apendicitis

apendicitis, Akutna, najčešće gnojna upala crvuljka.
akutni apendicitis, Akutna upala crvuljka (slijepog crijeva). Bol započinje u području pupka praćena mučninom, sa premještanjem boli nakon par sati u desni donji dio trbuha. Trbušna stijenka je napeta i bolna na pritisak. Također se javlja povraćanje i zastoj stolice i vjetrova. Potreban je hitan kirurški postupak (apendektomija – odstranjenje slijepog crijeva).
Uvod
Apendicitis (upala crvuljka slijepog crijeva) je česta bolest, koja, ako se ne liječi adekvatno, može dovesti do komplikacija. Crvuljak je mali dio crijeva kroz koji ne prolazi hrana. Crvuljak se nastavlja na slijepo crijevo ispod ileocekalnog prijelaza.
Građen je od vajnskog sloja, sredine, odnosno mišićnog sloja i unutarnje sluznice. Ova bolest danas čini 2% svih kirurških intervencija. Najčešće se javlja u djetinjstvu i kod adolescenata, ali je moguća pojava i drugim životnim dobima. Bolest jednako napada i muškarce i žene. U nekim slučajevima napad akutnog apendicitisa spontano prolazi, ali češće bolest zahtjeva adekvatan tretman.
Uzrok
U crvuljku se nalaze bakterije koje su dio normalne crjevne flore. Te bakterije crvuljak dobro podnosi, ali ako one postanu virulentne, tada dolazi do upale crvuljka.
Virulenciju bakterija podstiče prepreka na izlazu crvuljka, koja onemogućava izlaz sadržaja. Ta prepreka uzrokuje širenje crvuljka, u kome se nakuplja tekućina i sluz, slabije otiče krv i limfa, a bakterije se nakupljaju. Crvuljak se najčešće zapuši većim količinama nakupljene stolice.
Klinička slika
Simptomi počinju gubitkom apetita, mučninom, povraćanjem, povišenom tjelesnom temperaturom i jakim bolovima u cijelom trbuhu, koji se poslije lokaliziraju na desni, donji dio trbuha.
Do dijagnoze se dolazi pregledom liječnika specijaliste. Mišići u donjem, desnom dijelu trbuha pružaju otpor pri dodiru, a pritiskom na određena mjesta može se naglo pojačati bol.
Jačina simptoma i težina bolesti ovisi o obliku upale crvuljka.
Postoje tri oblika akutne upale crvuljka: kataralni, purulentni i gangrenozni. Kod prvog oblika crvuljak je jako upaljen, napet i povećanog volumena. Kod drugog oblika prisutan je gnoj u apendikularnom lumenu, te se mogu stvoriti multipli apscesi, s mogućim ulceriranjem i pojavom peritonitisa. Kada dođe do zapušenja arterija crvuljka trombima, nastupa gangrenozni oblik. Tada zastaje dotok kisika i krvi u crvuljak, te dolazi do njegovog odumiranja.
Tijek bolesti
Rijetki su slučajevi kada simptomi i upala nestaju spontano. Ali napadi se u većini slučajeva ponavljaju u raznim vremenskim periodima.
Uz pravilan tretman (odmor u krevetu, ledeni oblozi na trbuhu, antibiotici), kod lakših upala, napad se može povući za nekoliko tjedana.
Kod težih slučajeva upale crvuljka bol se širi na cijeli trbuh, tjelesna temperatura raste do 40°, javlja se štucanje i povraćanje, a pacijent je anksiozan i blijed. U tom slučaje je potrebna hitna intervencija, kako bi se izbjegle komplikacije i moguća smrt pacijenta.
Kronični apendicitis
Kronični apendicitis je produljeno upalno stanje crvuljka. U tom slučaju nije moguće spontano izlječenje. Kronični apendicitis se najčešće javlja kod mlađih žena. Postoje dva oblika kroničnog apendicitisa: primami oblik i sekundarni oblik, ali je kirurški zahvat jedina terapija za oba oblika.
Neke osobe pogođene kroničnim apendicitisom se žale na isprekidane bolove u desnom bedrenom području, koji nikada nisu jaki kao kod napada akutnog apendicitisa. Bol se najčešće javlja nakon fizičkog napora, obilnog obroka ili opstipacije. Uz bol se javlja i mučnina, povraćanje, gubitak apetita, osjećaj opće slabosti i opstipacija. Ako se upala proširila na druge organe, može se javiti i povišena tjelesna temperatura.
Za kronični oblike apendicitisa potrebna je rendgenska pretraga, na osnovu koji bi, uz detaljan pregled, liječnik mogao donijeti točnu dijagnozu.
Kada se dijagnoza postavi, kirurška intervencija je jedina terapijska mogućnost.
Izvor: mojezdavlje.net
Ključne riječi: upala crvuljka | trbuh | bakterije | bakterija | apendicitis | opstipacija | mučnina | peritonitis | povraćanje |

hernija

hernija (kila) je česta bolest koja pogađa osobe oba spola i u svakoj životnoj dobi. To je u stvari izlazak dijela sadržaja utrobe, iz šupljine u kojoj se nalazi, kroz hernijska vrata.
Uvod
Hernija (kila, bruh) je česta bolest koja pogađa osobe oba spola i u svakoj životnoj dobi. To je u stvari izlazak dijela sadržaja utrobe, prekrivenog vanjskom stijenkom od mekih tkiva, iz šupljine u kojoj se nalazi, kroz hernijska vrata. Postoje zone u kojima se hernije često stvaraju, zbog manjeg otpora trbušne stijenke. Te zone su preponska, kruralna i zona oko pupka.
Kod nekih ljudi postoje područja koja su slabija, a samim tim i sklonija hernijama. Uzročnici mogu biti i naglo i izrazito mršavljenje ili senilna atrofija. Obično je uzrok i povećanje unutarnjeg trbušnog tlaka, zbog jakih fizičkih napora, opstipacije, jakog i dugog kašlja. Te pojave kod osoba koje imaju jaku trbušnu stijenku, ne stvaraju nikakve probleme, ali zato kod osoba koje imaju slabu trbušnu stijenku uzrokuju stvaranje hernija.
Postoje i akutne hernije, koje se javljaju nakon jednog jačeg napora, koje uzrokuje iznenadno povećanje trbušnog tlaka, te stvaranje hernije.
Postoje vanjske i unutarnje hernije. Vanjske su češće i manifestiraju se na koži, dok se unutarnje odnose na prolazak visceralnog organa iz trbušne u neku drugu šupljinu.
Hernije, također, možemo podijeliti na: ingvinalne, kruralne, umbilikalne i dijafragmalne.
Simptomi
Kada se u nekoj od hernijski zona pojavi izbočina definiranih karakteristika, tada se sumnja na herniju. Ako se izbočina pritisne rukom ili ako pacijent promjeni položaj, izbočine nestaje i to se naziva reponiranje hernije, koje je važno za dijagnozu. U nekim slučajevima, prilikom kašljanja pacijenta, izbočina se povećava. U slučaju velikog napora, može se javiti i bol. Postoje i oblici hernije koje nazivamo epigastrične hernije, a njih prate jaki bolovi, te klinička slika slična gastritisu ili gastroduodenalnom ulkusu.
Liječenje
U većini slučajeva pacijenti nemaju nikakve bolove, pa iako su primjetili izbočinu na svom tijelu, ignoriraju je i nastavljaju s normalnim aktivnostima, bez odlaska liječniku. Takav pristup, međutim, može dovesti do komplikacija, kao što je strangulacija. U svakom slučaju, pacijent treba čim primjeti izbočinu javiti se svom liječniku, koji će odlučiti o težini bolesti i izboru terapije.
Postoje palijativna i kirurška terapija. Palijativna terapija je korištenje hernijskog pojasa, ali ta terapija se može rabiti samo u određenim slučajevima i može dovesti do ireponibilnosti hernija. U većini slučajeva terapija izbora je kirurška intervencija.
Moguće komplikacije, koje mogu nastati kod hernija su: strangulacija, ireponibilnost, upala, zapušenje i traumatsko prsnuće. Rupturu hernije može uzrokovati jaka trauma, a u slučaju strangulacije i zapušenja (začepljenja) neophodna je hitna kirurška intervencija.
Izvor: mojezdravlje.net