spinalgija

spinalgija, Bol u području kralježnice.

spinalni

spinalni, Onaj koji se odnosi na kralježnicu (primjerice spinalni živci).

spinalna tekućina

spinalna tekućina, Tekućina koja okružuje mozak i moždinu.

spina bifida

spina bifida, Rascjep kralješnice u lumbosakralnom predjelu, pokriven kožom.

shigellosis

šigeloza, Akutna infekcija crijeva koju uzrokuju bakterije iz roda Shigella.
shigellosis, šigeloza, opći naziv za sve bolesti izazvane šigelama. V. dysenteria.
Shigella, šigele, gram-negativni bacili, često imaju kokobacilarni oblik. Nemaju flagela, ni izraženu kapsulu. Klasifikacija šigela je izvršena na osnovi antigenske građe i prema fermentaciji manita. Podijeljene su na četri grupe: A,B,C i D. Grupa A u koju spada Shigella dysenteriae, manit-negativna, a sve ostale su manit-pozitivne. Sh. dysenteriae ima 8 tipova; tip l razlikuje se od svih ostalih šigela po tome što uz endotoksine producira i egzotoksin, koji je neurotropan i enterotropan. Grupa B sadrži 6 tipova u koju spada Sh. Fiexner; grupa C sadrži 15 tipova u koju spada Sh. Boydi; grupa D u koju spada Sh. sonnei. Šigele izazivaju bacilarnu dizenteriju, koja se lokalizira u distalnim dijelovima debelog crijeva.

MKB-10: A00-A09 CRIJEVNE INFEKTIVNE BOLESTI --> A03 Šigeloze

splenektomija

splenektomija, Kirurški zahvat odstranjenja slezene. Indikacije za splenektomiju su: tumor slezene, apsces slezene, ozljeda slezene, primarni hipersplenizam, tromboza lijenalne vene (vena slezene).

sklerozacija

sklerozacija, To je metoda kod koje se injekcijom ubrizgava skleroterapijsko sredstvo u krvnu žilu što uzrokuje njezino suženje i nestajanje. Najčešće se koristi u liječenju proširenih vena i kapilara nogu te hemeroida.

slabokrvnost

slabokrvnost, vidi Anemija

spondylosis

spondylosis, spondiloza, ukočenost, ankiloza zglobova pršljenova kralježnice; opći naziv za degenerativne promjene izazvane osteoartritisom;
s. ankylopoetica (P. Marie-Strumpellova bolest), potpuna ankiloza svih dijelova kičmenog stuba. Sin. Pierre-Marie-Strümpellova bolest;
s. cervicalis, degenerativno oboljenje međupršljenskih zglobova vratnog dijela kičme, praćeno bolom i parestezijom koja se reflektira naniže u ruku uslijed pritiska na živce kralježnice;
s. rhizomelica, potpuna ankiloza kičmenih pršljenova s istovremenom ankilozom ramenih i karličnobutnih zglobova.

sklerodermija

sklerodermija, Označava oblik sustavne skleroze koji je ograničen na deponiranje kolagena isključivo u koži i niti u jednom drugom organu.
Bolest vezivnog tkiva s nagomilavanjem kolagena. Bolest počinje s boli koja zahvaća više zglobova, blijedilom prstiju na hladnoći, oticanjem šaka, stopala, podlaktica i potkoljenica. Elastičnost kože se smanjuje i koža postaje debela i tvrda, a u kasnijoj fazi dolazi do stvaranja rana, ulceracija i kalcifikacija na vršcima prstiju. Zglobovi postaju zakočeni, a nakon nekog vremena nastaju kontrakture. Karakteristični simptomi: smanjena mišićna masa, bol, ukočenost i kontrakture zglobova, tamnocrveni osip po koži, sitne kapilare na licu i podljevi krvi te odlaganje kalcija u potkožnom tkivu.
Izvor: cardionet.hr

sistemska skleroza

sistemska skleroza, Sustavna upalna reumatska bolest autoimune naravi. Obilježava je pojava zadebljanja kože koje je najčešće na prstima na rukama te na šakama (iako bilo koji dio kože na tijelu može biti zahvaćen). Zadebljanje nastaje zbog prekomjernog taloženja kolagena u potkožnom tkivu. No, taloženje se osim u koži može odvijati u raznim organima i tkivima remeteći tako njihovo funkcioniranje. Mogu biti zahvaćeni srce, pluća, bubrezi, jednjak, crijeva i drugi organi. Ako je zahvaćena samo koža, poremećaj se naziva sklerodermijom. Uzrok bolesti je nepoznat. Liječenje bolesti je danas na žalost nedovoljno djelotvorno. Iako su iskušani brojni lijekovi, najbolji učinak na taloženje kolagena pokazao je d–penicilamin. U liječenju se rabe i brojni drugi lijekovi s učinkom na organe koji su u pojedinog bolesnika zahvaćeni (za bolove, za poboljšanje pokretnosti crijeva, za stimulaciju rada srca i slično).

scarlatina

scarlatina, v. šarlah
Grupa: Dječje bolesti
Drugi naziv: Šarlah
Ključne riječi: eritromicin | povraćanje | antibiotici | inkubacija | dječja bolest | limfni čvorovi | pencilin | antibiotik | šarlah | acetilsalicilna kiselina | aspirin | vrućica | streptokok | glavobolja | mučnina | osip |

Sjögrenov sindrom

Sjögrenov sindrom, Bolest obilježena suhoćom sluznica raznih dijelova tijela – očiju, usta, nosa, uha, cijelog probavnog sustava. Riječ je o upalnoj reumatskoj bolesti nepoznatog uzroka. Može se pojaviti uz druge upalne reumatske bolesti kao što su reumatoidni artritis, sustavni eritemski lupus (sekundarni Sjögrenov sindrom), ali može biti i jedini patološki nalaz (primarni oblik bolesti). Liječenje se temelji na obuzdavanju autoimunog upalnog procesa te sprječavanju razvoja trajnog oštećenja strukture i funkcije pojedinih organa zbog suhoće. Osobitu pozornost treba posvetiti činjenici da se u oboljelih osoba nešto češće pojavljuju tumori hematopoetskog sustava.

sinovitis

sinovitis, Upala zglobne čahure, odnosno njenog unutarnjeg sloja. Upala zglobne ovojnice - sinovijske membrane. Sinovitis se može pojaviti u svim reumatskim bolestima bez obzira na to je li riječ o bolestima upalne ili degenerativne naravi. Kliničkim se pregledom sinovitis može dokazati na temelju otekline, crvenila i bolnosti zglobova u kojima je nazočan izljev u zglobnom prostoru. Liječenje sinovitisa svodi se na liječenje osnovne bolesti u sklopu koje se sinovitis pojavio.

saccus

saccus, Vrećica.

sarkoidoza

sarkoidoza
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti mišićno-koštanog i vezivnog tkiva
Sarkoidoza je multisistemska granulomatozna bolest nepoznate etiologije koju karakterizira nakupljanje T-limfocita i fagocita u zahvaćenim organima, te nestanak normalne građe tkiva.
Opis bolesti
Najčešće se javlja u osoba između 20 i 40 godina u Sjevernoj Europi ili kod američkih crnaca. Rizik od razvoja sarkoidoze tijekom života posebno je visok kod muškaraca (1.15%) i žena (1.6%) u Švedskoj, te američkih crnaca (2.4%). Pojedinačni provocirajući faktori ili poremećene obrambene reakcije organizma potaknute vanjskim faktorima mogu biti odgovorni za pojavu bolesti, kao i genetički faktori.
Klinička slika
Bolest može biti bez simptoma, te se otkrije slučajno pri rutinskom rendgenskom pregledu pluća kao infiltracija u plućnom tkivu. Simptomi ovise o zahvaćenosti organa, pa mogu biti lakši ili teži. Od općih simptoma prisutni su: povišena tjelesna temperatura, gubitak tjelesne težine do anoreksije, te umor. Pluća su najčešće zahvaćeni organ, pa se javlja kašalj i otežano disanje zbog zahvaćenosti plućnog tkiva, a zahvaćeni mogu biti i dišni putevi, što rezultira otežanim protokom zraka. Zahvaćena može biti i nosna sluznica. Koža je zahvaćena u 25% slučajeva i očituje se osipom i potkožnim čvorićima. Zahvaćenost očiju, uveitis, može dovesti do sljepoće. Zahvaćenost srčanog mišića uzrokovat će poremećaje srčanog ritma, provodljivosti, te srčano zatajenje. Mogu biti zahvaćeni i koštana srž, jetra, slezena, te bubrezi (zbog poremećenog metabolizma kalcija) i središnji živčani sustav. Osim njih mogu biti zahvaćeni mišićno-koštani, reproduktivni, te probavni sustav i žlijezde s vanjskim izlučivanjem. Glavno obolijevanje i smrtnost odnosi se na slabljenje plućne funkcije, dok se na razvoj sljepoće može utjecati primjenom kortikosteroida.
Dijagnostička obrada
Potrebno je uzeti anamnezu i obaviti fizikalni pregled kako bi se isključili drugi uzroci intersticijske plućne bolesti, te također napraviti nalaze krvi, rendgen pluća, elektrokardiogram, te testove plućne funkcije. Biopsija, uzimanje uzorka tkiva, pluća ili drugih zahvaćenih organa je obavezna prije početka liječenja. No nijedan krvni ili tkivni nalaz na osigurava definitivnu dijagnozu.
Prognoza
Oko 10% pacijenata razvije ozbiljni poremećaj očne, plućne ili neke druge organske funkcije, no smrtnost od sarkoidoze je manja od 3%. Fibroza pluća, koja vodi u plućno i srčano zatajenje, najčešći je uzrok smrti.
Liječenje
U velikom broju slučajeva dolazi do spontanog povlačenja bolesti, pa je time odluka o terapiji teža. U svakom slučaju liječenje je potrebno kod napredujuće plućne, očne i srčane bolesti. Osnovno liječenje su kortikosteroidi. Daje se najčešće prednizon kroz 4-6 tjedana uz postupno smanjenje doze tijekom 2-3 mjeseca.
Izvor: plivazdravlje.hr

sušica

sušica, v. tuberkuloza
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: TBC, Tuberkuloza
Ključne riječi: kihanje | mozak | TBC | infekcija | limfni čvorovi | kašalj | rifampicin | antituberkulotici | krv | bakterija | rendgen | mršavljenje | pirazinamid | Izonijazid | bubrezi | pluća | Mycobacterium tuberculosis | kožni test PPD | tuberkuloza | bakterije |

svinjska gripa

svinjska gripa, Virus gripe A (H1N1) koji se nedavno pojavio u svijetu je novi podtip virusa gripe, koji može uzrokovati infekcije kod ljudi, a prema izvještajima Svjetske zdravstvene organizacije, ima genetsku strukturu koja dosad nije identificirana nigdje u svijetu. Virus svinjske gripe H1N1 identificiran je kao novi virus s genima ljudskog i ptičjeg virusa te varijacijama svinjskog.
Preliminarna su istraživanja pokazala da virus posjeduje gen za hemaglutinin sličan onome virusa svinjske gripe koji je prisutan među sjevernoameričkim svinjama od 1999. No njegovi su geni za neuraminidazu i protein matriksa istovjetni onima koje nalazimo u virusa euroazijske svinjske gripe. Šest je gena ovog mutiranog soja pak mješavina gena virusa svinjske gripe, sjevernoameričke ptičje gripe i humane gripe.
Miješanje gena više sojeva koji napadaju različite vrste dosad nije zabilježeno kod virusa koji inficiraju populacije ljudi ili svinja. Ipak, genomi virusa gripe su poznati upravo po tome što se relativno lako rekombiniraju jer su raspodijeljeni na 8 samostalnih molekula RNA. Najizglednijim "loncem" u kojem se moglo zbiti takvo miješanje stručnjaci drže upravo svinje.
KAKO SE PRENOSI?
Općenito govoreći, virusi gripe se prenose kašljanjem i kihanjem, te dodirivanjem usta i nosa neopranim rukama. Virusi gripe mogu živjeti na površini nekoliko sati, poput sline koju netko raznosi nakon što je kihnuo u ruku. Ljudi se inficiraju virusom gripe A(H1N1) na isti način kao i virusom obične sezonske gripe. Širi se od čovjeka na čovjeka putem kapljica koje nastaju prilikom kašljanja ili kihanja zaražene osobe; indirektno kada kapljice ili izlučevine iz nosa i grla dospiju na ruke ili druge površine koje onda dodiruju drugi ljudi koji zatim dodiruju svoja usta, oči ili nos.
Postoje dokazi da se ovaj virus prenosi od čovjeka na čovjeka, a značajan broj infekcija u Meksiku rezultirao je teškom bolešću. Infekcije izvan Meksika za sada u većini slučajeva rezultiraju blagom bolešću, poput uobičajene gripe.
Za razliku od tipičnih slučajeva gripe koji uzrokuju smrt prvenstveno starijih osoba i male djece, ovaj soj smrtne posljedice uzrokuje kod ljudi između 25. i 45. godine života. Jedno od objašnjenja je narav virusa da kod mladih ljudi s aktivnijim imunosnim sustavom uzrokuje tzv. citokinsku oluju. Na drugo objašnjenje ukazuju studije o prijašnjim pandemijama koje su pronašle vezu između stope smrtnosti od zaraze i razvijenosti sustava zdravstvene zaštite.
Inhibitori neuraminidaze pokazali su se učinkovitima protiv novog soja virusa.
PREVENCIJA
Budući da se novi virus svinjske gripe najvjerojatnije prenosi kapljičnim putem (bliskim kontaktom), preporuke za prevenciju zaraze virusom se sastoje od općih higijenskih mjera. To su često pranje ruku sapunom i tekućom vodom i izbjegavanje skupova u zatvorenom prostoru s velikim brojem ljudi te redovito čišćenje i pranje površina. Ako vam sapun i voda nisu odmah dostupni, primjerice na putu, koristite gel za dezinfekciju. Ako ste bolesni, ne idite na posao, bolesnu djecu ne puštajte u školu. Izbjegavanje diranja usta, nosa ili očiju budući da su to primarna mjesta unosa virusa se također savjetuje. Pri kašljanju se preporuča korištenje potrošnih rubaca – maramica koje potom odmah bacite. Ako nemate maramicu pri ruci, kihnite radije u podlakticu. Iako trenutno ne postoje podaci o riziku od prijenosa virusa putem zraka, neki stručnjaci predlažu korištenje zaštite na javnim mjestima u izloženim zemljama. Meksičke vlasti u tu svrhu pučanstvu dijele kiruške maske.
Rizik od zaraze nije ni na koji način povezan s konzumacijom svinjetine – virus se ne prenosi hranom. Mnoge države svojim građanima savjetuju izbjegavanje putovanja u pogođena područja svijeta. U zračnim lukama je najavljeno pregledavanje međunarodnih putnika. To obično znači rutinsko ispitivanje osoba koje su zemlje posjetili i uočavanje simptoma bolesti. U nekim je zračnim lukama na snazi i termografsko pregledavanje.
SIMPTOMI
Najčešći simptomi su:
* Povišena tjelesna temperatura
* Respiratorni simptomi kao što su kašalj ili curenje nosa
* Grlobolja
* drugi simptomi kao što su:
- bolovi u tijelu (osobito bolovi u mišićima i kostima)
- glavobolja
- umor
- zimica
- slabost
- mučnina, povraćanje ili proljev (nije tipično za gripu ali je prijavljeno u slučajevima zaraze novim tipom virusa gripe)
CIJEPLJENJE
Iako dosadašnje cjepivo (uključujući i ono za sezonu 2009./2010.) štiti na gripu tipa A koji spada u istu obitelj virusa kao i virus svinjske gripe, stručnjaci su proveli preliminarne testove i ne misle da obično cjepivo protiv gripe pruža dovoljnu zaštitu. Virus je otporan i na amantadin i rimantadin. Primjenjuju se i pokazala su se učinkovitima cjepiva Tamiflu ili Relenza, no ne i stara cjepiva protiv gripe. Farmaceutska tvrtka Baxter International vlasnik je patenta za tehnološki postupak koji omogućava razvoj cjepiva za široku potrošnju u kratkom vremenu.
(svibanj 2009.)

sindrom stečenog gubitka imuniteta

sindrom stečenog gubitka imuniteta, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: SIDA, HIV, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

SIDA

SIDA, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, HIV, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

spirometrija

spirometrija, Metoda koja omoućuje ispitivanje ventilacijske sposobnosti pluća. Spirometrijom se mjere plućni kapaciteti i volumeni. Ova tehnika se koristi u dijagnozi i procjeni težine poremećaja ventilacije kod opstruktivnih bolesti (bronhalna astma, kronični bronhitis) te restriktivnih (plućna fibroza) ili mješovitih poremećaja. Tehnika je vrlo jednostavna, pacijent sa začepljenim nosom mora maksimalno udahnuti i nakon toga najbrže što može i do kraja izdahnuti sav zrak iz pluća u aparat. Nakon toga aparat sam mjeri plućne kapacitete i volumene, a liječnik s obzirom na dobivene vrijednosti izražene u postocima uspoređuje sa referentnim vrijednostima te zaključuje da li se radi o opstruktivnim, restriktvinim ili miješanim smetnjama ventilacije te o težini smetnji (blagi, srednji ili teški stupanj).
Izvor: cardionet.hr

staphyloccocus aureus

staphyloccocus aureus je gram pozitivna bakterija iz roda Staphylococcus (stafilokok) . U tom rodu nalazi se više vrsta bakterija, no za humanu medicinu najznačajniji su Staph. aureus, Staph. epidermidis i Staph. saprofiticus. Te vrste stafilokoka široko su rasprostranjene u prirodi, kao normalna flora čovjeka, mnogih sisavaca i ptica. U čovjeka se najčešće nalaze u nosu i na površini kože.
Staph. aureus kao i ostale vrste stafilokoka spadaju u relativno otporne bakterije, i u vanjskoj sredini mogu preživjeti neko vrijeme. Mogu se naći i u zraku u zatvorenim prostorijama, u prašini i u drugim namirnicama.
Stafilokoki mogu u čovjeka uzrokuju različite bolesti, jednim imenom ih nazivamo stafilokokoze.
Najčešće uzrokuju lokalne infekcije na koži (furunkul, karbunkul, impetigo), a vrlo su česte i postoperativne infekcije kirurških rana i opekotina. Iz svakog se lokalnog žarišta, u ovisnosti od odnosa virulencije i otpornosti organizma mogu krvlju ili limfom proširiti po čitavom organizmu ili u razna druga tkiva i organe. Tako mogu izazvati sepsu, osteomijelitis, endokarditis, upala zglobova, upala pluća, gnojni meningitis.
Stafilokoki mogu uzrokovati i infekcije sluznica kao što je upala krajnika, sinusa i spojnice oka. Rjeđe izazivaju infekcije urogenitalnog i probavnog trakta.
U novorođenčadi i male djece mogu uzrokovati generalizirane infekcije kože (dermatitis exfolijativa, pemphigus neonatorum).
Nadalje, stafilokoki djelovanjem svojih toksina izazivaju trovanje hranom koje nastaje kada čovjek unese u organizam zagađenom hranom veliku količinu bakterija i njihovih toksina. Namirnice se mogu zagaditi tijekom prerade, distribucije ili pripreme hrane. Znakovi bolesti javljaju se ubrzo nakon konzumiranja onečišćene hrane (1 do 4 sata) i karakterizirani su mučninom, povraćanjem i prostracijom.
Kod dijagnoze stafilokokne infekcije, materijal koji se uzima i šalje na bakteriološki pregled ovisi o lokalizaciji bolesti (gnoj rane, obrisak nosa i nazofarinksa, iskašljaj, krv, likvor.).
Stafilokokne infekcije mogu se prenositi dodirom (izravno ili predmetima opće uporabe) te zrakom. Izvor zaraze je čovjek, oboljeli ili kliconoša. Rjeđe to mogu biti goveda, svinje i neke druge domaće životinje. Ulazna vrata za infekciju najčešće su sitne ozljede površine kože i sluznica nosa i pluća, a stafilokokni toksin konzumiran hranom uzrokuje trovanje.
Pod povećanim rizikom za nastanak stafilokoknih infekcija su novorođenčad, kirurški bolesnici, starije te pothranjene osobe i dijabetičari, odnosno osobe sa smanjenom otpornošću.
Kliconoštvo Staph. aureusa u nosu dosta je često u općoj populaciji, procjenjeno je da 10 do 50% ljudi nosi stafilokoke u nosu. Naime, ubrzo nakon poroda stafilokok kolonizira kožu i sluznicu nosa i nazofarinksa novorođenčeta, često i probavni sustav, te tu kod velikog broja osoba trajno ostaje. U slučaju da se kod zdrave osobe izolira S. aureus u obrisku nosa i nazofarinksa (kliconoša bez znakova infekcije), nije potrebna antimikrobna terapija.
Osobe koje rukuju hranom pri pripremanju i distribuciji hrane moraju se pridržavati općih higijenskih mjera radi spriječavanja dolaska stafilokoka sa sluznice eventualnog kliconoše u hranu, jer se stafilokoki u povoljnim uvjetima mogu namnožiti u hrani i lučiti toksine što može rezultirati stafilokoknim trovanjem hranom.