testisi

testisi (grč. orchis) su muške gonade - parne jajolike muške reproduktivne žlijezde koje proizvode muške spolne stanice (spermije ili spermatozoa) i muške hormone, primarno testosteron. Testisi su smješteni u scrotumu, a vise sa funiculusa spermaticusa, s tim da je lijevi testis obično smješten inferiornije nego desni testis. Testisi imaju čvrstu fibroznu vanjsku površinu, tunica albuginea, koja se zadebljava u greben na svojoj unutrašnjoj posteriornoj strani i tvori mediastinum testisa. Od ovog unutrašnjeg grebena, fibrozni septum širi se prema unutra između režnjića poluzavijenih kanalića u kojima se proizvode spermiji. Poluzavijeni kanalići se udružuju u ravne tubule, pa u rete testis, mrežu kanalića u medijastinumu testisa.
Površinu svakog testisa prekriva visceralni sloj tunicae vaginalis, osim na mjestu gdje se testis hvata za epididimis i funiculus spermaticus. Tunica vaginalis je zatvorena peritonealna vreća koja djelomično okružuje testis, epididimis, i donji dio ductusa deferensa. Udubljenje tunicae vaginalis, sinus epididimisa, nalazi se između tijela epididimisa i posterolateralne površine testisa. Parijetalni sloj tunicae vaginalis, analogan unutrašnjoj fasciji spermatici, je uočljiviji nego visceralni sloj i pruža se superiorno u distalni dio funiculusa spermaticusa. Mala količina tekućine u šupljini tunicae vaginalis razdvaja visceralni od parijetalnog sloja, zbog čega se testis može slobodno kretati u scrotumu.
Dugačke i tanke testikularne arterije počinju na anterolateralnoj strani abdominalne aorte, ispod renalnih arterija. Prolaze retroperitonealno (posteriorno od peritoneuma) u kosom smjeru, prelaze preko uretera i inferiornih dijelova v. iliacae externae kako bi došli do dubokih ingvinalnih prstenova. Ulaze u ingvinalni kanal kroz duboke prstenove, prolaze kroz kanale, izlaze kroz vanjske ingvinalne prstenove i ulaze u funiculus spermaticus kako bi došle do testisa. A. testicularis ili jedna od njenih grana anastomozira s arterijom ductusa deferensa.
Vene koje polaze od testisa i epididimisa tvore plexus pampiniformis, mreža od 8-12 vena anteriorno od ductusa deferensa, te okružuju a. testicularis u funiculusu spermaticusu. Plexus pampiniformis je dio termoregulatornog sustava testisa (zajedno s m. cremasterom i m. dartosom) koji pomaže očuvanju konstantne temperature testisa. Vene svakog pampiniformnog pleksusa konvergiraju superiorno, tvoreći v. testicularis dextru, koja ulazi u v. cavu inferior i v. testicularis sinistru, koja se ulijeva u lijevu bubrežnu venu.
Limfna drenaža testisa slijedi testikularnu arteriju i veni do desnih i lijevih lumbarnih i preaortalnih limfnih čvorova. Autonomni živci testisa polaze od testikularnog pleksusa živaca na a.testicularis, koji sadrži vagusna parasimpatička i visceralna aferentna vlakne, te simpatička vlakna iz T7 segmenta kralješnične moždine.
Proširenje vena pampiniformnog pleksusa naziva se varikokela. U većine oboljelih varikokela se događa na lijevoj strani, i to zato što se lijeva spermatična vena ne ulijeva u donju šuplju venu pod oštrim kutom kao desna spermatična vena, nego se ulijeva u lijevu bubrežnu venu pod pravim kutom. Zbog toga će povišenje tlaka u venskom sustavu mnogo više pogoditi lijevu nego desnu stranu, posljedično će se i varikoziteti češće pojavljivati na lijevoj strani.
Izvor: perpetuum-lab.com.hr