pemfigus

pemfigus, Promjene na koži u obliku velikih mjehura po koži.

piodermatitis

piodermatitis, Infekcija kože koja uzrokuje pojavu gnoja.

piodermija

piodermija, Gnojna upala kože izazvana uzročnicima gnojenja (streptokokima i stafilokokima).

prurigo

prurigo, kožna bolest s jakim svrabom i papulama na opružnim stranama ekstremiteta. Papule su boje kože, uslijed češanja razgrebene, a kasnije nastaju površinski ožiljci i zadebljanje kože. Česte su sekundarne infekcije, uslijed čega dolazi do karakterističnih povećanja limfnih žlijezda.
MKB-10: L28 Lichen simplex chronicus i prurigo

poliartritis

poliartritis, lat. polyarthritis, istovremena upala više zglobova.

punkcija abdomena

punkcija abdomena (abdominalna paracenteza), Metoda punkcije trbušne šupljine koja se izvodi kao dijagnostički postupak da bi se utvrdila vrsta slobodnog tekućeg sadržaja ili kao terapijski postupak u svrhu odstranjenja ascitesa (povećane količine slobodne tekućine u trbušnoj šupljini). Punkcija se izvodi po strogim pravilima asepse. Nakon punkcije mjesto uboda se dezinficira i pokrije sterilnom gazom.

pulmektomija

pulmektomija, Kirurško odstranjenje plućnog krila. Najčešće je indicirana kod proširenih karcinoma pluća, plućne tuberkuloze, fibroze pluća te sarkoidoze pluća.

pankreatektomija

pankreatektomija, Kirurško odstranjenje gušterače. Indicirana je kod teških upala gušterače (pankreatitisa), ozljeda te karcinoma gušterače. Odstranjenje gušterače može biti potpuno (totalna pankreatektomija), djelomično (parcijalna pankreatektomija) ili odstranjenje gušterače zajedno s dvanaestercem (pankreatikoduodenektomija).

pseudocista

pseudocista, Abnormalna šupljina u tijelu, koja za razliku od ciste nije obložena slojem površnih stanica.

PABA

PABA, Para-aminobenzojeva kiselina. Rabi se u proizvodnji krema za sunčanje, te pri liječenju rahitisa.

prehlada

prehlada, Prehlada je infekcija gornjega dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana.
Grupe: Bolesti dišnog sustava, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Infekcija gornjeg dišnog sustava, Gripa i prehlada
Što je prehlada?
Prehlada je infekcija gornjega dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana. Vodeći je razlog posjeta liječniku opće medicine i izostanaka s posla i iz škole. Prehlade su najčešće kod djece, a povezane su s relativnom neotpornošću djece na infekcije i kontaktima s drugom djecom u vrtićima i školama. Djeca imaju prehladu oko šest do deset puta godišnje. U obiteljima sa školskom djecom, broj prehlada po djetetu može biti čak i 12 godišnje. Odrasle osobe imaju prehladu oko dva do četiri puta godišnje, iako se to jako razlikuje od osobe do osobe.
Što izaziva prehladu i gripu?
Poznato je više od 200 virusa koji izazivaju simptome prehlade. Najčešći su: rhinovirusi, coronavirusi, adenovirusi, coxsackievirusi, echovirusi, orthomyxovirusi (uključujući viruse influenza A and B), paramyxovirusi, respiratorni sincicijski virus i enterovirusi. Neki virusi, kao što su rinovirusi, rijetko uzrokuju ozbiljnu bolest. Drugi, kao virus parainfluence i respiratorni sincicijalni virus, uzrokuju blage infekcije kod odraslih, ali mogu dovesti do jakih infekcija donjega respiratornog sustava (pluća) kod male djece. Uzroci 30 do 50 posto prehlada kod odraslih osoba, za koje se pretpostavlja da su virusne, ostanu neotkriveni. Do većine prehlada dolazi tijekom jeseni i zime. One počinju na kraju kolovoza ili na početku rujna. Učestalost prehlada se polako povećava sljedećih nekoliko tjedana i ostaje visoka do ožujka ili travnja, kad se smanjuje. Razlike povezane s godišnjim dobima mogu biti u vezi s početkom školske godine i hladnim vremenom, što potiče ljude da provode više vremena u zatvorenom prostoru te povećava vjerojatnost širenja virusa s jedne osobe na drugu.
Koji su simptomi prehlade i gripe?
Prehlada je u većini slučajeva blaga, sa simptomima koji traju tjedan dana ili manje. Simptomi prehlade počinju 1 do 2 dana nakon izlaganja virusu prehlade. Simptomi prehlade su:
* vodeni iscjedak (curenje) iz nosa,
* začepljenost nosa i otežano disanje kroz nos,
* kihanje, grlobolja i kašalj,
* glavobolja,
* povišena temperatura do najviše 38 °C,
Simptomi prehlade mogu trajati od 2 do 14 dana, međutim dvije trećine osoba se oporavi u roku od tjedan dana. Ako se simptomi pojavljuju često ili traju mnogo dulje od dva tjedna, mogu prije biti posljedica alergije nego prehlade. Ako temperatura poraste na više od 38 °C, uz drhtavicu i znojenje, boli u mišićima ruku i nogu, te ako osjetite umor i opću slabost, vjerojatno imate gripu.
Koje su komplikacije prehlade i gripe?
Katkad prehlada može dovesti do sekundarnih bakterijskih infekcija srednjeg uha (posebno kod djece) ili sinusa, kao i upale pluća što zahtijeva liječenje antibioticima. Visoka temperatura sa zimicom ili tresavicom, jak kašalj s gnojnim iskašljajem, jako natečene žlijezde, jaka bol lica u području sinusa, mogu upućivati na komplikaciju ili ozbiljniju bolest zbog koje je potrebno obratiti se liječniku.
Kako se prehlade šire?
Virusi koji uzrokuju prehlade šire se kapljičnim putem (udisanjem zraka sa sitnim kapljicama iz okoline bolesne osobe), direktnim dodirom ili inficiranim predmetima.
Kako se liječe prehlada i gripa?
Kod nekompliciranih slučajeva prehlade na raspolaganju je samo simptomatsko liječenje:
* odmaranje u krevetu, uzimanje tekućine i vode s mnogo vitamina C i primjena nekih lijekova koji olakšavaju simptome prehlade i gripe.
Najčešće korišteni lijekovi za simptomatsko liječenje su:
* acetaminofen ili acetilsalicilna kiselina ili njihova kombinacija s pseudoefedrinom za liječenje glavobolje ili povišene temperature,
* antihistaminici i dekongestanti mogu imati određeno djelovanje u olakšavanju simptoma kao što je curenje iz nosa, crvenilo i suzenje očiju.
Ako se koristite dekongestivnim kapima za nos, ne činite to dulje od 3 do 4 dana!!!
Antibiotici ne ubijaju viruse! Treba ih iskoristiti samo kod rijetkih bakterijskih komplikacija, kao što su upala sinusa (sinusitis) ili infekcije uha, koje se razvijaju kao sekundarne infekcije. Korištenje antibiotika "za svaki slučaj" neće spriječiti sekundarne bakterijske infekcije.
Kako spriječiti širenje prehlade i gripe?
Pranje ruku je najjednostavniji i najdjelotvorniji način sprječavanja rinovirusnih prehlada. Nedodirivanje nosa ili očiju drugi je način. Osobe koje su prehlađene trebaju uvijek kihati ili kašljati u papirnatu maramicu i zatim ju baciti. Ako je moguće, treba izbjegavati bliske, dulje kontakte s osobama koje su prehlađene. Budući da rinovirusi mogu preživjeti i do tri sata izvan nosnih putova na predmetima i koži, čišćenje površina dezinfekcijskim sredstvom koje ubija viruse moglo bi pomoći u sprječavanju širenja infekcije.
Izvor: plivazdravlje.hr

pneumotoraks

pneumotoraks, Prisutnost slobodnog zraka u pleuralnoj šupljini. Prema nastanku razlikujemo:
1. traumatski pneumotoraks - može nastati kod penetrantnih ili zatvorenih ozljeda prsnog koša, kod penetrantne rane prsne stijenke bez oštećenja plućnog parenhima (tzv. otvoreni pneumotoraks),
2. spontani pneumotoraks - može se razviti u zdrave osobe (primarni pneumotoraks) ili kod bolesti pluća (sekundarni pneumotoraks), a najčešći uzrok je ruptura subpleuralne emfizemne bule.
Tenzijski pneumotoraks je stanje kod kojeg zrak pri inspiriju (udisaju) stalno ulazi u pleuralnu šupljinu, ali ne može izaći. To se događa kad rana na plućima ili na stijenci toraksa djeluje kao jednosmjerna valvula, koja propušta zrak samo u prsište. Kako se intrapleuralni tlak povećava, plućno krilo potpuno kolabira, dok se medijastinum pomiče na suprotnu stranu.
Klinička slika: probadajući bolovi u prsištu, kašalj, dispnoja, perkusijom se dobiva timpaničan zvuk. RTG nalaz: nakupina zraka u pleuralnoj šupljini i kolabirano pluće.

plućna embolija

plućna embolija,Plućna embolija je poremećaj koji nastaje iznenadnim nakupljanjem zgusnute krvi u pulmonarnoj arteriji s posljedičnom opstrukcijom (prestankom) dotoka krvi u plućno tkivo. Postoji više tipova plućnih ugrušaka, ali najčešći je tromb, koji u pluća dolazi iz vena donjih ekstremiteta.
Grupa: Bolesti dišnog sustava
Uzrok
Najčešći tip plućnog ugruška je tromb koji je obično potekao iz vene u nozi ili zdjelici. Jednom ispušteni u vensku cirkulaciju, ugrušci se proširuju u oba plućna krila u 65% slučajeva, u desno plućno krilo u 25%, te u lijevo plućno krilo u 10% slučajeva. Donji dijelovi su zahvaćeni 4 puta češće nego gornji. Većina tromboembolusa nakuplja se u velikim ili srednjim pulmonarnim arterijama, a 35% ih dosegne manje arterije. Masni embolus, koji može nastati nakon frakture, te embolus amnionske tekućine rijetki su uzroci plućne embolije, a inače zahvaćaju plućnu mikrocirkulaciju (male žilice - arteriole, kapilare) što kod odraslih može uzrokovati respiratorni distresni sindrom (ARDS).
Klinička slika
Akutna plućna embolija je dinamičan proces - ugrušci se počinju razgrađivati odmah nakon što dospiju u pluća, no ipak masivna embolija može uzrokovati smrt unutar nekoliko minuta ili sati, prije nego što se zastoj u tkivu (infarkt plućnog tkiva) uspije i razviti. Rijetko, embolijski procesi ponavljaju se tokom mjeseci i godina, te uzrokuju napredujuću opstrukciju plućne arterije s kronično povećanim tlakom u plućima, sve teže disanje i posljedično oštećenje srca (plućno srce). Klinički pokazatelji plućne embolije su nespecifični i promjenjivi su intezitetom i učestalošću, a u slučaju malih ugrušaka može proći i asimptomatski. Klinička slika razvije se iznenada u nekoliko minuta, a pri plućnom infarktu u nekoliko sati. Traje obično nekoliko dana, no s vremenom se pogoršava.
Embolija bez infarkta uzrokuje ostajanje bez daha. Ubrzano disanje je stalno prisutno, što se očituje specifičnim uočljivim izrazom lica.
Plućna hipertenzija (pulmonarno povišenje tlaka), ukoliko je intenzivna, može uzrokovati bol u prsima ispod prsne. Značajan broj pacijenata razvije glavobolju, nesvjesticu, srčani napad, te neurološke ispade kao posljedicu smanjenog dotoka krvi u mozak. Cijanoza (plavoljubičasta boja lica) obično je prisutna samo u pacijenata kod kojih je nastupila masivna plućna embolija. Mali ugrušci na periferiji pluća mogu uzrokovati infarkt pluća bez povišenja krvnog tlaka. Nalazi pluća u tom su slučaju normalni. Znakovi koji mogu ukazivat da je povišen plućni tlak su kašalj, iskašljavanje krvi, pleuralna bol (plućna ovojnica), te povišena tjelesna temeperatura.
Dijagnostička obrada
Dijagnozu plućne embolije sa ili bez plućne hipertenzije često je teško uspostaviti osim ako se ne primjene posebne metode; skeniranje pluća radioizotopnom perfuzijom (praćenje protoka krvi kroz pluća), te pulmonarna arteriografija (snimanje arterija u plućima). Ukoliko infarkt pluća nije prisutan, simptomi pacijenta mogu biti pripisani tjeskobnom raspoloženju s pojačanim disanjem zbog nedostatka objektivnih plućnih simptoma. Bez plućnog infarkta, nalaz rendgena pluća bit će uglavnom normalan. Elektrokardiogram će isključiti mogući infarkt miokarda. Sniženi krvni tlak upućuje na masivnu emboliju, a rutinske laboratorijske pretrage malo doprinose uspostavljanju dijagnoze.
Prognoza
Smrtnost nakon početne tromboembolije ovisi o proširenosti plućne embolije i prethodnom kardiopulmonarnom statusu pacijenta. Vjerojatnost da će pacijent s prethodno lošim kardiopulmonarnim statusom umrijeti je vrlo visoka (25%) za razliku od pacijenta s prethodno normalnim kardiopulmonarnim statusom ukoliko mu nije zahvaćeno 50% krvnih žila pluća. Ukoliko je embolija fatalna, smrt obično nastupa u roku 1-2 sata. Sklonost ponavljajućim embolijama u netretiranih pacijenata je 50%, i više od pola ih tada može biti fatalno. Antikoagulantna terapija smanjuje učestalost ponavljanja na 5%, a samo 20% njih će tada biti fatalno.
Liječenje
Terapija plućne embolije je suportivna; analgetska sredstva protiv pleuralne boli, sedativi za smirenje, terapija kisikom u slučaju smanjene oksigenacije tkiva. U slučajevima plućne hipertenzije i akutnog plućnog srca pomažu lijekovi koji djeluju na širenje plućnih krvnih žila i kardiotonici za srce (npr. izoproterenol). Za posljedično smanjenje krvnog tlaka kao komplikaciju plućne embolije, daje se norepinefrin. Daje se također i trombolitička terapija intravenski (heparin), jer ubrzava "razbijanje" ugruška i preporučuje se u bolesnika s masivnom embolijom i sistemskom hipotenzijom (sniženje krvnog tlaka). U određenim slučajevima provodi se i kirurško rješavanje ugruška.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: trombolitici | rendgen | krvni tlak | ugrušak | sedativi | gušenje | kardiotonici | cijanoza | Heparin | arterija | plućni infarkt | pluća | analgetici | tromb | arteriografija | plućna embolija | embolus | kisik | krv |

peludna hunjavica

peludna hunjavica, v. alergijski rinitis

PTSP

PTSP ili posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj u kojem se stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice.
Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i farmakoterapije.
MKB-10: F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) (lat. Disordo posttraumaticus stressogenes)

panični poremećaj

panični poremećaj - Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj. Napad panike se od paničnog poremećaja razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju i brinu za zbog sljedećeg napada.
Klinička slika/dijagnoza. Simptomi panike mogu biti; uplašenost, drhtavica, znojenje, mučnina, bol u trbuhu, ubrzani rad srca, bol ili osjećaj pritiska u prsnom košu, davljenje, vrtoglavica ili nesanica, strah od smrti ili gubitka kontrole. Napad panike definira se stoga kao iznenadni početak najmanje 4 od navedenih simptoma, koji moraju kulminirati unutar 10 minuta, a obično se povuku unutar nekoliko minuta, tako da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma.
Liječenje. U liječenju je važna psihoterapija; individualna, grupna ili obiteljska, te farmakoterapija. Lijekovi mogu spriječiti ili smanjiti napade, a koriste se antidepresivi i benzodiazepini. Uzimanje lijekova može biti dugotrajno jer se napadi često vraćaju kada se prestane s terapijom.

pedijatrija

pedijatrija, grana medicine koja je definirana objektom svog interesa - djetetom, od rođenja do kraja adolescencije. To je, prema tomu, medicina razvojne dobi. U vezi s granicama pedijatrije posljednjih se godina vremenski raspon ljudskog života u kojem djeluje pedijatrija proširio, unatrag u prenatalnu dob do samog začeća i unaprijed do vremena poslije dosezanja zrelosti.

PAPA test

PAPA test, Metodom uzimanja brisa vrata maternice za citološku analizu. Svrha ove metode je rano otkrivanje i praćenje premalignih (CIN) i malignih (zloćudnih) promjena epitela vrata maternice. Točnost PAPA testa iznosi 75-80%, a upotpunjena drugim pretragama kao što su kolposkopija, biopsija i patohistološka analiza iznosi čak 95%. Pretragom se uzimaju tri uzorka stanica: sa sluznice rodnice, vrata maternice i cervikalnog kanala. Test se provodi kada žena nema menstruaciju, najbolje 10-20 dana nakon prvog dana zadnje menstruacije, dakle oko sredine ciklusa. Treba naglasiti da se ovom metodom ne može zaključiti definitivna dijagnoza jer se analizira samo određeni uzorak stanica koji ne mora biti reprezentativan. U slučaju nalaza premalignih promjena, pacijentica se upućuje na daljnju obradu, najčešće kolposkopiju i biopsiju te patohistološku analizu koja jedina daje konačnu potvrdu o dobroćudnosti ili zloćudnosti promjene.
Izvor: cardionet.hr

potres mozga

potres mozga (commotio cerebri), Potres mozga je funkcionalna ozljeda mozga koja nastaje kao posljedica traume glave. Glavni klinički znak je nesvijest, koja nastupa neposredno nakon ozljede glave i traje kratko. Ostali pridruženi znakovi su amnezija i vegetativni poremećaji. Amnezija je nemogućnost prisjećanja događaja, a može nastati neposredno nakon traume ili nastupa nakon par sati ili dana (retrogradna, anterogradna amnezija). Vegetativni poremećaji se očituju glavoboljom, mučninom, povraćanjem, vrtoglavicom i općom slabosti. Osnovno liječenje je mirovanje i nadgledanje bolesnika radi pravodobnog otkrivanja mogućih komplikacija. Bolesnik se treba odmarati i boraviti u zatamnjenoj prostoriji, a tijekom spavanja se preporuča buditi bolesnika u par navrata jer otežano buđenje upućuje na teže ozljede mozga. Oporavak obično traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana, a terapija je simptomatska.