angina pektoris

angina pektoris, Bol ili nelagoda u prsištu, sa širenjem prema vratu, donjoj čeljusti, lijevoj ruci, leđima ili žličici (dio trbuha u području spajanja rebrenih lukova) koja se može javiti pri naporu ili mirovanju. Uzrok je nedovoljna opskrba srčanog mišića kisikom.

arterija

arterija, Krvne žila.

antiaritmici

antiaritmici, Sredstva koja usklađuju poremećeni ritam srca.

angiografija

angiografija, Rentgensko snimanje krvnih žila kontrastnim sredstvima.

aneurizma

aneurizma, Lokalno abnormalno proširenje žile.
Aneurizme su ograničena proširenja krvne žile, posebno aorte ili arterija na periferiji.
I.
Definicija
Aneurizme su ograničena proširenja krvne žile, posebno aorte ili arterija na periferiji. Nastaju zbog slabljenja određenog dijela žilnog zida. Može postojati obiteljska sklonost, no specifični uzroci su aterioskleroza, gljivične infekcije, infekcije sifilisom, aortitis (upala aortne stijenke) ili trauma. Najznačajnija je aneurizma aorte, koja može nastati u bilo kojem dijelu, no 3/4 se javljaju u trbušnom dijelu aorte (AAA). Arterioskleroza je bolest koja je najčešće udružena s aortnim aneurizmama. Ona oslabljuje stijenku aorte, zbog čega se stijenka proširuje, a povišeni krvni tlak i pušenje tome doprinose.
Klinička slika
Aneurizma abdominalne aorte najčešće počinje ispod bubrežnih arterija i često se širi prema gore u jednu ili obje ilijačne arterije. Može se javiti bol koja je tipično duboka i probadajuća, obično je trajna i najjače se osjeća u lumbosakralnom području. Pacijent može imati osjećaj nenormalno jakih pulzacija u trbuhu. Kod pažljivog pregleda pacijenta palpacijom trbuha, često se može otkriti široko područje u kojem se osjeti pulzacija trbušne aorte, nad njom se može čuti i šum, no čak se i vrlo velike aneurizme teško mogu otkriti fizikalnim pregledom. Aneurizme koje se brzo povećavaju i koje prijete rupturom često su bolno osjetljive, no često mogu i rupturirati bez prethodnih simptoma. Aneurizma torakalne (prsne) aorte očituju se često dubokom difuznom (raspršenom) boli u prsnom košu, disfagiju (otežano gutanje), promuklost, hemoptizu (iskašljavanje krvi), te suhi kašalj.
Dijagnostička obrada
Pregled ultrazvukom (UZV) je najučinkovitija pretraga i često se može jasno odrediti veličina i proširenost aneurizme. Veličina i karakteristike aneurizme mogu se definirati i CT-om (kompjutorska tomografija), posebno ako se primjeni intravenski kontrast. Abdominalnom aortografijom može se odrediti veličina aneurizme i prikazati zahvaćenost drugih velikih krvnih žila. Aortografija je potrebna i opravdana kada se sumnja na proširenje aneurizme iznad bubrežnih arterija. Većina bolesnika s aneurizmom trbušne aorte ima generaliziranu arteriosklerozu, pa je stoga prije operacije potrebno provjeriti kardiovaskularni status pacijenta.
Prognoza/liječenje
Tijek bolesti ovisi o veličini aneurizme; ruptura rijetko nastaje ako je širina aneurizme manja od 5 cm, no učestalost se značajno povećava ako je širina aneurizme veća od 6 cm. Kod svih takvih aneurizmi se stoga preporučuje kirurški zahvat, osim ako nema kontraindikacija za operaciju. Korekcija se sastoji u zamjeni dijela krvožilne stijenke zahvaćene aneurizmom sa sintetskim umetkom. Na rupturu (puknuće) trbušne aneurizme aorte može se posumnjati kod pojave jake boli u donjem dijelu trbuha i leđima. Ovisno o jačini krvarenja, mogu uslijediti hipovolemijski šok (šok uslijed gubitka krvi), te smrt. Ruptura ili prijeteća ruptura stoga se ubrajaju u hitna kirurška stanja. Rizik kod operacije rupturirane aneurizme je oko 50%, a ako dođe do zatajivanja bubrega nakon operacije, prognoza je izrazito loša.
II.
Aneurizma je ograničeno ili difuzno proširenje (dilatacija) krvne žile. Većina aneurizmi su prave aneurizme što znači da imaju sve slojeve arterijske stijenke (intimu, mediju i adventiciju). Kriterij za razvoj aneurizme je proširenje lumena za više od 50%. Prema uzroku aneurizme mogu biti prirođene i stečene. Stečene aneurizme nastaju kao posljedica procesa koji oslabljuje stijenku arterije kao što su ateroskleroza, upala arterijske stijenke, bakterijska ili gljivična infekcija te trauma. Klinička slika ovisi o veličini aneurizme i njenoj lokalizaciji. Kod velikih anurizmi kao što je aneurizma abdominalne aorte često se pipa tvorba koja pulsira sa sistoličkim šumom. Komplikacije aneurizme su ruptura, začepljenje krvnim ugruškom (tromboza), embolija te pritisak na okolne strukture. Liječenje je kirurško.
Izvor: plivazdravlje.hr, cardionet.hr

arest srca

arest srca, Iznenadni zastoj srčanog rada. Klinička slika je tipična: boja kože naglo postaje pepeljastosiva, zjenice široke, puls se ne pipa, a askultacijom srca se ne čuje ništa, krvni tlak se ne može izmjeriti, disanje prestaje ili zaostaju pojedinačni nepravilni uzdasi koji posve prestaju kad središte za disanje postane anoksično (potpuni nedostatak kisika). Budući da je kora mozga najosljetiviji dio organizma na anoksiju, već nakon 3 minuta od prekida cirkulacije nastaju nepopravljiva oštećenja, potrebno je što hitnije započeti s reanimacijom (oživljavanjem).

atrij

atrij, Srčana pretkomora (pretklijetka). Odijeljena je od srčane klijetke (ventrikula) zaliskom.

ateroskleroza

ateroskleroza, Polagana, progresivna bolest karakterizirana stvaranjem ateroma (žućkasto zadebljanje unutarnje stijenke arterije zbog nakupljanja lipida) u aorti te u srednjim i velikim arterijama. Zbog toga dolazi do otežane arterijske cirkulacije i slabljenja stijenke zahvaćenih arterija.

aritmija

aritmija, Nepravilan ritam i rad srca. Poremećaji srčanog ritma uslijed promjena u stvaranju ili provođenju srčanih električnih impulsa.

aorta

aorta, Glavna i najveća arterija ljudskog tijela. Iz nje polaze sve ostale arterije velikog krvnog optoka.

bypass

bypass, Svako zaobilaženje, skretanje fiziološkog protoka cirkulirajućeg sadržaja izvedeno kirurškim putem. Kirurško premošćavanje.

elektrokardiografija (EKG)

elektrokardiografija (EKG), Metoda registriranja promjene električnog potencijala srca. Elektrokardiografija je jednostavna, bezbolna po pacijenta potuno neškodljiva metoda koja se i danas smatra prvom pretragom u pregledu i dijagnosticiranju poremećaja i bolesti srca. Koristi se za analizu i dijagnosticiranje poremećaja srčanog ritma, hipertrofiju (povećanje) srca kao posljedicu dugotrajne i neliječene hipertenzije (povišenog krvnog tlaka). Elektrokardiografija je također prva pretraga koja se koristi pri sumnji na infarkt miokarda.
Izvor: cardionet.hr

hipertenzija

hipertenzija, Poremećaj karakteriziran visokim krvnim tlakom, što općenito uključuje sistolički krvni tlak ("gornja" brojka, koja predstavlja tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) trajno viši od 140, ili dijastolički krvni tlak ("donja" brojka, koja predstavlja tlak u krvnim žilama kad se srce odmara) trajno preko 90.
Uzroci, učestalost i faktori rizika
Krvni tlak je određen količinom krvi koju pumpa srce, te veličinom i stanjem arterija. Mnogi drugi faktori mogu utjecati na krvni tlak, uključujući volumen tekućine u tijelu, sadržaj soli u tijelu, stanje bubrega, živčanog sustava, krvnih žila, i razine različitih hormona u tijelu.
Uzrok "esencijalne" hipertenzije ne može se ustanoviti. Ona može biti uzrokovana genetskim faktorima i faktorima okoliša, kao što su unos soli ili drugi. Esencijalna hipertenzija obuhvaća preko 95% svih hipertenzija.
"Sekundarna" hipertenzija je hipertenzija izazvana nekim drugim poremećajem. To mogu biti:
• tumori nadbubrežne žlijezde, • Cushingov sindrom, • bubrežni poremećaji, • glomerulonefritis, • tromboza bubrežnih vena, • okluzija bubrežne arterije (stenoza bubrežne arterije), • embolija bubrežne arterije, • zatajenje bubrega, • korištenje lijekova, droga, ili drugih kemijskih sredstava, • trudnoća ili korištenje oralnih kontraceptiva, • hemolitički-uremički sindrom, • Henoch-Schonleinova purpura, • periarteritis nodosa, • enteritis zbog zračenja, • retroperitonealna fibroza, • Wilmsov tumor, • drugi poremećaji
Simptomi
• glavobolja, • umor, • smetenost, • promjene vida, • mučnina, povraćanje, • anksioznost, • pretjerano znojenje, • bljedilo kože, ili crvenilo lica ili drugih područja, • drhtanje mišića, • bolovi slični angini pectoris: bolovi u prsnom košu, • splenomegalija, • krvarenje iz nosa, • osjećaj lupanja srca, • zvukovi/zujanje u ušima
Znakovi i ispitivanja
Na hipertenziju se može posumnjati kad je krvni tlak visok. Stalno povišen krvni tlak iznad 140 sistolički (što označava tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) ili 90 dijastolički (što označava tlak kad srce odmara), ili stalno iznad "normalnog" krvnog tlaka neke osobe, smatra se hipertenzijom. Mogu se provesti ispitivanja pretpostavljenih uzroka i komplikacija. Ona ovise o prisutnim simptomima, povijesti bolesti i rezultatima pregleda. Ova bolest također može izmijeniti rezultate sljedećih pretraga:
• vidno polje, • vrijednosti eritrocita, • oftalmoskopija, • snimanje jetre, • alfa-1 antitripsin
Liječenje
Cilj liječenja je smanjiti krvni tlak na razinu na kojoj je smanjen rizik od komplikacija. Liječenje se može provoditi kod kuće uz nadzor liječnika, ili u bolnici. Lijekove za liječenje hipertenzije čine: ACE inhibitori, diuretici, beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala i AT II antagonisti. Mogu biti potrebni lijekovi kao što je hidralazin, dijazoksid ili nitroprusid ako je krvni tlak vrlo visok. Drugi lijekovi mogu uključivati rezerpin, alkaloide rauvolfije ili guanetidin. Provjeravajte krvni tlak u redovnim vremenskim razmacima (onoliko često koliko vam preporuči liječnik). Promjene u načinu života mogu smanjiti visoki krvni tlak, uključujući smanjenje tjelesne težine i promjene u prehrani (vidi Prevencija).
Komplikacije
• hipertenzivna bolest srca, • infarkt srca, • kongestivno zatajenje srca, • oštećenje krvnih žila (ateroskleroza), • disekcija aorte, • oštećenje bubrega, • zatajenje bubrega, • moždani udar, • oštećenje mozga, • gubitak vida
Prevencija
Promjene u načinu života mogu biti korisne za kontroliranje visokog krvnog tlaka. Smanjite tjelesnu težinu, ako ste pretili. Suvišna težina opterećuje srce. U nekim slučajevima, smanjenje tjelesne težine može biti jedini potreban način liječenja. Vježbajte kako biste poboljšali srčanu kondiciju. Izmjene u prehrani mogu biti korisne, posebno smanjeno konzumiranje soli. Poštujte preporuke liječnika kako bi liječili ili kontrolirali moguće uzroke sekundarne hipertenzije.
Izvor: PlivaZdravlje.hr

tromboflebitis

tromboflebitis, trombophlebitis, tromboze površinskih vena.
Thrombophlebitis variksa liječi se kompresivnom elastičnom bandažom, a pacijentima se preporučuje kretanje, jer mirovanje, ležanje, sjedenje i stajanje u mjestu inicira rast tromba.
Uvod
Thrombophlebitis superficialis je kombinacija tromboze i flebitisa površinskih vena. Najčešća patološka stanja koja dovode do inflamatornih promjena venskog zida su: vanjske traume, povrede i rane (osobito kod osoba s varikozitetima), te unutarnje traume. Ova stanja mogu dovesti do septikemičnih, apscesnih i embolijskih komplikacija.
Očitovanje
Thrombophlebitis acuta superficialis se manifestira kao akutna, bolna upala vena. Promjene na koži izgledaju kao oštro ograničene trakice, koje su upaljene, crvene, s prisutnim otokom, osjetljive na dodir, a prisutna je i povišena lokalna temperatura. Bol tijekom narednih par sati može postati intenzivna i širi se dužinom cijele vene.
Treba ozbiljno shvatiti anamnestičke podatke o gubitku apetita, mršavljenju ili pojavi drugih simptoma, što može ukazivati na postojanje drugih bolesti, kao što je karcinom ili thrombangitis obliterans.
Osobito je važno prepoznati tromboflebitis vene saphenae magnae, odnosno, vene saphenae parvae, koji se manifestira bolnim, akutnim crvenilom, cijelom dužinom ovih površinskih vena. Proksimalni rast tromba u ovim venama može dovesti do tromboze femoralne, odnosno poplitealne vene, što može uzrokovati daljnju trombozu dubokih vena, pa čak i tromboembolije.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i pregleda pacijenta, a potvrđuje se pretragama kao što je EHO Doppler ultrazvuk. Liječnik već prilikom pregleda pacijenta može uočiti thrombophlebitis, kada pacijent stoji, jer su promjene na venama izrazito vidljive na potkoljenicama.
Palpacijom se može otkriti postojanje trombova u venama, te su lako uočljivi i znakovi upale na venama (crvenilo, otok).
Liječenje
Thrombophlebitis variksa liječi se kompresivnom elastičnom bandažom, a pacijentima se preporučuje kretanje, jer mirovanje, ležanje, sjedenje i stajanje u mjestu inicira rast tromba. Od lijekova se preporučuje rabiti Aspirin (u manjim dozama), a lokalno se primjenjuju preparati na bazi heparina.
Ako je upalom zahvaćena vena saphenae magne ili perforantna vena, neophodna je primjena antibiotika i heparina. Kod izolirane tromboze velikih variksa može se uraditi incizija i evakuacija trombne mase.
Ascendentni progresivni thrombophlebitis vene saphenae magnae zahtjeva kirurško liječenje.
Izvor: mojezdravlje.net
Ključne riječi EHO Doppler ultrazvuk | Heparin | vene | thrombophlebitis superficialis | tromboza | tromb | vena saphenae magnae | vena | aspirin | vena saphenae parvae |

ventrikul

ventrikul, Srčana komora, srčana klijetka.

venozan

venozan, Koji se odnosi na vene.

vena

vena, Krvna žila.

vazokonstriktori

vazokonstriktori, Sredstva koja sužavaju krvne žile.

vazokonstrikcija

vazokonstrikcija, Zatvaranje ili sužavanje (suženje) krvnih žila.

vazodilatatori

vazodilatatori, Sredstva koja proširuju krvne žile.