arthritis

arthritis, artritis, upala zgloba;
a. acuta, akutna upala zglobova zbog reumatske groznice, gihta, gonoreje;
a. articulationis temporomandibularis, bakterijska, alergijska, hipertrofična, reumatska, reumatoidna, senilna, specifična ili traumatska upala donjoviličnog zgloba;
a. Bechterew, upala zglobova kičmenog stuba, sin. rheumatoidspondylitis;
a. chronica, razni oblici kroničnog artritisa, sin. rheumatoid arthritis;
a. deformans, kronični oblik upale zglobova, koji dovodi do deformacija i ankiloza; sin. Recklinghausenova bolest;
a. degenerativa, degenerativni artritis, degeneracija ligamenata i hrskavice zgloba s reaktivnim pojavama hipertrofije u obližnjim dijelovima;
dizenterički a., artritis tijekom dizenterije;
gonokokni (gonoroički) a., akutni artritis prouzrokovan gonokokima;
a. hypertrophica, hipertrofični a., u suštini degenerativna promjena hrskavica zgloba s pojavom hipertrofije koštanih dijelova obloženih hrskavicom;
infektivni a., artritis prouzrokovan nekom infekcijom (tuberkuloza, gonoreja, sifilis itd.);
klimakterički a., artritis kod žena tijekom menopauze (klimakterija);
neuropatski a., artritis uslijed poremećaja živčanog sustava (tabes, siringomijelija);
a. rheumatica, v. febris rheumatica;
a. rheumatöides, reumatoidni artritis, kronična nespecična upala praćena atrofijom i proliferacijama. Rasprostranjena bolest, naročito među ženama u reproduktivnom razdoblju. Vodi do teškog invaliditeta. Etiologija je nepoznata, mada ima razloga za mišljenje da je vjerojatno prouzrokovan streptokokima. Ligamenti sitnih zglobova šaka i nogu su najčešća lokalizacija deformacija s pojavom potkožnih čvorova i deformacijama zglobova. Prve promjene se događaju na sinovijalnim ovojnicama zgloba na kojima se javljaju čvorovi slične histološke građe s onima u reumatičkim čvorovima;
a. senilis, starački artritis, nazvan još i osteoaortritis, u suštini je degeneracija
na hrskavicama s reaktivnim promjenama na kostima koje oblažu;
a. suppurativa, gnojna upala zglobova (najčešće poslije povreda);
a. tuberculosa, tuberkulozni artritis, tuberkulozna bolest zglobova, nastalo najčešće širenjem procesa tuberkuloze s koštanih struktura. Zahvaćena sinovija zgloba je zadebljala zbog prisustva granulacijskog tkiva tuberkulozne prirode. Izlječenje u većini slučajeva vodi ankilozi zgloba;
a. urica, urički artritis, artritis u podagri, gihtu, v. diathesis urica.

V. artritis

artroza

artroza, Bolna i otežana pokretljivost zglobova. Degenerativna bolest zglobova koja uzrokuje propadanje hrskavica zglobova i degenerativne promjene na zglobovima. Nastaje starenjem te dugogodišnjim nepravilnim opterećivanjem. Bol je u početku blaga i pojačava se nakon većih opterećenja, a poslije je bol prisutna i u mirovanju. Uzrok bolesti je propadanje i oštećenje zglobne hrskavice s posljedičnim suženjem zglobnih prostora. Klinički se nalazi bol, oteklina zgloba te deformacija i smanjena pokretljivost zgloba praćena krepitacijama (škripanje zgloba pri pokretu). U suvremenoj literaturi sve češće se koristi pojam osteoartritis (vidi).

artritis

artritis, Upala zgloba. Upaljeni zglob je otečen, bolan, topao, nerijetko pokriven crvenom kožom, a obilno mu je narušena funkcija. Uzroci upale zgloba različiti su i brojni. Upalne promjene zglobova mogu biti uzrokovane autoimunim zbivanjem u organizmu kao što je to slučaj u najpoznatijem od svih artritisa – reumatoidnom artritisu. Upalne promjene zglobova mogu se naći u bolesnika s psorijazom (psorijatični artritis), nakon raznih urogenitalnih infekcija (reaktivni artritis), u reumatskoj vrućici, u bolesnika sa sustavnim bolestima vezivnog tkiva (kolagenozama), ulozima–gihtu (urički artritis) kao i u brojnim drugim bolestima. Pojam monoartritis označava upalu samo jednog zgloba, pojam oligoartritis upalu nekoliko zglobova (obično 2-5), a poliartritis upalu više zglobova.

adalimumab

adalimumab, potpuno humanizirano monoklonsko protutijelo usmjereno protiv TNF-α dobiveno genetskim inženjeringom. Ubraja se u skupinu bioloških lijekova za liječenje reumatoidnog artritisa, psorijatičnog artitisa (ali i kožne psorijaze), ankilozantnog spondilitisa. Učinak se temelji na blokiranju učinaka citokina TNF-α. Primjenjuje se ambulantno u obliku potkožnih injekcija svaka 2 tjedna.

bolesti vezivnog tkiva

bolesti vezivnog tkiva, Bolesti kojima je zajedničko obilježje poremećaj imunološke reakcije u bolesnika. Zbog poremećene imunološke reakcije nastaju oštećenja tkiva (na primjer bubrega, zglobova, srca, pluća, središnjeg živčanog sustava, itd.). U ovu skupinu bolesti ubrajaju se sustavni eritemski lupus, Sjögrenov sindrom, sustavna skleroza, dermatomiozitis/polimiozitis, vaskulitisi, različiti artritisi i druge.

campylobacter jejuni

campylobacter jejuni, Spiralna bakterija kojoj su za razvoj potrebni uvjeti s malo kisika. Ova bakterija je odgovorna za veliki broj infektivnih gastroenteritisa. Infekcija se prenosi inficiranom hranom, a najčešće je to meso peradi ili mlijeko. Značenje infekcija Campylobacterom jejuni u reumatologiji jest u mogućnosti izazivanja reaktivnog artritisa (vidi) u za to predisponiranih osoba. Infekcija se liječi antibiotikom, a za liječenje artritisa najčešće je dostatna primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova.

chlamydia trachomatis

chlamydia trachomatis, Mikroorganizam koji se dugo povezivao isključivo s upalom očiju (trahom) koja je dovodila do sljepila. Trahom je najčešći uzrok sljepila u svijetu, a učestalost mu je zbog primjena djelotvornih preventivnih mjera znatno opala u posljednjim desetljećima. Reumatolozi povezuju pojavu artritisa u nekih ljudi s urogenitalnim infekcijama uzrokovanim klamidijama (reaktivni artritis). Kolika je stvarna uloga ovog mikrooorganizma u nastanku artritisa teško je procijeniti s obzirom na to da je vjerojatno oko 20% populacije inficirano. Klamidija se dokazuje u uzorcima urina i obriscima mokraćne cijevi (ili grlića maternice), a liječi se djelotvorno antibiotikom. Artritis koji prati infekciju klamidijom najčešće nije erozivne naravi te je uglavnom dovoljna primjena nesteroidnih protuuupalnih lijekova.

čimbenik nekroze tumora alfa

čimbenik nekroze tumora alfa, Jedan od najznačajnijih citokina u razvoju upalnog procesa u nekim upalnim reumatskim bolestima kao što su reumatoidni i juvenilni kronični artritis, ankilozantni spondilitis ili psorijatični artritis. Danas postoje lijekovi koji blokiraju učinke TNF-α tako da se vežu na njega u cirkulaciji ili vežući se na receptore za TNF-α na površini stanice (biološki lijekovi).

giht

giht, ulozi (vrsta artritisa), metabolička bolest u kojoj dolazi do odlaganja kristala mokraćne (urične) kiseline na raznim mjestima u tijelu (u raznim organima ili tkivima). Radi se o prirođenom ili stečenom poremećaju metabolizma mokraćne kiseline koji uzrokuje njeno povišenje u krvi i odlaganje kristala mokraćne kiseline (urata) u zglobove i tkiva. Mjesto odlaganja mogu biti bubrezi, uške, potkožno tkivo ili zglobovi. Odlaganjem kristala urične kiseline u zglobnu ovojnicu razvija se upalna reakcija sinovije – urični artritis (lat. arthritis urica).
Kristali se mogu odlagati i u tkivu bubrega - urički nefritis (lat. nephritis urica). Kristali se mogu taložiti u bubrežnim mokraćnim kanalima gdje stvaraju kamence od mokraćne kiseline (nephrolithiasis urica). Nakupine kristala u raznim dijelovima vezivnog tkiva (pod kožom ili na ušnoj hrskavici) nazivaju se urički tofi (lat. tophi urici). Uzrok taloženju (ulaganju) kristala mokraćne kiseline jest njezino prekomjerno stvaranje koje nadmašuje ekskrecijsku sposobnost organizma ili pak smanjena sposobnost izlučivanja.
Bolest se ponekad može povezati s genetski naslijeđenim poremećajem metabolizma, no puno je češće uzrokovana prekomjenim unosom namirnica životinjskog porijekla koje su bogate purinima, kao i prekomjernom konzumacijom alkohola. Javlja se uglavnom kod pretilih muškaraca srednjih godina. Tipično mjesto pojave artritisa jest bazalni zglob nožnog palca koji pocrveni (stari naziv podagra). Karakteriziran je napadajem žestoke boli, crvenilom, toplinom i oteklinom u zglobu palca koji obično traje nekoliko dana. Bol je vrlo jaka tako da oboljelog smeta i dodir čarape na nozi. Liječenje akutnog artritisa se sastoji u mirovanju i primjeni lijekova protiv upale i bolova. U smirivanju akutnih napadaja pomaže kolhicin (lijek nije registriran u Hrvatskoj), a na pomolu je i nova generacija lijekova. U kroničnom obliku gihta dolazi do odlaganja kristala urata u tkivima te se pojavljuju se tzv. urični tofi, a pri odlaganju na rukama i nogama stvaraju teške deformacije i destrukcije kosti i zglobova. Urični tofi su potkožne kompaktne naslage mokraćne kiseline koje izgledaju kao kvrge i nalaze se u području zahvaćenog zgloba (najčešće lakta) ili na rubovima uški. Osim zglobova može biti zahvaćen i bubreg gdje dolazi do oštećenja bubrega (uratna nefropatija) i stvaranja kamenaca urične kiseline. Dijagnostika se temelji na dokazivanju uloga mokraćne kiseline u tkivima. Liječenje se u prvom redu sastoji od dijetalnih mjera (strogo je zabranjen alkohol, a treba izbaciti iz jelovnika hranu bogatu purinima - iznutrice, divljač, konzerviranu hranu, školjke, a u nekim slučajevima se propisuju lijekovi koji smanjuju razinu mokraćne kiseline. Primjeren unos tekućine sprječava oštećenje bubrega. Dugoročne mjere za prevenciju pojave artritisa sastoje se u razumnim dijetetskim postupcima koji smanjuju razinu mokraćne kiseline u krvi te primjeni lijekova koji snižavaju razinu mokraćne kiseline.

gonagra

gonagra, Ranije često korišteni pojam za zahvaćanje koljenskog zgloba uložnim (uričkim) artritisom.

gonartroza

gonartroza, Pojam koji označava degenerativne promjene koljena odnosno osteoartritis/artrozu koljenskog zgloba. Bolest se očituje bolovima pri pokretima koljena, pucketanjem u zglobu. Bolovi su osobito izraženi prilikom hoda i silaženja stubama. Ako se razvije upala zglobne ovojnice, moguća je pojava crvenila, otekline i povećane topline u području zgloba. Bolest se postupno razvija i puno je češća u starijih osoba. U osoba koje su tijekom života ozljeđivale koljeno (sportaši) ili ga previše opterećivale (parketari, keramičari, prekomjerno teške osobe) češće se razvija gonartroza. Liječenje se sastoji u mirovanju, smanjenju opterećenja zgloba (redukcija težine!), jačanju mišića, primjeni lijekova za smanjivanje bolova. Veoma uznapredovale promjene mogu se liječiti kirurškom zamjenom zgloba umjetnim (ugradnja endoproteze).

gonokokni artritis

gonokokni artritis, Artritis u osoba koje su se inficirale bakterijom Neisseria gonorrhoeae. Riječ je o klasičnoj infekciji koja se prenosi spolnim putem (gonoreja, triper). Tijekom infekcije mikroorganizmi mogu dospjeti i u zglobnu tekućinu te izazvati upalnu reakciju - sinovitis i artritis. Dijagnoza se potvrđuje punkcijom zglobne tekućine u kojoj se mikrobiološki dokazuje mirkoorganizam uzročnik bolesti. Liječenje gonokoknog artritisa nešto je duže nego liječenje same venerične infekcije, a provodi se antibioticima. Liječenje je uglavnom uspješno, a pravodobno započeto liječenje djelotvorno prevenira razvoj trajnog oštećenja zglobova.

juvenilni kronični artritis

juvenilni kronični artritis, Skupni naziv za reumatsku, odnosno negnojnu upalu zglobova u dječjem uzrastu.

miješana bolest vezivnog tkiva

miješana bolest vezivnog tkiva, Sustavna upalna reumatska bolest koju obilježava niz kliničkih očitovanja koje se mogu uočiti i u drugim kolagenozama (Raynaudov sindrom, sklerodaktilija, artritis, miozitis, neuritis) te visok titar protutijela protiv molekule U1-RNP. Prognoza ovisi o tome koji su organi zahvaćeni. Osnovni proces liječi se primjenom glukokortikoida, ponekad u kombinaciji s drugim imunosupresivnim lijekovima.

poliartritis

poliartritis, lat. polyarthritis, istovremena upala više zglobova.

reumatoidni artritis

reumatoidni artritis, (a. rheumatöides)
U težim slučajevima ova bolest može dovesti i do invalidnosti pacijenta, ali ako se bolest dijagnosticira na vrijeme i pravilno liječi, onda se rizik od teških posljedica umanjuje.
Uvod
Reumatoidni artritis je kronična, upalna bolest vezivnog tkiva, koja najčešće zahvaća zglobove i nepoznatog je uzroka. Zglobovi koji su najčešće pogođeni ovom bolešću su: šake, ručni zglobovi, ramena, koljena, stopala i gležnjevi. Ova bolest češće zahvaća žene, nego muškarce i javlja se nakon 40-te godine života. Uzrok bolesti je nepoznat, ali postoje sumnje kako bolest može imati genetsku predispoziciju ili može biti uzrokovana nekim infekcijama u organizmu. U težim slučajevima ova bolest može dovesti i do invalidnosti pacijenta, ali ako se bolest dijagnosticira na vrijeme i pravilno liječi, onda se rizik od teških posljedica umanjuje.
Očitovanje
Bolest često počinje neprimjetno, a u nekim slučajevima pacijenti se žale na umor, mršavljenje i osjećaj opće slabosti. Nakon toga dolazi do povremene pojave bolova u zglobovima, a karakteristične su i jutarnje ukočenosti zglobova, koje traju oko 30 minuta i nakon toga se zglobovi opuštaju, te se pacijent može normalno kretati, bez ikakvih poteškoća. Zglobovi pacijenta vremenom postaju sve bolniji i upaljeni, a česta je i pojava otoka, koji najčešće počinju na ručnim zglobovima i zglobovima prstiju, ali se šire i na koljena i gležnjeve.
Još jedna karakteristika simptoma ove bolesti je da zglobovi bivaju simetrično zahvaćeni, tako što će, ako je zahvaćen ručni zglob jedne ruke, bolest često zahvatiti i zglob druge ruke i slično. Otočeni zglobovi su jako bolni, pa čak i samo blagi dodir pacijentu može uzrokovati pojačavanje boli. Zbog izražene boli i pokreti pacijenta su ograničeni, jer svaki pokret može izazvati još jaču bol. Simptomi bolesti se mogu javljati i "na mahove", odnosno smjenjuju se periodi bez otoka i bolova, s periodima akutnih napada, s jakim bolovima, upalama i otokom na zglobovima.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda, anamneze i kliničke slike pacijenta. Uz to je potrebno uraditi i krvne pretrage, te rentgenske snimke zglobova. Krvne pretrage u slučaju prisutnosti reumatoidnog artritisa ukazuju na prisutnost reumatoidnog faktora, ubrzanu sedimentaciju eritrocita i visoke razine CRP-a, dok nalazi radioloških snimanja ovise o stupnju bolesti, pa tako u početnom stupnju rentgenski snimak ne pokazuje nikakve promjene na zglobovima, dok su u naprednom stupnju bolesti promjene vidljive.
Liječenje
Za liječenje reumatoidnog artritisa je neophodna promjena načina života. Pacijentima je potreban odmor, boravak u toploj i suhoj klimi, te uravnotežena prehrana bogata vitaminima i proteinima. Uz to se pacijentima preporučuju i fizikalne terapije, masaže, tjelovježba, prema uputama stručnih osoba i redovita kontrola tjelesne težine. Što se tiče medikamentne terapije koriste se lijekovi za ublažavanje boli (analgetici), dok se za smanjivanje upale koriste nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL), ali to su lijekovi koji se ne bi trebali uzimati duže od 30-60 dana, jer mogu uzrokovati razne nuspojave. U većini slučajeva liječnici propisuju terapiju antireumaticima, koja je dovoljna za lakše slučajeve bolesti, a kod težih slučajeva često je neophodna terapija NSAIL-om, koja se nakon određenog vremena zamjenjuje antireumaticima.
Izvor: mojezdravlje.net
Ključne riječi: ramena | CRP | NSAIL | koljena | reumatoidni faktor | šake | analgetici | zglobovi | antireumatici | reumatoidni artritis | stopala | gležnjevi |

Sjögrenov sindrom

Sjögrenov sindrom, Bolest obilježena suhoćom sluznica raznih dijelova tijela – očiju, usta, nosa, uha, cijelog probavnog sustava. Riječ je o upalnoj reumatskoj bolesti nepoznatog uzroka. Može se pojaviti uz druge upalne reumatske bolesti kao što su reumatoidni artritis, sustavni eritemski lupus (sekundarni Sjögrenov sindrom), ali može biti i jedini patološki nalaz (primarni oblik bolesti). Liječenje se temelji na obuzdavanju autoimunog upalnog procesa te sprječavanju razvoja trajnog oštećenja strukture i funkcije pojedinih organa zbog suhoće. Osobitu pozornost treba posvetiti činjenici da se u oboljelih osoba nešto češće pojavljuju tumori hematopoetskog sustava.

ureaplazma

ureaplazma, Bakterija Ureaplasma urealyticum koju se često spominje kao mogućeg uzočnika reaktivnog artritisa. Naime, ureaplazma se često izolira sa sluznica osoba koje imaju reaktivni artritis. To može biti sluznica urogenitalnog ili probavnog sustava, spojnice oka ili usne šupljine. Razvoju reaktivnog artritisa osobito su sklone osobe koje imaju antigen HLA B27. Liječenjem usmjerenim na uništavanje ureaplazme obično se povlače zglobne, kožne i sluzničke promjene. Djelotvorni su uobičajeni antibiotici - doksiciklin ili azitromicin. Važno je uz bolesnika istodobno liječiti partnera

virusni artritis

virusni artritis, Upala zgloba uzrokovana virusom. Obično se javlja u sklopu zaraznih bolesti koje uzrokuju virusi kao što su rubeola, zaušnjaci, infektivna mononukleoza, varičele, hepatitis B, infekcije arbovirusima i adenovirusima. Virusni artritis načelno ne dovodi do trajnih oštećenja zglobova. Liječi se simptomatski analgeticima i nesteroidnim antireumaticima.

Waaler-Roseov test

Waaler-Roseov test, Vrlo često upotrebljavana standardizirana laboratorijska metoda u reumatologiji i kliničkoj imunologiji. WR-testom ustanovljava se nazočnost takozvanih reuma faktora u krvi bolesnika. Reuma faktori su imunoglobulinska protutijela usmjerena protiv dijelova molekula vlastitih imunoglobulina. U WR-testu se ovčji eritrociti oblažu imunoglobulinima i potom izlažu serumu ispitanika. Ako u serumu ispitanika ima reuma faktora, oni će se vezati na eritrocite, što se potom prikladnim postupcima može učiniti vidljivim. Serum ispitanika zatim se razrjeđuje, a rezultat se izražava kao vrijednost razrjeđenja seruma u kojem je još moguće potvrditi nazočnost reuma faktora (primjerice 1:32, 1:64, 1:128,…). Najmanjim se pozitivnim rezultatom smatra titar 1:64 (odnosno 1:32 u nekim laboratorijima). Waaler-Roseov test pozitivan je u reumatoidnom artritisu (90% bolesnika), u nekim drugim upalnim artropatijama, ali treba imati na umu da može biti pozitivan u cijelom nizu raznih bolesti i stanja (najčešće prolazno). Danas postoje preciznije i reproducibilnije biokemijske metode za dokazivanje reumatoidnog faktora tako da se WR-test pomalo povlači iz uporabe.