antireumatici

antireumatici, Sredstva za suzbijanje reumatskih bolova.

Aschoffljevi čvorići

Aschoffljevi čvorići, Mikroskopski vidljivi granulomi u srčanom mišiću pri akutnom reumatizmu.

antimalarik

antimalarik, lijek koji se koristi za liječenje malarije. Antimalarici su u reumatologiji našli primjenu u liječenju nekih upalnih reumatskih bolesti (reumatoidni artritis, sustavni eritemski lupus). Antimalarici se ubrajaju u skupinu temeljnih antireumatika (tzv. lijekovi koji modificiraju tijek bolesti, engl. skraćenica DMARD). U Hrvatskoj je registriran klorokin, a u inozemstvu se uz klorokin može koristiti i hidroksiklorokin.

ankilozantni spondilitis

ankilozantni spondilitis ili Bechterewljeva bolest je upalna reumatska bolest obilježena križoboljom zbog zahvaćanja sakroilijačnih zglobova i kralježnice. Napredovanjem bolesti smanjuje se pokretljivost kralježnice, bolesnik teško ustaje i teško se razgibava. Rjeđe su zahvaćeni drugi zglobovi. Ponekad su prisutna očitovanja bolesti izvan lokomotornog sustava – upale očiju (konjunktivitis i iridociklitis) te promjene na srčanim zaliscima. Za razliku od svih drugih upalnih reumatskih bolesti, od ankilozantnog spondilitisa pretežno boluju muškarci. Postoji obiteljska sklonost obolijevanju, a genetski temelj za to čini vjerojatno nasljeđivanje antigena HLA B 27 od jednog od roditelja. Liječenje se provodi primjenom nesteroidnih antireumatika, sulfasalazina, ponekad glukokortikoida te u novije vrijeme bioloških lijekova. Glavna je terapijska mjera još uvijek provođenje postupaka fizikalne terapije kojima se nastoji održati što je moguće bolja funkcionalna sposobnost lokomotornog sustava.
MKB-10: M45-M49 Spondilopathije

Behçetova bolest

Behçetova bolest, Upalna reumatska bolest nepoznatog uzroka. Obično se ubraja u skupinu vaskulitisa. U tipičnim je slučajevima bolest obilježena ulceracijama (ranicama) u ustima, ulceracijama spolovila te ulceracijama oka i upalom srednje očne ovojnice (iritis). U 3/4 bolesnika pojavljuje se artritis s bolnim oteklinama zglobova i jutarnjom ukočenošću. Artiritis može biti stalna ili povremena pojava tijekom bolesti. Najčešće ne uzrokuje trajne deformacije zglobova. Liječenje se sastoji u primjeni nesteroidnih protutupalnih lijekova. Primjena glukokortikoida je kontroverzna.

burzitis

burzitis, Upala bilo koje burze u tijelu. (Burze su sluzne vreće koje se nalaze na mjestima gdje mišići ili tetive dolaze u izravan dodir s čvrstom podlogom.) Može se javiti uz upalu susjednog zgloba osobito ako postoji spoj između njih, no može se javiti samostalno. Burzitis ili upala burze najčešće nastaje zbog stalnog mehaničkog podražaja: upala može biti posljedica traume, infekcije, taloženja uloga (gihta), reumatoidnog artritisa i drugih artropatija. Upalu burze obilježava bolna oteklina i crvenilo kože iznad nje. Bakerova cista jest burza u blizini koljena koja je nerijetko zahvaćena upalom u ankilozantnom spondilitisu (ali i drugim upalnim atropatijama). Liječenje se provodi mirovanjem i primjenom lijekova protiv bolova. Veći izljevi mogu se isprazniti kroz deblju iglu nakon punkcije burze, a moguća je lokalna primjena glukokortikoida. Antibiotici se primijenjuju samo u slučaju dokazane infekcije (prisutnosti mikroba u burzi).

Bakerova cista

Bakerova cista, Bolna oteklina sa stražnje strane koljena. Riječ je o burzitisu (vidi) koji se pojavljuje u ljudi koji boluju od upalnih artropatija (reumatoidni artritis, ankilozantni spondilitis, psorijatični artritis). Ponekad je bolnost tako jaka da bitno otežava hod i savijanje noge. Dijagnoza se vrlo lako postavlja već samim kliničkim pregledom. Ultrazvučnom pretragom može se ustanoviti prisutnost izljeva, a ponekad se može vidjeti i na rendgenskoj snimci, osobito ako ima kalcifikacija u stijenci. Bitno je razlikovati Bakerovu cistu (i njezino puknuće) od duboke venske tromboze na potkoljenici, što je moguće doplerskom pretragom. Terapija se sastoji u primjeni lijekova protiv bolova i upale (nesteroidni antireumatici), hladnih obloga i mirovanja. Veće ciste mogu se punktirati pa se kroz punkcijsku iglu izvuče izljev, a moguća je i lokalna primjena lijeka u za to primjerenim slučajevima.

ciklooksigenaza

ciklooksigenaza, Enzim važan u stvaranju upalnog odgovora. Sudjeluje u pretvorbi arahidonske kiseline u prostaglandine, kemijske spojeve koji imaju središnju ulogu u upalnom procesu i pojačanoj osjetljivosti perifernih živčanih završetaka odgovornih za osjet boli. Postoje dva oblika ciklooksigenaze: konstitutivna COX-1 i inducibilna COX -2. Ciklooksigenaza je glavno mjesto djelovanja nesteroidnih antireumatika koji blokiraju njihovo djelovanje. Terapijski učinak nesteroidnih antireumatika se postiže prvenstveno djelovanjem na COX-2.

chlamydia trachomatis

chlamydia trachomatis, Mikroorganizam koji se dugo povezivao isključivo s upalom očiju (trahom) koja je dovodila do sljepila. Trahom je najčešći uzrok sljepila u svijetu, a učestalost mu je zbog primjena djelotvornih preventivnih mjera znatno opala u posljednjim desetljećima. Reumatolozi povezuju pojavu artritisa u nekih ljudi s urogenitalnim infekcijama uzrokovanim klamidijama (reaktivni artritis). Kolika je stvarna uloga ovog mikrooorganizma u nastanku artritisa teško je procijeniti s obzirom na to da je vjerojatno oko 20% populacije inficirano. Klamidija se dokazuje u uzorcima urina i obriscima mokraćne cijevi (ili grlića maternice), a liječi se djelotvorno antibiotikom. Artritis koji prati infekciju klamidijom najčešće nije erozivne naravi te je uglavnom dovoljna primjena nesteroidnih protuuupalnih lijekova.

čimbenik nekroze tumora alfa

čimbenik nekroze tumora alfa, Jedan od najznačajnijih citokina u razvoju upalnog procesa u nekim upalnim reumatskim bolestima kao što su reumatoidni i juvenilni kronični artritis, ankilozantni spondilitis ili psorijatični artritis. Danas postoje lijekovi koji blokiraju učinke TNF-α tako da se vežu na njega u cirkulaciji ili vežući se na receptore za TNF-α na površini stanice (biološki lijekovi).

frozen shoulder

frozen shoulder, Engleski pojam koji u doslovnom prijevodu znači „zamrznuto rame“. U našoj se literaturi uobičajeno koristi pojam ukočeno rame. Riječ je o jednom od očitovanja izvanzglobnog reumatizma. Nastaje zbog promjena u strukturama koje se ne nalaze u samom ramenom zglobu nego oko njega što opisuje latinski termin periarthritis humeroscapularis. Promjene zahvaćaju tetive i tetivne ovojnice ili mišiće i njihove fascije. Uzrok promjenama su vjerojatno učestala svakodnevna mikrooštećenja i prethodne degenerativne promjene. Bolest se očituje naglo nastalim bolovima koji onemogućuju pokrete u zahvaćenom ramenom zglobu. Ako se na vrijeme ne započne terapija. može se razviti trajna kontraktura ramenog zgloba. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom, a potvrđuje radiogramima ili ultrazvučnim pregledom. Liječenje se sastoji u primjeni lijekova protiv bolova, ponekad lokalne primjene glukokortikoida te u striktnom i brzom provođenju postupaka fizikalne terapije. Prvenstveno se to odnosi na držanje nadlaktice u pravilnom položaju i na brzi početak prave fizikalne terapije (bez obzira na još uvijek prisutne bolove) da bi se održao puni opseg pokreta. Na vrijeme započeta terapija obično garantira uspjeh.

gonagra

gonagra, Ranije često korišteni pojam za zahvaćanje koljenskog zgloba uložnim (uričkim) artritisom.

juvenilni kronični artritis

juvenilni kronični artritis, Skupni naziv za reumatsku, odnosno negnojnu upalu zglobova u dječjem uzrastu.

lupus erythematosus systemicus

lupus erythematosus systemicus, Najtipičnija sustavna autoimuna upalna reumatska bolest. Iako ova bolest može zahvatiti većinu organa, najčešće su pojavljuje na: koži, bubrezima, zglobovima, seroznim opnama i središnjem živčanom sustavu.
Grupa: Alergijski i imunološki poremećaji
Drugi naziv: Sistemski eritemski lupus, SEL, Sistemski eritematozni lupus, Sistemski lupus, Eritemski lupus, Eritematozni lupus
I.
Raspodjela po populaciji
SEL se češće javlja u žena, posebno generativne dobi, a učestaliji je u ljudi crne puti. Omjer oboljelih žena prema muškarcima je 5:1, dok u starijoj dobi ili ranom djetinjstvu iznosi 2:1. To je bolest urbanih sredina, s učestalošću od 4 do 250 na 100 000 stanovnika.
Što uzrokuje bolest?
Smatra se da u nastanku i razvoju bolesti sudjeluju nasljedni i vanjski čimbenici. Bolesnici koji boluju od SEL-a imaju široki spektar autoantitijela na različite antigene, a tipična su protutijela protiv komponenti jezgre i citoplazme. Utjecajem vanjskih čimbenika, može se u predisponiranoj populaciji razviti klinički izražena slika bolesti. Među ovim čimbenicima, značajne su virusne infekcije. UV zrake svjetlosnog spektra mogu izazvati kožne promjene i pojačati bolest. Uzimanje nekih lijekova može izazvati bolest koja izrazito sliči SEL-u (penicilin, antiepileptici i dr.). Čini se da način prehrane također može utjecati na tijek i manifestaciju bolesti. Preporučuje se hrana sa smanjenom količinom masti. Zapazilo se da bolest suprimiraju muški, a potiču ženski hormoni.
Simptomi
SEL se očituje mnoštvom subjektivnih i kliničkih znakova najčešće na koži, zglobovima i visceralnim organima. U početku bolesnik može imati samo nekoliko simptoma, često u svezi sa samo jednim oboljelim organom, dok se kasnije s razvojem bolesti pojavljuju i ostali simptomi. Težina bolesti varira od sasvim laganog oblika do teškog sa smrtnim završetkom. Opća slabost i povišena temperatura prisutne su u gotovo svih bolesnika i prethode drugim simptomima. Bolesnici mogu osjećati bol u trbuhu s mučninom i povraćanjem. Rani simptomi bolesti, pojavljuju se u svim zglobovima, mogu se uočiti otekline, smetnje u motilitetu i klinički znakovi artritisa. Promjene u koži, mogu se opaziti u obliku eritema, kožnih čvorića, ulceracija i mjestimičnih hiperpigmentacija. Vrlo je tipičan eritem lica poput leptira, te crvenilo suncu izloženih dijelova tijela kao posljedice fotosenzitivnosti. Promjene u očima (prisutne u 20-25% bolesnika), mogu se očitovati konjunktivitisom, fotofobijom, pa i prolaznom sljepoćom. Kosa je vrlo slaba, tanka, krhka i lako se lomi. Nastaju promjene i na sluznici. Bolest bubrega zapaža se u oko 60% bolesnika. Simptomi mogu biti jedva zamjetni do veoma izražene kronične bubrežne insuficijencije i hipertenzije. U oko polovice bolesnika može se naći lagano povećanje jetre. Promjene na dišnom sustavu, ustanovljene su u oko 47% bolesnika. Tegobe se očituju osjećajem nedostatka zraka, kašljem, pritiskom u predjelu prsnog koša. Promjene kardiovaskularnog sustava nalaze se u oko 46% bolesnika. Javlja se ubrzani srčani ritam, aritmija, povećanje srčanog mišića. Moguće su i tromboze krvnih žila. Bolest središnjeg živčanog sustava može se klinički očitovati kao psihijatrijski i neurološki poremećaj. Česta je depresija, obično akutna; u nekih bolesnika pojavljuje se aksioznost s glavoboljom, nesigurnošću, hiperventilacijom, smetnjama u pamćenju, maničnim ponašanjem. Psihoza se očituje halucinacijama, bizarnim razmišljanjima, a kadkada kao delirij. U bolesnika sa SEL-om mogu se pojaviti epileptički napadaji, aseptički meningitis, te razne atipične slike poremećaja središnjeg živčanog sustava. SEL ne utječe na fertilitet: bolesnice sa SLE-om nemaju teškoća sa začećem, ali je trudnoća rizična, a učestalost spontanih pobačaja, preuranjenih poroda i intrauterinih smrti čeda mnogo viša.
Koje preglede obavlja liječnik?
Za dijagnozu SEL-a značajna je detaljna, dobro uzeta povijest bolesti i fizikalni pregled. Radi se krvna slika. Nalaz protutijela na DNK ima visoko specifično značenje. Ne potvrdi li se dijagnoza bolesti laboratorijskim pretragama, potrebno je biopsijom bolesnog organa ili tkiva dokazati postojanje specifičnih imunopatoloških promjena. Bolest može početi s malo simptoma, a tijekom sljedećih mjeseci ili godina mogu se pojaviti i drugi simptomi. Katkad će biti potrebno dulje promatranje bolesnika da bi se moglo zaključiti da li je riječ o toj bolesti ili nije. Smatra se da osoba ima SEL, ako su prisutna barem četiri kriterija, istovremeno ili u slijedu.
Liječenje
Odluka o terapijskom postupku u bolesnika sa SEL-om nerijetko je vrlo teška i svaki pristup liječenju mora biti individualan. Dobro poznavanje bolesnika i spoznaja o aktivnosti njegove bolesti, zahvaćenosti pojedinog ili više organskih sustava, te tijeku bolesti odlučni su čimbenici pri izboru medikamentne terapije. Uz medikamentno liječenje, od velike je važnosti pravilan režim života: umjerena fizička aktivnost, izbjegavanje izlaganja suncu, pravilna prehrana i prevencija infekcija. Terapija podrazumijeva odmor, dovoljno sna, izbjegavanje stresa i pretjeranog izlaganja suncu, osobito između 10 i 15 sati kada je ultraljubičasto zračenje najintenzivnije. Pacijentima se propisuje i acetilsalicilna kiselina za umanjenje bolova u zglobovima i vrućicu. Kod težih slučajeva je neophodno uključiti i terapiju kortikosteroidima.
Medikamentno liječenje dijeli se u tri glavne grupe:
• konzervativno (salicilati, nesteroidni antireumatici, antimalarici)
• agresivno (kortikosteroidi, imunosupresivni agensi - citostatici)
• eksperimentalno (monoklonska protutijela)
Tijek bolesti i prognoza
Bolest je kronična, progresivnog tijeka; danas se u pravilu više ne smatra smrtonosnom. U većine bolesnika može se očitovati srednje teškim oblikom, s povremeno kadkada i spontanim povlačenjem; u drugih, može se razviti naglo sa smrću unutar nekoliko tjedana ili mjeseci. Suvremene analize velikog broja bolesnika pokazuju da danas njih oko 90% preživi 10 godina. Značajno bolja prognoza bolesti u novije vrijeme rezultat je rane dijagnoze bolesti, te napretka u liječenju. Zahvaćenost bubrega, središnjeg živčanog sustava, pluća s krvarenjem i sekundarne infekcije najčešći su uzroci loše prognoze i smrtnog ishoda bolesti.
II.
Sistemski eritemski lupus
Uzrok joj je nepoznat, ali se zna da poremećaj mehanizma za popravak DNK-a u stanici ima određenu ulogu u nastanku bolesti. Nazočnost protutijela usmjerenih protiv jezgre stanice (takozvana antinuklearna antitijela ili antinuklearni faktor) osobitost su ove bolesti. Zahvaćenost kože vrlo je česta, a i ime bolesti potječe od leptirastog osipa na licu bolesnika. Najteži su oblici bolesti povezani sa zahvaćanjem bubrega i središnjeg živčanog sustava. Na sreću, najveći broj oboljelih ima blagu do srednje izraženu kliničku sliku. Nisu rijetki ni oni u kojih se na bolest može posumnjati na temelju nalaza antinuklearnih protutijela u serumu, a pritom bez izraženih kliničkih tegoba. Liječenje se temelji na primjeni glukokortikoida te drugih lijekova kao što su citostatici, antimalarici, nesteroidni protuupalni lijekovi.
Izvor: plivazdravlje.hr, mojezdravlje.net
Ključne riječi: koža | anemija | sistemski eritematozni lupus | sistemski eritemski lupus | kortikosteroidi | Lupus erythematosus systemicus | zglobovi | acetilsalicilna kiselina | eritem |

miješana bolest vezivnog tkiva

miješana bolest vezivnog tkiva, Sustavna upalna reumatska bolest koju obilježava niz kliničkih očitovanja koje se mogu uočiti i u drugim kolagenozama (Raynaudov sindrom, sklerodaktilija, artritis, miozitis, neuritis) te visok titar protutijela protiv molekule U1-RNP. Prognoza ovisi o tome koji su organi zahvaćeni. Osnovni proces liječi se primjenom glukokortikoida, ponekad u kombinaciji s drugim imunosupresivnim lijekovima.

reumatoidni artritis

reumatoidni artritis, (a. rheumatöides)
U težim slučajevima ova bolest može dovesti i do invalidnosti pacijenta, ali ako se bolest dijagnosticira na vrijeme i pravilno liječi, onda se rizik od teških posljedica umanjuje.
Uvod
Reumatoidni artritis je kronična, upalna bolest vezivnog tkiva, koja najčešće zahvaća zglobove i nepoznatog je uzroka. Zglobovi koji su najčešće pogođeni ovom bolešću su: šake, ručni zglobovi, ramena, koljena, stopala i gležnjevi. Ova bolest češće zahvaća žene, nego muškarce i javlja se nakon 40-te godine života. Uzrok bolesti je nepoznat, ali postoje sumnje kako bolest može imati genetsku predispoziciju ili može biti uzrokovana nekim infekcijama u organizmu. U težim slučajevima ova bolest može dovesti i do invalidnosti pacijenta, ali ako se bolest dijagnosticira na vrijeme i pravilno liječi, onda se rizik od teških posljedica umanjuje.
Očitovanje
Bolest često počinje neprimjetno, a u nekim slučajevima pacijenti se žale na umor, mršavljenje i osjećaj opće slabosti. Nakon toga dolazi do povremene pojave bolova u zglobovima, a karakteristične su i jutarnje ukočenosti zglobova, koje traju oko 30 minuta i nakon toga se zglobovi opuštaju, te se pacijent može normalno kretati, bez ikakvih poteškoća. Zglobovi pacijenta vremenom postaju sve bolniji i upaljeni, a česta je i pojava otoka, koji najčešće počinju na ručnim zglobovima i zglobovima prstiju, ali se šire i na koljena i gležnjeve.
Još jedna karakteristika simptoma ove bolesti je da zglobovi bivaju simetrično zahvaćeni, tako što će, ako je zahvaćen ručni zglob jedne ruke, bolest često zahvatiti i zglob druge ruke i slično. Otočeni zglobovi su jako bolni, pa čak i samo blagi dodir pacijentu može uzrokovati pojačavanje boli. Zbog izražene boli i pokreti pacijenta su ograničeni, jer svaki pokret može izazvati još jaču bol. Simptomi bolesti se mogu javljati i "na mahove", odnosno smjenjuju se periodi bez otoka i bolova, s periodima akutnih napada, s jakim bolovima, upalama i otokom na zglobovima.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda, anamneze i kliničke slike pacijenta. Uz to je potrebno uraditi i krvne pretrage, te rentgenske snimke zglobova. Krvne pretrage u slučaju prisutnosti reumatoidnog artritisa ukazuju na prisutnost reumatoidnog faktora, ubrzanu sedimentaciju eritrocita i visoke razine CRP-a, dok nalazi radioloških snimanja ovise o stupnju bolesti, pa tako u početnom stupnju rentgenski snimak ne pokazuje nikakve promjene na zglobovima, dok su u naprednom stupnju bolesti promjene vidljive.
Liječenje
Za liječenje reumatoidnog artritisa je neophodna promjena načina života. Pacijentima je potreban odmor, boravak u toploj i suhoj klimi, te uravnotežena prehrana bogata vitaminima i proteinima. Uz to se pacijentima preporučuju i fizikalne terapije, masaže, tjelovježba, prema uputama stručnih osoba i redovita kontrola tjelesne težine. Što se tiče medikamentne terapije koriste se lijekovi za ublažavanje boli (analgetici), dok se za smanjivanje upale koriste nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL), ali to su lijekovi koji se ne bi trebali uzimati duže od 30-60 dana, jer mogu uzrokovati razne nuspojave. U većini slučajeva liječnici propisuju terapiju antireumaticima, koja je dovoljna za lakše slučajeve bolesti, a kod težih slučajeva često je neophodna terapija NSAIL-om, koja se nakon određenog vremena zamjenjuje antireumaticima.
Izvor: mojezdravlje.net
Ključne riječi: ramena | CRP | NSAIL | koljena | reumatoidni faktor | šake | analgetici | zglobovi | antireumatici | reumatoidni artritis | stopala | gležnjevi |

sistemska skleroza

sistemska skleroza, Sustavna upalna reumatska bolest autoimune naravi. Obilježava je pojava zadebljanja kože koje je najčešće na prstima na rukama te na šakama (iako bilo koji dio kože na tijelu može biti zahvaćen). Zadebljanje nastaje zbog prekomjernog taloženja kolagena u potkožnom tkivu. No, taloženje se osim u koži može odvijati u raznim organima i tkivima remeteći tako njihovo funkcioniranje. Mogu biti zahvaćeni srce, pluća, bubrezi, jednjak, crijeva i drugi organi. Ako je zahvaćena samo koža, poremećaj se naziva sklerodermijom. Uzrok bolesti je nepoznat. Liječenje bolesti je danas na žalost nedovoljno djelotvorno. Iako su iskušani brojni lijekovi, najbolji učinak na taloženje kolagena pokazao je d–penicilamin. U liječenju se rabe i brojni drugi lijekovi s učinkom na organe koji su u pojedinog bolesnika zahvaćeni (za bolove, za poboljšanje pokretnosti crijeva, za stimulaciju rada srca i slično).

Sjögrenov sindrom

Sjögrenov sindrom, Bolest obilježena suhoćom sluznica raznih dijelova tijela – očiju, usta, nosa, uha, cijelog probavnog sustava. Riječ je o upalnoj reumatskoj bolesti nepoznatog uzroka. Može se pojaviti uz druge upalne reumatske bolesti kao što su reumatoidni artritis, sustavni eritemski lupus (sekundarni Sjögrenov sindrom), ali može biti i jedini patološki nalaz (primarni oblik bolesti). Liječenje se temelji na obuzdavanju autoimunog upalnog procesa te sprječavanju razvoja trajnog oštećenja strukture i funkcije pojedinih organa zbog suhoće. Osobitu pozornost treba posvetiti činjenici da se u oboljelih osoba nešto češće pojavljuju tumori hematopoetskog sustava.

sinovitis

sinovitis, Upala zglobne čahure, odnosno njenog unutarnjeg sloja. Upala zglobne ovojnice - sinovijske membrane. Sinovitis se može pojaviti u svim reumatskim bolestima bez obzira na to je li riječ o bolestima upalne ili degenerativne naravi. Kliničkim se pregledom sinovitis može dokazati na temelju otekline, crvenila i bolnosti zglobova u kojima je nazočan izljev u zglobnom prostoru. Liječenje sinovitisa svodi se na liječenje osnovne bolesti u sklopu koje se sinovitis pojavio.

uveitis

uveitis, Upala srednje očne ovojnice koja je vrlo često zahvaćena u sklopu upalnih reumatskih bolesti. Može se pojaviti u reaktivnom i reumatoidnom artritisu, ankilozantnom spondilitisu, kolagenozama ili pak vaskulitisima. Osobito je opasan uveitis koji se pojavljuje u juvenilnom obliku kroničnog spondilartritisa koji može uzrokovati sljepoću. Ako je riječ o uveitisu u sklopu sustavnih bolesti veziva, onda se liječi sustavnom primjenom glukokortikoida na isti način kao i osnovna bolest uz koju se pojavio.