Holter krvnog tlaka

24 satno mjerenje krvnog tlaka - Holter krvnog tlaka
Metoda registriranja visine krvnog tlaka kroz 24 sata. Uređaj automatski mjeri krvni tlak, svakih 20 ili 30 minuta. Za vrijeme nošenja 24- satnog krvnog tlaka pacijent nastavlja s uobičajenim dnevnm aktivnostima (posao, tjelesne aktivnosti, spavanje, uzimanje lijekova) i navikama (pušenje, konzumacija kave). Čak se i potiče pacijenta da se svjesno izlaže stresnim situacijama kako bi se registriralo povišenje krvnog tlaka koje se pojavljuje upravo u takvim okolnostima. Važno je upozoriti pacijenta da taj dan piše dnevnik svih svojih aktivnosti kako bi se otkrila uzročno-posljedična veza između pojavljivanja simptoma i aktivnosti.
Izvor: cardionet.hr

Holter monitoring (EKG)

24 satna elektrogardiografija (EKG) – Holter monitoring
Metoda registriranja promjene električnog potencijala srca kroz 24 sata. Koristi se pri simptomima lupanja i preskakanja srca (palpitacija srca), sinkopa te općenito poremećaja srčanog ritma. Za vrijeme nošenja 24-satnog EKG pacijent nastavlja sa svojim uobičajenim aktivnostima (posao, tjelesne aktivnosti, spavanje, uzimanje lijekova) i navikama (pušenje, konzumacija kave) te se čak i potiče pacijenta da se izlaže stresnim situacijama kako bi se registrirao mogući poremećaj ritma koji se pojavljuje u takvim okolnostima. Važno je upozoriti pacijenta da taj dan piše dnevnik svih svojih aktivnosti kako bi se pokušala povezati uzročno-posljedična veza između pojavljivanja simptoma i aktivnosti.
Izvor: cardionet.hr

hernija

hernija (kila) je česta bolest koja pogađa osobe oba spola i u svakoj životnoj dobi. To je u stvari izlazak dijela sadržaja utrobe, iz šupljine u kojoj se nalazi, kroz hernijska vrata.
Uvod
Hernija (kila, bruh) je česta bolest koja pogađa osobe oba spola i u svakoj životnoj dobi. To je u stvari izlazak dijela sadržaja utrobe, prekrivenog vanjskom stijenkom od mekih tkiva, iz šupljine u kojoj se nalazi, kroz hernijska vrata. Postoje zone u kojima se hernije često stvaraju, zbog manjeg otpora trbušne stijenke. Te zone su preponska, kruralna i zona oko pupka.
Kod nekih ljudi postoje područja koja su slabija, a samim tim i sklonija hernijama. Uzročnici mogu biti i naglo i izrazito mršavljenje ili senilna atrofija. Obično je uzrok i povećanje unutarnjeg trbušnog tlaka, zbog jakih fizičkih napora, opstipacije, jakog i dugog kašlja. Te pojave kod osoba koje imaju jaku trbušnu stijenku, ne stvaraju nikakve probleme, ali zato kod osoba koje imaju slabu trbušnu stijenku uzrokuju stvaranje hernija.
Postoje i akutne hernije, koje se javljaju nakon jednog jačeg napora, koje uzrokuje iznenadno povećanje trbušnog tlaka, te stvaranje hernije.
Postoje vanjske i unutarnje hernije. Vanjske su češće i manifestiraju se na koži, dok se unutarnje odnose na prolazak visceralnog organa iz trbušne u neku drugu šupljinu.
Hernije, također, možemo podijeliti na: ingvinalne, kruralne, umbilikalne i dijafragmalne.
Simptomi
Kada se u nekoj od hernijski zona pojavi izbočina definiranih karakteristika, tada se sumnja na herniju. Ako se izbočina pritisne rukom ili ako pacijent promjeni položaj, izbočine nestaje i to se naziva reponiranje hernije, koje je važno za dijagnozu. U nekim slučajevima, prilikom kašljanja pacijenta, izbočina se povećava. U slučaju velikog napora, može se javiti i bol. Postoje i oblici hernije koje nazivamo epigastrične hernije, a njih prate jaki bolovi, te klinička slika slična gastritisu ili gastroduodenalnom ulkusu.
Liječenje
U većini slučajeva pacijenti nemaju nikakve bolove, pa iako su primjetili izbočinu na svom tijelu, ignoriraju je i nastavljaju s normalnim aktivnostima, bez odlaska liječniku. Takav pristup, međutim, može dovesti do komplikacija, kao što je strangulacija. U svakom slučaju, pacijent treba čim primjeti izbočinu javiti se svom liječniku, koji će odlučiti o težini bolesti i izboru terapije.
Postoje palijativna i kirurška terapija. Palijativna terapija je korištenje hernijskog pojasa, ali ta terapija se može rabiti samo u određenim slučajevima i može dovesti do ireponibilnosti hernija. U većini slučajeva terapija izbora je kirurška intervencija.
Moguće komplikacije, koje mogu nastati kod hernija su: strangulacija, ireponibilnost, upala, zapušenje i traumatsko prsnuće. Rupturu hernije može uzrokovati jaka trauma, a u slučaju strangulacije i zapušenja (začepljenja) neophodna je hitna kirurška intervencija.
Izvor: mojezdravlje.net

herpes febrilis

herpes febrilis, promjena na koži u obliku vezikula (mjehurića), najčešće na usnama i okolnoj koži. Promjena boli, svrbi i peče. Uzrok promjene je virus Herpes simplex, trajno prisutan u ganglijima, koji se aktivira nakon različitih stresova na organizam. Povod mogu biti psihički i fizički stresovi, menstruacija i neke druge akutne infekcije (pneumokokne pneumonije, epidemijskog meningitisa, malarija tertiana i quintana, obična prehlada, leptospiroza). Gotovo se nikad ne javlja ili je vrlo rijedak npr. kod trbušnog tifusa, pjegavog tifusa, pertuzisa, skarlatine, difterije, morbila.

hipotireoza

hipotireoza, Poremećaj (stanje) koji se razvija kao posljedica nedovoljne sinteze ili lučenja hormona štitnjače. Kliničko stanje nastalo zbog smanjene koncentracije hormona štitnjače u krvi ili rjeđe zbog smanjene osjetljivosti tkiva na hormone štitnjače. Može biti primarna, ako je bolest u samoj štitnjači, sekundarna zbog bolesti hipofize i tercijarna zbog bolesti hipotalamusa.
Uzroci primarne hipotireoze mogu biti: nedovoljno razvijena štitnjača ili nedostatak štitnjače, endemski nedostatak joda, autoimuna bolest štitnjače, posljedica operacije štitnjaće, posljedica ionizacijske terapije štitnjače ili posljedica uzimanja lijekova. U hipotireozi se nalaze niske vrijednosti hormona štitnjače (trijodtironina T3 i tiroksina T4) i povišene vrijednosti tireotropina (TSH).
Klinički znakovi hipotireoze (miksedema) su: opći umor, poremećaj pamćenja, suha i krhka kosa, smanjena tjelesna dlakavost, ptoza vjeđa (spušteni kapak), periorbitalni edem (oteklina u području vjeđa i oka), povećana štitnjača, podbuhlo lice, zadebljan jezik, usporen govor, smanjeno znojenje, duboki i grubi glas, oteklina skočnih zglobova, obilna menstruacijska krvarenja, slabost mišića i oslabljeli refleksi, proširenost srca.

hipertireoza

hipertireoza, Povećana aktivnost štitne žlijezde koje za posljedicu ima pretjerano lučenje hormona štitnjače. Kliničko stanje koje nastaje zbog povećanog lučenja hormona štitnjače. Prouzročeno je viškom hormona koje nastaje zbog pretjeranog stvaranja i oslobađanja iz štitnjače, bilo zbog pojačane stimulacije ili zbog autonomnog funkcionirajućeg tkiva. Hipertireoza se javlja uz sljedeća stanja i bolesti: Basedowljeva (Gravesova) bolest, multinodozna toksična guša, toksični adenom štitnjače, De Quervainov tireoiditis (virusni tireoiditis), pretjerano uzimanje hormona štitnjače, adenom hipofize koji luči TSH, ektopično lučenje hormona štitnjače. Klinički znakovi hipertireoze su: gubitak kose, izbočenje očne jabučice (egzoftalmus), retrakcija vjeđa, paraliza očne jabučice, kronična oteklina spojnice (kemoza), upala rožnice (keratitis), guša, povišeni krvni tlak, ubrzani srčani ritam, nepravilan srčani ritam (aritmija), Corriganovo bilo (pulsus celer et altus), topla i vlažna koža, fini tremor ruku, zadebljene distalne falange na prstima, slabost nadkoljeničnih mišića, oteklina skočnih zglobova, žeđanje, mršavljenje, učestalo mokrenje i stolica, razdražljivost, nemir, nesanica, nepodnošenje vrućine.

hemodijaliza

hemodijaliza, Postupak kojim se nadomješta ili pomaže funkcija bubrega primjenom polupropusnih membrana preko kojih se odstranjuju iz krvi niskomolekulske tvari, dok krvne stanice i visokomolekulske tvari ostaju u krvnom optoku. Također: dijaliza.

Haemophilus

Haemophilus, bakterije ovog roda ne mogu se razmnožavati na umjetnim hranjivim podlogama bez faktora X i V ili bez jednog od njih. Faktor X sadrži hemin, a faktor V je kodehidrogenaza. Neophodni su za oksidoredukcijske procese, disanje bakterija; h. bronchisepticus, v. Bordetella;
H. conjunctivitidis, Koch-Weeksov bacil;
H. ducreyi, bacil poznat pod nazivom Streptobacillus ulceris mollis, izaziva ulcus molle (meki čankir);
H. influenzae, u djece može izazvati piogene infekcije, dok u epidemijama influence (gripe) hemofilus je samo sekundarni pratilac virusne infekcije. Sin. Pfeiferov bacil; H. pertussis, v. Bordetella.

histerektomija

histerektomija, Kirurško odstranjenje maternice. Indicirano je kod karcinoma maternice, atipične hiperplazije endometrija, obilnih i nepravilnih krvarenja te kod mioma maternice. Maternica se može odstraniti s ili bez uklanjanja jajnika. Odstranjenje maternice je moguće klasičnim kirurškim zahvatom (abdominalno ili vaginalno) ili laparoskopski.

hematopoeza

hematopoeza, Stvaranje krvnih stanica i pločica

hipertenzija

hipertenzija, Poremećaj karakteriziran visokim krvnim tlakom, što općenito uključuje sistolički krvni tlak ("gornja" brojka, koja predstavlja tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) trajno viši od 140, ili dijastolički krvni tlak ("donja" brojka, koja predstavlja tlak u krvnim žilama kad se srce odmara) trajno preko 90.
Uzroci, učestalost i faktori rizika
Krvni tlak je određen količinom krvi koju pumpa srce, te veličinom i stanjem arterija. Mnogi drugi faktori mogu utjecati na krvni tlak, uključujući volumen tekućine u tijelu, sadržaj soli u tijelu, stanje bubrega, živčanog sustava, krvnih žila, i razine različitih hormona u tijelu.
Uzrok "esencijalne" hipertenzije ne može se ustanoviti. Ona može biti uzrokovana genetskim faktorima i faktorima okoliša, kao što su unos soli ili drugi. Esencijalna hipertenzija obuhvaća preko 95% svih hipertenzija.
"Sekundarna" hipertenzija je hipertenzija izazvana nekim drugim poremećajem. To mogu biti:
• tumori nadbubrežne žlijezde, • Cushingov sindrom, • bubrežni poremećaji, • glomerulonefritis, • tromboza bubrežnih vena, • okluzija bubrežne arterije (stenoza bubrežne arterije), • embolija bubrežne arterije, • zatajenje bubrega, • korištenje lijekova, droga, ili drugih kemijskih sredstava, • trudnoća ili korištenje oralnih kontraceptiva, • hemolitički-uremički sindrom, • Henoch-Schonleinova purpura, • periarteritis nodosa, • enteritis zbog zračenja, • retroperitonealna fibroza, • Wilmsov tumor, • drugi poremećaji
Simptomi
• glavobolja, • umor, • smetenost, • promjene vida, • mučnina, povraćanje, • anksioznost, • pretjerano znojenje, • bljedilo kože, ili crvenilo lica ili drugih područja, • drhtanje mišića, • bolovi slični angini pectoris: bolovi u prsnom košu, • splenomegalija, • krvarenje iz nosa, • osjećaj lupanja srca, • zvukovi/zujanje u ušima
Znakovi i ispitivanja
Na hipertenziju se može posumnjati kad je krvni tlak visok. Stalno povišen krvni tlak iznad 140 sistolički (što označava tlak koji se stvara prilikom otkucaja srca) ili 90 dijastolički (što označava tlak kad srce odmara), ili stalno iznad "normalnog" krvnog tlaka neke osobe, smatra se hipertenzijom. Mogu se provesti ispitivanja pretpostavljenih uzroka i komplikacija. Ona ovise o prisutnim simptomima, povijesti bolesti i rezultatima pregleda. Ova bolest također može izmijeniti rezultate sljedećih pretraga:
• vidno polje, • vrijednosti eritrocita, • oftalmoskopija, • snimanje jetre, • alfa-1 antitripsin
Liječenje
Cilj liječenja je smanjiti krvni tlak na razinu na kojoj je smanjen rizik od komplikacija. Liječenje se može provoditi kod kuće uz nadzor liječnika, ili u bolnici. Lijekove za liječenje hipertenzije čine: ACE inhibitori, diuretici, beta-blokatori, blokatori kalcijevih kanala i AT II antagonisti. Mogu biti potrebni lijekovi kao što je hidralazin, dijazoksid ili nitroprusid ako je krvni tlak vrlo visok. Drugi lijekovi mogu uključivati rezerpin, alkaloide rauvolfije ili guanetidin. Provjeravajte krvni tlak u redovnim vremenskim razmacima (onoliko često koliko vam preporuči liječnik). Promjene u načinu života mogu smanjiti visoki krvni tlak, uključujući smanjenje tjelesne težine i promjene u prehrani (vidi Prevencija).
Komplikacije
• hipertenzivna bolest srca, • infarkt srca, • kongestivno zatajenje srca, • oštećenje krvnih žila (ateroskleroza), • disekcija aorte, • oštećenje bubrega, • zatajenje bubrega, • moždani udar, • oštećenje mozga, • gubitak vida
Prevencija
Promjene u načinu života mogu biti korisne za kontroliranje visokog krvnog tlaka. Smanjite tjelesnu težinu, ako ste pretili. Suvišna težina opterećuje srce. U nekim slučajevima, smanjenje tjelesne težine može biti jedini potreban način liječenja. Vježbajte kako biste poboljšali srčanu kondiciju. Izmjene u prehrani mogu biti korisne, posebno smanjeno konzumiranje soli. Poštujte preporuke liječnika kako bi liječili ili kontrolirali moguće uzroke sekundarne hipertenzije.
Izvor: PlivaZdravlje.hr

hemoliza

hemoliza, Razgradnja i razaranje eritrocita. Akutna hemoliza uzrokuje npr. anemiju s retikulocitozom, porast bilirubina u krvi.

habitualan

habitualan, Ponavljajući, koji se ponavlja

hiperplazija

hiperplazija, Povećanje broja tkivnih stanica ili organa. Može biti fiziološko ili patološko.

hiperplazija prostate

hiperplazija prostate, v. adenom prostate

HIV

HIV, v. AIDS
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, SIDA, AIDS
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |

HPV

HPV, (humani papilomavirus) HPV-infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papilomavirus - HPV.
Grupa: Kožne i spolne bolesti
Ostali nazivi: Humani papilomavirus, Šiljati kondilomi
Tko obolijeva?
Smatra se da 60% žena tijekom generativne dobi biva zaraženo jednim ili više od stotinjak poznatih tipova virusa, dok je prevalencija u muškoj populaciji niža i sama prisutnost virusa teže dokaziva. Prevalencija zaraze HPV-om u mlađim dobnim skupinama (18-25 g.) iznosi oko 60%, a samo 4-6% tih žena imat će patološki papa-nalaz, što se tumači prolaznom prirodom HPV-infekcije, jer će 70 % tih žena u sljedećih 12 mjeseci eliminirati virus, a nakon 24 mjeseca samo još 9% žena bit će pozitivno na virus.
Kako se HPV prenosi?
Virus se širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama. Pri tome nije neophodno da postoji oštećenje istih, no ono svakako pogoduje infekciji, jer virus lakše dospijeva do bazalnih slojeva epitela. Genitalni HPV može inficirati i sluznicu gornjeg dijela dišnog sustava, spojnicu oka, no osnovni rezervoar za sve te viruse je definitivno sluznica i koža genitalnog trakta oba spola, pa je HPV-infekcija najčešće posljedica spolnog kontakta sa zaraženom osobom. HPV je pronađen i kod djevica, tako da za njego prijenos nije neophodno potreban spolni odnos u užem smislu obzirom da se virus nalazi i u koži anogenitalne regije. Prosječno vrijeme od izloženosti virusu do nastanka promjene iznosi 3 mjeseca, no vrlo je promjenjivo i može trajati od nekoliko tjedana do nekoliko godina, što najviše ovisi o individualnom imunološkom statusu. Smatra se da je moguća i genitalno-oralni prijenos, obzirom da su pronađeni niskorizični i visokorizični tipovi u promjenama u usnoj šupljini Prijenos s majke na dijete kroz placentu nije opisan. Genitalni kondilomi opisani su i u djece.
Što uzrokuje HPV?
Danas je poznato više od 70 genotipova papilomavirusa. Svi papilomavirusi pokazuju sklonost epitelu kože i mukoznog tkiva tvoreći tumore epitela. Virusi HPV spolnog i završnog dijela probavnog sustava obično se dijele na one visokog (16,18,25,56) srednjeg (31, 33, 35, 51, 52, 58) i niskog (6, 11, 42, 43, 44) rizika obzirom na histopatološke promjene s kojima su povezani. Oštećenje epitela visokog stupnja osobito rak vrata maternice povezana su s infekcijom tzv. "visokorizičnih" papilomavirusima HPV-16 i HPV-18. Molekularnim metodama dokazana je prisutnost različitih tipova HPV-a iz grupe visokog rizika u 99,7% karcinoma vrata maternice, pa se ti virusi danas opravdano smatraju primarnim faktorom rizika u nastanku tog karcinoma. Genitalne bradavice ili šiljati kondilomi uzrokovane su tipovima HPV-a 6, 11,16,18,33 i 35. Prenose se spolnim putem.
Dijagnostika HPV-a
Dokazivanje prisutnosti HPV-a obuhvaća klinički (ginekološki ili urološki) pregled, citološki ili histološki pregled kao i korištenje metoda molekularne biologije. HPV se dokazuje uzimanjem obriska vrata maternice odnosno uzimanje obriska mokraćne cijevi kod muškarca. Uzima se četkicom ili štapićem obloženim vatom. Kolposkopija je metoda kojom se pod povećalom promatra vrat maternice kako bi se uočile promjene.
Genitalne bradavice (šiljati kondilomi)
Bradavice su mekani, vlažni, ružičasti ili sivi polipi koji postupno rastu i često vise na peteljci, često su u nakupinama poput cvjetače. U muškaraca se najčešće nalaze ispod prepucija oko korone glansa ili u otvoru mokraćne cijevi. Mogu se nalaziti i na samom tijelu penisa. U žena smješteni su na vulvi, stijeni rodnice, vratu maternice i međici. Kod homoseksulaca najčešće su smješteni u perianalnoj regiji i otvoru zadnjeg crijeva. Njihov rast je nepredvidiv, ali neka stanja kao što je trudnoća, imunosupresivna terapija, pogoduju rastu kondiloma kao i njihovu umnožavanju.
Liječenje (uklanjanje) kondiloma
Nijedan do sada poznati oblik liječenja nije zadovoljavajući, jer se kondilomi uvijek iznova javljaju. Kondilomi se mogu ukloniti elektrokauterizacijom ("spaljivanjem"), laserom, krioterapijom, ili pak kirurški ekscizijom. Lokalna aplikacija raznih lijekova (antimikotici, kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa) upotrebljavaju se u liječenju, ali zahtijevaju tjedne i mjesece upornosti i rijetko daju trajnije rezultate. Cirkumcizija (obrezivanje) može spriječiti pojavu kondiloma kod muškarca ako su oni smješteni na području prepucija.
Promjene na vratu maternice
Procjenjuje se da najmanje 80-100% djevojaka u dobi između 18-25 godina dolazi pri spolnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30% djevojaka razvija simptome infekcije Većina žena s pozitivnim HPV-testom neće dobiti genitalne bradavice ili cervikalnu displaziju (CIN), dok se kod drugih žena HPV-infekcija povezuje s nastankom raka vrata maternice. Znanstvena istraživanja pokazuju da kronični stres mijenja dotok krvi u vrat maternice i utječe na lučenje njegovih žlijezda, što upućuje na organsku vezu između stresa i promjena u ovom dijelu tijela. Slabljenje imunološkog sustava uslijed kroničnog emocionalnog ili drugog stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja, može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa. Razvoju raka cerviksa prethode promjene koje se histološki stupnjuju od lagane do teške displazije, a mogu se sa dobrom osjetljivošću prepoznati i u papa-razmazima Te se promjene danas obuhvaćaju kraticom CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), a stupnjuju se u 3 stadija prema jačini promjena. CIN1 pretpostavlja blagu displaziju, CIN2 srednje tešku, a CIN3 tešku displaziju ili čak karcinom in situ. Sve se te promjene znače da se patološke promjene nalaze unutar samog pločastog epitela i ne prolaze bazalnu membranu. Točnost citologije u otkrivanju tih promjena to je veća što je stadij lezije veći CIN1, CIN2 i CIN3 ne predstavljaju različite promjene na vratu maternice, već više različite stupnjeve iste bolest, tako da možete imati u papa-testu i stanice koje odgovaraju za CIN1 i stanice koje odgovaraju za CIN2.
Liječenje promjena na vratu maternice
Istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u papa-testu uz pozitivan nalaz HPV vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV-infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita papa-kontrola. Ponavljani nalaz displazija uz HPV-infekciju indikacija je za proširenu kolposkopiju s identifikacijom promjena. Po potrebi se provodi histološka dijagnostika (uzimanje komadića tkiva vrata maternice - biopsija), a ovisno o rezultatima na raspolaganju za daljnje liječenje su kirurške metode konizacije (laser, klasična konizacija,), kojima se odstranjuje nezdravo tkivo vrata maternice (u obliku konusa pa otuda i ime zahvata - konizacija), zajedno s virusom. Kod nižih stupnjeva displazije opisani su izvanredni rezultati liječenja niskim dozama prirodnog interferona, s uspjehom terapije od 80-100%. Glavni cilj lokalnog liječenja inteferonom je sprečavanje ugradnje HPV-a u genom još nezaraženih stanica koje izgrađuju sluznice rodnice i vrata maternice. Liječenje je individualno po preporuci ginekologa.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: Humani papiloma virus | Papa test | kemoterapija | klamidija | maternica | mokraćni mjehur | biopsija | HPV | zračenje | karcinom cerviksa uterusa | histerektomija | karcinom grlića maternice |

hemo–occult test

hemo–occult test (Faecal Occult Blood Test – FOBT), Test za otkrivanje tragova krvi u stolici koji se koristi kao screening pretraga u svrhu ranog otkrivanja karcinoma debelog crijeva (kolorektalnog crijeva). Ovaj test otrkiva već vrlo male količine krvi nevidljive golim okom te omogućuje otkrivanje zloćudnih tvorbi u ranom stadiju što omogućuje veće šanse za izliječenje. Ako je hemo-occult test pozitivan, odnosno otrkiju se tragovi krvi u stolici, pacijent se upućuje na daljnu obradu i pretrage, najčešće kolonoskopiju kojom se endoskopski vrši pregled sluznice te otkriva mogući uzrok krvarenja.
Izvor: cardionet.hr