antidepresivi

antidepresivi, Lijekovi za suzbijanje depresije.

agitacija

agitacija, Psihička i tjelesna uznemirenost.

agresivan

agresivan, Napadan.

anoreksija

anoreksija, Potpuno pomanjkanje apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma.

afekt

afekt, Jaka i iznenadna navala osjećanja propraćena karakterističnim promjenama tjelesnih funkcija.

amnezija

amnezija, Djelomičan ili potpun gubitak sjećanja.
Poremećaj pamćenja i prisjećanja. Razlikuje se retrogradna amnezija kod koje se osoba ne može prisjetiti događaja neposredno prije traume i anterogradna amnezija kod koje je osoba neposredno nakon traume svjesna događaja, ali ih se kasnije ne sjeća (npr. motorista se nakon pada s motora sjeća detaljno nesreće, ali se par sati ili dana nakon toga ne može prisjetiti ničega).

autizam

autizam, biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene vještine. Povlačenje cjelokupnog duševnog života čovjeka u vlastiti unutašnji svijet, u koji se gotovo ne može prodrijeti jer bolesnik živi u njemu bez kontakta s vanjskom realnošću.
Bolesno povlačenje u sebe i gubljenje svake veze sa stvarnošću; simptom shizofrenije; rani dječji a., oblik dječije shizofrenije. Sin. Kannerov sindrom

anksioznost

anksioznost, strah, neugodan osjećaj nastao uslijed nekog intrapsihičkog konflikta koji izaziva doživljavanje preteče opasnosti čija priroda i porijeklo pri svemu tome nisu dati svijesti.
Osjećaj unutrašnje napetosti, straha i tjeskobe.
Anksiozni poremećaj se definira kao izraženi osjećaj straha i tjeskobe. Strah je emocionalni i fiziološki odgovor na osjećaj opasnosti iz okoline, a tjeskoba je neugodno emocionalno stanje koje je često udruženo s fiziološkim promjenama i ponašanjem sličnim kao u slučaju straha. Anksiozni poremećaji su najčešći psihijatrijski poremećaji no često ostaju neprepoznati, pa stoga i neliječeni. Uzroci anksioznosti su nedovoljno poznati, no uključuju i fiziološke i psihološke faktore.
Klinička slika/dijagnoza. Osjećaj anksioznosti može se javiti iznenada ili postupno, a trajanje je također varijabilno, od vrlo kratkog do nekoliko godina, što je često povezano s anksioznim poremećajem. Po intenzitetu tjeskoba može imati oblik jedva primjetne nesigurnosti pa sve do prave panike. Ako se razvije potpuni anksiozni poremećaj (opći tj. generalizirani anksiozni poremećaj, GAP), poremećaj može bolesnika dovesti u depresiju, pa su istodobno prisutni elementi oba poremećaja. Moguće je i da dugotrajna depresija rezultira razvijanjem i anksioznog poremećaja. Iz navedenih razloga teško je odrediti kada je anksioznost toliko teška da prerasta u poremećaj pa ju je potrebno liječiti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike s karakterističnim simptomima i znacima, te na temelju pozitivne obiteljske anamneze.

afektivne bolesti

afektivne bolesti, Bolesti kod kojih su posebno izraženi poremećaji emocija. Pretežno je riječ o depresivnim i maničnim stanjima.

autogeni trening

autogeni trening, Površinska psihoterapijska metoda koja se zasniva na "koncentracijskom samoopuštanju".

apatija

apatija, Nedostatak osjećaja koji se očituje ravnodušnošću, odsutnošću reakcija na podražaje, djelomičnim ili potpunim prestankom fizičkih i/ili psihičkih aktivnosti.

barbiturati

barbiturati, Depresori središnjega živčanog sustava.

depresija

depresija, lat. Depressio; Stanje povišenog afekta u smislu tuge, praćeno usporenošću mišljenja i pokreta s neodređenim strahom, opadanjem volje i raznim hipohondričnim senzacijama, naročito izraženim izjutra. Može biti endogene (melanholija) ili egzogena, kao reakcija na teške doživljaje. V. melancholia, psyhosis, cyclothymia; d. psychica.
Također je poznata i pod nazivom "klinička depresija", a spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje bolesnika u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.
Podjela
Postoje tri glavne vrste depresije:
- Početna laka depresija
- Srednja prolazna depresija
- Teško depresivno stanje
Simptomi
* promjene raspoloženja tijekom dana. Često je stanje teže jutrom, a raspoloženje se popravlja kako dan napreduje. Ipak, način promjene raspoloženja može biti potpuno obrnut. * poremećen san, često s ustajanjem vrlo rano ujutro, i nemogućnost nastavljanja normalnog sna. To se često događa zbog brojnih misli koje "zuje" kroz glavu. * opće usporavanje misaonog tijeka, ali i govora i tjelesnih kretnji * osjećaj tjeskobe; * manjak energije; * nesposobnost uživanja u stvarima; * manjak koncentracije; * osjećaj zaboravljivosti; * negativne misli o budućnosti; * osjećaj krivice; * okrivljavanje sebe i niska razina samopouzdanja; * osjećaj beznađa; * preokupiranost bolestima; * gubitak apetita kao rezultat gubitka težine; * smanjena želja za seksom.
Epidemiologija
Broj muškaraca kod kojih će se razviti i biti dijagnosticirana depresija tijekom života iznosi 7% do 12% od ukupne muške populacije. Kod žena je taj broj nešto veći i iznosi od 20% do 25%.

opsesivno-kompulzivni sindrom

opsesivno-kompulzivni sindrom (OKP, opsesivno-kompulzivni poremećaj) je poremećaj u kojem se stalno nameću i ponavljaju iste neželjene misli, ideje, slike, nagoni, koje su odbojne ili užasne (opsesije), a uzrokuju potrebu da se stalno radi nešto što će umanjiti nelagodu uzrokovanu tom istom opsesijom (kompulzije). Ovaj poremećaj javlja se jednako kod muškaraca i žena.
Klinička slika/dijagnoza. Karakteristično je da pacijenti osjećaju prisilu da stalno ponavljaju određene rituale kojima se "brane" od opsesije i nelagode koju ona izaziva (npr. stalno pranje ruku zbog opsesije prljavštinom, zagađenošću). Kod pacijenata s opsesivno-kompulzivnim poremećajem sačuvan je osjećaj za realnost, tako da su oni svjesni da je njihovo ponašanje pretjerano, a to je glavna razlika od bolesnika s psihozom koji gube realitet.
Liječenje. U liječenju se primjenjuje tzv. ekspozicijska terapija kada se bolesnika izlaže situacijama koje ga navode na ponavljanje rituala, a nakon toga se izvođenje rituala odgađa. Time ga se privikava na osjećaj tjeskobe koji se javlja uslijed izlaganja, a osjećaj tako postupno slabi. poboljšanje traje godinama, a bolesnici ovu metodu nastavljaju sami primjenjivati i nakon završetka liječenja. Terapija može biti potpomognuta i primjenom odgovarajućih lijekova prema uputi liječnika.

PTSP

PTSP ili posttraumatski stresni poremećaj je poremećaj u kojem se stalno ponavlja proživljavanje doživljene traume, što rezultira osjećajem užasavajućeg straha i bespomoćnosti, pa se izbjegavaju sve situacije koje bi mogle izazvati prisjećanje na doživljenu traumu. Trauma se naknadno ponovno proživljava kroz noćne more ili pojavljivanjem tih scena. PTSP postaje kroničan ako je prisutan duže od 3 mjeseca, a ako se ne liječi može oslabiti s vremenom, no kod nekih bolesnika ostavlja trajne posljedice.
Liječenje. Liječenje se sastoji od psihosocijalne terapije i farmakoterapije.
MKB-10: F43.1 Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) (lat. Disordo posttraumaticus stressogenes)

panični poremećaj

panični poremećaj - Napadi panike su danas česta pojava, no većina ljudi se oporavi bez liječenja, dok manji broj ljudi razvije panični poremećaj. Napad panike se od paničnog poremećaja razlikuje po tome što su napadi panike spontani i neočekivani, barem u početku, dok je za panični poremećaj karakteristično da pacijenti predosjećaju i brinu za zbog sljedećeg napada.
Klinička slika/dijagnoza. Simptomi panike mogu biti; uplašenost, drhtavica, znojenje, mučnina, bol u trbuhu, ubrzani rad srca, bol ili osjećaj pritiska u prsnom košu, davljenje, vrtoglavica ili nesanica, strah od smrti ili gubitka kontrole. Napad panike definira se stoga kao iznenadni početak najmanje 4 od navedenih simptoma, koji moraju kulminirati unutar 10 minuta, a obično se povuku unutar nekoliko minuta, tako da liječnik zapravo najčešće vidi pacijenta gotovo bez simptoma.
Liječenje. U liječenju je važna psihoterapija; individualna, grupna ili obiteljska, te farmakoterapija. Lijekovi mogu spriječiti ili smanjiti napade, a koriste se antidepresivi i benzodiazepini. Uzimanje lijekova može biti dugotrajno jer se napadi često vraćaju kada se prestane s terapijom.

umobolnost

umobolnost, Mentalni poremećaj koji onemogućava racionalno prosuđivanje i ponašanje.