajući čimbenik ili provokativni faktor astme.
Što uzrokuje astmu?
Naslijeđe može igrati odrednu ulogu u nastanku astme, ali postojanje astme u obitelji ne znači da ćete definitivno i vi ili vaše dijete oboljeti od astme.
Nasljeđuje se sklonost prema bolesti, a ne sama bolest!
Astma se često prvi put javlja u djetinjstvu i zahvaća više dječake nego djevojčice. Atopija i/ili alergije u obitelji najveći su rizični faktori za razvoj te bolesti u djece. (Atopija je genetska sklonost imunog sustava da proizvodi antitijela na uobičajene alergene, što dovodi do simptoma alergije). Atopijski dermatitis (ekcem) i alergijski rinitis (peludna groznica) mogu služiti kao ključni pokazatelji rizika razvoja astme u dojenčadi i male djece.
Kako nastaje astma?
Nisu svi oblici astme alergijski niti sve alergije dovode do astme. Astma se može pojaviti na različite načine. Međutim, temeljni mehanizam koji dovodi do simptoma astme je složena imunološka reakcija našega dišnog sustava na raznovrsne alergene iz neposredne okoline, pri čemu se razvija upalna reakcija i oslobađaju kemijski posrednici upale.
Klasifikacija astme
1. Alergijska astma
Alergeni i provokativni faktori:
* grinja Dermatophagoides pteronyssinus (glavni alergen u kućnoj prašini i posteljini)
* dlaka, perje i epitelni otpaci životinja
* plijesni
* pelud drveća, trave i korova
2. Nealergijska astma
Alergeni i provokativni faktori:
* cigaretni dim
* sredstva za čišćenje u domaćinstvu
* parfemi i mirisi
* unutarnji i vanjski onečišćivači zraka
3. Profesionalna astma
Alergeni i provokativni faktori:
Faktori koji ubrzavaju razvoj astme uključuju izloženost parama, kemikalijama, smolama, prašini, insekticidima, dimovima i ostalim supstancijama na radnom mjestu.
4. Astma inducirana tjelesnom aktivnošću
Alergeni i provokativni faktori: Vježbe koje uključuju udisanje hladnoga i suhog zraka (trčanje zimi) mogu dovesti do astme inducirane tjelesnom aktivnošću.
5. Astma inducirana aspirinom (ili dodacima hrani)
Alergeni i provokativni faktori: Značajan broj ljudi osjetljiv je na nesteroidne protuupalne lijekove, konzervanse (sulfiti, tartrazin) i ostale dodatke hrani.
Koji su simptomi astme?
Nakon izloženosti alergenima ili faktorima rizika astme simptomi se najčešće javljaju naglo ili se u rjeđim slučajevima razvijaju tijekom nekoliko sati ili dana. Klasični simptomi napadaja astme su: kašljanje, otežano disanje-zaduha (dispneja) i zviždanje u bronhima i plućima uz naglašeno produžen izdisaj. Prije početka napadaja astme, može doći do iritacije nosa i grla. Neki ljudi najprije osjete pritisak u prsima, bol ili podražajan kašalj. Napadaj obično počne hripanjem i ubrzanim disanjem. Kako se ono pogoršava, svi dišni mišići postaju aktivniji. Mišići vrata se stežu, te govor postaje otežan ili nemoguć. Kraj napadaja je često obilježen kašljem s iskašljavanjem guste sluzi. Astma se obično pogoršava noću, a napadaji se javljaju između 2 i 4 sata ujutro.
Kako spriječiti astmu ili daljnje pogoršanje bolesti?
Astma se može spriječiti. U djece u čijih je obitelji zabilježena astma ili atopija, početni razvoj astme vrlo se vjerojatno može spriječiti izbjegavanjem izloženosti pasivnom pušenju i kućnoj prašini, alergenima u hrani, peludi, te alergenima koji potječu od mačaka ili drugih životinja. Novi pristupi terapiji astme pomažu bolesnicima da spriječe većinu napadaja, riješe se problematičnih noćnih i dnevnih simptoma i ostanu fizički aktivni. Da bi se postigla kontrola astme, potrebno je:
* odabrati odgovarajuće lijekove i individualno ih dozirati
* usvojiti dugoročni pristup liječenju astme
* liječiti akutne napadaje astme
* identificirati i izbjegavati faktore koji pogoršavaju astmu
* pratiti i prilagođavati terapiju prema težini simptoma bolesti
Dvije vrste lijekova pomažu u liječenju i kontroli astme:
Lijekovi za dugoročnu prevenciju koji sprječavaju pogoršanje simptoma i daljnje napredovanje bolesti, te preveniraju akutne napadaje astme (posebno protuupalna sredstva). Lijekovi za dugoročnu kontrolu uključuju lijekove za inhaliranje i za oralnu primjenu: kortikosteroidi, beta-2-agonisti s produženim djelovanjem, teofilin s postupnim otpuštanjem, kromoni i antileukotrieni.
Lijekovi za brzo ublažavanje simptoma koji svojim brzim djelovanjem otvaraju dišne putove opuštajući mišiće koji se oko njih napinju tijekom napadaja. Za brzo ublažavanje akutnih simptoma i napadaja astme primjenjuju se bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatske napadaje ili status astmatikus.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: alergijski uzročnici | kašalj | bakterije | polen | prick testovi | scratch testovi | bakterija | astma | bronhalna astma | kihanje | virusi | stres | nesanica | dispneja |

besežiranje

besežiranje, Cijepljenje nepatogenim goveđim sojem bacila tuberkuloze. (BCG)

bronhoskopija

bronhoskopija, Vizualno pretraživanje traheobronhalnog stabla pomoću savitljive cijevi koja sadrži niti za prijenos svijetla i vraćanje uvećane slike.

bronhitis

bronhitis, Akutnom infektivnom bronhitisu često prethodi prehlada ili neka druga upala gornjih dišnih putova. Akutni bronhitis obično prolazi tijekom nekoliko dana iako kašalj može biti prisutan tri ili više tjedana. Ako se bronhitis ponavlja, posjetite liječnika. Možda imate ozbiljniji zdravstveni problem poznat kao kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB). To je općenit naziv za grupu kroničnih stanja kao što su kronični bronhitis i emfizem.
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: Akutni bronhitis, Akutni infektivni bronhitis, Akutna upala velikih dišnih puteva
Što je akutni bronhitis?
Akutna upala velikih dišnih putova (dušnika ili traheje i dušnica ili bronha). Upala prolazi sama od sebe uz potpuni oporavak i bez dugotrajnih posljedica.
Opis bolesti
Akutni bronhitis je najčešći zimi, obično nakon prehlade ili drugih virusnih infekcija grla ili nosa. Virusi najčešće uzrokuju bronhitis, a to su: adenovirusi, virusi influence, parainfluence, rinovirusi, respiracijski sincicijski virusi i drugi. U mladih osoba bronhitis mogu uzrokovati neke "atipične" bakterije, Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae kao i Bordetella pertusis - uzročnik hripavca. Nadražajni bronhitis mogu uzrokovati različite biljne i mineralne prašine, hlapljenje jakih kiselina, amonijaka, sredstava za čišćenje, zagađenje okoliša, te posebice duhanski i drugi dimovi. Obično, dišni putovi proizvode oko 30 grama sekreta dnevno. Sekret se ne skuplja jer ga tijelo neprekidno čisti trepetljikama koje se nalaze na površini sluznice dišnog sustava i potom iskašlje. Sluznica (mukoza) unutar velikih dišnih putova je otečena i crvena. Poremećena je zaštita trepetljika. Kada su bronhi upaljeni, mogu stvoriti velike količine sluzi koja ide prema gore kada kašljete. Bakterije mogu nastaniti ovako promijenjene bronhe i uzrokovati sekundarnu bakterijsku infekciju. Unutar bronha se nakuplja sluzavo-gnojni sadržaj. Kašalj je osnovni mehanizam izbacivanja bronhalnog sekreta.
Tko obolijeva?
Veća je vjerojatnost da dobijete akutni bronhitis ako pušite ili živite s nekim tko puši. Organizam oslabljen nekom drugom kroničnom bolešću, pothranjenost i udisanje zagađenog zraka, pogodni su čimbenici za razvoj bronhitisa. Postoji rizik za razvoj nadražajnog bronhitisa ako ste izloženi kemijskim isparavanjima zbog amonijaka, jakih kiselina, klora, sulfidne kiseline, sulfatnog dioksida, broma, ili prašini koja nadražuje dišne putove. Nadražajni bronhitis obično prolazi kad niste više izloženi isparavanjima ili nadražujućim sredstvima.
Simptomi
Akutnom bronhitisu često prethodi hunjavica, zimica, slabost, malo povišena tjelesna temperatura, bol u leđima, mišićima i grlobolja. Kašalj je u početku suh, ali se već nakon nekoliko sati ili dana mogu pojaviti male količine gustoga, žilavog, žućkasto-sivog iskašljaja (sputuma). Poslije iskašljaj može postati obilniji, sluzav i gnojan. Jako gnojni iskašljaj upućuje na bakterijsku infekciju. Neki virusi, kao što je adenovirus, mogu oponašati bakterijsku infekciju (iskašljaj je gust i žut, a kašalj može trajati nekoliko tjedana). Mala djeca često gutaju iskašljanu sluz tako da roditelji ne mogu znati boju iskašljaja. Neki bolesnici imaju žareću bol iza prsne kosti. Bol se tijekom kašljanja pojačava. Simptomi obično nestaju nakon 3 do 5 dana. Bolesnik može i dalje kašljati, čak i nekoliko tjedana. Bolesnici katkad mogu ostati bez zraka ako se začepe dišni putovi. Katkada, kronični sinusitis može oponašati simptome bronhitisa, tzv. sinobronhalni sindrom.
Koje pretrage može liječnik napraviti?
Liječnik će poslušati pluća stetoskopom. Mogu se čuti šumovi, sviranje ili piskanje nakon kašljanja. Ako su simptomi bolesti ozbiljniji i duže traju, potrebno je učiniti rendgensku snimku pluća. Katkada se uzima uzorak iskašljaja kako bi se utvrdio eventualni bakterijski uzročnik.
Liječenje
Mirujte i odmarajte se dok imate vrućicu. Potrebno je uzimati puno tekućine na usta (3 do 4 litre na dan). Analgetici i antipiretici se koriste protiv bolova i za vrućicu. Većinom je bronhitis rezultat virusne infekcije na koju antibiotici ne djeluju. Kod mlađih osoba gdje se sumnja na bakterijsku infekciju Mycoplasmom ili Chlamydijom, primjenjuje se azitromicin jednom dnevno tijekom tri dana. Ne treba suzbijati kašalj ako iskašljavate. Sav sekret iz dišnih putova treba odstraniti. U tome mogu pomoći lijekovi, tzv. ekspektoransi, ali samo u slučaju ako bolesnik uzima puno tekućine. Ako liječnik sumnja na naknadnu bakterijsku infekciju, može Vam dati antibiotik.
Komplikacije
Ozbiljne se komplikacije obično javljaju samo u bolesnika s već postojećim kroničnim respiracijskim bolestima ili kod srčanih bolesnika. U takvih bolesnika akutni bronhitis može uzrokovati teški poremećaj plinova u krvi. Otežano disanje (zaduha) može se javiti ako dođe do začepljenja dišnih putova. Dugotrajna vrućica upućuje na upalu pluća, ozbiljnu bolest koja može ugroziti život.
Prevencija
Ako imate česte napade bronhitisa, uzrok može biti nešto u vašoj okolini. Hladnoća, lokacije smetlišta, pogotovo u kombinaciji s onečišćivačima zraka (uključujući dim cigarete), mogu Vas učiniti osjetljivijim. Kada problem postane ozbiljan, možda trebate promijeniti mjesto boravka.
Samopomoć
Slijedite ove prijedloge koji Vam mogu pomoći u bržem oporavku i spriječiti razvoj komplikacija:
* Puno se odmarajte.
* Pijte puno tekućine (3 do 4 litre na dan).
* Koristite se ovlaživačem zraka u vašoj sobi. Topao, vlažan zrak pomaže oslobađanje sluzi u dišnim putovima i iskašljavanju.
* Uzmite lijek za iskašljavanje koji se može nabaviti u ljekarni u slobodnoj prodaji.
* Ako je kašalj suh, a ometa san i iscrpljuje, treba ga ublažiti lijekovima protiv kašlja. Ako je moguće, najbolje je ne zaustavljati kašalj. Kašalj je osnovni mehanizam uklanjanja sluzi iz dišnih putova.
* Izbjegavajte onečišćivače kao što je duhanski dim.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: bronhalna stijenka | bronhodilatatori | bakterije | akutni bronhitis | temperatura | kronični bronhitis | kašalj | inhalacijske terapije | prsni koš | prašina | antipiretici | mukolitici | bakterija | vlaga | magla | virusi |

emfizem

emfizem, v. kronična opstrukcijska bolest pluća
Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je termin koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85% slučajeva KOPB-a.
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: KOBP, Opstruktivna bolest pluća, kronična, Kronična opstrukcijska bolest pluća, Kronična opstruktivna plućna bolest, Kronični bronhitis
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: dispneja | respiratorna reedukacija | beklometazon | kašalj | emfizem | kronični bronhitis | astma | otežano disanje |

embolija pluća

embolija pluća, v. plućna embolija
Ključne riječi: trombolitici | rendgen | krvni tlak | ugrušak | sedativi | gušenje | kardiotonici | cijanoza | Heparin | arterija | plućni infarkt | pluća | analgetici | tromb | arteriografija | plućna embolija | embolus | kisik | krv |

gripa

gripa, v. prehlada

kronična opstrukcijska bolest pluća

kronična opstrukcijska bolest pluća, Kronična opstrukcijska plućna bolest (KOPB) je termin koji se uglavnom odnosi na povezane poremećaje koji bolesniku postepeno oduzimaju dah: kronični bronhitis i/ili emfizem povezan s otežanim prolazom (opstrukcijom protoka) zraka. Bolesnik ponekad boluje i od kroničnog bronhitisa i od emfizema. Kronični bronhitis je odgovoran za 85% slučajeva KOPB-a.
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: KOBP, Opstruktivna bolest pluća, kronična, Emfizem, Kronična opstruktivna plućna bolest, Kronični bronhitis
Što je kronična opstrukcija pluća?
Kronični bronhitis je dugotrajna upala dišnih putova koja proizvodi velike količine sluzi. To uzrokuje kašljanje i hripanje. Bronhitis se smatra kroničnim ako kašalj i ekspektoracija traju najmanje 3 mjeseca u godini, dvije uzastopne godine.
Emfizem je bolest koja uništava plućne alveole (zračne prostore) i/ili najmanje bronhiole (male zračne putove) u plućima. Jednostavno rečeno, pluća gube elasticitet kao i istrošena gumena traka. Time se zračni prostori povećavaju i otežavaju disanje.
Opis bolesti
Oštećenje pluća do kojeg dolazi uslijed KOPB-a ne može se popraviti. U početnim fazama bolesti javljaju se zaduha (otežano disanje) i povremeni napadaji kašlja. U prvi mah, mnogi ljudi čak niti ne znaju da imaju KOPB. Početni simptomi uključuju opći osjećaj bolesti, sve izraženiji kratki dah, kašljanje i hripanje. Međutim kako bolest napreduje, simptomi se sve više pogoršavaju. U većini slučajeva pušenje je uzrok bolesti. Vjerojatnost da će bolesnik umrijeti od KOPB-a je 10 puta veća u pušača nego u nepušača. Bolest se javlja u otprilike 5 od 10.000 ljudi. Kod kroničnog bronhitisa, glavna fizikalna promjena odgovorna za probleme je prekomjerno stvaranje sluzi. Sluz sprječava protok zraka i pridonosi razvoju upala ili ponovnog aktiviranja bolesti, tzv. egzacerbacije. Kod emfizema, zračni prostori na kraju bronhiola (malih dišnih putova) pucaju i spajaju se u veće koji slabo funkcioniraju. Protok zraka je onemogućen i dio pluća se skvrčava (kolabira).
Tko obolijeva
Glavni uzrok KOPB-a je pušenje. U stvari, približno 90% bolesnika je pušilo. Prestanak pušenja može usporiti slabljenje plućne funkcije. Neki liječnici također vjeruju da neliječena ili neodgovarajuće liječena astma može dovesti do nepovratnog oštećenja pluća. Ti bolesnici mogu imati simptome slične KOPB-u. Ostali rizični faktori uključuju:
* Naslijeđe
* Pasivno pušenje
* Izloženost zagađenom zraku na poslu i u okolišu
* Dječje respiratorne infekcije
Simptomi
Bolesnici koji su pušili kutiju cigareta dnevno mogu razviti kašalj i iskašljavati. Otežano disanje zapaža se tek pri naporu. Iskašljavanje je u početku gotovo neprimjetno jer se javlja samo izjutra. Iskašljaj je sluzav, ali postaje gnojan tijekom pogoršanja. Osnovni simptom KOPB-a je zaduha (dispneja) koja se pojačava kod pogoršanja bolesti, tzv. egzacerbacije. Zaduha je popraćena kašljem ili hripanjem i ponekad vrućicom. Kako bolest napreduje, razdoblja između pogoršanja postaju kraća. Simptomi emfizema obično se javljaju prije 50. godine života, a puno ranije u bolesnika s cističnom fibrozom. Oboljeli stalno otežano dišu, slabo kašlju i gotovo ništa ne iskašljavaju. U kasnijim fazama KOPB-a mogu se vidjeti teška zaduha, kašljanje i iskašljavanje velike količine sluzi, hripanje, stalne infekcije, natečeni zglobovi... Koža poprima plavkastu boju. U uznapredovaloj fazi, bolesnicima je potrebna stalna njega i dodatni kisik kako bi mogli disati.
Koje pretrage može napraviti liječnik?
Ako spadate u rizičnu skupinu ili se brinete za nekog tko je u toj skupini, važno je da ste upoznati sa simptomima KOPB-a i načinima liječenja. Liječnik će pregledati funkcije pluća kako bi vidio imate li KOPB. U ranom stadiju bolesti ne mora biti značajnih promjena, osim nalaza piskanja prilikom preslušavanja pluća. Kako začepljenost dišnih putova napreduje tako i "prenapuhanost " pluća postaje očita. Povećava se poprečni promjer prsnog koša jer bolesnik sve teže dolazi do daha. Bolesnik u zadnjem stadiju KOPB-a često izgleda dramatično. Bolesnik je nagnut prema naprijed i oslanja se na ruke. Koristi mišiće vrata i ramena pri udisaju, a izdiše kroz stisnute usne. Prsni koš izgleda prenapuhan. Bolesnik može imati plavkastu kožu. Tijekom akutnog pogoršanja KOPB-a često se rade sljedeće pretrage: mjerenje rutinskih laboratorijskih vrijednosti, fizikalni pregled, elektrokardiografija (EKG), procjena srčane funkcije, uzimanja uzoraka plina iz arterijske krvi, rendgenska snimka prsnog koša i spirometrija (mjerenje protoka zraka).
Liječenje
Što ranije liječnik otkrije KOPB, liječenje je lakše. Razgovarajte sa svojim liječnikom ako mislite da pripadate rizičnoj skupini. Najbolji način kontrole simptoma je započeti liječenje KOPB-a. Prvi korak u brizi o nekome tko je obolio od KOPB-a je naučiti sve što se može o toj bolesti. Ključno je da članovi obitelji i ostali budu upoznati sa simptomima, liječenjem i svakodnevnom kontrolom bolesti. Što više znate, više ćete moći pomoći.
Poboljšanje stila života
Naučite kako se pravilno hraniti i vježbati te tehnike koje će pomoći osobi o kojoj brinete da se osjeća zdravije i ugodnije.
Savjeti koji mogu spasiti život
Morate znati kada je pravo vrijeme da zatražite liječničku pomoć. Imajte pripremljen plan za slučaj nužde. Nažalost, trenutno ne postoji lijek za KOPB. Međutim postoji niz načina liječenja kojima se mogu ublažiti simptomi. Strogo se pridržavajte liječničkih uputa kako bi smanjili simptome bolesti i izbjegli bolničko liječenje.
Promjene stila života
Kad je postavljena dijagnoza, morate napraviti sve što možete kako bi prestali pušiti. To može biti teško, ali će to značiti poboljšanje stanja i nakon postavljanja dijagnoze.
Ostale promjene u načinu života
Vrtlarstvo, igranje s djecom, čak i penjanje stepenicama jednostavne su stvari koje mogu postati komplicirane ako imate KOPB. Redovnim vježbanjem možete ojačati i popraviti raspoloženje. Postoje posebne vježbe za disanje koje mogu poboljšati rad pluća. Zajedno s liječnikom možete sastaviti jednostavan i praktičan program vježbi u skladu sa sposobnostima. Osobe s KOPB-om su osjetljivije na sve respiratorne infekcije i zato je vrlo važno da se zaštite. Često i temeljito pranje ruku je lagan način da se izbjegne infekcija. Također treba izbjegavati bliske susrete s ljudima koji su prehlađeni ili imaju gripu. Svake se godine u jesen treba cijepiti protiv gripe. Također razgovarajte s liječnikom o cijepljenju protiv upale pluća. To je pneumokokno cjepivo koje se preporučuje svakih pet godina.
Lijekovi
Nažalost, specifična terapija je jako ograničena. Simptomatska terapija uključuje inhaliranje lijekova koji proširuju dišne puteve (bronhodilatatore). To su antikolinergici i beta 2 agonisti (npr. salbutamol). Kortikosteroidi donose poboljšanje u manje od 20% stabilnih bolesnika. Antibiotici se koriste za infektivna pogoršanja KOPB-a. Terapija kisikom se provodi u kontroli teške kronične opstrukcije pluća.
Prognoza
Ovo je stanje povezano s kroničnom (dugotrajnom) bolešću. Kvaliteta sna je pogoršana (nakuplja se sekret i otežana je ventilacija). Stanje može biti toliko teško da oštećuje ili ugrožava rad vitalnih organa (srca i pluća).
Komplikacije
* Akutno respiratorno zatajenje zbog infekcije u donjim dišnim putevima, kirurških zahvata ili nekih lijekova. Disanje je otežano, a duševno stanje bolesnika se kreće od napetog, zabrinutog do pospanog. Bolesnik može izgubiti svijest.
* Plućno srce (povećanje srca i srčano zatajenje, edemi)
Prevencija
Dobro je što se KOPB može potpuno spriječiti, a kad se rano ustanovi, simptomi se skoro uvijek mogu ublažiti i kontrolirati. Prestanak pušenja može smanjiti rizik i simptome KOPB-a.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: dispneja | respiratorna reedukacija | beklometazon | kašalj | emfizem | kronični bronhitis | astma | otežano disanje |

lobektomija

lobektomija, Kirurško odstranjenje plućnog režnja.

prehlada

prehlada, Prehlada je infekcija gornjega dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana.
Grupe: Bolesti dišnog sustava, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Infekcija gornjeg dišnog sustava, Gripa i prehlada
Što je prehlada?
Prehlada je infekcija gornjega dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana. Vodeći je razlog posjeta liječniku opće medicine i izostanaka s posla i iz škole. Prehlade su najčešće kod djece, a povezane su s relativnom neotpornošću djece na infekcije i kontaktima s drugom djecom u vrtićima i školama. Djeca imaju prehladu oko šest do deset puta godišnje. U obiteljima sa školskom djecom, broj prehlada po djetetu može biti čak i 12 godišnje. Odrasle osobe imaju prehladu oko dva do četiri puta godišnje, iako se to jako razlikuje od osobe do osobe.
Što izaziva prehladu i gripu?
Poznato je više od 200 virusa koji izazivaju simptome prehlade. Najčešći su: rhinovirusi, coronavirusi, adenovirusi, coxsackievirusi, echovirusi, orthomyxovirusi (uključujući viruse influenza A and B), paramyxovirusi, respiratorni sincicijski virus i enterovirusi. Neki virusi, kao što su rinovirusi, rijetko uzrokuju ozbiljnu bolest. Drugi, kao virus parainfluence i respiratorni sincicijalni virus, uzrokuju blage infekcije kod odraslih, ali mogu dovesti do jakih infekcija donjega respiratornog sustava (pluća) kod male djece. Uzroci 30 do 50 posto prehlada kod odraslih osoba, za koje se pretpostavlja da su virusne, ostanu neotkriveni. Do većine prehlada dolazi tijekom jeseni i zime. One počinju na kraju kolovoza ili na početku rujna. Učestalost prehlada se polako povećava sljedećih nekoliko tjedana i ostaje visoka do ožujka ili travnja, kad se smanjuje. Razlike povezane s godišnjim dobima mogu biti u vezi s početkom školske godine i hladnim vremenom, što potiče ljude da provode više vremena u zatvorenom prostoru te povećava vjerojatnost širenja virusa s jedne osobe na drugu.
Koji su simptomi prehlade i gripe?
Prehlada je u većini slučajeva blaga, sa simptomima koji traju tjedan dana ili manje. Simptomi prehlade počinju 1 do 2 dana nakon izlaganja virusu prehlade. Simptomi prehlade su:
* vodeni iscjedak (curenje) iz nosa,
* začepljenost nosa i otežano disanje kroz nos,
* kihanje, grlobolja i kašalj,
* glavobolja,
* povišena temperatura do najviše 38 °C,
Simptomi prehlade mogu trajati od 2 do 14 dana, međutim dvije trećine osoba se oporavi u roku od tjedan dana. Ako se simptomi pojavljuju često ili traju mnogo dulje od dva tjedna, mogu prije biti posljedica alergije nego prehlade. Ako temperatura poraste na više od 38 °C, uz drhtavicu i znojenje, boli u mišićima ruku i nogu, te ako osjetite umor i opću slabost, vjerojatno imate gripu.
Koje su komplikacije prehlade i gripe?
Katkad prehlada može dovesti do sekundarnih bakterijskih infekcija srednjeg uha (posebno kod djece) ili sinusa, kao i upale pluća što zahtijeva liječenje antibioticima. Visoka temperatura sa zimicom ili tresavicom, jak kašalj s gnojnim iskašljajem, jako natečene žlijezde, jaka bol lica u području sinusa, mogu upućivati na komplikaciju ili ozbiljniju bolest zbog koje je potrebno obratiti se liječniku.
Kako se prehlade šire?
Virusi koji uzrokuju prehlade šire se kapljičnim putem (udisanjem zraka sa sitnim kapljicama iz okoline bolesne osobe), direktnim dodirom ili inficiranim predmetima.
Kako se liječe prehlada i gripa?
Kod nekompliciranih slučajeva prehlade na raspolaganju je samo simptomatsko liječenje:
* odmaranje u krevetu, uzimanje tekućine i vode s mnogo vitamina C i primjena nekih lijekova koji olakšavaju simptome prehlade i gripe.
Najčešće korišteni lijekovi za simptomatsko liječenje su:
* acetaminofen ili acetilsalicilna kiselina ili njihova kombinacija s pseudoefedrinom za liječenje glavobolje ili povišene temperature,
* antihistaminici i dekongestanti mogu imati određeno djelovanje u olakšavanju simptoma kao što je curenje iz nosa, crvenilo i suzenje očiju.
Ako se koristite dekongestivnim kapima za nos, ne činite to dulje od 3 do 4 dana!!!
Antibiotici ne ubijaju viruse! Treba ih iskoristiti samo kod rijetkih bakterijskih komplikacija, kao što su upala sinusa (sinusitis) ili infekcije uha, koje se razvijaju kao sekundarne infekcije. Korištenje antibiotika "za svaki slučaj" neće spriječiti sekundarne bakterijske infekcije.
Kako spriječiti širenje prehlade i gripe?
Pranje ruku je najjednostavniji i najdjelotvorniji način sprječavanja rinovirusnih prehlada. Nedodirivanje nosa ili očiju drugi je način. Osobe koje su prehlađene trebaju uvijek kihati ili kašljati u papirnatu maramicu i zatim ju baciti. Ako je moguće, treba izbjegavati bliske, dulje kontakte s osobama koje su prehlađene. Budući da rinovirusi mogu preživjeti i do tri sata izvan nosnih putova na predmetima i koži, čišćenje površina dezinfekcijskim sredstvom koje ubija viruse moglo bi pomoći u sprječavanju širenja infekcije.
Izvor: plivazdravlje.hr

pneumotoraks

pneumotoraks, Prisutnost slobodnog zraka u pleuralnoj šupljini. Prema nastanku razlikujemo:
1. traumatski pneumotoraks - može nastati kod penetrantnih ili zatvorenih ozljeda prsnog koša, kod penetrantne rane prsne stijenke bez oštećenja plućnog parenhima (tzv. otvoreni pneumotoraks),
2. spontani pneumotoraks - može se razviti u zdrave osobe (primarni pneumotoraks) ili kod bolesti pluća (sekundarni pneumotoraks), a najčešći uzrok je ruptura subpleuralne emfizemne bule.
Tenzijski pneumotoraks je stanje kod kojeg zrak pri inspiriju (udisaju) stalno ulazi u pleuralnu šupljinu, ali ne može izaći. To se događa kad rana na plućima ili na stijenci toraksa djeluje kao jednosmjerna valvula, koja propušta zrak samo u prsište. Kako se intrapleuralni tlak povećava, plućno krilo potpuno kolabira, dok se medijastinum pomiče na suprotnu stranu.
Klinička slika: probadajući bolovi u prsištu, kašalj, dispnoja, perkusijom se dobiva timpaničan zvuk. RTG nalaz: nakupina zraka u pleuralnoj šupljini i kolabirano pluće.

plućna embolija

plućna embolija,Plućna embolija je poremećaj koji nastaje iznenadnim nakupljanjem zgusnute krvi u pulmonarnoj arteriji s posljedičnom opstrukcijom (prestankom) dotoka krvi u plućno tkivo. Postoji više tipova plućnih ugrušaka, ali najčešći je tromb, koji u pluća dolazi iz vena donjih ekstremiteta.
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Uzrok
Najčešći tip plućnog ugruška je tromb koji je obično potekao iz vene u nozi ili zdjelici. Jednom ispušteni u vensku cirkulaciju, ugrušci se proširuju u oba plućna krila u 65% slučajeva, u desno plućno krilo u 25%, te u lijevo plućno krilo u 10% slučajeva. Donji dijelovi su zahvaćeni 4 puta češće nego gornji. Većina tromboembolusa nakuplja se u velikim ili srednjim pulmonarnim arterijama, a 35% ih dosegne manje arterije. Masni embolus, koji može nastati nakon frakture, te embolus amnionske tekućine rijetki su uzroci plućne embolije, a inače zahvaćaju plućnu mikrocirkulaciju (male žilice - arteriole, kapilare) što kod odraslih može uzrokovati respiratorni distresni sindrom (ARDS).
Klinička slika
Akutna plućna embolija je dinamičan proces - ugrušci se počinju razgrađivati odmah nakon što dospiju u pluća, no ipak masivna embolija može uzrokovati smrt unutar nekoliko minuta ili sati, prije nego što se zastoj u tkivu (infarkt plućnog tkiva) uspije i razviti. Rijetko, embolijski procesi ponavljaju se tokom mjeseci i godina, te uzrokuju napredujuću opstrukciju plućne arterije s kronično povećanim tlakom u plućima, sve teže disanje i posljedično oštećenje srca (plućno srce). Klinički pokazatelji plućne embolije su nespecifični i promjenjivi su intezitetom i učestalošću, a u slučaju malih ugrušaka može proći i asimptomatski. Klinička slika razvije se iznenada u nekoliko minuta, a pri plućnom infarktu u nekoliko sati. Traje obično nekoliko dana, no s vremenom se pogoršava.
Embolija bez infarkta uzrokuje ostajanje bez daha. Ubrzano disanje je stalno prisutno, što se očituje specifičnim uočljivim izrazom lica.
Plućna hipertenzija (pulmonarno povišenje tlaka), ukoliko je intenzivna, može uzrokovati bol u prsima ispod prsne. Značajan broj pacijenata razvije glavobolju, nesvjesticu, srčani napad, te neurološke ispade kao posljedicu smanjenog dotoka krvi u mozak. Cijanoza (plavoljubičasta boja lica) obično je prisutna samo u pacijenata kod kojih je nastupila masivna plućna embolija. Mali ugrušci na periferiji pluća mogu uzrokovati infarkt pluća bez povišenja krvnog tlaka. Nalazi pluća u tom su slučaju normalni. Znakovi koji mogu ukazivat da je povišen plućni tlak su kašalj, iskašljavanje krvi, pleuralna bol (plućna ovojnica), te povišena tjelesna temeperatura.
Dijagnostička obrada
Dijagnozu plućne embolije sa ili bez plućne hipertenzije često je teško uspostaviti osim ako se ne primjene posebne metode; skeniranje pluća radioizotopnom perfuzijom (praćenje protoka krvi kroz pluća), te pulmonarna arteriografija (snimanje arterija u plućima). Ukoliko infarkt pluća nije prisutan, simptomi pacijenta mogu biti pripisani tjeskobnom raspoloženju s pojačanim disanjem zbog nedostatka objektivnih plućnih simptoma. Bez plućnog infarkta, nalaz rendgena pluća bit će uglavnom normalan. Elektrokardiogram će isključiti mogući infarkt miokarda. Sniženi krvni tlak upućuje na masivnu emboliju, a rutinske laboratorijske pretrage malo doprinose uspostavljanju dijagnoze.
Prognoza
Smrtnost nakon početne tromboembolije ovisi o proširenosti plućne embolije i prethodnom kardiopulmonarnom statusu pacijenta. Vjerojatnost da će pacijent s prethodno lošim kardiopulmonarnim statusom umrijeti je vrlo visoka (25%) za razliku od pacijenta s prethodno normalnim kardiopulmonarnim statusom ukoliko mu nije zahvaćeno 50% krvnih žila pluća. Ukoliko je embolija fatalna, smrt obično nastupa u roku 1-2 sata. Sklonost ponavljajućim embolijama u netretiranih pacijenata je 50%, i više od pola ih tada može biti fatalno. Antikoagulantna terapija smanjuje učestalost ponavljanja na 5%, a samo 20% njih će tada biti fatalno.
Liječenje
Terapija plućne embolije je suportivna; analgetska sredstva protiv pleuralne boli, sedativi za smirenje, terapija kisikom u slučaju smanjene oksigenacije tkiva. U slučajevima plućne hipertenzije i akutnog plućnog srca pomažu lijekovi koji djeluju na širenje plućnih krvnih žila i kardiotonici za srce (npr. izoproterenol). Za posljedično smanjenje krvnog tlaka kao komplikaciju plućne embolije, daje se norepinefrin. Daje se također i trombolitička terapija intravenski (heparin), jer ubrzava "razbijanje" ugruška i preporučuje se u bolesnika s masivnom embolijom i sistemskom hipotenzijom (sniženje krvnog tlaka). U određenim slučajevima provodi se i kirurško rješavanje ugruška.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: trombolitici | rendgen | krvni tlak | ugrušak | sedativi | gušenje | kardiotonici | cijanoza | Heparin | arterija | plućni infarkt | pluća | analgetici | tromb | arteriografija | plućna embolija | embolus | kisik | krv |

sušica

sušica, v. tuberkuloza
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: TBC, Tuberkuloza
Ključne riječi: kihanje | mozak | TBC | infekcija | limfni čvorovi | kašalj | rifampicin | antituberkulotici | krv | bakterija | rendgen | mršavljenje | pirazinamid | Izonijazid | bubrezi | pluća | Mycobacterium tuberculosis | kožni test PPD | tuberkuloza | bakterije |

spirometrija

spirometrija, Metoda koja omoućuje ispitivanje ventilacijske sposobnosti pluća. Spirometrijom se mjere plućni kapaciteti i volumeni. Ova tehnika se koristi u dijagnozi i procjeni težine poremećaja ventilacije kod opstruktivnih bolesti (bronhalna astma, kronični bronhitis) te restriktivnih (plućna fibroza) ili mješovitih poremećaja. Tehnika je vrlo jednostavna, pacijent sa začepljenim nosom mora maksimalno udahnuti i nakon toga najbrže što može i do kraja izdahnuti sav zrak iz pluća u aparat. Nakon toga aparat sam mjeri plućne kapacitete i volumene, a liječnik s obzirom na dobivene vrijednosti izražene u postocima uspoređuje sa referentnim vrijednostima te zaključuje da li se radi o opstruktivnim, restriktvinim ili miješanim smetnjama ventilacije te o težini smetnji (blagi, srednji ili teški stupanj).
Izvor: cardionet.hr

TBC

TBC, v. tuberculosis
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: Sušica, Tuberkuloza
Ključne riječi: kihanje | mozak | TBC | infekcija | limfni čvorovi | kašalj | rifampicin | antituberkulotici | krv | bakterija | rendgen | mršavljenje | pirazinamid | Izonijazid | bubrezi | pluća | Mycobacterium tuberculosis | kožni test PPD | tuberkuloza | bakterije |
MKB-10: A15-A19 Tuberkuloze

tuberculosis

tuberculosis, tuberkuloza, svaka bolest čovjeka ili životinja izazvana mikroorganizmima iz grupe Mycobacteriuma, koja se odlikuje stvaranjem tuberkula i kazeozne nekroze u tkivima. Najčešći uzročnici tuberkuloze su M. tuberculosis, M. bovis i M. avium. Tuberkuloza se odlikuje vrlo različitim kliničkim pojavama i sklonošću ka kroničnom tijeku. Ona može postojati u svakom organu, iako su pluća najčešće sjedište tuberkuloze i najčešće mjesto iz koga se bolest širi u druge organe;
t. acuta miliaris, akutna milijarna tuberkuloza, hematogeni oblik akutne tuberkuloze u kojem postoje mnogobrojni milijarni tuberkuli u raznim organima;
t. adrenalis, Addisonova bolest;
t. aerogenes, tuberkuloza nastala inhalacijom bacila tuberkuloze;
t. articulorum (articularis), tuberkuloza zglobova, artritis izazvan bacilom tuberkuloze sa seroznim, fibrinskim ili sirasto-gnojnim eksudatom u zglobu, rede ograničena proliferacija tuberkuloznih granulacija na sinovijalnoj opni zgloba. Stvaranje slobodnih zglobnih tijela, često u obliku zrna riže (v. corpora oryzoidea) potječe od staloženih fibrina ili degeneriranih sinovijalnih rojti koje su se odvojile od sinovijalnih opni. V. tumor albus, fungus, arthritis tuberculosa;
t. atypica, tuberkuloza izazvana svim drugim mikobakterijama osim M. tuberculosis. Sin. mycobacteriosis;
t. basalis, tuberkuloza lokalizirana u donjim dijelovima pluća;
t. cerebralis, tuberkulozni meningitis;
t. cutis, tuberkuloza kože, veoma raznovrsne promjene na koži izazvane Kochovim bacilom. Postoji više oblika, ovisno o imunobiološkom stanju organizma u odnosu na uzročnika. U slučaju prvog kontakta kože s uzročnikom može se razviti primarni kožni tuberkulozni kompleks (ulkus i regionalna adenopatija). Ako je organizam već bio u kontaktu s uzročnikom i stvorio specifična antitijela (normergija), mogu se razvijati tri oblika: lupozni (lupus vulgaris - tuberculosis luposa), razmekšavajući (scrofuloderma) i varekulozni (tuberculosis verrucosa);
t. exudativa, eksudativna tuberkuloza vrlo često prva pojava tuberkuloze, poznata kao rani infiltrat (infiltratus praephthisicus), u kome postoje eksudati u alveolama i sitnim bronhijima, sastavljeni pretežno od mononukleusnih stanica. Sin. pneumonija tuberculosa;
t. genitourinaria, tuberkuloze mokraćnih organa;
t. haematogenes, tuberkuloza koja se širi hematogeno u druge organe iz primarnog žarišta;
t. inestinalis, crijevna tuberkuloza kod koje postoje ulceracije u crijevima, praćene proljevom;
t. laryngis, tuberkuloza larinksa praćena upornom promuklošću;
t. lymphoides, v. scrofula;
t. miliaris, t. acuta miliaris;
otvorena t., tuberkuloza u koje postoji izlučivanje bacila tuberkuloze iz organizma, naročito u tuberkulozi pluća s kavernama;
t. postprimaria, postprimarna tuberkuloza, plućna tuberkuloza koja se javlja u plućima u osoba koje su već bile inficirane (obično neprimjetno) tuberkulozom. Odlikuje se kazeoznim i kavitarnim promenama, a kasnije fibrozom;
t. primaria, primarna tuberkuloza, prva infekcija bacilom tuberkuloze obično u djetinjstvu koja stvara tzv. primarni kompleks, od parenhimske plućne promjene i odgovarajućeg žarišta u limfnoj žlijezdi;
t. productiva, tuberkuloza u kojoj postoji stvaranje tuberkuloznog granulomskog tkiva s Langhansovim stanicama;
t. pulmonum, plućna tuberkuloza, s raznim histološkim i kliničkim ispoljavanjem. Širi se u plućima preko bronha, a u druge organe krvnim i limfnim putem. Neliječena plućna tuberkuloza ima sljedeći tijek: tuberkulozna pneumonija, stvaranje tuberkuloznog granulacijskog tkiva, kazeozna nekroza, kalcifikacija i stvaranje kaverni;
t. renalis, tuberkuloza bubrega;
t. tracheobronchialis, produktivna tuberkuloza bronha, koja vodi ulceracijama u bronhijama, a kasnije i bronhostenozi.
Ključne riječi: kihanje | mozak | TBC | infekcija | limfni čvorovi | kašalj | rifampicin | antituberkulotici | krv | bakterija | rendgen | mršavljenje | pirazinamid | Izonijazid | bubrezi | pluća | Mycobacterium tuberculosis | kožni test PPD | tuberkuloza | bakterije |
MKB-10: A15-A19 Tuberkuloze

zaduha

zaduha, dispneja, Subjektivan i neugodan osjećaj otežanog disanja odnosno poteškoća u disanju. Fiziološki se javlja u zdravih osoba pri velikom tjelesnom naporu. Patološki dispneja je najčešće posljedica srčanih ili respiratornih bolesti.