dijabetičko stopalo

dijabetičko stopalo, Komplikacija šećerne bolesti koja nastaje zbog promjena na krvnim žilama, živcima te pridruženoj bakterijskoj infekciji. Kod većine dijabetičara se uz ubrzani proces ateroskleroze na velikim krvnim žilama stvaraju specifične promjene i oštećanja na malim krvnim žilama (mikroangiopatija) te oštećenja na perifernim živcima (periferna neuropatija). Takav bolesnik ima istovremenu vrlo slabu cirkulaciju nogu i stopala, a zbog promjena na živcima i smanjeni osjet boli. Zbog smanjenog osjeta bolesnik nije svjestan udaraca i traume te bolesnici često zadobijaju rane po stopalima. Jedanput stvorena rana zbog smanjene prokrvljenosti i loše prehrane tkiva teško zacijeljuje i ostaje otvorena. Vrlo brzo dolazi do bakterijske infekcije kojoj su dijabetičari i inače podložniji od ostalih osoba. Na koži stopala rana se ubrzo pretvara u gnojni čir (ulkus) neugodnog mirisa koji je karakteristično bezbolan. Liječenje se provodi kirurškim odstranjenjem odumrlog (nekrotičnog) tkiva u rani. Vrlo je važno prevenirati ozljede te naučiti osobe sa šećernom bolesti kako da vode brigu o stopalima tj. da ne nose pretijesnu obuću, održavaju redovito higijenu stopala u toploj vodi (ne prevrućoj) te da obrate pažnju na moguće ozljede stopala.

dijabetes insipidus

dijabetes insipidus, Karakterizira ga neodoljiva žeđ (polidipsija), izlučivanje velike količine mokraće niske specifične težine (poliurija) i opasnost od dehidracije i hiperkalijemije (povišene razine kalija u krvi). Uzrok mu je povremeni ili trajni poremećaj neurohipofize i nedostatno lučenje antidiuretskog hormona (ADH – hormon koji smanjuje izlučivanje vode u bubrezima). Bolest može nastati naglo, najčešće nakon traume glave ili operacije u blizini hipofize, a može se javiti i postupno. Rjeđe nastaje zbog neosjetljivosti bubrežnih tubula na antidiuretski hormon (nefrogeni dijabetes insipidus).

glikirani hemoglobin

glikirani hemoglobin, Brojni proteini u organizmu, pa tako i hemoglobin, vežu postepeno glukozu u procesu glikozilacije, tj. hemoglobin na sebe veže glukozu u uvjetima dugotrajne hiperglikemije. Hemoglobin A1 glikacijom daje glikirane podjedinice hemoglobin HbA1a, HbA1b, HBA1c unutar eritrocita za vrijeme trajanja života eritrocita (120 dana). Kod šećerne bolesti dolazi do povećanog stvaranja HbA1c. Određivanje HbA1c je indeks za kontrolu glukoze u krvi kroz dulje vremensko razdoblje.

ketoacidoza

ketoacidoza, Teška akutna komplikacija dijabetesa tip I koja nastaje zbog hiperglikemije (povećane razine glukoze u krvi), a znak je preniske razine hormona inzulina. Zbog nemogućnosti iskorištavanja glukoze za energetske potrebe tijela, dolazi do razgradnje masti, pri čemu enzimskim procesima dolazi do stvaranja ketona (otrovni kemijski spojevi) izazivajući ketonemiju (povišenu razinu ketona u krvi). Ketoacidoza je hitno stanje i potrebno je odmah zatražiti liječničku pomoć.
* Zadah na aceton.
* Dehidracija.
* Mučnina i povraćanje.
* Bolovi u trbuhu.
* Ubrzano disanje
* Teški poremećaj svijesti sve do kome.

šećerna bolest

šećerna bolest (diabetes mellitus), Kronični metabolički sindrom nastao zbog relativnog ili apsolutnog manjka lučenja i/ili djelovanja inzulina s posljedičnim poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Dijabetes melitus
Šećerna bolest je sindrom koji se javlja u više različitih kliničkih tipova. Najznačajniji tipovi šećerne bolesti su: dijabetes ovisan o inzulinu, dijabetes neovisan o inzulinu, oštećena tolerancija glukoze i gestacijski (trudnički) dijabetes. Također, šećerna bolest može biti posljedica određenih bolesti i stanja u kojima dolazi do lučenja hormona koji djeluju kao antagonisti inzulinu (suprotno djelovanju inzulina) kao što su akromegalija, Cushingov sindrom, hipertireoza (povišenje hormona štitnjače). Vodeći simptomi šećerne bolesti su: učestalo mokrenje (poliurija), pojačana žeđ (polidipsija), pojačan apetit (polifagija) uz gubljenje tjelesne mase, slabost i umor, povećana sklonost infekcijama te otežano zaraštanje rana. Šećerna bolest može imati ozbiljne akutne komplikacije kao što su dijabetička ketoacidoza, hiperosmolarna koma, laktacidotična koma te akutne upale. Kronične komplikacije šećerne bolesti javljaju se na različitim tkivima i organskim sustavima, a najčešće su cerebrovaskularna bolest, ubrzana ateroskleroza, bolesti oka, masna infiltracija jetre, bolest koronarnih arterija, kronična bubrežna bolest, proljev, impotencija, bolesti zglobova i kosti (neuroptaska artropatija), trofički ulkusi i gangrene, oštećenje perifernih živaca (periferna neuropatija).