testisi

testisi (grč. orchis) su muške gonade - parne jajolike muške reproduktivne žlijezde koje proizvode muške spolne stanice (spermije ili spermatozoa) i muške hormone, primarno testosteron. Testisi su smješteni u scrotumu, a vise sa funiculusa spermaticusa, s tim da je lijevi testis obično smješten inferiornije nego desni testis. Testisi imaju čvrstu fibroznu vanjsku površinu, tunica albuginea, koja se zadebljava u greben na svojoj unutrašnjoj posteriornoj strani i tvori mediastinum testisa. Od ovog unutrašnjeg grebena, fibrozni septum širi se prema unutra između režnjića poluzavijenih kanalića u kojima se proizvode spermiji. Poluzavijeni kanalići se udružuju u ravne tubule, pa u rete testis, mrežu kanalića u medijastinumu testisa.
Površinu svakog testisa prekriva visceralni sloj tunicae vaginalis, osim na mjestu gdje se testis hvata za epididimis i funiculus spermaticus. Tunica vaginalis je zatvorena peritonealna vreća koja djelomično okružuje testis, epididimis, i donji dio ductusa deferensa. Udubljenje tunicae vaginalis, sinus epididimisa, nalazi se između tijela epididimisa i posterolateralne površine testisa. Parijetalni sloj tunicae vaginalis, analogan unutrašnjoj fasciji spermatici, je uočljiviji nego visceralni sloj i pruža se superiorno u distalni dio funiculusa spermaticusa. Mala količina tekućine u šupljini tunicae vaginalis razdvaja visceralni od parijetalnog sloja, zbog čega se testis može slobodno kretati u scrotumu.
Dugačke i tanke testikularne arterije počinju na anterolateralnoj strani abdominalne aorte, ispod renalnih arterija. Prolaze retroperitonealno (posteriorno od peritoneuma) u kosom smjeru, prelaze preko uretera i inferiornih dijelova v. iliacae externae kako bi došli do dubokih ingvinalnih prstenova. Ulaze u ingvinalni kanal kroz duboke prstenove, prolaze kroz kanale, izlaze kroz vanjske ingvinalne prstenove i ulaze u funiculus spermaticus kako bi došle do testisa. A. testicularis ili jedna od njenih grana anastomozira s arterijom ductusa deferensa.
Vene koje polaze od testisa i epididimisa tvore plexus pampiniformis, mreža od 8-12 vena anteriorno od ductusa deferensa, te okružuju a. testicularis u funiculusu spermaticusu. Plexus pampiniformis je dio termoregulatornog sustava testisa (zajedno s m. cremasterom i m. dartosom) koji pomaže očuvanju konstantne temperature testisa. Vene svakog pampiniformnog pleksusa konvergiraju superiorno, tvoreći v. testicularis dextru, koja ulazi u v. cavu inferior i v. testicularis sinistru, koja se ulijeva u lijevu bubrežnu venu.
Limfna drenaža testisa slijedi testikularnu arteriju i veni do desnih i lijevih lumbarnih i preaortalnih limfnih čvorova. Autonomni živci testisa polaze od testikularnog pleksusa živaca na a.testicularis, koji sadrži vagusna parasimpatička i visceralna aferentna vlakne, te simpatička vlakna iz T7 segmenta kralješnične moždine.
Proširenje vena pampiniformnog pleksusa naziva se varikokela. U većine oboljelih varikokela se događa na lijevoj strani, i to zato što se lijeva spermatična vena ne ulijeva u donju šuplju venu pod oštrim kutom kao desna spermatična vena, nego se ulijeva u lijevu bubrežnu venu pod pravim kutom. Zbog toga će povišenje tlaka u venskom sustavu mnogo više pogoditi lijevu nego desnu stranu, posljedično će se i varikoziteti češće pojavljivati na lijevoj strani.
Izvor: perpetuum-lab.com.hr

tremor

tremor, Drhtanje. Naizmjenično stezanje različitih grupa mišića koje dovodi do pojave drhtanja udova ili dijelova trupa.
Tremor ili drhtanje se sastoji od više ili manje ritmičkih oscilacijskih pokreta. Uzrokovan je izmjeničnim kontrakcijama pojedinih mišićnih skupina i njihovih antagonista. Postoji više vrsta, npr. akinetski tremor karakterističan za Parkinsonovu bolest koji se javlja u mirovanju, tremor u multiploj sklerozi, flapping tremor velikih amplituda u uznapredovalom stadiju hepatolentikularne degeneracije te intencijski tremor kod oštećenja malog mozga.

tumorski markeri

 
TUMORSKI BILJEZI (MARKERI): referentne vrijednosti

CA 125

M/Ž: < 35,0 U/ml

CA 19-9

M/Ž: < 39,0 U/ml

CA 15-3

M/Ž: Do 31,3 U/ml

AFP (alfa-fetoprotein)

M/Ž: < 5,80 u U/ml

CEA (karcinoembrionalni antigen)

M/Ž: < 3,4 ng/ml

PSA (prostata specifični antigen)	M: < 4 ng/ml
	Ž:

trodnevna groznica

trodnevna groznica
Trodnevna vrućica ili Exanthema subitum je šesta od tradicionalnih egzantemskih (osipnih) dječjih bolesti. Otkrivena je elektronskim mikroskopom 1986. u limfocitima pacijenata sa limfoproliferativnim poremećajima i AIDS-om. Virus koji je uzrokuje naziva se HHV6 (humani herpes virus tipa 6).
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Šesta bolest, Exanthema subitum
Što je to?
Ovo stanje je akutna bezopasna bolest dojenčadi i male djece. Obilježava je vrućica koja traje približno 3 dana, iza toga slijedi period smanjenja vrućice i pojava tamno ružičastog makulopapularnog (pjegavog) osipa.
Opis bolesti
Virus se može pronaći u slini, bronhalnim žlijezdama i urinu - slina je najvažniji put prijenosa. Izlučevine dišnog sustava asimptomatičnih osoba vjerojatno prenose virus. Dijete najvjerojatnije širi infekciju za vrijeme febrilne faze bolesti prije izbijanja osipa.
Tko obolijeva?
Obično se pojavljuje tijekom prve dvije godine života i najčešća je osipna bolest djece mlađe od dvije godine.
Simptomi
Anamnestički podaci
• Trodnevnu groznicu tipično obilježava visoka tjelesna temperatura koja traje 3 do 5 dana bez vidljivog uzroka. Iza perioda vrućice slijedi karakterističan osip.
• Temperatura je povišena (često do 400C).
• Osip (nestaje unutar nekoliko sati do dva dana): makulopapularni ili eritematozni (pjegav, crvenkast) osip, tipično počinje na trupu i može se raširiti na vrat i ekstremitete. Ne svrbi, blijedi na pritisak.
• Kod neke djece javljaju se grčevi zbog povišene temperature (febrilne konvulzije) (6 do 15%).
• Prisutan je i proljev (68%).
• Predsimptomi (14%) su: malaksalost, razdražljivost te
• kašalj (50%).
Klinički pregled
• vrućica (98%)
• osip (98%): prisutne su crveno ružičaste pjege ili makulopapularne pjege približno 2 do 5 mm u promjeru. Pjege su obilježene diskretno, rjeđe napuhnute, te blijede uz izbjeljivanje površine kože. Tipično, osip kod trodnevne vrućice uključuje trup ili leđa sa minimalnim zahvaćanjem lica ili gornjih udova. Neke pjege mogu biti okružene prstenom blijede kože poput aureole.
• splenomegalija (povećana slezena)
• encefalopatija (promjene mozga zbog djelovanja štetnih tvari)
• eritem konjuktive (crvenilo očnih spojnica)
Koje se pretrage mogu napraviti?
• Zbog bezopasne prirode i kratkog trajanja trodnevne vrućice, obično se ne provode laboratorijske pretrage ako je dijete dovedeno sa klasičnom povijesti bolesti.
• Ako se radi kompletna krvna slika, može se ustanoviti smanjenje broja bijelih krvnih stanica. Broj bijelih krvnih stanica se obično vraća u normalne okvire unutar jednog tjedna.
Liječenje
Liječenje trodnevne vrućice se svodi na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature (hladni oblozi, tuširanje, sirupi i čepići koji sadrže paracetamol).
Komplikacije
• febrilne konvulzije
• encefalitis (rijetko)
• meningitis (upala moždanih ovojnica)
• hepatitis (upala jetre)
Izvor: plivazdravlje.hr

tabacosis

tabacosis, Trovanje duhanom.

tonometrija

tonometrija, mjerenje tlaka ili napetosti. Tonometar je instrument koji se koristi za mjerenje tlaka ili napetosti. U oftalmologiji tonometrija se koristi za ispitivanje intraokularnog tlaka, što je vrlo važno u stanjima kao što su glaukom i iritis. Većina tonometara mjeri tlak u mm Hg.
Pacijent posjednut za biomikroskop na kojeg je montiran aplaniacijski tonometar
Metode tonometrije
* palpacija očnih jabučica - izvodi se nježnim pritiskom jagodicama kažiprsta na gornji dio jabučice preko očnog kapka
* indentacijska tonometrija - mjeri dubinu udubine na jabučici koju je učinila poznata težina. Schiötzov tonometar je indentacijski instrument koji poznatim teretom pritišće rožnicu i na temelju registrirane dubine mjerimo očni tlak.
* aplanacijski tonometar - mjeri intraokularni tlak ili pomoću sile koja je potrebna da izravna određeni površinom jednaki dio rožnice (Goldmannov tonometar) ili pomoću izravnane površine rožnice koja je izravnana određenom silom.
* nekontaktna tonometrija (pneumotonometrija) - mjerenje elektronskim uređajem, pneumotonometrom, bez dodira s očnom jabučicom.