imunoglobulini

imunoglobulini, Proteinska protutijela koja pomažu pri imunološkim reakcijama tj. glikoproteinske molekule koje djeluju kao protutijela. Na temelju građe i biološkog učinka razlikuje se pet klasa Ig (IgM, IgG, IgA, IgD, IgE), a neki od njih se dijele u potklase. Molekula imunoglublina ima strukturu poput slova Y, a sastoji se od dva teška (H) i dva laka (L) lanca. Svaki lanac ima varijabilnu i konstantnu regiju. Na jednom dijelu molekule se veže antigen (Fab dio), dok su djelovi konstantne regije odgovorni za biološku aktivnost molekule (Fc dio).

infestacija crijevnom glistom

infestacija crijevnom glistom
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Enterobijaza, Enterobioza
Uvod
Parazit je živo biće ili organizam koji ovisi o drugom organizmu. Paraziti koji infestiraju ljude rašireniji su nego što se misli. Ove bolesti ne pogađaju samo siromašne narode u udaljenim područjima svijeta već mogu biti važan zdravstveni problem i bogatih ljudi širom svijeta. Enterobius je najčešći parazit u djece umjerenog pojasa, čak i u područjima sa visokim stupnjem sanitarne svijesti. Njegova učestalost kod djece je 20%, a kod djece u domovima i 100%. Zbog toga što je infestacija glistama raširena uglavnom među djecom, često se nalazi u obiteljskim skupinama, dječjim vrtićima, školama i kampovima.
Što je to? (definicija)
Enterobijaza je crijevna zaraženost glistom (Enterobius vermicularis), a odlikuje se perianalnim svrbežom.
Opis bolesti
Gliste su mali (ženke desetak mm, a mužjaci 3 mm), nitasti valjkasti crvi koji se prvenstveno nalaze u donjem dijelu probave. Životni ciklus gliste - jajašce, larva i odrasla glista - odvija se unutar ljudskog tijela kroz 2 do 6 tjedana. Gliste ulaze u tijelo kada se progutaju jajašca. Ženka otputuje do perianalne regije (obično noću) da bi položila jajašca između kožnih nabora. Jajašca se polažu u ljepljivu tvar što uz pokrete ženke izaziva svrbež. Larve se izliježu iz jajašca i vraćaju natrag u završni dio debelog crijeva (rektum) i donje dijelove crijeva. Jajašca mogu na sobnoj temperaturi preživjeti i tri tjedna. Mogu prionuti na dječje prste, širiti se prašinom, mogu se naći na posteljini, odjeći, namještaju, igračkama, čak i na hrani. Novi domaćin ih može progutati. Dijete se može lako ponovo zaraziti prijenosom prstima iz perianalnog područja do usta.
Tko je dobiva? ( faktori rizika)
Kontakt s osobom koja ima enterobijazu u obitelji, dječjem vrtiću ili školi.
Simptomi
Većina osoba zaraženih glistama nema nikakvih tegoba. Neki će osjećati svrbež u području anusa ili vagine. U rijetkim slučajevima svrbež može postati vrlo intenzivan, uzrokovati krastice oko anusa i čak ometati spavanje. U djevojčica se može vidjeti upala vagine.
Koje pretrage može napraviti liječnik?
Mogu se pronaći ženke (oko desetak milimetara) u perianalnoj regiji sat do dva nakon što je dijete usnulo ili jajašca (vide se samo pod mikroskopom). Najuobičajeniji način skupljanja jajašca je jednostavan. Uzorak treba uzeti rano ujutro prije nego što dijete ustane. Komadić ljepljive trake ("selotejp") se postavlja iznad kožnih nabora i analne regije, zalijepi na predmetno stakalce i pregledava mikroskopom. Postupak bi trebalo ponavljati nekoliko puta.
Liječenje
Neki liječnici vjeruju da nije potrebno nikakvo liječenje infestacije koja nije praćena simptomima. Jedna doza mebendazola djelotvorna je da uništi gliste, ali ne i jajašca. Zbog velike vjerojatnosti da će se mala djeca ponovo zaraziti izvan kuće, stalni napori da se odstrane jajašca iz kućanstva su od male pomoći. Ako liječnik propiše lijek, trebaju ga uzimati svi članovi kućanstva, bez obzira na to da li imaju simptome.
Prognoza
Ova je bolest neškodljiva. Liječenje obično pokazuje dobre rezultate.
Prevencija
Od zaraze ili ponovne zaraze glistama možete se zaštititi čestim kupanjem, korištenjem čistog rublja, noćne odjeće i posteljine te redovnim pranjem ruku, pogotovo nakon korištenja zahoda.
Izvor: plivazdravlje.hr

identični blizanci

identični blizanci, Jednojajčani blizanci.

ileus

ileus, Poremećaj u prolasku crijevnog sadržaja, zastoj stolice i vjetrova zbog nemogućnosti nesmetanog prolaza kroz tanko ili debelo crijevo. Ileus može biti:
1. paralitički, koji nastaje zbog prestanka crijevne peristaltike (poremećaja crijevnog motiliteta uzrokovanog nekim otrovnim, refleksnim i drugim uzrocima). Najčeći oblici paralitičkog ileusa su:
* infekcijske upale trbušne šupljine
* postoperacijski ileus
* ileus kao posljedica poremećaja autonomne živčane inervacije u raznih stanja.
2. mehanički ileus, koji nastaje zbog mehaničke opstrukcije različitih etiologija.
Intestinalna opstrukcija, također nazivana i mehanički ileus, svojim uzrocima, mehanizmom nastanka, načinom liječenja i ishodom razlikuje se od ileusa u pravom smislu riječi, također poznatog kao paralitični ileus, koji označuje stanje crijevne distenzije s odsutnim prolaskom crijevnog sadržaja, no bez mehaničke zapreke.
Najčešći oblici mehaničke opstrukcije su:
* jednostavna opstrukcija crijeva s priraslicom izvana, a bez poteškoća u opskrbi krvlju
* strangulacija crijeva koja označuje opstrukciju dovodne i odvodne vijuge crijeva, s priraslicom ili ukliještenjem u kilnoj vreći s otežanom krvnom opskrbom
* opstrukcija crijeva tumorom, najčešće karcinomom kolona
* posebni oblici: invaginacija, volvulus, začepljenje crijevnog vaskularnog stabla s posljedičnim zastojem prolaska sadržaja.
Simptomi
Na intestinalnu opstrukciju treba posumnjati u bolesnika s naglo nastalim grčevitim bolovima u području oko pupka i donjem dijelu trbuha, s povraćanjem, nadutosti, distenzijom i bolnom osjetljivosti trbušne stijenke (pogotovo pri opstrukciji debelog crijeva) te ponekad palpabilnom masom u trbuhu. U početku su boli povremene, pojavljuju se svakih nekoliko minuta, te polako popuštaju kako se usporava motilitet. U djece se uz pojavu nagle boli često pojavljuju i sluzavokrvave stolice, što nas može zavarati da je riječ o nekoj infekcijskoj bolesti.
Liječenje
Kod intestinalne opstrukcije u pravilu je potreban hitan kirurški zahvat, a paralitički se ileus liječi konzervativnim metodama.

intravenska urografija

intravenska urografija, Metoda koja prikazuje mokraćni sustav rentgenskim snimanjem pomoću kontrastnog sredstva. Pretraga se obavlja tako da se jodni kontrast injicira u venu te se nakon toga vrši rentgensko snimanje. Ovaj kontrast se koncentrira u bubrezima jer se izlučuje putem njih što osigurava dobar prikaz mokraćnog sustava na rentgenskim slikama. Na slikama se procjenjuje veličina, oblik i rad bubrega te mokraćovod (ureter) i mokraćni mjehur. Ova metoda se naječešće koristi za dijagnosticiranje oštećene funkcije bubrega te morfoloških anomalija mokraćnog sustava. Pretraga je kontraindicirana osobama alergičnim na jodna kontrasna sredstva. Također osoba se mora upozoriti da dan prije pretrage treba očistiti crijeva.
Izvor: cardionet.hr