antihistaminici

antihistaminici, Sredstva koja smanjuju i suzbijaju djelovanje histamina.

alergeni

alergeni, Supstance pod čijim djelovanjem u organizmu dolazi do stvaranja specifičnih protutijela.

alergija

alergija, Imunološka reakcija protiv stranih antigena (tvari) prilikom koje dolazi i do oštećenja vlastitih tkiva.
Reakcija preosjetljivog organizma ili organa na susret antigena s prethodno stvorenim specifičnim antitijelima.

astma

astma, Ponavljajuća, opstruktivna bolest pluća, koju obilježava preosjetljivost dišnih puteva i njihovo suženje koje se mijenja u težini, spontano ili kao rezultat primjene lijekova.
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: Bronhalna astma, bronhijalna astma
Astma je kronična opstruktivna upalna bolest dišnih putova koja uzrokuje probleme pri disanju. Karakteriziraju je neprimjereno jak imunološki odgovor i kronična upala traheobronhalnog stabla. Bolest se javlja u epizodama, tj. akutna pogoršanja bolesti izmjenjuju se periodima u kojima nema simptoma astme. Do napadaja dolazi pri pogoršanju upale, obično jer je u neposrednoj okolini prisutan neki iritirajući čimbenik ili provokativni faktor astme.
Što uzrokuje astmu?
Naslijeđe može igrati odrednu ulogu u nastanku astme, ali postojanje astme u obitelji ne znači da ćete definitivno i vi ili vaše dijete oboljeti od astme.
Nasljeđuje se sklonost prema bolesti, a ne sama bolest!
Astma se često prvi put javlja u djetinjstvu i zahvaća više dječake nego djevojčice. Atopija i/ili alergije u obitelji najveći su rizični faktori za razvoj te bolesti u djece. (Atopija je genetska sklonost imunog sustava da proizvodi antitijela na uobičajene alergene, što dovodi do simptoma alergije). Atopijski dermatitis (ekcem) i alergijski rinitis (peludna groznica) mogu služiti kao ključni pokazatelji rizika razvoja astme u dojenčadi i male djece.
Kako nastaje astma?
Nisu svi oblici astme alergijski niti sve alergije dovode do astme. Astma se može pojaviti na različite načine. Međutim, temeljni mehanizam koji dovodi do simptoma astme je složena imunološka reakcija našega dišnog sustava na raznovrsne alergene iz neposredne okoline, pri čemu se razvija upalna reakcija i oslobađaju kemijski posrednici upale.
Klasifikacija astme
1. Alergijska astma
Alergeni i provokativni faktori:
* grinja Dermatophagoides pteronyssinus (glavni alergen u kućnoj prašini i posteljini)
* dlaka, perje i epitelni otpaci životinja
* plijesni
* pelud drveća, trave i korova
2. Nealergijska astma
Alergeni i provokativni faktori:
* cigaretni dim
* sredstva za čišćenje u domaćinstvu
* parfemi i mirisi
* unutarnji i vanjski onečišćivači zraka
3. Profesionalna astma
Alergeni i provokativni faktori:
Faktori koji ubrzavaju razvoj astme uključuju izloženost parama, kemikalijama, smolama, prašini, insekticidima, dimovima i ostalim supstancijama na radnom mjestu.
4. Astma inducirana tjelesnom aktivnošću
Alergeni i provokativni faktori: Vježbe koje uključuju udisanje hladnoga i suhog zraka (trčanje zimi) mogu dovesti do astme inducirane tjelesnom aktivnošću.
5. Astma inducirana aspirinom (ili dodacima hrani)
Alergeni i provokativni faktori: Značajan broj ljudi osjetljiv je na nesteroidne protuupalne lijekove, konzervanse (sulfiti, tartrazin) i ostale dodatke hrani.
Koji su simptomi astme?
Nakon izloženosti alergenima ili faktorima rizika astme simptomi se najčešće javljaju naglo ili se u rjeđim slučajevima razvijaju tijekom nekoliko sati ili dana. Klasični simptomi napadaja astme su: kašljanje, otežano disanje-zaduha (dispneja) i zviždanje u bronhima i plućima uz naglašeno produžen izdisaj. Prije početka napadaja astme, može doći do iritacije nosa i grla. Neki ljudi najprije osjete pritisak u prsima, bol ili podražajan kašalj. Napadaj obično počne hripanjem i ubrzanim disanjem. Kako se ono pogoršava, svi dišni mišići postaju aktivniji. Mišići vrata se stežu, te govor postaje otežan ili nemoguć. Kraj napadaja je često obilježen kašljem s iskašljavanjem guste sluzi. Astma se obično pogoršava noću, a napadaji se javljaju između 2 i 4 sata ujutro.
Kako spriječiti astmu ili daljnje pogoršanje bolesti?
Astma se može spriječiti. U djece u čijih je obitelji zabilježena astma ili atopija, početni razvoj astme vrlo se vjerojatno može spriječiti izbjegavanjem izloženosti pasivnom pušenju i kućnoj prašini, alergenima u hrani, peludi, te alergenima koji potječu od mačaka ili drugih životinja. Novi pristupi terapiji astme pomažu bolesnicima da spriječe većinu napadaja, riješe se problematičnih noćnih i dnevnih simptoma i ostanu fizički aktivni. Da bi se postigla kontrola astme, potrebno je:
* odabrati odgovarajuće lijekove i individualno ih dozirati
* usvojiti dugoročni pristup liječenju astme
* liječiti akutne napadaje astme
* identificirati i izbjegavati faktore koji pogoršavaju astmu
* pratiti i prilagođavati terapiju prema težini simptoma bolesti
Dvije vrste lijekova pomažu u liječenju i kontroli astme:
Lijekovi za dugoročnu prevenciju koji sprječavaju pogoršanje simptoma i daljnje napredovanje bolesti, te preveniraju akutne napadaje astme (posebno protuupalna sredstva). Lijekovi za dugoročnu kontrolu uključuju lijekove za inhaliranje i za oralnu primjenu: kortikosteroidi, beta-2-agonisti s produženim djelovanjem, teofilin s postupnim otpuštanjem, kromoni i antileukotrieni.
Lijekovi za brzo ublažavanje simptoma koji svojim brzim djelovanjem otvaraju dišne putove opuštajući mišiće koji se oko njih napinju tijekom napadaja. Za brzo ublažavanje akutnih simptoma i napadaja astme primjenjuju se bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatske napadaje ili status astmatikus.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: alergijski uzročnici | kašalj | bakterije | polen | prick testovi | scratch testovi | bakterija | astma | bronhalna astma | kihanje | virusi | stres | nesanica | dispneja |

atopijski dermatitis

atopijski dermatitis, Atopijski dermatitis je kronična (dugotrajna) bolest koja pogađa kožu.
Grupa: Alergijski i imunološki poremećaji
Ostali nazivi: Dermatitis, atopični, Neurodermitis
Što je atopijski dermatitis?
Atopijski dermatitis je kronična (dugotrajna) bolest koja pogađa kožu. Riječ "dermatitis" označava upalu kože. "Atopijski" se odnosi na grupu bolesti koje su nasljedne (koje potječu iz obitelji) i često se pojavljuju s drugim bolestima, uključujući astmu, alergije uz visoku temperaturu, te atopijski dermatitis. Neurodermitis je pojava crvenila i suhe kože, uz prisutan i jak svrbež, povremeno i rane na zahvaćenim mjestima, nastale uslijed češanja. Crvenilo, vlaženje, stvaranje krusta na licu, na tjemenu, nogama i rukama i u pelenskoj regiji glavni su simptomi bolesti u prvih nekoliko mjeseci života. Atopijski dermatitis najčešće pogađa djecu i mlade ljude, ali može nastaviti i u starijoj dobi. U većini slučajeva, postoje periodi kada je bolest pogoršana, nazvani egzacerbacijski periodi ili plamteći periodi, iza kojih slijede periodi kada se koža popravlja ili potpuno čisti, a to su remisijski periodi. U ranoj dobi najčešće se radi o alergiji na hranu koju djeca uglavnom "prerastu" iako im koža često ostaje suha i osjetljiva. Najčešće se radi o alergiji na agrume (naranče, mandarine, limun), konzervanse u hrenovkama, paštetama, suhomesnatim proizvodima, ponekad na svinjsko meso i prerađevine, čak i piletinu i bjelanjak jajeta češće nego žumanjak. Alergija (neurodermitis) može biti i na neke deterdžente koje koristite za pranje rublja, a osobito je izražena na omekšivače.
Epidemiologija
Atopijski dermatitis ima visoku učestalost. Oko 2% ukupne populacije boluje od atopijskog dermatitisa. To je bolest koja pogađa mlade, većina pacijenata su djeca.
Faktori rizika
Izlaganjem nadražujućim sredstvima (detergenti, omekšivači, sapuni...) može pogoršati simptome, kao što može i sušenje kože, izlaganje vodi, temperaturne promjene i stres.
Znakovi i simptomi
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Najuobičajeniji simptomi su suha koža koja svrbi, kraste iza ušiju i osip na obrazima, rukama i nogama. Kod atopijskog dermatitisa važan faktor je koža koja svrbi (pruritus) jer češanje i trljanje pogoršavaju upalu kože karakterističnu za tu bolest. Način na koji atopijski dermatitis utječe na kožu može se razlikovati po raznim oblicima pruritusa i posljedičnim kožnim infekcijama. Neki ljudi imaju crvenu, zagrijanu kožu jer je imunosni sistem kože jako aktiviran. Kod drugih se razvija slijepljena i paperjasta koža kao rezultat neprekidnog češanja i trljanja. Ovo stanje se naziva lihenifikacija. Kod nekih ljudi razvijaju se na koži pjege ili male izdignute kvrge. Kada se pjege češaju, mogu se otvoriti (ekskorijacije) i postati krastave i inficirane. Ova stanja također se mogu naći kod ljudi bez atopijskog dermatitisa ili kod onih sa drugim tipovima kožnih poremećaja. Atopijski dermatitis također može pogoditi kožu oko očiju, kapke, obrve i trepavice. Češanje i trljanje područja oko očiju može prouzrokovati promjenu izgleda kože. Neki ljudi s atopijskim dermatitisom razviju dodatni sloj kože koji se zove atopijski nabor ili Dennie-Morgannov nabor. Kod drugih ljudi postoji hiperpigmentacija kapaka što znači da koža na njihovim kapcima potamni od upale ili visoke temperature (alergijski sjaj). Šarene obrve i trepavice također su rezultat grebanja i trljanja. Koža osobe s atopijskim dermatitisom gubi previše vlage iz epidermalnog sloja koža postaje jako suha, a obrambena sposobnost je smanjena. Dodatno, pacijentova koža je jako osjetljiva na pojavu infekcija, kao što su stafilokokne i streptokokne kožne infekcije i bradavice, herpes simplex, te molluscum contagiosum (kožni poremećaj uzrokovan virusima).
Dijagnostički postupak
Dijagnoza se prvotno temelji na pojavama na koži. Liječnik treba pregledati rane da bi odbacio druge moguće uzroke. Može se učiniti biopsija oštećenja kože, ali nije uvijek potrebna da bi se postavila dijagnoza. Osjetljivost je genetska, ali poremećaji su izazvani raznim poremećajima iz okoline. Bolesnici imaju često povišenu razinu eozinofila i alergijskih protutijela IgE, ali je razlog tomu nepoznat.
Liječenje
Konzultirajte se sa svojim liječnikom oko dijagnoze atopijskog dermatitisa jer može ga biti teško razlikovati od drugih kožnih poremećaja. Liječenje treba voditi liječnik. Cilj liječenja je smanjiti i ukloniti simptome. Liječenje može varirati ovisno o pojavi (stupnju) rana (akutne rane koje cure, suhe ugrijane rane, ili kronične suhe slijepljene rane) jer se svaka liječi različito. Dječji ekcem obično postaje blaži s godinama i često nestaje nakon 3 ili 4 godine. Atopijski dermatitis često se uspješno liječi kod kuće. Liječenje je osmišljeno na temelju kronične prirode bolesti. Bilo što, što pogoršava simptome treba izbjegavati kad god je to moguće, uključujuću bilo koje alergene u hrani i nadražujuća sredstva iz okoline kao što su vuna i sintetika. Suha koža često pogoršava stanje, tako da kupanje i korištenje sapuna treba biti smanjeno. Promjene temperature i stres mogu uzrokovati znojenje i promjene u krvnim žilama u koži, što također pogoršava stanje. Ako izbjegavanje nadražujućih sredstava ne smanji simptome, liječenje se može primijeniti na lokalizirana područja kože (topično). Lokalizirano liječenje rana koje cure može uključivati umirujuće losione, blage sapune ili mokre obloge. Blagi losioni protiv svrbeža ili topični steroidi (kortikosteroidi male topične snage) mogu umiriti manje akutna područja ili osušiti ljuskaste rane. Kronična slijepljena područja mogu se liječiti uljima ili kremama koje sadrže katranske sastojke, topične steroide, sastojke koji podmazuju ili omekšavaju kožu, ili druge sastojke. kortikosteroidi za sistemsku primjenu mogu se propisati za smanjenje upale u nekim teškim slučajevima. Ako primijetite da se stanje nakon konzumiranja neke hrane pogoršalo ukinite tu namirnicu na neko vrijeme, pa ponovo uvedite nakon nekoliko tjedana. Ako je pogoršanje nastalo kao nadražaj na deterdžente, ispirati rublje dva puta da se bolje ispere deterdžent, a svakako izbjegavati omekšivač kod pranja djetetovog rublja.
Prevencija
Specifična prevencija ne postoji. Moguće je:
* Spriječiti grebanje ili trljanje kad god je to moguće
* Zaštiti kožu od pretjerane vlage, nadražujućih sredstava, umjetne odjeće
* Zadržavajte hladnu, stabilnu temperaturu i stalan stupanj vlage
* Ograničite izlaganje prašini, cigaretnom dimu, peludi i životinjskoj dlaci
* Prepoznajte i ograničite emocionalni stres
Ljeto je godišnje doba kad ima puno sunca koje pomaže ovim bolesnicima, osobito koristi more, a i promjene su izložene zraku. Svaka promjena klime, odlazak na more ili planine dobro čine ovim bolesnicima. Što se tiče održavanja kože uglavnom se tuširajte. U kadu kod kupanja nemojte stavljati pjenu ili šampon jer će to dodatno isušiti kožu. Dobro je u kadicu za kupanje staviti samo par kapi maslinovog ulja što će koži dati potrebnu masnoću i elastičnost. Kožu mažite preporučenim kremama. Svakako kupujte pamučnu odjeću jer promjene na koži jako svrbe.
Izvor: plivazdravlje.hr

alergijski rinitis

alergijski rinitis, Alergijski rinitis definiran je kao simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Neki ljudi imaju alergijski rinitis samo tijekom određenih razdoblja u godini (sezonski alergijski rinitis ili peludna hunjavica). Drugi ga pak mogu imati u bilo koje doba godine (nesezonski alergijski rinitis). Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 10 do 25% stanovništva u svijetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.
Grupa: Alergijski i imunološki poremećaji
Ostali nazivi: Rinitis, Sezonski alergijski rinitis, Peludna hunjavica
Što uzrokuje alergijski rinitis?
Sezonski alergijski rinitis može uzrokovati pelud korova, trava ili stabala. Kućna prašina, perje, plijesni, dlake životinja i neki lijekovi (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi) mogu izazvati nesezonski alergijski rinitis. Iznenadne promjene temperature, fizički napor, duhanski dim te onečišćenost zraka mogu pogoršati simptome.
Koji su simptomi alergijskog rinitisa?
Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su: kihanje, začepljen nos i curenje vodenog sekreta iz nosa, svrbež i crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i suzenje očiju, te podražajni kašalj i grebanje u grlu. Simptomi alergijskog rinitisa mogu nestati spontano ili uzimanjem određenih lijekova.
Akutni simptomi
• < 4 dana tjedno ili
• > 4 tjedna
• blagog intenziteta
• normalno spavanje
• normalne dnevne aktivnosti, sport, slobodno vrijeme
• normalan rad i uspjeh u školi
• simptomi ne predstavljaju opterećenje
Kronični simptomi
• > 4 dana tjedno
• i > 4 tjedna
• umjereno-jakog intenziteta
• nekarakteristično spavanje
• otežane dnevne aktivnosti, sport, slobodno vrijeme
• problemi u radu ili u školi
• simptomi predstavljaju opterećenje
Dijagnosticiranje alergijskog rinitisa
Dijagnoza alergijskog rinitisa temelji se na:
• tipičnoj anamnezi s alergijskim simptomima; pozitivnoj obiteljskoj anamnezi
• tipičnim alergijskim simptomima: kihanje i curenje nosa (ali ovi simptomi ne moraju nužno biti uzrokovani alergijom )
• alergološkom testiranju: kožni prick test hipersenzibiliteta, mjerenje posrednika upalne alergijske reakcije (RIST-ukupni IgE u serumu i RAST-specifični IgE u serumu), inhalacijski provokativni testovi (koriste se rijetko)
Kako se liječi alergijski rinitis?
1) Izbjegavanje alergena. Najbolji način sprječavanja alergijskog napadaja je izbjegavanje alergena (tvari na koje ste alergični) iz neposredne okoline. Kuću treba temeljito očistiti od prašine, ukloniti tepihe, zavjese, tapecirani namještaj, pokrivače od perja ili deke. Kada je zrak jako onečišćen bolje je ostati u kući i zatvoriti prozore i vrata. Ako imate kućnog ljubimca na kojeg ste alergični, trebali biste mu naći drugi dom. Neka prostor u kojem stanujete bude što čišći.
2) Lijekovi. Za liječenje simptoma alergijskog rinitisa koriste se sljedeći lijekovi:
• oralni H1-antihistaminici
• intranazalni H1-antihistaminici
• intranazalni kortikosteroidi
• intranazalni kromolini
• antileukotrieni
• potkožna specifična imunoterapija
• sublingvalna specifična imunoterapija
• nazalna specifična imunoterapija
Liječenje alergijskog rinitisa prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)
Intermitentni (povremen) rinitis
Blagi oblik: oralni H1-antihistaminici. Umjereni do teški oblik: intranazalni beklometazon, ukoliko je potrebno, nakon tjedan dana mogu se primijeniti oralni.
Trajno prisutni rinitis
Blagi oblik: liječi se oralnim H1-antihistaminicima ili je dostatna manja doza intranazalnog beklometazona. Umjereno do teški oblik: intranazalni beklometazon, ukoliko su simptomi jaki, mogu se dodati oralni H1-antihistaminici i/ili manja doza oralnih kortikosteroida na početku liječenja.
Pedijatrijski aspekti
Alergijski rinitis često se pojavljuje u djetinjstvu. Akutni alergijski rinitis nije uobičajen prije druge godine života, a najveću učestalost ima tijekom godina u kojima dijete pohađa školu. Postupak liječenja djece isti je kao i odraslih, ali mora se obratiti posebna pozornost kako bi se izbjegle nuspojave specifične za ovu dobnu skupinu. Kod djece, simptomi alergijskog rinitisa mogu negativno utjecati na kognitivno funkcioniranje i uspjeh u školi, a mogu se još više pogoršati neprimjerenom primjenom lijekova. Valja izbjegavati liječenje alergijskog rinitisa kod male djece oralnim i intramuskularnim kortikosteroidima.
Izvor: plivazdravlje.hr

konjunktivitis

konjunktivitis, upala očne spojnice
Konjunktivitis je upala očne spojnice (konjunktive). Spojnica se prostire na unutarnjem dijelu kapka i pruža se preko bjeloočnice (sklere) do rožnice. Upaljena očna spojnica čini bjeloočnicu crvenom za vrijeme konjunktivitisa.
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Zarazne bolesti
Opis bolesti
Konjunktiva je izložena mikroorganizmima i drugim oblicima iritacije. Suze štite konjunktivu razrjeđivanjem bakterija i njihovim ispiranjem. Suze također sadržavaju enzime i antitijela koja sprječavaju razvoj bakterija. Konjunktivitis je najčešća bolest očiju u razvijenim zemljama svijeta i s obzirom na težinu varira od blage upale sa suzenjem do jake upale koja uzrokuje ozljedu i odumiranje tkiva. Postoje mnogi uzroci konjunktivitisa. Najčešći su virusne infekcije. Drugi uzročnici su bakterije, klamidije, gljivice i paraziti (rijetko). Virusni i bakterijski oblici konjunktivitisa su izrazito zarazni i mogu se vrlo brzo proširiti među djecom, katkada uzrokujući lokalne epidemije. Ostali uzroci su alergije (alergijski konjunktivitis), izloženost kemikalijama, iritacija vjetrom, prašinom, dimom. Konjunktivitis može također pratiti običnu prehladu i osipe.
Tko obolijeva (faktori rizika)?
Novorođenčad može biti zaražena bakterijama (klamidijama) u porođajnom kanalu. Ova se bolest naziva neonatalni inkluzijski konjunktivitis ili ophthalmia neonatorum i mora se odmah početi liječiti kako bi se sačuvao vid. Rizično je i nošenje kontaktnih leća, a posebno, dugo nošenje leća. Rizični faktor su i kontakti s osobama koje imaju konjunktivitis. Neke vrste konjunktivitisa:
• virusni konjunktivitis
• alergijski konjunktivitis
• bakterijski konjunktivitis
• neonatalni konjunktivitis, inkluzijski konjunktivitis (bazenski konjunktivitis) uzrokovan bakterijom - klamidijom
• gonokokni konjunktivitis
• kronični konjunktivitis (trahom)
Simptomi
Crvenilo konjunktive, smetnje suzenja, iritacija (pečenje, svrbež) oka i kapaka, a očni kapci su često slijepljeni kod buđenja. Kod nekih virusnih konjunktivitisa može se imati osjećaj stranog tijela u oku i osjetljivost na svjetlo. Kod alergijskoga konjunktivitisa postoji obostrano crvenilo očiju, smetnje suzenja, žarenje u očima i svrbež. Većina osoba ima i popratni rinitis. Svrbež dovodi do trljanja očiju i edema.
Liječenje
Liječenje konjunktivitisa ovisi o uzročniku. Najbolje je da terapiju uvede i nadzire oftalmolog, a posebice u slučajevima kad se koriste lokalni pripravci kortikosteroida. Alergijski konjunktivitis liječi se liječenjem alergija ili može nestati sam po sebi kad se ukloni uzročni alergen. U blagim slučajevima mogu pomoći lokalni pripravci koji se nalaze u slobodnoj prodaji, tj. bez recepta. Antibiotici, obično kapi za oči, učinkoviti su u liječenju bakterijskoga konjunktivitisa. Primjenjuju se nekoliko puta na dan. Bakterijski konjunktivitis može se izliječiti za nekoliko dana. Virusni će se konjunktivitis povući sam po sebi obično unutar tjedan dana. Kod djece s neonatalnim konjunktivitisom potrebno je sustavno liječenje makrolidima, kao što je azitromicin. Također je potrebno liječiti majku i njezina seksualnog partnera. Kod odraslih se inkluzijski konjunktivitis uzrokovan klamidijom liječi jednokratnim davanjem azitromicina. Potrebno je liječiti i seksualnoga partnera. Prognoza nakon liječenja je obično dobra. Oči se moraju držati čiste od izlučevina i ne smiju se prekrivati zavojem.
Prevencija
1. Dobro operite ruke
• prije primjene bilo kojeg lijeka za oči
• nakon što u oči nanesete lijek
• svaki put kad dodirnete oči ili lice ili brišete nosni sekret
2. Operite sve odjevne i ostale predmete koje dotaknete zaraženim očima:
• odjeću
• ručnike
• često mijenjajte jastučnice
3. Ne posuđujte šminku za oči. Ako je infekcija uzrokovana bakterijom ili virusom, morate baciti korištenu šminku i kupiti novu. Redovno mijenjajte kozmetičke preparate za oči.
4. Ne dirajte zaraženo oko jer će se infekcija proširiti na zdravo oko. VAŽNO je da nakon dodirivanja zaraženog oka ne dirate zdravo oko.Konjunktivitis se širi jako lako!!
5. Ne posuđujte ručnike ili maramice!
6. Pravilno se koristite i brinite o kontaktnim lećama!
Izvor: plivazdravlje.hr

peludna hunjavica

peludna hunjavica, v. alergijski rinitis

urtikarija

urtikarija, Koprivnjača. Pojava kožnih promjena.
Izdignuta crvena, relativno dobro ograničena kožna promjena. Bolesnici se uz to žale na svrbež, a poneki i na bolove. Koji put promjene mogu biti proširene po cijelom tijelu - generalizirana urtikarija. Nakon što se pojavi, urtikarija potraje nekoliko sati do nekoliko dana. Najčešće je uzrokovana alergijskom reakcijom na neki alergen iz okoline - pelud biljaka, neki sastojak hrane, kućna prašina, perje i slično. Dodir s alergenom uzrokuje imunološku reakciju što rezultira oslobađanjem kemijske tvari histamina koja je pak odgovorna za klinička očitovanja koprivnjače. Početno je liječenje usmjereno na ublažavanje simptoma - lijekovima koji blokiraju oslobađanje histamina (antihistaminicima ili glukokortikoidima). U drugoj se fazi nastoji ustanoviti o kojem je alergenu riječ.