
Osjećaj unutrašnje napetosti, straha i tjeskobe.
Anksiozni poremećaj se definira kao izraženi osjećaj straha i tjeskobe. Strah je emocionalni i fiziološki odgovor na osjećaj opasnosti iz okoline, a tjeskoba je neugodno emocionalno stanje koje je često udruženo s fiziološkim promjenama i ponašanjem sličnim kao u slučaju straha. Anksiozni poremećaji su najčešći psihijatrijski poremećaji no često ostaju neprepoznati, pa stoga i neliječeni. Uzroci anksioznosti su nedovoljno poznati, no uključuju i fiziološke i psihološke faktore.
Klinička slika/dijagnoza. Osjećaj anksioznosti može se javiti iznenada ili postupno, a trajanje je također varijabilno, od vrlo kratkog do nekoliko godina, što je često povezano s anksioznim poremećajem. Po intenzitetu tjeskoba može imati oblik jedva primjetne nesigurnosti pa sve do prave panike. Ako se razvije potpuni anksiozni poremećaj (opći tj. generalizirani anksiozni poremećaj, GAP), poremećaj može bolesnika dovesti u depresiju, pa su istodobno prisutni elementi oba poremećaja. Moguće je i da dugotrajna depresija rezultira razvijanjem i anksioznog poremećaja. Iz navedenih razloga teško je odrediti kada je anksioznost toliko teška da prerasta u poremećaj pa ju je potrebno liječiti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike s karakterističnim simptomima i znacima, te na temelju pozitivne obiteljske anamneze.