albinizam

albinizam, Manjak pigmenta melanina u koži, kosi, noktima, šarenici i mrežnici oka.
Rijedak nasljedni poremećaj karakteriziran nemogućnošću sinteze pigmenta melanina. Klinički se očituje hipopigmentacijom kože (svijetla put), kose i očiju ili samo hipopigmentacijom očiju.

AIDS

AIDS, Kratica HIV dolazi iz engleskog jezika i označava Human Immunodeficiency Virus, odnosno virus koji uzrokuje sindrom stečenog gubitka imuniteta, bolest poznatu pod nazivom AIDS (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrome).
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, SIDA, HIV
Uvod
Osobe kojima je dijagnosticirana HIV-infekcija se još nazivaju i "HIV-pozitivne", što znači da učinjene pretrage krvi pokazuju prisutnost tipa 1 (HIV-1) virusa koji je najčešći u Europi i SAD-u, ili tipa 2 (HIV-2) virusa. Oba tipa virusa mogu uzrokovati kroničnu bolest - AIDS. Akutna HIV-infekcija može, ali ne mora nužno napredovati preko simptomatske HIV-infekcije do uznapredovale bolesti, odnosno AIDS-a. Studija koja je obuhvatila osobe zaražene HIV-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija). To znači da se neće kod svih osoba zaraženih HIV-om razviti AIDS.
Što je to?
AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava - prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od raznih infekcija. Definicija AIDS-a uključuje sve HIV-pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4-stanica (zdravi odrasli obično imaju 1000 i više T4-stanica). T4-stanice su vrsta limfocita koji su ključni u proizvodnji protutijela koja se bore protiv infekcija, a HIV naseljava i uništava ove stanice. Također, definicija uključuje 26 kliničkih stanja koje pogađaju ljude s uznapredovalom HIV-infekcijom. Većina tih stanja obuhvaća razvoj tumora i oportunističkih infekcija (infekcije koje se kod zdravih ljudi vjerojatno ne bi nikad razvile). Te infekcije su osobito opasne kod ovih bolesnika, jer je njihov imunološki sustav ozbiljno oštećen djelovanjem HIV-a i ne može se boriti protiv određenih vrsta bakterija, virusa i ostalih mikroba.
Opis bolesti
AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termičkim postupkom obrađuje te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata je rijedak. Žene mogu prenijeti HIV svom čedu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Uzimanje lijeka zidovudina tijekom trudnoće značajno će smanjiti rizik prenošenja HIV-a na dijete. Ako se takvo liječenje kombinira s carskim rezom, rizik infekcije se može svesti na 1%. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su također pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. To se, međutim, ne može tvrditi i za tzv., "duboke" poljupce kojima se prenose velike količine sline ili za oralni seks. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom. Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata. Osoba koja već ima neku spolnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podložnija je zarazi HIV-om kada spava sa zaraženom osobom.
Tko obolijeva?
Visokorizične skupine su:
* homoseksualni i biseksualni muškarci;
* intravenski narkomani koji među sobom dijele igle;
* spolni partneri zaraženih osoba;
* novorođenčad majki zaraženih HIV-om;
* osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).
Simptomi HIV-infekcije
Na početku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje prođe između zaraze i pojave simptoma izrazito varira. Neki bolesnici, međutim već nakon mjesec ili dva razviju simptome nalik na prehladu. Oni imaju vrućicu, glavobolju, malaksalost i povećane velike limfne čvorove. Ovi simptomi nestaju unutar mjesec dana i obično se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti. Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunološkog sustava. Učinak HIV-a najbolje se vidi u opadanju broja T4-stanica. Virus uništava ove stanice bez nekih vidljivih kliničkih simptoma. Kako imunološki sustav sve više propada, počinje se javljati mnoštvo različitih komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje limfnih čvorova koje traje duže od 3 mjeseca. Sljedeći znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV-infekciju:
* brz gubitak težine
* suhi kašalj
* ponavljane vrućice i noćno preznojavanje
* dugotrajan, neobjašnjiv umor
* povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu
* proljev koje traje duže od tjedan dana
* bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela
* upala pluća
* gubitak pamćenja, depresija, i/ili drugi neurološki poremećaji
Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su ovi simptomi povezani s AIDS-om.
Simptomi AIDS-a
Osim simptoma navedenih u prethodnom odlomku, razvijenu bolest mogu obilježiti sljedeći simptomi i znakovi:
* simptomi specifičnih oportunističkih infekcija (kandidoza, pneumocistoza)
* tumori (Kaposijev sarkom)
* osip
* glavobolja
Razvoj karakterističnih infekcija i tumora ponekad može biti prvi znak prisutnosti AIDS-a. Također se i sljedeći simptomi mogu povezati s AIDS-om:
* poremećaji govora
* gubitak mišićne mase
* smanjenje intelektualnih funkcija
* oticanje zglobova
* bol u zglobovima
* ukočenost zglobova
* nepodnošenje hladnoće
* bol u kostima
* bolovi u prsima, leđima ili trbuhu
* svrbež kože
* osjetljivost na svjetlo i dr.
Pretrage koje se mogu napraviti
* S obzirom na to da rana HIV-infekcija obično ne uzrokuje simptome, najvažnije je testirati krv na prisutnost protutijela usmjerena protiv virusa. HIV-protutijela obično ne dosižu mjerljive vrijednosti tijekom prva 3 mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno čak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna količina protutijela koja se mogu otkriti standardnim pretragama krvi. Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV-a: ELISA i Western Blot. Ako postoji velika vjerojatnost da je osoba zaražena, a oba su testa negativna, liječnik može zatražiti pretrage koje će pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim slučajevima pretrage je potrebno ponoviti kasnije, kada je veća vjerojatnost da će se stvoriti dovoljna količina protutijela.
* Broj T4-stanica može ukazivati na slabljenje imunološkog sustava (kod AIDS-a apsolutni broj T4-limfocita je manji od 200).
* Diferencijalna krvna slika može pokazivati abnormalnosti.
* p24-antigen je prisutan (dio viriona HIV-a).
Liječenje
Iako za sada ne postoji lijek za AIDS, brojni su lijekovi razvijeni u svrhu borbe protiv AIDS-a. Ti su lijekovi: zidovudin (poznat kao AZT), didanozin, zalcitabin, lamivudin i stavudin. AZT je lijek koji liječnici najčešće koriste za početak liječenja AIDS-a kod osobe koja pokazuje simptome. Također je to lijek izbora za prevenciju razvoja bolesti kod HIV-pozitivnih osoba. Lijekovi novijeg datuma, koji se nazivaju inhibitori proteaze (primjerice indinavir), pokazali su se učinkovitima u snižavanju količine virusa u krvi na duže vrijeme. Znanstvenici još uvijek tragaju za cjepivom protiv AIDS-a. Godine 1996. po prvi puta nakon početka epidemije AIDS-a, zabilježen je pad broja novootkrivenih bolesnika. Dobrim dijelom je to pripisano razvoju i širokoj upotrebi ovih snažnih lijekova. Oblik terapije koja koristi tri lijeka, zvana trojna terapija, odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS-om da žive puno dulje nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da može smanjiti HIV-infekciju na vrlo nisku razinu i može tu razinu održavati duže vremena nego prije.
Osobe zaražene HIV-om danas žive dulje i zbog činjenice što liječnici znaju kako pravilno koristiti antibiotike u suzbijanju sekundarnih (oportunističkih) infekcija prije nego se ove uopće razviju. Ovo sve ne znači da je liječenje HIV-infekcije i AIDS-a jednostavno. Naprotiv, dnevni režim uzimanja ovih lijekova može biti vrlo kompliciran i zahtijevati puno vremena, no važno je napomenuti kako ovi lijekovi ne mogu djelovati kako treba ako se ne uzimaju točno onako kako je to propisao liječnik. Nije uobičajeno, no povremeno se može dogoditi da ovi lijekovi ne djeluju. To se događa kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji može mutirati (promijeniti se) u oblike na koje lijekovi ne djeluju. O svim ovim problemima najbolje je posavjetovati se sa svojim liječnikom, koji mora vrlo pažljivo pratiti bolesnika kako bi na vrijeme uočio sve neželjene učinke ovih lijekova. Nove vrsta lijekova, kao i mogućnost razvoja HIV-cjepiva je na vidiku. Međutim, jedini način da se prevenira infekcija je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.
Provođenje mjera prevencije oportunističkih infekcija kao što je Pneumocystis carinii (PCP) upala pluća, moguća je uz upotrebu određenih lijekova i može održavati AIDS-bolesnike zdravima dulje vremensko razdoblje. Mnogi se lijekovi koriste u liječenju oportunističkih infekcija. To su foskarnet i ganciklovir, koji se koriste u liječenju citomegalovirusne infekcije, zatim flukonazol za liječenje gljivičnih infekcija, i trimetoprim-sulfometoksazol za liječenje i prevenciju PCP-a. Odraslima kojima broj T4-stanica padne ispod 200 u svrhu prevencije PCP-a, jedne od najčešćih i najubojitijih infekcija povezanih s HIV-om, daje se trimetoprim-sulfometoksazol kao dodatak antiretroviralnoj terapiji. Djeci se preventivna PCP-terapija daje kada im broj T4-stanica padne ispod normale za tu dobnu skupinu. Bez obzira na broj T4-stanica, HIV-pozitivnoj djeci i odraslima koji su preživjeli PCP lijekovi se daju tijekom cijelog života kako bi se prevenirao povratak upale pluća. Osobe zaražene HIV-om koje razviju Kaposijev sarkom ili neki drugi rak liječe se radioterapijom, kemoterapijom ili injekcijama alfa-interferona. Emocionalni stres uzrokovan ovom strašnom bolešću može se umanjiti priključenjem tzv. grupama potpore (engl. support groups), koje sačinjavaju osobe sa sličnim problemima.
Prognoza
Trenutačno ne postoji lijek za AIDS. To je dokazano smrtonosna bolest. Bolesnici duže žive i imaju bolju kvalitetu života zahvaljujući novim metodama liječenja. Nastavljaju se istraživanja novih lijekova kao i razvoj cjepiva.
Komplikacije
Oštećenje imunološkog sustava uzrokovano HIV-om dovodi do razvoja karakterističnih, već spomenutih oportunističkih infekcija. Ponekad je istovremeno prisutno više infekcija. Mnoge od infekcija je vrlo teško liječiti. Za neke je potrebna profilaksa ili će se infekcije vratiti. Najčešće infekcije su:
Protozoalne infekcije:
* upala pluća uzrokovana parazitom Pneumocystis carinii
* toksoplazmoza
* kriptosporidijska upala crijeva (enterokolitis)
* infekcija crijeva uzrokovana Giardijom lamblijom
Gljivične infekcije:
* upala jednjaka uzrokovana kandidom
* kriptokokni meningitis
* histoplazmoza i aspergiloza, najčešće u plućima
Bakterijske infekcije:
* plućna tuberkuloza
* atipična mikobakterijska infekcija
* diseminirana tuberkuloza
* ponavljajuće bakterijske infekcije
Virusne infekcije:
* virus herpes simplex
* citomegalovirus
* Epstein-Barrov virus
* varicella-zoster
Tumori:
* Kaposijev sarkom
* limfom
* rak cerviksa maternice
Demencija povezana s AIDS-om, sindrom propadanja.
Odlazak liječniku
Ako ste bili izloženi nekom od rizičnih faktora ili prepoznajete neki od simptoma, posjetite svog liječnika. Po zakonu, rezultati testiranja na AIDS se drže u tajnosti i dostupni su samo bolesniku i njegovom liječniku.
Prevencija
S obzirom na to da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja. Prevencija AIDS-a zahtijeva samodisciplinu i snažan karakter. Ponekad se čini da te mjere prevencije prilično ograničavaju osobnost, no učinkovite su i spašavaju živote.
Nemojte se upuštati u spolni odnos s:
* ljudima za koje se sumnja ili zna da su HIV-pozitivni
* više partnera
* s osobom koja često mijenja partnere
* ljudima koji su intravenski narkomani
Prakticiranje sigurnog seksa može značajno sniziti rizik od dobivanja infekcije. Ipak, čak i uz korištenje kondoma postoji izvjestan rizik od zaraze virusom. Apstinencija je jedini siguran način prevencije. Neki od načina spolnog općenja, poput analnog seksa nose veći rizik od zaraze, nego primjerice vaginalni snošaj. Prijenos zaraze vjerojatniji je s muškarca na ženu, nego obrnuto. Trebalo bi apstinirati od seksa ili koristiti kondom prilikom svakog analnog i vaginalnog snošaja.
1. Nemojte koristiti intravenske droge. Ako se ipak koriste intravenske droge, valja izbjegavati upotrebu igala drugih ovisnika. Izbjegavajte kontakt s krvlju iz rana ili nosa osoba čiji Vam HIV-status nije poznat. Preporuča se ljudima koji se brinu za oboljele od AIDS-a da koriste zaštitnu odjeću, maske i naočale.
2. Oboljeli od AIDS-a i asimptomatski nosioci HIV-a mogu prenijeti bolesti drugima putem darivanja krvi, plazme, tjelesnih organa ili sperme. S pravne, etičke i moralne točke gledišta, sve osobe zaražene HIV-om morale bi o tome obavijestiti potencijalnog seksualnog partnera. Te osobe tijekom snošaja moraju izbjegavati izmjenu tjelesnih izlučevina i moraju se na sve moguće načine zaštiti kako ne bi bolest prenijeli svome partneru.
3. HIV-pozitivne žene treba prije trudnoće informirati o svim mogućim rizicima za dijete, i ponuditi sve mogućnosti moderne medicine kako bi se preveniralo prenošenje infekcije na dijete.
4. HIV-pozitivne žene ne bi trebale dojiti svoje dijete.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

HIV

HIV, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, SIDA, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

HPV

HPV, (humani papilomavirus) HPV-infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papilomavirus - HPV.
Grupa: Kožne i spolne bolesti
Ostali nazivi: Humani papilomavirus, Šiljati kondilomi
Tko obolijeva?
Smatra se da 60% žena tijekom generativne dobi biva zaraženo jednim ili više od stotinjak poznatih tipova virusa, dok je prevalencija u muškoj populaciji niža i sama prisutnost virusa teže dokaziva. Prevalencija zaraze HPV-om u mlađim dobnim skupinama (18-25 g.) iznosi oko 60%, a samo 4-6% tih žena imat će patološki papa-nalaz, što se tumači prolaznom prirodom HPV-infekcije, jer će 70 % tih žena u sljedećih 12 mjeseci eliminirati virus, a nakon 24 mjeseca samo još 9% žena bit će pozitivno na virus.
Kako se HPV prenosi?
Virus se širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama. Pri tome nije neophodno da postoji oštećenje istih, no ono svakako pogoduje infekciji, jer virus lakše dospijeva do bazalnih slojeva epitela. Genitalni HPV može inficirati i sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava, spojnicu oka, no osnovni rezervoar za sve te viruse je definitivno sluznica i koža genitalnog trakta oba spola, pa je HPV-infekcija najčešće posljedica spolnog kontakta sa zaraženom osobom. HPV je pronađen i kod djevica, tako da za njego prijenos nije neophodno potreban spolni odnos u užem smislu obzirom da se virus nalazi i u koži anogenitalne regije. Prosječno vrijeme od izloženosti virusu do nastanka promjene iznosi 3 mjeseca, no vrlo je promjenjivo i može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina, što najviše ovisi o individualnom imunološkom statusu. Smatra se da je moguća i genitalno-oralni prijenos, obzirom da su pronađeni niskorizični i visokorizični tipovi u promjenama u usnoj šupljini Prijenos s majke na dijete kroz placentu nije opisan. Genitalni kondilomi opisani su i u djece.
Što uzrokuje HPV?
Danas je poznato više od 70 genotipova papilomavirusa. Svi papilomavirusi pokazuju sklonost epitelu kože i mukoznog tkiva tvoreći tumore epitela. Virusi HPV spolnog i završnog dijela probavnog sustava obično se dijele na one visokog (16,18,25,56) srednjeg (31, 33, 35, 51, 52, 58) i niskog (6, 11, 42, 43, 44) rizika obzirom na histopatološke promjene s kojima su povezani. Oštećenje epitela visokog stupnja osobito rak vrata maternice povezana su s infekcijom tzv. "visokorizičnih" papilomavirusima HPV-16 i HPV-18. Molekularnim metodama dokazana je prisutnost različitih tipova HPV-a iz grupe visokog rizika u 99,7% karcinoma vrata maternice, pa se ti virusi danas opravdano smatraju primarnim faktorom rizika u nastanku tog karcinoma. Genitalne bradavice ili šiljati kondilomi uzrokovane su tipovima HPV-a 6, 11,16,18,33 i 35. Prenose se spolnim putem.
Dijagnostika HPV-a
Dokazivanje prisutnosti HPV-a obuhvaća klinički (ginekološki ili urološki) pregled, citološki ili histološki pregled kao i korištenje metoda molekularne biologije. HPV se dokazuje uzimanjem obriska vrata maternice odnosno uzimanje obriska mokraćne cijevi kod muškarca. Uzima se četkicom ili štapićem obloženim vatom. Kolposkopija je metoda kojom se pod povećalom promatra vrat maternice kako bi se uočile promjene.
Genitalne bradavice (šiljati kondilomi)
Bradavice su mekani, vlažni, ružičasti ili sivi polipi koji postupno rastu i često vise na peteljci, često su u nakupinama poput cvjetače. U muškaraca se najčešće nalaze ispod prepucija oko korone glansa ili u otvoru mokraćne cijevi. Mogu se nalaziti i na samom tijelu penisa. U žena smješteni su na vulvi, stijeni rodnice, vratu maternice i međici. Kod homoseksulaca najčešće su smješteni u perianalnoj regiji i otvoru zadnjeg crijeva. Njihov rast je nepredvidiv, ali neka stanja kao što je trudnoća, imunosupresivna terapija, pogoduju rastu kondiloma kao i njihovu umnožavanju.
Liječenje (uklanjanje) kondiloma
Nijedan do sada poznati oblik liječenja nije zadovoljavajući, jer se kondilomi uvijek iznova javljaju. Kondilomi se mogu ukloniti elektrokauterizacijom ("spaljivanjem"), laserom, krioterapijom, ili pak kirurški ekscizijom. Lokalna aplikacija raznih lijekova (antimikotici, kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa) upotrebljavaju se u liječenju, ali zahtijevaju tjedne i mjesece upornosti i rijetko daju trajnije rezultate. Cirkumcizija (obrezivanje) može spriječiti pojavu kondiloma kod muškarca ako su oni smješteni na području prepucija.
Promjene na vratu maternice
Procjenjuje se da najmanje 80-100% djevojaka u dobi između 18-25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije Većina žena s pozitivnim HPV-testom neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju (CIN), dok se kod drugih žena HPV-infekcija povezuje s nastankom raka vrata maternice. Znanstvena istraživanja pokazuju da kronični stres mijenja dotok krvi u vrat maternice i utječe na lučenje njegovih žlijezda, što upućuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa. Razvoju raka cerviksa prethode promjene koje se histološki stupnjuju od lagane do teške displazije, a mogu se sa dobrom osjetljivošću prepoznati i u papa-razmazima Te se promjene danas obuhvaćaju kraticom CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), a stupnjuju se u 3 stadija prema jačini promjena. CIN1 pretpostavlja blagu displaziju, CIN2 srednje tešku, a CIN3 tešku displaziju ili čak karcinom in situ. Sve se te promjene znače da se patološke promjene nalaze unutar samog pločastog epitela i ne prolaze bazalnu membranu. Točnost citologije u otkrivanju tih promjena to je veća što je stadij lezije veći CIN1, CIN2 i CIN3 ne predstavljaju različite promjene na vratu maternice, već više različite stupnjeve iste bolest, tako da možete imati u papa-testu i stanice koje odgovaraju za CIN1 i stanice koje odgovaraju za CIN2.
Liječenje promjena na vratu maternice
Istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u papa-testu uz pozitivan nalaz HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV-infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita papa-kontrola. Ponavljani nalaz displazija uz HPV-infekciju indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena. Po potrebi se provodi histološka dijagnostika (uzimanje komadića tkiva vrata maternice - biopsija), a ovisno o rezultatima na raspolaganju za daljnje liječenje su kirurške metode konizacije (laser, klasična konizacija,), kojima se odstranjuje nezdravo tkivo vrata maternice (u obliku konusa pa otuda i ime zahvata - konizacija), zajedno s virusom. Kod nižih stupnjeva displazije opisani su izvanredni rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80-100%. Glavni cilj lokalnog liječenja inteferonom je sprečavanje ugradnje HPV-a u genom još nezaraženih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Liječenje je individualno po preporuci ginekologa.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: Humani papiloma virus | Papa test | kemoterapija | klamidija | maternica | mokraćni mjehur | biopsija | HPV | zračenje | karcinom cerviksa uterusa | histerektomija | karcinom grlića maternice |

keloid

keloid, Prekomjerno stvaranje ožiljaka na tijelu.

kondilom

kondilom, (condyloma) mali izrast oko čmara (anusa) i spolnih organa nastao bujanjem krzna kože. Postoje c. acuminata, nevenerični kondilomi ili, pravilnije, papilomi (pailloma) te c. lata, široki venerični kondilomi - hipertrofičke sifilisne papule (vlažne papule u sekundarnom sifilisu, lokalizirane u intertriginoznim tj. perigenitalnim predjelima a imaju velik epidemiološki značaj jer su vrlo infektivne).

pemfigus

pemfigus, Promjene na koži u obliku velikih mjehura po koži.

piodermatitis

piodermatitis, Infekcija kože koja uzrokuje pojavu gnoja.

piodermija

piodermija, Gnojna upala kože izazvana uzročnicima gnojenja (streptokokima i stafilokokima).

sindrom stečenog gubitka imuniteta

sindrom stečenog gubitka imuniteta, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: SIDA, HIV, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

SIDA

SIDA, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, HIV, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

šiljasti kondilom

šiljasti kondilom (condyloma accuminatum), Promjena uzrokovana humanim papiloma virusom (HPV). Spada u spolno prenosive bolesti. Klinički se kondilom očituje kao egzofitična, bradavičasta tvorba koja se nalazi na vanjskom spolovilu (vulvi, perineumu) perianalnoj regiji ili penisu. Spada u dobroćudne promjene. V. HPV

venerologija

venerologija, Grana medicine koja se bavi spolnim bolestima.

venerične bolesti

venerične bolesti, Spolne bolesti.

veneričan

veneričan, Koji se prenosi spolnim putem.

vitiligo

vitiligo, Gubitak kožnog pigmenta. Očituje se bijelim mrljama po koži.