testisi

testisi (grč. orchis) su muške gonade - parne jajolike muške reproduktivne žlijezde koje proizvode muške spolne stanice (spermije ili spermatozoa) i muške hormone, primarno testosteron. Testisi su smješteni u scrotumu, a vise sa funiculusa spermaticusa, s tim da je lijevi testis obično smješten inferiornije nego desni testis. Testisi imaju čvrstu fibroznu vanjsku površinu, tunica albuginea, koja se zadebljava u greben na svojoj unutrašnjoj posteriornoj strani i tvori mediastinum testisa. Od ovog unutrašnjeg grebena, fibrozni septum širi se prema unutra između režnjića poluzavijenih kanalića u kojima se proizvode spermiji. Poluzavijeni kanalići se udružuju u ravne tubule, pa u rete testis, mrežu kanalića u medijastinumu testisa.
Površinu svakog testisa prekriva visceralni sloj tunicae vaginalis, osim na mjestu gdje se testis hvata za epididimis i funiculus spermaticus. Tunica vaginalis je zatvorena peritonealna vreća koja djelomično okružuje testis, epididimis, i donji dio ductusa deferensa. Udubljenje tunicae vaginalis, sinus epididimisa, nalazi se između tijela epididimisa i posterolateralne površine testisa. Parijetalni sloj tunicae vaginalis, analogan unutrašnjoj fasciji spermatici, je uočljiviji nego visceralni sloj i pruža se superiorno u distalni dio funiculusa spermaticusa. Mala količina tekućine u šupljini tunicae vaginalis razdvaja visceralni od parijetalnog sloja, zbog čega se testis može slobodno kretati u scrotumu.
Dugačke i tanke testikularne arterije počinju na anterolateralnoj strani abdominalne aorte, ispod renalnih arterija. Prolaze retroperitonealno (posteriorno od peritoneuma) u kosom smjeru, prelaze preko uretera i inferiornih dijelova v. iliacae externae kako bi došli do dubokih ingvinalnih prstenova. Ulaze u ingvinalni kanal kroz duboke prstenove, prolaze kroz kanale, izlaze kroz vanjske ingvinalne prstenove i ulaze u funiculus spermaticus kako bi došle do testisa. A. testicularis ili jedna od njenih grana anastomozira s arterijom ductusa deferensa.
Vene koje polaze od testisa i epididimisa tvore plexus pampiniformis, mreža od 8-12 vena anteriorno od ductusa deferensa, te okružuju a. testicularis u funiculusu spermaticusu. Plexus pampiniformis je dio termoregulatornog sustava testisa (zajedno s m. cremasterom i m. dartosom) koji pomaže očuvanju konstantne temperature testisa. Vene svakog pampiniformnog pleksusa konvergiraju superiorno, tvoreći v. testicularis dextru, koja ulazi u v. cavu inferior i v. testicularis sinistru, koja se ulijeva u lijevu bubrežnu venu.
Limfna drenaža testisa slijedi testikularnu arteriju i veni do desnih i lijevih lumbarnih i preaortalnih limfnih čvorova. Autonomni živci testisa polaze od testikularnog pleksusa živaca na a.testicularis, koji sadrži vagusna parasimpatička i visceralna aferentna vlakne, te simpatička vlakna iz T7 segmenta kralješnične moždine.
Proširenje vena pampiniformnog pleksusa naziva se varikokela. U većine oboljelih varikokela se događa na lijevoj strani, i to zato što se lijeva spermatična vena ne ulijeva u donju šuplju venu pod oštrim kutom kao desna spermatična vena, nego se ulijeva u lijevu bubrežnu venu pod pravim kutom. Zbog toga će povišenje tlaka u venskom sustavu mnogo više pogoditi lijevu nego desnu stranu, posljedično će se i varikoziteti češće pojavljivati na lijevoj strani.
Izvor: perpetuum-lab.com.hr

tremor

tremor, Drhtanje. Naizmjenično stezanje različitih grupa mišića koje dovodi do pojave drhtanja udova ili dijelova trupa.
Tremor ili drhtanje se sastoji od više ili manje ritmičkih oscilacijskih pokreta. Uzrokovan je izmjeničnim kontrakcijama pojedinih mišićnih skupina i njihovih antagonista. Postoji više vrsta, npr. akinetski tremor karakterističan za Parkinsonovu bolest koji se javlja u mirovanju, tremor u multiploj sklerozi, flapping tremor velikih amplituda u uznapredovalom stadiju hepatolentikularne degeneracije te intencijski tremor kod oštećenja malog mozga.

tumorski markeri

 
TUMORSKI BILJEZI (MARKERI): referentne vrijednosti

CA 125

M/Ž: < 35,0 U/ml

CA 19-9

M/Ž: < 39,0 U/ml

CA 15-3

M/Ž: Do 31,3 U/ml

AFP (alfa-fetoprotein)

M/Ž: < 5,80 u U/ml

CEA (karcinoembrionalni antigen)

M/Ž: < 3,4 ng/ml

PSA (prostata specifični antigen)	M: < 4 ng/ml
	Ž:

trodnevna groznica

trodnevna groznica
Trodnevna vrućica ili Exanthema subitum je šesta od tradicionalnih egzantemskih (osipnih) dječjih bolesti. Otkrivena je elektronskim mikroskopom 1986. u limfocitima pacijenata sa limfoproliferativnim poremećajima i AIDS-om. Virus koji je uzrokuje naziva se HHV6 (humani herpes virus tipa 6).
Grupe: Dječje bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Šesta bolest, Exanthema subitum
Što je to?
Ovo stanje je akutna bezopasna bolest dojenčadi i male djece. Obilježava je vrućica koja traje približno 3 dana, iza toga slijedi period smanjenja vrućice i pojava tamno ružičastog makulopapularnog (pjegavog) osipa.
Opis bolesti
Virus se može pronaći u slini, bronhalnim žlijezdama i urinu - slina je najvažniji put prijenosa. Izlučevine dišnog sustava asimptomatičnih osoba vjerojatno prenose virus. Dijete najvjerojatnije širi infekciju za vrijeme febrilne faze bolesti prije izbijanja osipa.
Tko obolijeva?
Obično se pojavljuje tijekom prve dvije godine života i najčešća je osipna bolest djece mlađe od dvije godine.
Simptomi
Anamnestički podaci
• Trodnevnu groznicu tipično obilježava visoka tjelesna temperatura koja traje 3 do 5 dana bez vidljivog uzroka. Iza perioda vrućice slijedi karakterističan osip.
• Temperatura je povišena (često do 400C).
• Osip (nestaje unutar nekoliko sati do dva dana): makulopapularni ili eritematozni (pjegav, crvenkast) osip, tipično počinje na trupu i može se raširiti na vrat i ekstremitete. Ne svrbi, blijedi na pritisak.
• Kod neke djece javljaju se grčevi zbog povišene temperature (febrilne konvulzije) (6 do 15%).
• Prisutan je i proljev (68%).
• Predsimptomi (14%) su: malaksalost, razdražljivost te
• kašalj (50%).
Klinički pregled
• vrućica (98%)
• osip (98%): prisutne su crveno ružičaste pjege ili makulopapularne pjege približno 2 do 5 mm u promjeru. Pjege su obilježene diskretno, rjeđe napuhnute, te blijede uz izbjeljivanje površine kože. Tipično, osip kod trodnevne vrućice uključuje trup ili leđa sa minimalnim zahvaćanjem lica ili gornjih udova. Neke pjege mogu biti okružene prstenom blijede kože poput aureole.
• splenomegalija (povećana slezena)
• encefalopatija (promjene mozga zbog djelovanja štetnih tvari)
• eritem konjuktive (crvenilo očnih spojnica)
Koje se pretrage mogu napraviti?
• Zbog bezopasne prirode i kratkog trajanja trodnevne vrućice, obično se ne provode laboratorijske pretrage ako je dijete dovedeno sa klasičnom povijesti bolesti.
• Ako se radi kompletna krvna slika, može se ustanoviti smanjenje broja bijelih krvnih stanica. Broj bijelih krvnih stanica se obično vraća u normalne okvire unutar jednog tjedna.
Liječenje
Liječenje trodnevne vrućice se svodi na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature (hladni oblozi, tuširanje, sirupi i čepići koji sadrže paracetamol).
Komplikacije
• febrilne konvulzije
• encefalitis (rijetko)
• meningitis (upala moždanih ovojnica)
• hepatitis (upala jetre)
Izvor: plivazdravlje.hr

tabacosis

tabacosis, Trovanje duhanom.

tonometrija

tonometrija, mjerenje tlaka ili napetosti. Tonometar je instrument koji se koristi za mjerenje tlaka ili napetosti. U oftalmologiji tonometrija se koristi za ispitivanje intraokularnog tlaka, što je vrlo važno u stanjima kao što su glaukom i iritis. Većina tonometara mjeri tlak u mm Hg.
Pacijent posjednut za biomikroskop na kojeg je montiran aplaniacijski tonometar
Metode tonometrije
* palpacija očnih jabučica - izvodi se nježnim pritiskom jagodicama kažiprsta na gornji dio jabučice preko očnog kapka
* indentacijska tonometrija - mjeri dubinu udubine na jabučici koju je učinila poznata težina. Schiötzov tonometar je indentacijski instrument koji poznatim teretom pritišće rožnicu i na temelju registrirane dubine mjerimo očni tlak.
* aplanacijski tonometar - mjeri intraokularni tlak ili pomoću sile koja je potrebna da izravna određeni površinom jednaki dio rožnice (Goldmannov tonometar) ili pomoću izravnane površine rožnice koja je izravnana određenom silom.
* nekontaktna tonometrija (pneumotonometrija) - mjerenje elektronskim uređajem, pneumotonometrom, bez dodira s očnom jabučicom.

TBC

TBC, v. tuberculosis
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: Sušica, Tuberkuloza
Ključne riječi: kihanje | mozak | TBC | infekcija | limfni čvorovi | kašalj | rifampicin | antituberkulotici | krv | bakterija | rendgen | mršavljenje | pirazinamid | Izonijazid | bubrezi | pluća | Mycobacterium tuberculosis | kožni test PPD | tuberkuloza | bakterije |
MKB-10: A15-A19 Tuberkuloze

tromboflebitis

tromboflebitis, trombophlebitis, tromboze površinskih vena.
Thrombophlebitis variksa liječi se kompresivnom elastičnom bandažom, a pacijentima se preporučuje kretanje, jer mirovanje, ležanje, sjedenje i stajanje u mjestu inicira rast tromba.
Uvod
Thrombophlebitis superficialis je kombinacija tromboze i flebitisa površinskih vena. Najčešća patološka stanja koja dovode do inflamatornih promjena venskog zida su: vanjske traume, povrede i rane (osobito kod osoba s varikozitetima), te unutarnje traume. Ova stanja mogu dovesti do septikemičnih, apscesnih i embolijskih komplikacija.
Očitovanje
Thrombophlebitis acuta superficialis se manifestira kao akutna, bolna upala vena. Promjene na koži izgledaju kao oštro ograničene trakice, koje su upaljene, crvene, s prisutnim otokom, osjetljive na dodir, a prisutna je i povišena lokalna temperatura. Bol tijekom narednih par sati može postati intenzivna i širi se dužinom cijele vene.
Treba ozbiljno shvatiti anamnestičke podatke o gubitku apetita, mršavljenju ili pojavi drugih simptoma, što može ukazivati na postojanje drugih bolesti, kao što je karcinom ili thrombangitis obliterans.
Osobito je važno prepoznati tromboflebitis vene saphenae magnae, odnosno, vene saphenae parvae, koji se manifestira bolnim, akutnim crvenilom, cijelom dužinom ovih površinskih vena. Proksimalni rast tromba u ovim venama može dovesti do tromboze femoralne, odnosno poplitealne vene, što može uzrokovati daljnju trombozu dubokih vena, pa čak i tromboembolije.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike i pregleda pacijenta, a potvrđuje se pretragama kao što je EHO Doppler ultrazvuk. Liječnik već prilikom pregleda pacijenta može uočiti thrombophlebitis, kada pacijent stoji, jer su promjene na venama izrazito vidljive na potkoljenicama.
Palpacijom se može otkriti postojanje trombova u venama, te su lako uočljivi i znakovi upale na venama (crvenilo, otok).
Liječenje
Thrombophlebitis variksa liječi se kompresivnom elastičnom bandažom, a pacijentima se preporučuje kretanje, jer mirovanje, ležanje, sjedenje i stajanje u mjestu inicira rast tromba. Od lijekova se preporučuje rabiti Aspirin (u manjim dozama), a lokalno se primjenjuju preparati na bazi heparina.
Ako je upalom zahvaćena vena saphenae magne ili perforantna vena, neophodna je primjena antibiotika i heparina. Kod izolirane tromboze velikih variksa može se uraditi incizija i evakuacija trombne mase.
Ascendentni progresivni thrombophlebitis vene saphenae magnae zahtjeva kirurško liječenje.
Izvor: mojezdravlje.net
Ključne riječi EHO Doppler ultrazvuk | Heparin | vene | thrombophlebitis superficialis | tromboza | tromb | vena saphenae magnae | vena | aspirin | vena saphenae parvae |

tuberculosis

tuberculosis, tuberkuloza, svaka bolest čovjeka ili životinja izazvana mikroorganizmima iz grupe Mycobacteriuma, koja se odlikuje stvaranjem tuberkula i kazeozne nekroze u tkivima. Najčešći uzročnici tuberkuloze su M. tuberculosis, M. bovis i M. avium. Tuberkuloza se odlikuje vrlo različitim kliničkim pojavama i sklonošću ka kroničnom tijeku. Ona može postojati u svakom organu, iako su pluća najčešće sjedište tuberkuloze i najčešće mjesto iz koga se bolest širi u druge organe;
t. acuta miliaris, akutna milijarna tuberkuloza, hematogeni oblik akutne tuberkuloze u kojem postoje mnogobrojni milijarni tuberkuli u raznim organima;
t. adrenalis, Addisonova bolest;
t. aerogenes, tuberkuloza nastala inhalacijom bacila tuberkuloze;
t. articulorum (articularis), tuberkuloza zglobova, artritis izazvan bacilom tuberkuloze sa seroznim, fibrinskim ili sirasto-gnojnim eksudatom u zglobu, rede ograničena proliferacija tuberkuloznih granulacija na sinovijalnoj opni zgloba. Stvaranje slobodnih zglobnih tijela, često u obliku zrna riže (v. corpora oryzoidea) potječe od staloženih fibrina ili degeneriranih sinovijalnih rojti koje su se odvojile od sinovijalnih opni. V. tumor albus, fungus, arthritis tuberculosa;
t. atypica, tuberkuloza izazvana svim drugim mikobakterijama osim M. tuberculosis. Sin. mycobacteriosis;
t. basalis, tuberkuloza lokalizirana u donjim dijelovima pluća;
t. cerebralis, tuberkulozni meningitis;
t. cutis, tuberkuloza kože, veoma raznovrsne promjene na koži izazvane Kochovim bacilom. Postoji više oblika, ovisno o imunobiološkom stanju organizma u odnosu na uzročnika. U slučaju prvog kontakta kože s uzročnikom može se razviti primarni kožni tuberkulozni kompleks (ulkus i regionalna adenopatija). Ako je organizam već bio u kontaktu s uzročnikom i stvorio specifična antitijela (normergija), mogu se razvijati tri oblika: lupozni (lupus vulgaris - tuberculosis luposa), razmekšavajući (scrofuloderma) i varekulozni (tuberculosis verrucosa);
t. exudativa, eksudativna tuberkuloza vrlo često prva pojava tuberkuloze, poznata kao rani infiltrat (infiltratus praephthisicus), u kome postoje eksudati u alveolama i sitnim bronhijima, sastavljeni pretežno od mononukleusnih stanica. Sin. pneumonija tuberculosa;
t. genitourinaria, tuberkuloze mokraćnih organa;
t. haematogenes, tuberkuloza koja se širi hematogeno u druge organe iz primarnog žarišta;
t. inestinalis, crijevna tuberkuloza kod koje postoje ulceracije u crijevima, praćene proljevom;
t. laryngis, tuberkuloza larinksa praćena upornom promuklošću;
t. lymphoides, v. scrofula;
t. miliaris, t. acuta miliaris;
otvorena t., tuberkuloza u koje postoji izlučivanje bacila tuberkuloze iz organizma, naročito u tuberkulozi pluća s kavernama;
t. postprimaria, postprimarna tuberkuloza, plućna tuberkuloza koja se javlja u plućima u osoba koje su već bile inficirane (obično neprimjetno) tuberkulozom. Odlikuje se kazeoznim i kavitarnim promenama, a kasnije fibrozom;
t. primaria, primarna tuberkuloza, prva infekcija bacilom tuberkuloze obično u djetinjstvu koja stvara tzv. primarni kompleks, od parenhimske plućne promjene i odgovarajućeg žarišta u limfnoj žlijezdi;
t. productiva, tuberkuloza u kojoj postoji stvaranje tuberkuloznog granulomskog tkiva s Langhansovim stanicama;
t. pulmonum, plućna tuberkuloza, s raznim histološkim i kliničkim ispoljavanjem. Širi se u plućima preko bronha, a u druge organe krvnim i limfnim putem. Neliječena plućna tuberkuloza ima sljedeći tijek: tuberkulozna pneumonija, stvaranje tuberkuloznog granulacijskog tkiva, kazeozna nekroza, kalcifikacija i stvaranje kaverni;
t. renalis, tuberkuloza bubrega;
t. tracheobronchialis, produktivna tuberkuloza bronha, koja vodi ulceracijama u bronhijama, a kasnije i bronhostenozi.
Ključne riječi: kihanje | mozak | TBC | infekcija | limfni čvorovi | kašalj | rifampicin | antituberkulotici | krv | bakterija | rendgen | mršavljenje | pirazinamid | Izonijazid | bubrezi | pluća | Mycobacterium tuberculosis | kožni test PPD | tuberkuloza | bakterije |
MKB-10: A15-A19 Tuberkuloze

typhus

typhus, tifus; t. abdominalis (trbušni tifus, abdominalni tifus) crijevni tifus, vrućica. Zarazna bolest izazvano bacilom Salmonella typhi (Ebertov bacil), obično se javlja u vidu epidemija, rjeđe pojedinačno. Glavni simptomi su: visoka temperatura (njen se tijek može podijeliti na tri dijela: najprije postepeno povišavanje, potom održavanje na visokoj razini, a zatim spuštanje na normalnu visinu), usporen puls, ružičaste točkaste erupcije po koži i povećanje slezene. Izvor zaraze su bolesnici i kliconoše, i to njihovi ekskreti, (stolica i mokraća) koji mogu zagaditi životne namirnice i vodu. U tifusu su naročito opasne komplikacije: crijevna krvarenja i perforacije. Dijagnoza se u prvom tjednu postavlja pomoću hemokulture, a posle prvog tjedna pomoću Widalove aglutinacijske probe; t. exanthematicus, pjegavac. Zarazna bolest koja se prenosi ušima. Bolest prouzrokuje Rickettsia prowazeki, koju uš  izbacuje svojim ekskretima. Glavni simptomi su: nagli početak bolesti, visoka temperatura koja traje oko 14 dana, točkaste kožne erupcije, koje su često hemoragične, delirij i bronhitis koji obično prelazi u upalu pluća. Bolest je naročito izražena u vidu epidemija ondje gdje se ljudi nalaze zbijeni u velikim grupama pod nehigijenskim uvjetima (logori, kaznionice). Stoga je i zimi pjegavac češći nego ljeti. Pored kliničke slike i pojave bolesti u tijku epidemije, za dijagnozu je važna Weil-Felixova aglutinacijska reakcija; murini t., vrsta pjegavca koji prouzrokuje Rickettsia mooseri i koja se prenosi sa štakora na čovjeka ugrizom buhe (Xenopsylla cheopis). Javlja se endemijski u primorskim zemljama cijelog svijeta. Benigna bolest koja traje desetak dana. Simptomi su povišena tjelesna temperatura i pojava makulopapuloznog egzantema petog dana bolesti. Od egzantema je pošteđeno samo lice.
paratyphus, paratifus, akutna, febrilna bolest koju izazivaju: Salmonella paratyphi A, Salmonella paratyphi B i Salmonella paratyphi C. Početak bolesti s temperaturom i akutnim gastroenteritisom. Potom se javlja oticanje slezene i obilna rezola. Paratifus liči na lakši trbušni tifus i traje 15-20 dana. Dijagnoza se potvrđuje bakteriološkim i serološkim putem.
MKB-10:
A00-A09 CRIJEVNE INFEKTIVNE BOLESTI
A01 Trbušni tifus i paratifus

• A01.0 Trbušni tifus, Uzročnik Salmonella typhi
  
• A01.1 Paratifus A
  
• A01.2 Paratifus B
  
• A01.3 Paratifus C
  
• A01.4 Paratifus, nespecificiran, Uzročnik Salmonella paratyphi BPO
  
• A02 Ostale infekcije uzrokovane salmonelama
  
• A02.0 Entritis uzrokovan salmonelom, Salmoneloza
  
• A02.1 Sepsa uzrokovana salmonelom
  
• A02.2 Lokalizirane infekcije salmonelama
  
• A02.8 Ostale specificirane infekcije salmonelama
  
• A02.9 Infekcije salmonelama, nespecificirane

tumorski markeri

tumorski markeri, Molekule koje se normalno pojavljuju u krvi, mokraći i/ili tkivu bolesnika, ali kod određenih vrsta karcinoma se pojavljuju u većim koncentracijama. Biokemijske pretrage tumorskih markera se upravo osnivaju na spoznaji da mnogi tumori stvaraju određene molekule koje nisu strogo specifične za taj tumor, ali se nalaze u povećanoj količini. Tumorski markeri imaju visoku senzitivnost (osjetljivost), ali nažalost malu specifičnost odnosno povišene koncentracije tumorskih markera se pojavljuju u brojnim stanjima, od dobroćudnih promjena do karcinoma. Potrebno je naglasiti da pozitivan nalaz ovih pretraga ne znači odmah dijagnozu zloćudne bolesti,već samu sumnju na na potencijalnu zloćudnu bolest. Njihova najveća važnost je u kontroli učinaka terapije i praćenju mogućih recidiva (ponovnog javljanja) tumora. Najčešći tumorski markeri: CEA, alfa-fetoptotein, Ca-125, Ca 15-3, Ca 19-9, PSA, HCG, LDH.
Izvor: cardionet.hr

trihoskopija

trihoskopija, To je metoda epiluminiscentne mikroskopije kojom se povećanjem od 20 do 30 puta analizira ukupan rast kose i zastupljenost faza rasta kose. To je novija metoda i ustvari modificirani oblik klasičnog trihograma. Pretaga je brza i bezbolna, a vrši se tako da se obrije dio zahvaćenog područja te se nakon tri dana obrijano područje boji i digitalno snima uz povećanje od 20-30 puta. Prednost ove metode nad ostalima je mogućnost trajne pohrane slika i usporedbe tokom dužeg vremenskog razdoblja, što je važno za kontrolu učinka terapije te mogućnost dobivanja fotodokumentacije i dokumentacije u digitalnom obliku što omogućuje objektivniju kontrolu i praćenje.
Izvor: cardionet.hr