arterijska hipertenzija

arterijska hipertenzija, Povišen krvni tlak.

Holter krvnog tlaka

24 satno mjerenje krvnog tlaka - Holter krvnog tlaka
Metoda registriranja visine krvnog tlaka kroz 24 sata. Uređaj automatski mjeri krvni tlak, svakih 20 ili 30 minuta. Za vrijeme nošenja 24- satnog krvnog tlaka pacijent nastavlja s uobičajenim dnevnm aktivnostima (posao, tjelesne aktivnosti, spavanje, uzimanje lijekova) i navikama (pušenje, konzumacija kave). Čak se i potiče pacijenta da se svjesno izlaže stresnim situacijama kako bi se registriralo povišenje krvnog tlaka koje se pojavljuje upravo u takvim okolnostima. Važno je upozoriti pacijenta da taj dan piše dnevnik svih svojih aktivnosti kako bi se otkrila uzročno-posljedična veza između pojavljivanja simptoma i aktivnosti.
Izvor: cardionet.hr

hipertireoza

hipertireoza, Povećana aktivnost štitne žlijezde koje za posljedicu ima pretjerano lučenje hormona štitnjače. Kliničko stanje koje nastaje zbog povećanog lučenja hormona štitnjače. Prouzročeno je viškom hormona koje nastaje zbog pretjeranog stvaranja i oslobađanja iz štitnjače, bilo zbog pojačane stimulacije ili zbog autonomnog funkcionirajućeg tkiva. Hipertireoza se javlja uz sljedeća stanja i bolesti: Basedowljeva (Gravesova) bolest, multinodozna toksična guša, toksični adenom štitnjače, De Quervainov tireoiditis (virusni tireoiditis), pretjerano uzimanje hormona štitnjače, adenom hipofize koji luči TSH, ektopično lučenje hormona štitnjače. Klinički znakovi hipertireoze su: gubitak kose, izbočenje očne jabučice (egzoftalmus), retrakcija vjeđa, paraliza očne jabučice, kronična oteklina spojnice (kemoza), upala rožnice (keratitis), guša, povišeni krvni tlak, ubrzani srčani ritam, nepravilan srčani ritam (aritmija), Corriganovo bilo (pulsus celer et altus), topla i vlažna koža, fini tremor ruku, zadebljene distalne falange na prstima, slabost nadkoljeničnih mišića, oteklina skočnih zglobova, žeđanje, mršavljenje, učestalo mokrenje i stolica, razdražljivost, nemir, nesanica, nepodnošenje vrućine.

hipertenzija

hipertenzija, Poremećaj karakteriziran visokim krvnim tlakom, što općenito uključuje sistolički krvni tlak ("gornja" brojka, koja predstavlja tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) trajno viši od 140, ili dijastolički krvni tlak ("donja" brojka, koja predstavlja tlak u krvnim žilama kad se srce odmara) trajno preko 90.
Uzroci, učestalost i faktori rizika
Krvni tlak je određen količinom krvi koju pumpa srce, te veličinom i stanjem arterija. Mnogi drugi faktori mogu utjecati na krvni tlak, uključujući volumen tekućine u tijelu, sadržaj soli u tijelu, stanje bubrega, živčanog sustava, krvnih žila, i razine različitih hormona u tijelu.
Uzrok "esencijalne" hipertenzije ne može se ustanoviti. Ona može biti uzrokovana genetskim faktorima i faktorima okoliša, kao što su unos soli ili drugi. Esencijalna hipertenzija obuhvaća preko 95% svih hipertenzija.
"Sekundarna" hipertenzija je hipertenzija izazvana nekim drugim poremećajem. To mogu biti:
• tumori nadbubrežne žlijezde, • Cushingov sindrom, • bubrežni poremećaji, • glomerulonefritis, • tromboza bubrežnih vena, • okluzija bubrežne arterije (stenoza bubrežne arterije), • embolija bubrežne arterije, • zatajenje bubrega, • korištenje lijekova, droga, ili drugih kemijskih sredstava, • trudnoća ili korištenje oralnih kontraceptiva, • hemolitički-uremički sindrom, • Henoch-Schonleinova purpura, • periarteritis nodosa, • enteritis zbog zračenja, • retroperitonealna fibroza, • Wilmsov tumor, • drugi poremećaji
Simptomi
• glavobolja, • umor, • smetenost, • promjene vida, • mučnina, povraćanje, • anksioznost, • pretjerano znojenje, • bljedilo kože, ili crvenilo lica ili drugih područja, • drhtanje mišića, • bolovi slični angini pectoris: bolovi u prsnom košu, • splenomegalija, • krvarenje iz nosa, • osjećaj lupanja srca, • zvukovi/zujanje u ušima
Znakovi i ispitivanja
Na hipertenziju se može posumnjati kad je krvni tlak visok. Stalno povišen krvni tlak iznad 140 sistolički (što označava tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) ili 90 dijastolički (što označava tlak kad srce odmara), ili stalno iznad "normalnog" krvnog tlaka neke osobe, smatra se hipertenzijom. Mogu se provesti ispitivanja pretpostavljenih uzroka i komplikacija. Ona ovise o prisutnim simptomima, povijesti bolesti i rezultatima pregleda. Ova bolest također može izmijeniti rezultate sljedećih pretraga:
• vidno polje, • vrijednosti eritrocita, • oftalmoskopija, • snimanje jetre, • alfa-1 antitripsin
Liječenje
Cilj liječenja je smanjiti krvni tlak na razinu na kojoj je smanjen rizik od komplikacija. Liječenje se može provoditi kod kuće uz nadzor liječnika, ili u bolnici. Lijekove za liječenje hipertenzije čine: ACE inhibitori, diuretici, beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala i AT II antagonisti. Mogu biti potrebni lijekovi kao što je hidralazin, dijazoksid ili nitroprusid ako je krvni tlak vrlo visok. Drugi lijekovi mogu uključivati rezerpin, alkaloide rauvolfije ili guanetidin. Provjeravajte krvni tlak u redovnim vremenskim razmacima (onoliko često koliko vam preporuči liječnik). Promjene u načinu života mogu smanjiti visoki krvni tlak, uključujući smanjenje tjelesne težine i promjene u prehrani (vidi Prevencija).
Komplikacije
• hipertenzivna bolest srca, • infarkt srca, • kongestivno zatajenje srca, • oštećenje krvnih žila (ateroskleroza), • disekcija aorte, • oštećenje bubrega, • zatajenje bubrega, • moždani udar, • oštećenje mozga, • gubitak vida
Prevencija
Promjene u načinu života mogu biti korisne za kontroliranje visokog krvnog tlaka. Smanjite tjelesnu težinu, ako ste pretili. Suvišna težina opterećuje srce. U nekim slučajevima, smanjenje tjelesne težine može biti jedini potreban način liječenja. Vježbajte kako biste poboljšali srčanu kondiciju. Izmjene u prehrani mogu biti korisne, posebno smanjeno konzumiranje soli. Poštujte preporuke liječnika kako bi liječili ili kontrolirali moguće uzroke sekundarne hipertenzije.
Izvor: PlivaZdravlje.hr

plućna embolija

plućna embolija,Plućna embolija je poremećaj koji nastaje iznenadnim nakupljanjem zgusnute krvi u pulmonarnoj arteriji s posljedičnom opstrukcijom (prestankom) dotoka krvi u plućno tkivo. Postoji više tipova plućnih ugrušaka, ali najčešći je tromb, koji u pluća dolazi iz vena donjih ekstremiteta.
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Uzrok
Najčešći tip plućnog ugruška je tromb koji je obično potekao iz vene u nozi ili zdjelici. Jednom ispušteni u vensku cirkulaciju, ugrušci se proširuju u oba plućna krila u 65% slučajeva, u desno plućno krilo u 25%, te u lijevo plućno krilo u 10% slučajeva. Donji dijelovi su zahvaćeni 4 puta češće nego gornji. Većina tromboembolusa nakuplja se u velikim ili srednjim pulmonarnim arterijama, a 35% ih dosegne manje arterije. Masni embolus, koji može nastati nakon frakture, te embolus amnionske tekućine rijetki su uzroci plućne embolije, a inače zahvaćaju plućnu mikrocirkulaciju (male žilice - arteriole, kapilare) što kod odraslih može uzrokovati respiratorni distresni sindrom (ARDS).
Klinička slika
Akutna plućna embolija je dinamičan proces - ugrušci se počinju razgrađivati odmah nakon što dospiju u pluća, no ipak masivna embolija može uzrokovati smrt unutar nekoliko minuta ili sati, prije nego što se zastoj u tkivu (infarkt plućnog tkiva) uspije i razviti. Rijetko, embolijski procesi ponavljaju se tokom mjeseci i godina, te uzrokuju napredujuću opstrukciju plućne arterije s kronično povećanim tlakom u plućima, sve teže disanje i posljedično oštećenje srca (plućno srce). Klinički pokazatelji plućne embolije su nespecifični i promjenjivi su intezitetom i učestalošću, a u slučaju malih ugrušaka može proći i asimptomatski. Klinička slika razvije se iznenada u nekoliko minuta, a pri plućnom infarktu u nekoliko sati. Traje obično nekoliko dana, no s vremenom se pogoršava.
Embolija bez infarkta uzrokuje ostajanje bez daha. Ubrzano disanje je stalno prisutno, što se očituje specifičnim uočljivim izrazom lica.
Plućna hipertenzija (pulmonarno povišenje tlaka), ukoliko je intenzivna, može uzrokovati bol u prsima ispod prsne. Značajan broj pacijenata razvije glavobolju, nesvjesticu, srčani napad, te neurološke ispade kao posljedicu smanjenog dotoka krvi u mozak. Cijanoza (plavoljubičasta boja lica) obično je prisutna samo u pacijenata kod kojih je nastupila masivna plućna embolija. Mali ugrušci na periferiji pluća mogu uzrokovati infarkt pluća bez povišenja krvnog tlaka. Nalazi pluća u tom su slučaju normalni. Znakovi koji mogu ukazivat da je povišen plućni tlak su kašalj, iskašljavanje krvi, pleuralna bol (plućna ovojnica), te povišena tjelesna temeperatura.
Dijagnostička obrada
Dijagnozu plućne embolije sa ili bez plućne hipertenzije često je teško uspostaviti osim ako se ne primjene posebne metode; skeniranje pluća radioizotopnom perfuzijom (praćenje protoka krvi kroz pluća), te pulmonarna arteriografija (snimanje arterija u plućima). Ukoliko infarkt pluća nije prisutan, simptomi pacijenta mogu biti pripisani tjeskobnom raspoloženju s pojačanim disanjem zbog nedostatka objektivnih plućnih simptoma. Bez plućnog infarkta, nalaz rendgena pluća bit će uglavnom normalan. Elektrokardiogram će isključiti mogući infarkt miokarda. Sniženi krvni tlak upućuje na masivnu emboliju, a rutinske laboratorijske pretrage malo doprinose uspostavljanju dijagnoze.
Prognoza
Smrtnost nakon početne tromboembolije ovisi o proširenosti plućne embolije i prethodnom kardiopulmonarnom statusu pacijenta. Vjerojatnost da će pacijent s prethodno lošim kardiopulmonarnim statusom umrijeti je vrlo visoka (25%) za razliku od pacijenta s prethodno normalnim kardiopulmonarnim statusom ukoliko mu nije zahvaćeno 50% krvnih žila pluća. Ukoliko je embolija fatalna, smrt obično nastupa u roku 1-2 sata. Sklonost ponavljajućim embolijama u netretiranih pacijenata je 50%, i više od pola ih tada može biti fatalno. Antikoagulantna terapija smanjuje učestalost ponavljanja na 5%, a samo 20% njih će tada biti fatalno.
Liječenje
Terapija plućne embolije je suportivna; analgetska sredstva protiv pleuralne boli, sedativi za smirenje, terapija kisikom u slučaju smanjene oksigenacije tkiva. U slučajevima plućne hipertenzije i akutnog plućnog srca pomažu lijekovi koji djeluju na širenje plućnih krvnih žila i kardiotonici za srce (npr. izoproterenol). Za posljedično smanjenje krvnog tlaka kao komplikaciju plućne embolije, daje se norepinefrin. Daje se također i trombolitička terapija intravenski (heparin), jer ubrzava "razbijanje" ugruška i preporučuje se u bolesnika s masivnom embolijom i sistemskom hipotenzijom (sniženje krvnog tlaka). U određenim slučajevima provodi se i kirurško rješavanje ugruška.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: trombolitici | rendgen | krvni tlak | ugrušak | sedativi | gušenje | kardiotonici | cijanoza | Heparin | arterija | plućni infarkt | pluća | analgetici | tromb | arteriografija | plućna embolija | embolus | kisik | krv |

uremijski sindrom

uremijski sindrom, Sindrom koji nastaje u terminalnoj fazi kroničnog zatajenja bubrega. Sindrom zahvaća promjene na svim organskim sustavima i očituje se kao: blijedosiva boja kože, svrbež i sitna krvarenja kože (petehije), mučnina, povraćanje, proljev, erozivni gastritis, ulkus, anemija, sklonost infekcijama, smanjeni broj leukocita i limfocita u krvi, sklonost krvarenju, gubitak menstruacijskog ciklusa, poremećaj prometa ugljikohidrata, bjelančevina i masti, umor, nesanica, nemir, periferna neuropatija, povišeni krni tlak te ubrzana ateroskleroza.