anemija, slabokrvnost

anemija, slabokrvnost. Smanjena količina hemoglobina i/ili smanjen broj crvenih krvnih stanica (eritrocita) ili hemoglobina u krvi. Anemija je prisutna kada je koncentracija hemoglobina u krvi manja od 130 g/l u muškaraca i 120 g/l u žena.
Grupe: Bolesti krvnog sustava, Ženske bolesti i stanja
Drugi naziv: Slabokrvnost
Anemija nastaje smanjenim brojem crvenih krvnih zrnaca - eritrocita ili količinom hemoglobina, koji mogu biti uzrokovani gubitkom krvi, oslabljenom proizvodnjom krvnih stanica, njihovom pojačanom razgradnjom, ili kombinacijom svih poremećaja. Anemija kao izraz predstavlja skup znakova i simptoma koji nastaju u navedenim slučajevima.
Klinička slika
Simptomi ovise o jačini anemije. Anemije blažeg stupnja su najčešće bez simptoma. Klinički simptomi anemije su: lupanje srca (palpitacije), ubrzanje srčanog ritma (tahikardija), zaduha pri naporu, glavobolja, vrtoglavica, slabost, malaksalost, šum u uhu (tinitus), grčevi u listovima, gubitak apetita, mučnina, proljev, zatvor, gubitak libida te poremećaj menstruacijskog ciklusa.
Simptomi i znakovi anemije predstavljaju kompenzatorni kardiovaskularni i plućni odgovor na težinu i trajanje tkivne hipoksije (nedostatka kisika). Ozbiljna anemija može biti udružena s pojavom slabosti, vrtoglavice, glavobolje, zujanja u ušima, bljeskovima pred očima, pa čak i bizarnim ponašanjem. Gubitak menstruacije, libida, probavne smetnje, te ponekad žutica i povećanje slezene mogu se također pojaviti. U konačnici može doći do srčanog zatajenja ili šoka.
Dijagnostička obrada
Osnovna dijagnostička obrada uključuje prvenstveno utvrđivanje uzroka anemije; gubitak krvi, smanjena proizvodnja eritrocita, te pojačana razgradnja. Prvo treba isključiti krvarenje, a zatim ostale moguće uzroke. Uobičajeno je mjerenje retikulocitnog indeksa (RI). Retikulocitni indeks manji od 2% pokazuje neprimjereno stvaranje eritrocita, a RI veći od 2% govori o prekomjernom razaranju ili gubitku eritrocita putem krvi. Mikrocitne anemije govore o promjenama u stvaranju hemoglobina, kao što je slučaj ako nedostaje željeza ili su prisutne neke kronične bolesti. Normocitne anemije upućuju na hipoproliferativne ili hipoplastične mehanizme. Makrocitne anemije (karakterizirane velikim eritrocitima) javljaju se u slučajevima nedostatka vitamina B ili folne kiseline, te kao rezultat djelovanja nekih lijekova. Kao rezultat ovih pojava u perifernoj krvi prisutan je povećani broj retikulocita, preteča krvnih stanica.
Liječenje
Kritična točka u liječenju anemije je davanje specifične terapije, a da bi to bilo moguće potrebno je utvrditi i specifičnu dijagnozu, odnosno točan uzrok anemije. Dobra reakcija na terapiju potvrđuje uzrok. Premda liječenje širokim spektrom terapije može dati prolazno poboljšanje, takva se terapija ne preporučuje jer može uzrokovati ozbiljne posljedice. Transfuzija eritrocita rezultira trenutnim poboljšanjem, što je rezervirano za pacijente s kardiopulmonalnim simptomima, znakovima nekontroliranog krvarenja iz organizma ili za neke oblike oštećenja organa uslijed njihove nedostatne opskrbe kisikom i potrebnim tvarima.
Izvor: plivazdravlje.hr

arteritis

arteritis, Upalne promjene u arteriji.

arteriovenska fistula

arteriovenska fistula, Spoj između arterije i vene. Razlikuju se prirođene fistule koje su rezultat zadržane fetalne arteriovenske komunikacije i stečene koje su posljedica ozljeda. Na mjestu fistule palpacijom (opipom) se osjeća strujanje, a askultacijom kontinuirani šum. Arteriovenske fistule dovode do ubrzanja srčanog ritma, povećanja minutnog volumena, proširenja desnog srca te sniženja dijastoličkog tlaka. Jačina ovih promjena ovisi o veličini fistule i njezinoj udaljenosti od srca.

hemodijaliza

hemodijaliza, Postupak kojim se nadomješta ili pomaže funkcija bubrega primjenom polupropusnih membrana preko kojih se odstranjuju iz krvi niskomolekulske tvari, dok krvne stanice i visokomolekulske tvari ostaju u krvnom optoku. Također: dijaliza.

leukociti

leukociti, Bijele krvne stanice (tzv. krvna zrnca) koje služe u obrani organizma od raznih infekcija odnosno stranih (živih i neživih) čimbenika ali i za uklanjanje produkata raspada vlastitih tkiva. Dijele se na nekoliko podvrsta – granulociti, monociti i limfociti. Određivanjem broja leukocita može se ustanoviti prisutnost upalnog procesa ili infekcije u organizmu (tada je njihov broj najčešće povećan). Osim određivanja broja leukocita određuje se i udio pojedinih podvrsta pojedinih podvrsta jer su međusobni omjeri u nekim bolestima na karakterističan način promijenjeni.

slabokrvnost

slabokrvnost, vidi Anemija

varikozne vene

varikozne vene, Izdužene, proširene i vijugave površne vene čiji zalisci priođeno nedostaju ili postanu insuficijentni. Najčešće nastaju na nogama.
Vidljivo proširene i vijugave vene na površini kože koje su popraćene oteklinom potkoljenica i gležnjeva, osjećajem napetosti i prepunjenosti u nogama te pigmentiranim promjenama kože. Uglavnom zahvaća žene od 30. do 70.godina. Primarne varikozne vene su posljedica prirođene slabosti vezivnog tkiva i takve osobe često imaju i druge znakove slabosti veziva kao što su hemoroidi, trbušna kila te spuštena stopala. Pojavi primarnih varikoziteta pogoduju stanja povišenog venskog tlaka (dugotrajno stajanje, trudnoća, debljina, ascites) te uzimanje oralnih kontraceptiva. Sekundarne varikozne vene posljedica su zastoja krvi u sustavu dubokih vena, pri čemu dolazi do povišenja venskog tlaka koji se retrogradno prenosi na sustav površinskih vena. Povišeni tlak dovodi do razmicanja valvula (zalistaka) koji inače usmjeravaju protok krvi u jednom smjeru i ne dopuštaju njeno vraćanje, te nastaje zastoj krvi i širenje vena odnosno pojave varikoziteta.

vaskulitis

vaskulitis, Upalni proces arterije s oštećenjem stijenke krvne žile. Upala krvnih žila, odnosno upala u stijenci krvne žile. Javlja se uz infekciju ili nakon nje (najčešće streptokokom ili virusom hepatitisa B i C) te uz nazočnost tumora u tijelu (obično u starijih osoba). Vaskulitis u većini slučajeva predstavlja autoimuno oštećenje krvnih žila nakon taloženja imunih kompleksa u stijenci krvnih žila. Zbog imunokompleksa razvija se upalni proces, a zbog upalnog procesa razvija se i oteklina stijenke žile (edem) što pak uzrokuje sužavanje unutarnjeg promjera krvne žile. Posljedica suženja promjera jest slabija opskrba krvlju određenih dijelova tijela koji su opskrbljivani upalom zahvaćenom žilom.
Klinička su očitovanja bolesti vrlo raznolika - to mogu biti nekrotične (gangrenozne) promjene na vršcima prstiju ruku i nogu, rane i kraste po koži zbog odumiranja tkiva, pogoršanje funkcije bubrega i patološki nalaz u mokraći, iskašljavanje krvi zbog zahvaćanja pluća, glavobolje i moždana kap u slučaju vaskulitisa središnjeg živčanog sustava, zglobobolje. Praktično su svi oblici sustavnog vaskulitisa povezani s općim nespecifičnim tegobama - umorom, gubitkom težine, vrućicom, zgloboboljama. Potrebna je detaljna dijagnostička obrada da bi se ustanovilo o kojem je obliku vaskulitisa riječ. Neki oblici vaskulitisa uzrokuju trajna oštećenja pa i smrt.
Na vrijeme dijagnosticirana bolest lakše se liječi i ostavlja manje posljedice po zdravlje oboljelog. U liječenju se rabe glukokortikoidi te imunosupresivi (ciklofosfamid, azatioprin, metotreksat).