antidepresivi

antidepresivi, Lijekovi za suzbijanje depresije.

antireumatici

antireumatici, Sredstva za suzbijanje reumatskih bolova.

arefleksija

arefleksija, Nedostatak ili potpuni gubitak refleksa.

arterijska hipertenzija

arterijska hipertenzija, Povišen krvni tlak.

asfiksija

asfiksija, Nemogućnost udisanja kisika, gušenje.

auricula cordis

auricula cordis, Srčana uška.

arteriografija

arteriografija, Rendgensko snimanje arterija, nakon ubrizgavanja kontrastnih sredstava u arteriju.

autosugestija

autosugestija, Prihvaćanje i usvajanje nekih ideja ili misli, koje dovode do promjena u psihičkim i tjelesnim funkcijama.

antraks

antraks, bedrenica, Bolest uzrokovana bakterijom koja formira spore i obično se nalazi kod divljih i domaćih životinja. Razlikuju se 3 oblika: kožni, plućni i crijevni antraks. Kožni antraks se većinom javlja kada bakterije uđu u organizam preko posjekotina na koži. Slijedi infekcija kože, svrbež i otok sličan ubodu insekata. U periodu jednog do dva dana promjene na koži se razvijaju u mjehuriće, a zatim u bezbolan čir obično velik 1-3 cm sa karekterističnim crnim nekrotičnim područjem u sredini te povećanjem okolnih limfnih čvorova. Smrt je rijetka ukoliko se bolest liječi. Plućni antraks obično započinje kao prehlada. Nakon nekoliko dana simptomi napreduju i javljaju se značajni problemi sa disanjem. Plućni antraks je obično fatalan tj. brzo rezultira smrću. Crijevni antraks je karakteriziran akutnom upalom probavnog trakta sa simptomima mučnine, povraćanja i abdominalnih bolova te povraćanjem krvi. Crijevni antraks rezultira smrću u 25% od 60% slučajeva.
Izvor: cardionet.hr

anosmija

anosmija, Gubitak osjeta njuha.

anoksemija

anoksemija, Nedostatak kisika u krvi.

astroblastom

astroblastom, Rijedak, najčešće maligan moždani tumor.

azbestoza

azbestoza, Profesionalna pneumonokonioza uzrokovana dugogodišnjim udisanjem prašine minerala azbesta.

astrocitom

astrocitom, Najčešće benigan moždani tumor.

apopleksija

apopleksija, Nagli prestanak funkcioniranja dijelova ili cijelog organa, uslijed oštećenja krvotoka.

aglutinini

aglutinini, Protutijela.

angina pektoris

angina pektoris, Bol ili nelagoda u prsištu, sa širenjem prema vratu, donjoj čeljusti, lijevoj ruci, leđima ili žličici (dio trbuha u području spajanja rebrenih lukova) koja se može javiti pri naporu ili mirovanju. Uzrok je nedovoljna opskrba srčanog mišića kisikom.

agitacija

agitacija, Psihička i tjelesna uznemirenost.

acetonuria

acetonuria, Pojava acetona u urinu.

anasarka

anasarka, Generalizirani edem, odnosno nakupljanje tekućine u potkožnom tkivu, unutrašnjim organima i tjelesnim šupljinama. Najčešće se pojavljuje uz nefrotski sindrom.

anafilaktički šok

anafilaktički šok, Najteži i po život opasan oblik alergijske reakcije. Sustavna reakcija organizma na neki agens na koji je organizam preosjetljiv. Ova reakcija je vrlo ozbiljna i potencijalno smrtonosna.
Simptomi: svrbež i crvenilo kože, kašalj, zaduha, osjećaj gušenja i boli u prsima, plava boja kože ili sluznica.
Liječenje mora biti vrlo brzo i sa sljedećim lijekovima: adrenalin, kortikosteroidi, antihistaminici, kisik, intravenska nadoknada tekućine.

arthritis

arthritis, artritis, upala zgloba;
a. acuta, akutna upala zglobova zbog reumatske groznice, gihta, gonoreje;
a. articulationis temporomandibularis, bakterijska, alergijska, hipertrofična, reumatska, reumatoidna, senilna, specifična ili traumatska upala donjoviličnog zgloba;
a. Bechterew, upala zglobova kičmenog stuba, sin. rheumatoidspondylitis;
a. chronica, razni oblici kroničnog artritisa, sin. rheumatoid arthritis;
a. deformans, kronični oblik upale zglobova, koji dovodi do deformacija i ankiloza; sin. Recklinghausenova bolest;
a. degenerativa, degenerativni artritis, degeneracija ligamenata i hrskavice zgloba s reaktivnim pojavama hipertrofije u obližnjim dijelovima;
dizenterički a., artritis tijekom dizenterije;
gonokokni (gonoroički) a., akutni artritis prouzrokovan gonokokima;
a. hypertrophica, hipertrofični a., u suštini degenerativna promjena hrskavica zgloba s pojavom hipertrofije koštanih dijelova obloženih hrskavicom;
infektivni a., artritis prouzrokovan nekom infekcijom (tuberkuloza, gonoreja, sifilis itd.);
klimakterički a., artritis kod žena tijekom menopauze (klimakterija);
neuropatski a., artritis uslijed poremećaja živčanog sustava (tabes, siringomijelija);
a. rheumatica, v. febris rheumatica;
a. rheumatöides, reumatoidni artritis, kronična nespecična upala praćena atrofijom i proliferacijama. Rasprostranjena bolest, naročito među ženama u reproduktivnom razdoblju. Vodi do teškog invaliditeta. Etiologija je nepoznata, mada ima razloga za mišljenje da je vjerojatno prouzrokovan streptokokima. Ligamenti sitnih zglobova šaka i nogu su najčešća lokalizacija deformacija s pojavom potkožnih čvorova i deformacijama zglobova. Prve promjene se događaju na sinovijalnim ovojnicama zgloba na kojima se javljaju čvorovi slične histološke građe s onima u reumatičkim čvorovima;
a. senilis, starački artritis, nazvan još i osteoaortritis, u suštini je degeneracija
na hrskavicama s reaktivnim promjenama na kostima koje oblažu;
a. suppurativa, gnojna upala zglobova (najčešće poslije povreda);
a. tuberculosa, tuberkulozni artritis, tuberkulozna bolest zglobova, nastalo najčešće širenjem procesa tuberkuloze s koštanih struktura. Zahvaćena sinovija zgloba je zadebljala zbog prisustva granulacijskog tkiva tuberkulozne prirode. Izlječenje u većini slučajeva vodi ankilozi zgloba;
a. urica, urički artritis, artritis u podagri, gihtu, v. diathesis urica.

V. artritis

autopsija

autopsija, Obdukcija. Autopsija ili nekropsija je seciranje i ispitivanje leša radi određivanja uzroka smrti ili zbog saznanja o razvoju bolesti. Od srednjeg vijeka autopsija daje veliki doprinos razvoju znanosti. Osim što otkriva uzroke smrti, autopsija je ključna za obrazovanje studenata medicine, razumijevanje novih bolesti kao i za napredak medicinske znanosti.
Forenzička autopsija
Forenzička autopsija se koristi za određivanje uzroka smrti. Forenzika uključuje primjenu znanosti da bi se odgovorilo na pitanja koja su od interesa za pravni sustav. U zakonskom sistemu SAD, smrti se klasificiraju u pet kategorija:
* Prirodna
* Nesretni slučaj
* Ubojstvo
* Samoubojstvo
* Neutvrđeno
Nakon detaljnog ispitivanja svih dokaza, medicinski istražitelj svrstava smrt u jednu od ovih pet kategorija.
Klinička autopsija
Kliničke autopsije služe u dvije glavne svrhe. One se sprovode da bi se stekao uvid u patološke procese, i kako bi se utvrdili faktori koji su doprinijeli smrti pacijenta. Važnije, autopsije se sprovode da bi se osigurao standard njege u bolnicama. Autopsije mogu dati smjernice kako bi se izbjegle smrti pacijenata u budućnosti.

astazija

astazija, Nemogućnost stajanja.

asistencija

asistencija, Pomoć pri dijagnostičkim i terapijskim procesima.

aseptičan

aseptičan, Potpuno čist, sterilan.

arterija

arterija, Krvne žila.

aritenoiditis

aritenoiditis, Upala aritenoidne hrskavice i njene okolice u grkljanu.

aqua

aqua, Voda.

appendix

appendix, Crvuljak.

anus

anus, Zadnji dio probavnog sustava i konačni otvor rektuma.

antihistaminici

antihistaminici, Sredstva koja smanjuju i suzbijaju djelovanje histamina.

angiom

angiom, Dobroćudni (benigni) tumor.

analgezija

analgezija, Neosjetljivost.

amelioracija

amelioracija, Poboljšanje stanja neke bolesti.

amastija

amastija, Urođeni nedostatak mliječnih žlijezda.

algezija

algezija, Osjećaj bola.

alopecia

alopecia, Alopecija, opadanje dlaka na tijelu. Također: Ćelavost (opadanje kose)

alergeni

alergeni, Supstance pod čijim djelovanjem u organizmu dolazi do stvaranja specifičnih protutijela.

aldosteronizam

aldosteronizam, Pojačano lučenje aldosterona, uslijed adenoma nadbubrežne žlijezde.

aldosteron

aldosteron, Steroid kojeg luči kora nadbubrežne žlijezde.

albuminurija

albuminurija, Pojava bjelančevina u mokraći, uslijed bolesti bubrega.

akustičan

akustičan, Zvučan.

aklimatizacija

aklimatizacija, Prilagodba na novu, promijenjenu klimu.

akinezija

akinezija, Nestanak spontanih i voljnih pokreta, najčešće uslijed ozljeda.

Ahilova tetiva

Ahilova tetiva, Tetiva troglavog mišića lista.

agresivan

agresivan, Napadan.

agravacija

agravacija, Pogoršanje dosadašnjeg stanja.

antidoti

antidoti, Tvari koje neutraliziraju djelovanje otrova podizanjem općeg stanja organizma ili kemijskom interakcijom s otrovom (sprečavanje apsorpcije, neutralizacija).

antiaritmici

antiaritmici, Sredstva koja usklađuju poremećeni ritam srca.

antibiotici

antibiotici, Lijekovi koji ubijaju mikroorganizme ili sprječavaju njihov rast i razmnožavanje.

aglutinacija

aglutinacija, Zgrušavanje pod utjecajem aglutinina.

antacidi

antacidi, Sredstva za smanjivanje kiselosti želučanog soka.
Lijekovi koji neutraliziraju želučanu kiselinu.

antagonisti

antagonisti, Faktori koji djeluju jedan nasuprot drugome.

agens

agens, Supstanca.

anoreksija

anoreksija, Potpuno pomanjkanje apetita čiji su razlozi emocionalne prirode. Anorexia nervosa je poremećaj jedenja u središtu kojeg se nalazi preplavljujući strah od debljanja. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja koji ne popušta ni onda kad je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma.

afonija

afonija, Nemogućnost glasnog govora.

agalaktija

agalaktija, Nedostatak mlijeka nakon porođaja.

anoksija

anoksija, Potpuna nestašica kisika u tkivima (stanicama).

afinitet

afinitet, Privlačnost.

angiografija

angiografija, Rentgensko snimanje krvnih žila kontrastnim sredstvima.

ankiloza

ankiloza, Pojam koji označava ukočenje zgloba u određenom položaju zbog patološkog procesa u zglobu ili tkivu oko zgloba. Ankiloza može biti prirođeno stanje (kongenitalna ankiloza) ili stečena (nakon ozljede ili nakon operacije - artrodeza). Ankilotičan zglob je nepokretan. Uzrok ankiloze može biti ozljeda ili upala. Bez obzira na uzrok ankiloza se liječi uglavnom operativno. Postoji i terapijska ankiloza kada se operativno ukočuje zglob u određenom položaju jer je procijenjeno da bi daljnjim pokretanjem zgloba nastalo još veće oštećenje (vidi artrodeza).

afekt

afekt, Jaka i iznenadna navala osjećanja propraćena karakterističnim promjenama tjelesnih funkcija.

aneurizma

aneurizma, Lokalno abnormalno proširenje žile.
Aneurizme su ograničena proširenja krvne žile, posebno aorte ili arterija na periferiji.
I.
Definicija
Aneurizme su ograničena proširenja krvne žile, posebno aorte ili arterija na periferiji. Nastaju zbog slabljenja određenog dijela žilnog zida. Može postojati obiteljska sklonost, no specifični uzroci su aterioskleroza, gljivične infekcije, infekcije sifilisom, aortitis (upala aortne stijenke) ili trauma. Najznačajnija je aneurizma aorte, koja može nastati u bilo kojem dijelu, no 3/4 se javljaju u trbušnom dijelu aorte (AAA). Arterioskleroza je bolest koja je najčešće udružena s aortnim aneurizmama. Ona oslabljuje stijenku aorte, zbog čega se stijenka proširuje, a povišeni krvni tlak i pušenje tome doprinose.
Klinička slika
Aneurizma abdominalne aorte najčešće počinje ispod bubrežnih arterija i često se širi prema gore u jednu ili obje ilijačne arterije. Može se javiti bol koja je tipično duboka i probadajuća, obično je trajna i najjače se osjeća u lumbosakralnom području. Pacijent može imati osjećaj nenormalno jakih pulzacija u trbuhu. Kod pažljivog pregleda pacijenta palpacijom trbuha, često se može otkriti široko područje u kojem se osjeti pulzacija trbušne aorte, nad njom se može čuti i šum, no čak se i vrlo velike aneurizme teško mogu otkriti fizikalnim pregledom. Aneurizme koje se brzo povećavaju i koje prijete rupturom često su bolno osjetljive, no često mogu i rupturirati bez prethodnih simptoma. Aneurizma torakalne (prsne) aorte očituju se često dubokom difuznom (raspršenom) boli u prsnom košu, disfagiju (otežano gutanje), promuklost, hemoptizu (iskašljavanje krvi), te suhi kašalj.
Dijagnostička obrada
Pregled ultrazvukom (UZV) je najučinkovitija pretraga i često se može jasno odrediti veličina i proširenost aneurizme. Veličina i karakteristike aneurizme mogu se definirati i CT-om (kompjutorska tomografija), posebno ako se primjeni intravenski kontrast. Abdominalnom aortografijom može se odrediti veličina aneurizme i prikazati zahvaćenost drugih velikih krvnih žila. Aortografija je potrebna i opravdana kada se sumnja na proširenje aneurizme iznad bubrežnih arterija. Većina bolesnika s aneurizmom trbušne aorte ima generaliziranu arteriosklerozu, pa je stoga prije operacije potrebno provjeriti kardiovaskularni status pacijenta.
Prognoza/liječenje
Tijek bolesti ovisi o veličini aneurizme; ruptura rijetko nastaje ako je širina aneurizme manja od 5 cm, no učestalost se značajno povećava ako je širina aneurizme veća od 6 cm. Kod svih takvih aneurizmi se stoga preporučuje kirurški zahvat, osim ako nema kontraindikacija za operaciju. Korekcija se sastoji u zamjeni dijela krvožilne stijenke zahvaćene aneurizmom sa sintetskim umetkom. Na rupturu (puknuće) trbušne aneurizme aorte može se posumnjati kod pojave jake boli u donjem dijelu trbuha i leđima. Ovisno o jačini krvarenja, mogu uslijediti hipovolemijski šok (šok uslijed gubitka krvi), te smrt. Ruptura ili prijeteća ruptura stoga se ubrajaju u hitna kirurška stanja. Rizik kod operacije rupturirane aneurizme je oko 50%, a ako dođe do zatajivanja bubrega nakon operacije, prognoza je izrazito loša.
II.
Aneurizma je ograničeno ili difuzno proširenje (dilatacija) krvne žile. Većina aneurizmi su prave aneurizme što znači da imaju sve slojeve arterijske stijenke (intimu, mediju i adventiciju). Kriterij za razvoj aneurizme je proširenje lumena za više od 50%. Prema uzroku aneurizme mogu biti prirođene i stečene. Stečene aneurizme nastaju kao posljedica procesa koji oslabljuje stijenku arterije kao što su ateroskleroza, upala arterijske stijenke, bakterijska ili gljivična infekcija te trauma. Klinička slika ovisi o veličini aneurizme i njenoj lokalizaciji. Kod velikih anurizmi kao što je aneurizma abdominalne aorte često se pipa tvorba koja pulsira sa sistoličkim šumom. Komplikacije aneurizme su ruptura, začepljenje krvnim ugruškom (tromboza), embolija te pritisak na okolne strukture. Liječenje je kirurško.
Izvor: plivazdravlje.hr, cardionet.hr

anestezija

anestezija, Odsutnost svih vrsta osjeta.
Umjetno izazvana neosjetljivost cijelog tijela ili dijela tijela radi omogućavanja bezbolnog izvođenja operacije.

afebrilan

afebrilan, Koji je bez povišene tjelesne temperature.

afazija

afazija, Gubitak sposobnosti govora i razumijevanja govora.

anemija, slabokrvnost

anemija, slabokrvnost. Smanjena količina hemoglobina i/ili smanjen broj crvenih krvnih stanica (eritrocita) ili hemoglobina u krvi. Anemija je prisutna kada je koncentracija hemoglobina u krvi manja od 130 g/l u muškaraca i 120 g/l u žena.
Grupe: Bolesti krvnog sustava, Ženske bolesti i stanja
Drugi naziv: Slabokrvnost
Anemija nastaje smanjenim brojem crvenih krvnih zrnaca - eritrocita ili količinom hemoglobina, koji mogu biti uzrokovani gubitkom krvi, oslabljenom proizvodnjom krvnih stanica, njihovom pojačanom razgradnjom, ili kombinacijom svih poremećaja. Anemija kao izraz predstavlja skup znakova i simptoma koji nastaju u navedenim slučajevima.
Klinička slika
Simptomi ovise o jačini anemije. Anemije blažeg stupnja su najčešće bez simptoma. Klinički simptomi anemije su: lupanje srca (palpitacije), ubrzanje srčanog ritma (tahikardija), zaduha pri naporu, glavobolja, vrtoglavica, slabost, malaksalost, šum u uhu (tinitus), grčevi u listovima, gubitak apetita, mučnina, proljev, zatvor, gubitak libida te poremećaj menstruacijskog ciklusa.
Simptomi i znakovi anemije predstavljaju kompenzatorni kardiovaskularni i plućni odgovor na težinu i trajanje tkivne hipoksije (nedostatka kisika). Ozbiljna anemija može biti udružena s pojavom slabosti, vrtoglavice, glavobolje, zujanja u ušima, bljeskovima pred očima, pa čak i bizarnim ponašanjem. Gubitak menstruacije, libida, probavne smetnje, te ponekad žutica i povećanje slezene mogu se također pojaviti. U konačnici može doći do srčanog zatajenja ili šoka.
Dijagnostička obrada
Osnovna dijagnostička obrada uključuje prvenstveno utvrđivanje uzroka anemije; gubitak krvi, smanjena proizvodnja eritrocita, te pojačana razgradnja. Prvo treba isključiti krvarenje, a zatim ostale moguće uzroke. Uobičajeno je mjerenje retikulocitnog indeksa (RI). Retikulocitni indeks manji od 2% pokazuje neprimjereno stvaranje eritrocita, a RI veći od 2% govori o prekomjernom razaranju ili gubitku eritrocita putem krvi. Mikrocitne anemije govore o promjenama u stvaranju hemoglobina, kao što je slučaj ako nedostaje željeza ili su prisutne neke kronične bolesti. Normocitne anemije upućuju na hipoproliferativne ili hipoplastične mehanizme. Makrocitne anemije (karakterizirane velikim eritrocitima) javljaju se u slučajevima nedostatka vitamina B ili folne kiseline, te kao rezultat djelovanja nekih lijekova. Kao rezultat ovih pojava u perifernoj krvi prisutan je povećani broj retikulocita, preteča krvnih stanica.
Liječenje
Kritična točka u liječenju anemije je davanje specifične terapije, a da bi to bilo moguće potrebno je utvrditi i specifičnu dijagnozu, odnosno točan uzrok anemije. Dobra reakcija na terapiju potvrđuje uzrok. Premda liječenje širokim spektrom terapije može dati prolazno poboljšanje, takva se terapija ne preporučuje jer može uzrokovati ozbiljne posljedice. Transfuzija eritrocita rezultira trenutnim poboljšanjem, što je rezervirano za pacijente s kardiopulmonalnim simptomima, znakovima nekontroliranog krvarenja iz organizma ili za neke oblike oštećenja organa uslijed njihove nedostatne opskrbe kisikom i potrebnim tvarima.
Izvor: plivazdravlje.hr

androgeni

androgeni, Muški spolni hormoni

aerofagija

aerofagija, Pojačano gutanje zraka. Najčešće se javlja kod bolesti jednjaka, žuči i želuca.

adiuretin

adiuretin, Hormon kojeg luči hipofiza.

anamneza

anamneza, Skup podataka koje bolesnik navodi liječniku. Obično su to podaci vezani uz preboljene, sadašnje i obiteljske tegobe, životne prilike i navike, te svi drugi podaci koji mogu biti značajni za postavljanje dijagnoze, ali i izbor odgovarajućeg liječenja.

analgetici

analgetici, Lijekovi koji smanjuju ili otklanjaju bol uz očuvanje svijesti.

adinamija

adinamija, Malaksalost, slabost.

amniocenteza

amniocenteza, Punkcija amnijske tekućine kroz trbušnu stijenku trudnice ili rodilje.
Jedna metoda punkcije plodne vode. Indicirana je kad je majka starija od 35. godina, otac stariji od 42. godine, te kod poremećaja kromosoma u obitelji (kromosopatija). Amniocenteza se obično obavlja između 14. i 18. tjedna trudnoće (najčešće oko 16.tjedna trudnoće). Postupak se izvodi tako da se pod kontrolom ultrazvuka uvlači duga igla kroz trbuh trudnice u posteljicu te se izvlači plodna voda. Plodna voda sadrži stanice fetusa iz kojih je laboratorijski moguće odrediti broj i izgled kromosoma, spol fetusa te općenito zrelost fetusa. Također amniocentezom se procjenjuje težina poremećaja kod Rh inkompatibilnosti majke i dijeteta pri čemu se mjeri bilirubin iz plodne vode. Iz plodne vode se može odrediti i AFP tj. alfa feto-protein koji ako je povišen ukazuje na poremećaj razvoja i zatvaranja neuralne cijevi te stanja kao što su spina bifida (rascjep neuralne cijevi). Amniocenteza je kao postupak malo neugodan za pacijenticu, ali nije bolan jer je trudnički trbuh napet te se bol ne osjeća kao kod opuštenog trbuha. Komplikacije amniocenteze su rijetke, manje od 1-2% i uključuju infekciju, krvarenje, preuranjeni porod i pobačaj. Najčešća indikacija za dijagnostiku amniocentezom je rizik majke da će roditi dijete s Down sindromom (trisomija 21) koji je kod trudnica starijih od 35. godina 1:200 slučajeva.
Izvor: cardionet.hr

amputacija

amputacija, Odstranjenje okrajina ili organa traumom, operacijom ili spontano.
Kirurško odstranjivanje uda ili dijela uda.

adhezija

adhezija, Srastanje dvije površine na tijelu vezivnim tkivom, uslijed neke upale.

adentitis

adentitis, Upala limfnih žlijezda.

adenovirusi

adenovirusi, Najčešći uzročnici akutnih oboljenja dišnih putova.

amnezija

amnezija, Djelomičan ili potpun gubitak sjećanja.
Poremećaj pamćenja i prisjećanja. Razlikuje se retrogradna amnezija kod koje se osoba ne može prisjetiti događaja neposredno prije traume i anterogradna amnezija kod koje je osoba neposredno nakon traume svjesna događaja, ali ih se kasnije ne sjeća (npr. motorista se nakon pada s motora sjeća detaljno nesreće, ali se par sati ili dana nakon toga ne može prisjetiti ničega).

alveole

alveole, Plućni mjehurići. Pluća se sastoje od 150 milijuna ovih mjehurića, putem kojih se odvija izmjena plinova kisika i ugljičnog dioksida.

adenotomia

adenotomia, Adenotomija, operacija odstranjivanja trećeg krajnika.

adaptacija

adaptacija, Proces prilagodbe.

alternativna medicina

alternativna medicina, Način liječenja baziran na filozofiji, iskustvu i tradiciji.

apetit

apetit, Želja za uzimanjem određene vrste hrane.

aspermija

aspermija, Nemogućnost ejakulacije uslijed nedostatka sperme.

abdominalna paracenteza

abdominalna paracenteza, punkcija abdomena; metoda punkcije trbušne šupljine koja se izvodi kao dijagnostički postupak da bi se utvrdila vrsta slobodnog tekućeg sadržaja ili kao terapijski postupak u svrhu odstranjenja ascitesa (povećane količine slobodne tekućine u trbušnoj šupljini). Punkcija se izvodi po strogim pravilima asepse. Nakon punkcije mjesto uboda se dezinficira i pokrije sterilnom gazom.

autizam

autizam, biološki poremećaj mozga koji oštećuje komunikaciju i društvene vještine. Povlačenje cjelokupnog duševnog života čovjeka u vlastiti unutašnji svijet, u koji se gotovo ne može prodrijeti jer bolesnik živi u njemu bez kontakta s vanjskom realnošću.
Bolesno povlačenje u sebe i gubljenje svake veze sa stvarnošću; simptom shizofrenije; rani dječji a., oblik dječije shizofrenije. Sin. Kannerov sindrom

atonički napadaji

atonički napadaji, epileptički napadaji koji uzrokuju nagli gubitak mišićnog tonusa, pa osoba pada i pri tome se može povrijediti.

atonija

atonia, atonija, mlohavost, smanjen tonus mišića, nestanak napetosti (tonusa) nekog tkiva ili organa.
Smanjen tonus mišića i drugih kontraktilnih organa.
a. gastrica, atonija želuca, popuštanje tonusa želučane muskulature. Posljedica opće mišićne slabosti ili dugotrajne stenoze pilorusa;
a. maternice, smanjenost tonusa mišića materice i njegove sposobnosti za kontrakciju. Po izbacivanju posteljice i ovojaka, tj. u trećem porođajnom dobu, uslijed slabih mišićnih kontrakcija dolazi do krvarenja koje može biti obilno i smrtonosno. A. može biti primarna i sekundarna. Primarna a. može nastati u slučajevima: rastegnutosti zida materice u višestrukoj trudnoći ili hidramnionu, u hipoplastičnim, miomatoznih i metritičnih maternica. Sekundarna a. nastaje uslijed zaostajanja dijelova posteljice.

alergija

alergija, Imunološka reakcija protiv stranih antigena (tvari) prilikom koje dolazi i do oštećenja vlastitih tkiva.
Reakcija preosjetljivog organizma ili organa na susret antigena s prethodno stvorenim specifičnim antitijelima.

albinizam

albinizam, Manjak pigmenta melanina u koži, kosi, noktima, šarenici i mrežnici oka.
Rijedak nasljedni poremećaj karakteriziran nemogućnošću sinteze pigmenta melanina. Klinički se očituje hipopigmentacijom kože (svijetla put), kose i očiju ili samo hipopigmentacijom očiju.

Alberg-Schönbergova bolest

Alberg-Schönbergova bolest, Vidi osteopetroza

akutni abdomen

akutni abdomen, Akutno bolesno stanje trbuha koje neposredno ugrožava život. Usprkos različitim uzrocima akutni abdomen karakterizira zajednička simptomatologija: akutna (nagla) bol u trbuhu, tvrda trbušna stijenka i povraćanje. Može biti prisutan i zastoj stolice i vjetrova kao posljedica paralize crijeva (peritonitis) ili mehaničke prepreke u prolazu crijevnog sadržaja (ileus). Prognoza ovisi o uzroku, općem stanju bolesnika i trajanju tog stanja prije operacije. Terapija je kirurška.

anksioznost

anksioznost, strah, neugodan osjećaj nastao uslijed nekog intrapsihičkog konflikta koji izaziva doživljavanje preteče opasnosti čija priroda i porijeklo pri svemu tome nisu dati svijesti.
Osjećaj unutrašnje napetosti, straha i tjeskobe.
Anksiozni poremećaj se definira kao izraženi osjećaj straha i tjeskobe. Strah je emocionalni i fiziološki odgovor na osjećaj opasnosti iz okoline, a tjeskoba je neugodno emocionalno stanje koje je često udruženo s fiziološkim promjenama i ponašanjem sličnim kao u slučaju straha. Anksiozni poremećaji su najčešći psihijatrijski poremećaji no često ostaju neprepoznati, pa stoga i neliječeni. Uzroci anksioznosti su nedovoljno poznati, no uključuju i fiziološke i psihološke faktore.
Klinička slika/dijagnoza. Osjećaj anksioznosti može se javiti iznenada ili postupno, a trajanje je također varijabilno, od vrlo kratkog do nekoliko godina, što je često povezano s anksioznim poremećajem. Po intenzitetu tjeskoba može imati oblik jedva primjetne nesigurnosti pa sve do prave panike. Ako se razvije potpuni anksiozni poremećaj (opći tj. generalizirani anksiozni poremećaj, GAP), poremećaj može bolesnika dovesti u depresiju, pa su istodobno prisutni elementi oba poremećaja. Moguće je i da dugotrajna depresija rezultira razvijanjem i anksioznog poremećaja. Iz navedenih razloga teško je odrediti kada je anksioznost toliko teška da prerasta u poremećaj pa ju je potrebno liječiti. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike s karakterističnim simptomima i znacima, te na temelju pozitivne obiteljske anamneze.

akupunktura

akupunktura, Ubadanje igala u određene točke u koži, metoda drevne kineske medicine.

akustika

akustika, Disciplina koja proučava nastajanje, svojstva i detekciju zvuka.

akromioplastika

akromioplastika, Kirurško odstranjenje koštanog izdanka lopatice u području ramena da bi se smanjio mehanički pritisak na mišiće rotatorne mažete. Operacijski zahvat se naziva i prednja akromioplastika.

akromegalija

akromegalija, Bolest odraslih osoba nastala zbog pojačanog izlučivanja hormona rasta. Bolest je karakterizirana povećanjem različitih dijelova skeleta, a napose distalnih djelova kao što su nos, uši, čeljust i prsti. Na zglobovima nastaje sekundarni osteoartritis. Komplikacije pojačanog izlučivanja hormona rasta uključuju poremećaj metabolizma glukoze (pituitarni dijabetes), opstrukciju dišnih puteva, povišenje krvnog tlaka, bolest srca (kardiomiopatija) te poremećaj metabolizma kalcija i kostiju.

agranulocitoza

agranulocitoza, Smanjenje broja granulocita (vrste bijelih krvnih stanica) u krvi, što dovodi do povećane sklonosti infekcijama.
Smanjen broj granulocita (neutrofili <0.5x10/L).

agonija

agonija, Promjene na bolesniku koje ukazuju na predstojeću smrt.
Samrtni grč, borba sa smrću.

agenezija

agenezija, Stanje kada se pojedini organ u nekom organizmu ne razvije.

afektivne bolesti

afektivne bolesti, Bolesti kod kojih su posebno izraženi poremećaji emocija. Pretežno je riječ o depresivnim i maničnim stanjima.

adukcija

adukcija, Primicanje ekstremiteta trupu ili središnjoj ravnini tijela.

adrenalin

adrenalin, Hormon kojeg luči srž nadbubrežne žlijezde. U stresnim situacijama se luči u povećanoj količini.

adolescencija

adolescencija, Dob od nastupa spolne zrelosti, puberteta, do prestanka rasta u visinu.
Dob između puberteta i zrele dobi.

adneksitis

adneksitis, Upala jajnika i jajovoda. Upala najčešće nastaje širenjem neliječene vaginalne upale, iako može nastati i širenjem iz okolnih organa ili krvlju.

aditivi

aditivi, Tvari koje se normalno ne konzumiraju, niti su tipičan sastojak namirnice, bez obzira na prehrambenu vrijednost, a dodaju se namjerno zbog tehnoloških i senzorskih svojstava. Dodaju se namirnicama u tehnološkom postupku proizvodnje, tijekom pripreme, obrade, prerade, oblikovanja, pakovanja, transporta i čuvanja. Neki aditivi ili aditivima slične tvari su prirodnog podrijetla kao vitamin C, beta-karoten, pektin, ezimi, karagenan, neke arome i dr., dok su drugi aditivi sintetizirani kemijski spojevi točno poznatog sastava.

astenija

asthenia, astenija, opća slabost organizma koja nastaje zbog raznih akutnih ili kroničnih uzroka (tifus, malarija, tuberkuloza) ili je urođena.
asthenopia, astenopija, smetnje od strane očiju pri radu na blizinu. Javlja se u vidu bolova u očima, glavobolje, suženja, diplopije, zamagljenja slova i dr.
a. accomodativa, a. uslijed naprezanja akomodacije;
a. conjunctivalis, a. u slučaju kroničnog blefarokonjunktivitisa;
a. muscularis, a. uslijed naprezanja vanjskih mišića oka;
a. nervosa, a. čiji je uzrok van oka.

adipozitet

adipozitet, Gojaznost, pretilost. Pretjerano nakupljanje masnog tkiva uslijed povećanja volumena ili broja masnih stanica.

adeno-

adeno-, Prefiks kojim se označuje pripadnost strukturi i funkciji žlijezda.

Adams-Stokesov sindrom

Adams-Stokesov sindrom, Kratkotrajno smanjenje opskrbe mozga krvlju zbog akutnog poremećaja srčanog ritma.

acido-bazna ravnoteža

acido-bazna ravnoteža,
(1) Dinamično održavanje ravnoteže kiselina i baza (alkalija) u tjelesnim tekućinama tj. održavanje koncentracije vodikovih iona u uskim granicama pH (oko 7,4).
(2) Održavanje koncentracije slobodnih vodikovih iona tjelesnih tekućina. Koncentracija vodikovih iona se izražava u pH jedinicama (negativni logaritam koncentracije vodikovih iona). Normalne vrijednosti se kreću između 7,36 i 7,44. Svaki pomak izvan tih vrijednosti dovodi do teških funkcionalnih poremećaja, jer su svi tjelesni enzimski sustavi vrlo osjetljivi na promjenu koncentracije vodikovih iona.

acetilsalicilna kiselina

acetilsalicilna kiselina, Predstavnik skupine lijekova koji se koriste u svrhu suzbijanja boli (analgetici) ili snižavanja visoke tjelesne temperature (antipiretici).

atrezija crijeva

atrezija crijeva, Prirođena malformacija crijeva kod koje je potpuno zatvoren lumen crijeva. Većina atrezija se javlja na ileumu (donji dio tankog crijeva). Klinička slika je karakterizirana povraćanjem žučnog ili crijevnog sadržaja i odsustvom stolice u prva 24 sata života. Liječenje je kirurško odstranjenje atretičnog dijela crijeva.

atipična hiperplazija endometrija

atipična hiperplazija endometrija (hyperplasia atypica endometrii), Hiperplastični endometrij koji pokazuje citološke atipije, odnosno stanice se razlikuju od normalnih stanica po veličini i obliku. Predstavlja povećani rizik za razvoj karcinoma i obično se liječi kirurškim odstranjenjem maternice (histerektomijom).

atetoza

atetoza, Karakterizirana nehotičnim, nevoljnim, neritmičnim, ali za razliku od koreje, polaganim, crvolikim kretnjama distalnih dijelova udova, lica i jezika. Atetoza može biti prirođena, a glavne patološke promjene se nalaze u mozgu, u području nukleusa kaudatusa i putamena. Abnormalni atetotski pokreti se često vide u djece s oštećenjem mozga perinatalnog podrijetla (teški porod) te u poremećajima moždanih bazalnih ganglija.

asimptomatski

asimptomatski, Bez simptoma.

arteritis

arteritis, Upalne promjene u arteriji.

arteriovenska fistula

arteriovenska fistula, Spoj između arterije i vene. Razlikuju se prirođene fistule koje su rezultat zadržane fetalne arteriovenske komunikacije i stečene koje su posljedica ozljeda. Na mjestu fistule palpacijom (opipom) se osjeća strujanje, a askultacijom kontinuirani šum. Arteriovenske fistule dovode do ubrzanja srčanog ritma, povećanja minutnog volumena, proširenja desnog srca te sniženja dijastoličkog tlaka. Jačina ovih promjena ovisi o veličini fistule i njezinoj udaljenosti od srca.

Argyll-Robertsonova zjenica

Argyll-Robertsonova zjenica, Sindrom koji se susreće u neuroluesu (neurosifilisu), a karakteriziran je odsutstvom reakcije sužavanja zjenice pri osvjetljavanju oka uz očuvanu reakciju na konvergenciju i akomodaciju.

arest srca

arest srca, Iznenadni zastoj srčanog rada. Klinička slika je tipična: boja kože naglo postaje pepeljastosiva, zjenice široke, puls se ne pipa, a askultacijom srca se ne čuje ništa, krvni tlak se ne može izmjeriti, disanje prestaje ili zaostaju pojedinačni nepravilni uzdasi koji posve prestaju kad središte za disanje postane anoksično (potpuni nedostatak kisika). Budući da je kora mozga najosljetiviji dio organizma na anoksiju, već nakon 3 minuta od prekida cirkulacije nastaju nepopravljiva oštećenja, potrebno je što hitnije započeti s reanimacijom (oživljavanjem).

azotemija

azotemija, Povišenje koncentracije neproteinskog dušika (dušičnih tvari) u krvi, kao posljedica zatajenja bubrega.

azoospermija

azoospermija, Odsutnost spermija u sjemenoj tekućini ili greška u njihovu stvaranju.

avitaminoze

avitaminoze, Klinički jasno definirane bolesti koje nastaju zbog potpunog nedostatka vitamina.

avulzija

avulzija, Otrgnuće dijela organa kao posljedica udesa, naprezanja, ozljede.

autotransfuzija

autotransfuzija, Terapijski postupak kojim se bolesniku uzima vlastita krv, potom čuva i ponovo daje u slučaju potrebe. Koristi se najčešće kod kirurških operacija ili terapije citostaticima u fazi remisije.

autotransplantat

autotransplantat, Vrsta transplantata koji se uzima s jednog i presađuje na drugo mjesto iste osobe.

autogeni trening

autogeni trening, Površinska psihoterapijska metoda koja se zasniva na "koncentracijskom samoopuštanju".

automatizmi

automatizmi, Radnje koje ljudi čine tijekom epileptičkog napadaja u stanju smanjene svijesti (primjerice često kidaju odijeću).

autoantitijela

autoantitijela, Protutijela protiv vlastitih antigena.

auskultacija

auskultacija, Postupak osluškivanja šumova koje stvaraju tekućine ili plinovi u tijelu. Metoda fizikalnog pregleda pri kojoj se slušaju zvukovi koji nastaju spontano u unutrašnjosti tijela. Najčešće se izvodi posredan način auskultacije, preko slušalice (stetoskopa) tj. instrumenta čiji se jedan dio položi uz auskultacijsko mjesto, a drugi se dio spoji s ispitivačevim uhom.

aura

aura, Kratko upozorenje da će doći do generaliziranog napadaja. Aura se javlja kao jednostavni parcijalni epileptički napadaj koji uzrokuje različite senzorne, motorne ili psihičke fenomene.

audiogram

audiogram, Grafički prikaz rezutata ispitivanja sluha pomoću audiometra.

audiometrija

audiometrija, Svako ispitivanje sluha.
Metoda ispitivanja sluha uz pomoć audiometra.

atrofija

atrofija, Redukcija mišićne mase. Smanjenje veličine stanice zbog gubitka stanične supstancije. Kada je zahvaćen veći broj stanica, tkivo ili organ se smanjuje.

atrij

atrij, Srčana pretkomora (pretklijetka). Odijeljena je od srčane klijetke (ventrikula) zaliskom.

atrijska fibrilacija

atrijska fibrilacija, Nekontrolirana aktivnost atrija vrlo visoke frekvencije.
Poremećaj srčanog ritma.

ateroskleroza

ateroskleroza, Polagana, progresivna bolest karakterizirana stvaranjem ateroma (žućkasto zadebljanje unutarnje stijenke arterije zbog nakupljanja lipida) u aorti te u srednjim i velikim arterijama. Zbog toga dolazi do otežane arterijske cirkulacije i slabljenja stijenke zahvaćenih arterija.

atrezija

atrezija, Urođeni nedostatak normalnih tjelesnih otvora i kanala.

aterom

aterom, 1. Zastojna cista žlijezde lojnice; 2. Žućkasto zadebljanje intime arterija puno lipida.

astma

astma, Ponavljajuća, opstruktivna bolest pluća, koju obilježava preosjetljivost dišnih puteva i njihovo suženje koje se mijenja u težini, spontano ili kao rezultat primjene lijekova.
Grupe: Alergijski i imunološki poremećaji, Bolesti dišnog sustava
Ostali nazivi: Bronhalna astma, bronhijalna astma
Astma je kronična opstruktivna upalna bolest dišnih putova koja uzrokuje probleme pri disanju. Karakteriziraju je neprimjereno jak imunološki odgovor i kronična upala traheobronhalnog stabla. Bolest se javlja u epizodama, tj. akutna pogoršanja bolesti izmjenjuju se periodima u kojima nema simptoma astme. Do napadaja dolazi pri pogoršanju upale, obično jer je u neposrednoj okolini prisutan neki iritirajući čimbenik ili provokativni faktor astme.
Što uzrokuje astmu?
Naslijeđe može igrati odrednu ulogu u nastanku astme, ali postojanje astme u obitelji ne znači da ćete definitivno i vi ili vaše dijete oboljeti od astme.
Nasljeđuje se sklonost prema bolesti, a ne sama bolest!
Astma se često prvi put javlja u djetinjstvu i zahvaća više dječake nego djevojčice. Atopija i/ili alergije u obitelji najveći su rizični faktori za razvoj te bolesti u djece. (Atopija je genetska sklonost imunog sustava da proizvodi antitijela na uobičajene alergene, što dovodi do simptoma alergije). Atopijski dermatitis (ekcem) i alergijski rinitis (peludna groznica) mogu služiti kao ključni pokazatelji rizika razvoja astme u dojenčadi i male djece.
Kako nastaje astma?
Nisu svi oblici astme alergijski niti sve alergije dovode do astme. Astma se može pojaviti na različite načine. Međutim, temeljni mehanizam koji dovodi do simptoma astme je složena imunološka reakcija našega dišnog sustava na raznovrsne alergene iz neposredne okoline, pri čemu se razvija upalna reakcija i oslobađaju kemijski posrednici upale.
Klasifikacija astme
1. Alergijska astma
Alergeni i provokativni faktori:
* grinja Dermatophagoides pteronyssinus (glavni alergen u kućnoj prašini i posteljini)
* dlaka, perje i epitelni otpaci životinja
* plijesni
* pelud drveća, trave i korova
2. Nealergijska astma
Alergeni i provokativni faktori:
* cigaretni dim
* sredstva za čišćenje u domaćinstvu
* parfemi i mirisi
* unutarnji i vanjski onečišćivači zraka
3. Profesionalna astma
Alergeni i provokativni faktori:
Faktori koji ubrzavaju razvoj astme uključuju izloženost parama, kemikalijama, smolama, prašini, insekticidima, dimovima i ostalim supstancijama na radnom mjestu.
4. Astma inducirana tjelesnom aktivnošću
Alergeni i provokativni faktori: Vježbe koje uključuju udisanje hladnoga i suhog zraka (trčanje zimi) mogu dovesti do astme inducirane tjelesnom aktivnošću.
5. Astma inducirana aspirinom (ili dodacima hrani)
Alergeni i provokativni faktori: Značajan broj ljudi osjetljiv je na nesteroidne protuupalne lijekove, konzervanse (sulfiti, tartrazin) i ostale dodatke hrani.
Koji su simptomi astme?
Nakon izloženosti alergenima ili faktorima rizika astme simptomi se najčešće javljaju naglo ili se u rjeđim slučajevima razvijaju tijekom nekoliko sati ili dana. Klasični simptomi napadaja astme su: kašljanje, otežano disanje-zaduha (dispneja) i zviždanje u bronhima i plućima uz naglašeno produžen izdisaj. Prije početka napadaja astme, može doći do iritacije nosa i grla. Neki ljudi najprije osjete pritisak u prsima, bol ili podražajan kašalj. Napadaj obično počne hripanjem i ubrzanim disanjem. Kako se ono pogoršava, svi dišni mišići postaju aktivniji. Mišići vrata se stežu, te govor postaje otežan ili nemoguć. Kraj napadaja je često obilježen kašljem s iskašljavanjem guste sluzi. Astma se obično pogoršava noću, a napadaji se javljaju između 2 i 4 sata ujutro.
Kako spriječiti astmu ili daljnje pogoršanje bolesti?
Astma se može spriječiti. U djece u čijih je obitelji zabilježena astma ili atopija, početni razvoj astme vrlo se vjerojatno može spriječiti izbjegavanjem izloženosti pasivnom pušenju i kućnoj prašini, alergenima u hrani, peludi, te alergenima koji potječu od mačaka ili drugih životinja. Novi pristupi terapiji astme pomažu bolesnicima da spriječe većinu napadaja, riješe se problematičnih noćnih i dnevnih simptoma i ostanu fizički aktivni. Da bi se postigla kontrola astme, potrebno je:
* odabrati odgovarajuće lijekove i individualno ih dozirati
* usvojiti dugoročni pristup liječenju astme
* liječiti akutne napadaje astme
* identificirati i izbjegavati faktore koji pogoršavaju astmu
* pratiti i prilagođavati terapiju prema težini simptoma bolesti
Dvije vrste lijekova pomažu u liječenju i kontroli astme:
Lijekovi za dugoročnu prevenciju koji sprječavaju pogoršanje simptoma i daljnje napredovanje bolesti, te preveniraju akutne napadaje astme (posebno protuupalna sredstva). Lijekovi za dugoročnu kontrolu uključuju lijekove za inhaliranje i za oralnu primjenu: kortikosteroidi, beta-2-agonisti s produženim djelovanjem, teofilin s postupnim otpuštanjem, kromoni i antileukotrieni.
Lijekovi za brzo ublažavanje simptoma koji svojim brzim djelovanjem otvaraju dišne putove opuštajući mišiće koji se oko njih napinju tijekom napadaja. Za brzo ublažavanje akutnih simptoma i napadaja astme primjenjuju se bronhodilatatori kao što su beta-2-agonisti kratkog djelovanja, antikolinergici, teofilin kratkog djelovanja, te adrenergici za teške astmatske napadaje ili status astmatikus.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: alergijski uzročnici | kašalj | bakterije | polen | prick testovi | scratch testovi | bakterija | astma | bronhalna astma | kihanje | virusi | stres | nesanica | dispneja |

atelektaza pluća

atelektaza pluća, Skvrčeno i bezračno stanje dijela ili čitavih pluća koja se zbog toga ne mogu širiti.

astenopija

astenopija, Brzo zamaranje očiju. Očituje se osjećajem umora, glavoboljom, titranjem pred očima, vrtoglavicom.

astigmatizam

astigmatizam, Refrakcijska očna anomalija kod koje se usporedne zrake svjetlosti koje se lome u dioptričkom aparatu oka ne sastaju u jednom nego u više žarišta.

aspiracija

aspiracija, 1. Unošenje stranih čestica ili tvari u dišne putove. Karakterizirana je nadražajnim kašljem ili razvojem komplikacija kao što su upala, apsces ili fibroza pluća.; 2. Usisavanje plinovita, tekućeg ili kruta sadržaja pomoću aparata koji stvara negativan tlak (na principu pumpe).

aspirator

aspirator, Aparat za otklanjanje krvi, sekreta, eksudata, sadržaja šupljih organa i plinova.

asepsa

asepsa, Postupci kojima se sprečava kontakt mikroorganizama s ranom i ulazak mikroorganizama u organizam.
Stanje u kojem nema živih mikroorganizama.

asinergija

asinergija, Poremećaj koordinacije različitih grupa mišića nastao kao posljedica poremećaja normalne funkcije malog mozga.

artroza

artroza, Bolna i otežana pokretljivost zglobova. Degenerativna bolest zglobova koja uzrokuje propadanje hrskavica zglobova i degenerativne promjene na zglobovima. Nastaje starenjem te dugogodišnjim nepravilnim opterećivanjem. Bol je u početku blaga i pojačava se nakon većih opterećenja, a poslije je bol prisutna i u mirovanju. Uzrok bolesti je propadanje i oštećenje zglobne hrskavice s posljedičnim suženjem zglobnih prostora. Klinički se nalazi bol, oteklina zgloba te deformacija i smanjena pokretljivost zgloba praćena krepitacijama (škripanje zgloba pri pokretu). U suvremenoj literaturi sve češće se koristi pojam osteoartritis (vidi).

ascites

ascites, Patološko nakupljanje slobodne tekućine u peritonealnoj (trbušnoj) šupljini kod niza bolesti. Klinički se očituje povećanjem trbuha i napetošću trbušne stijenke, obično bez bolova te te otežanim disanjem zbog pritiska na ošit. Uzroci mogu biti višestruki: zatajenje bubrega, zatajenje srca, teška pothranjenost, hepatitis, ciroza jetre, upala gušterače te širenje tumora potrbušnicom (intraperitonealna diseminacija tumora). U liječenju je bitno ograničenje unosa soli i tekućine te primjena diuretika.

artroskopija

artroskopija, Endoskopska metoda za pregled unutrašnjosti zgloba primjenom aparata – artroskopa. Artroskopski zahvati mogu biti izvedeni u dijagnostičke (radi ustanovljavanja dijagnoze) ili terapijske svrhe.

artroskop

artroskop, Endoskopski instrument kojim se pregledava unutrašnjost zgloba; uz dijagnostičke postupke artroskopom je moguće izvesti terapijske zahvate (operacije).

artroplastika

artroplastika, Kirurški zahvat, postupak zamjene bolesnog odnosno degenerativno promijenjenog zgloba novim umjetnim zglobom odnosno zglobnom protezom koja nadomješta bolesni zglob u strukturnom i u funkcijskom pogledu (u svrhu vraćanja gibljivosti zgloba i povećanju opsega pokreta u zglobu).
Najčešće se izvodi altroplastika kuka (umjetni kuk) i koljena (umjetno koljeno). Nakon zahvata obavezno je provođenje fizikalne terapije i rehabilitacija.
Artroplastika (odnosno proteza) može biti totalna (popularna skraćenica TEP – totalna endoproteza) kad se mijenjaju oba dijela zgloba (čašica i glavica) ili parcijalna (popularna skraćenica PEP – parcijalna endoproteza) kad se mijenja samo jedan dio.

artropatija

artropatija, Označava bolest zglobova, odnosno tegobe sa zglobovima. Pojmom artropatija se ne objašnjava o kakvoj je vrsti promjena riječ (ne upućuje na uzrok tegoba). Ovaj se pojam najčešće koristi tijekom dijagnostičkog postupka kao radna dijagnoza.

amiloidoza

amiloidoza, Bolest koja je karakterizirana taloženjem amiloida u mnogim tkivima i organima. Amiloid je abnormalna proteinu slična tvar. Taloženje amiloida ja najčešće u bubrezima, slezeni, jetri, srcu te endokrinim organima. Simptomi su različiti ovisno o zahvaćenom organu, a mogu biti bubrežna bolest, povećanje jetre i slezene (hepatosplenomegalija), bolest srca (kardiomiopatija).

ambliopija

ambliopija, Slabovidnost.

amaurosa

amaurosa, Sljepoća.

Alzheimerova bolest

Alzheimerova bolest, Najčešći uzrok demencije (senilnosti). Bolest ima progresivan tijek i karakterizirana je gubitkom pamćenja, gubitkom orijentacije u vremenu i prostoru te govornim smetnjama. Karakteristično je očuvano dugotrajno pamćenje uz gubitak kratkotrajnog pamćenja.

alotransplantat

alotransplantat, Naziva se još alogeni transplantat, je transplantat koji se prenosi s jednog bića na drugo u istoj vrsti, ali genetički različitih jedinki, npr. s jednog čovjeka na drugog.

alkoholna bolest jetre

alkoholna bolest jetre, Dugotrajno i prekomjerno uživanje alkohola jedan je od najvažnijih uzroka bolesti jetre. Najčešća i početna promjena je masna jetra koja je često asimptomatska i reverzibilna (povratna), dok dugotrajna konzumacija alkohola dovodi do ireverzibilnog (nepovratnog) stadija oštećenja – ciroze jetre.

alkaloza

alkaloza, Stanje pri kojem je pH vrijednost u krvi veća od 7,4.
Smanjena koncentracija vodikovih iona (H+) u tjelesnim tekućinama.

akutno zatajenje bubrega

akutno zatajenje bubrega, Sindrom koji nastaje zbog iznenadnog zatajivanja ekskretorne, sekretorne, reapsotivne i hormonske bubrežne funkcije. Kao posljedica nastaje porast dušičnih tvari u krvi (azotemija) te smanjeno mokrenje (oligurija) ili prestanak mokrenja (anurija). Do iznenadnog zatajivanja bubrega može doći zbog prerenalnih razloga (kod smanjenog protoka krvi kroz bubrege i posledičnog smanjenja bubrežne funkcije), renalnih razloga (bubrežna bolest), postrenalnih razloga (mehanička ili funkcijska opstrukcija mokraćnog sustava).

akutni pankreatitis

akutni pankreatitis, Akutna upala gušterače kod koje dolazi do autodigestivnog procesa gdje enzimi gušterače izlaze iz stanica u okolno tkivo i vrše razgradnju (slikovito gušterača sama sebe probavlja i razgrađuje). Dva glavna uzročnika su bolest žučnih puteva (žučni kamenci) i alkohol. Ostali uzroci su: ozljeda gušterače, komplikacija parotitisa ili tifusa, hiperparatireoidizam, začepljenje kanala gušterače te kortikosteroidi. Klinički se očituje: jaka bol u području oko pupka koja se obično širi u leđa, mučnina i povraćanje, ubrzanje srčanog ritma, znojenje, cijanoza (plavkasta ili purpurna boja kože i sluznica), žutica koja nastaje zbog otečene gušterače koja stvara pritisak na žučni kanal te povećan i bolno osjetljiv trbuh.
Izvor: cardionet.hr

aksila

aksila, Pazušna jama.

akrocijanoza

akrocijanoza, Pojava plavkaste ili purpurne boje kože i osjećaj hladnoće, ali bez bolova na distalnim dijelovima ekstremiteta. Promjene nastaju zbog naglog suženja malih arterija kao posljedica hiperaktivnosti vazomotornog sustava. Zbog karakterističnog izgleda kože govori se o cutis mramorata.

akne

akne, Papulozne i pustulozne promjene kože, uzrokovane hormonalnom neravnotežom (pubertet, sindrom policističnih jajnika) i bakterijskom superinfekcijom.

ahalazija

ahalazija, Motorni poremećaj jednjaka, čija je karakteristika gubitak peristaltike (ritmičnog stezanja crijeva kojim se usmjerava crijevni sadržaj u jednom smjeru) i relaksacije donjeg ezofagealnog sfinktera koji nastaje zbog nedostatka ganglija Auerbachovog pleksusa. Najčešće nastaje između 30. i 50. godine života. Karakteristični simptomi su: otežano gutanje, bol u prsima i vraćanje želučanog sadržaja koji može uzrokovati unos sadržaja u pluća s razvojem komplikacija (aspiracijska upala pluća, plućni apsces ili fibroza pluća). Ahalazija se dijagnosticira rentgenskim pregledom jednjaka barijem ili ezofagoskopski. Liječenje je moguće medikamentno nitratima ili blokatorima kalcija ili kirurškom dilatacijom jednjaka.

ageuzija

ageuzija, Odsutnost osjeta okusa.

afakija

afakija, Nedostatak očne leće.

adventicija

adventicija, Vanjski sloj arterijske stijenke.

adenomioza

adenomioza, Rast bazalnog sloja endometrija (sluznica maternice) u miometrij (mišićni sloj maternice). Žarišta endometralnih žlijezda se nalaze unutar mišićnih snopova u miometriju. Kao posljedica toga često je zadebljana maternična stijenka.

adenom prostate

adenom prostate, hiperplazija prostate
Dobroćudno povećanje prostate koje nastaje zbog umnažanja stanica prostate u obliku čvorića oko mokraćne cijevi. Najčešće se javlja u muškaraca iznad 45 godina. Simptomi nastaju zbog pritiska na mokraćnu cijev i djelomičnog suženja lumena. Klinička slika: otežano mokrenje, tanki mlaz mokraće, a nakon mokrenja osjećaj kao da mjehur nije potpuno ispražnjen. Liječenje je moguće lijekovima (alfa- adrenergičnim blokatorima) ili kirurškim odstranjenjem prostate.

adenom

adenom, Dobroćudni (benigni) tumor žlijezda.

adenokarcinom

adenokarcinom, Zloćudni tumor epitelnog podrijetla koji stvara više ili manje diferencirane žljezdane tvorbe.

adenitis

adenitis, Upala žljezdanog tkiva.

Addisonova bolest

Addisonova bolest, kronična adrenokortikalna insuficijencija
Najčešće je uzrokovana autoimunim procesom ili rjeđe tuberkulozom nadbubrežnih žlijezda. Klinički znakovi su: anoreksija, mučnina, hiperpigmentacija sluznice obraza i kože, osobito u području pregiba na dlanovima, ubrzani puls, sniženi krvni tlak, izostanak menstruacijskog ciklusa, mišićna slabost, proljev. Manjak glukokortikoida dovodi do gubitka tjelesne težine, umora, probavnih poremećaja, snižene koncentracije glukoze u krvi (hipoglikemije) i depresivnog raspoloženja. Gubitak mineralkortikoida dovodi do dehidracije, smanjenja kožnog turgora, sniženja krvnog tlaka i grčeva.

acidoza

acidoza,
Povećana koncentracija vodikovih iona (H+) u tjelesnim tekućinama.
Stanje pri kojem je pH vrijednost krvi manja od 7,4.

acefalus

acefalus, Potpuna nerazvijenost glave, često povezana s ostalim malformacijama.

abuzus lijekova

abuzus lijekova, Zloupotreba (zloporaba) lijekova.

absans

absans, Petit mal epileptički napadaj koji se tipično javlja u djece, a karakterističan je po tome da u tijeku napadaja dijete gubi svijest i bulji u jednu točku. Napad traje nekoliko sekundi.

ablaktacija

ablaktacija, Prestanak dojenja.

ablacija retine

ablacija retine, Odljepljenje mrežnice ili ablacija retine je patološki proces u oku kada se sloj senzorne mrežnice odvaja od sloja pigmentnog epitela oka (da bi lakše predočili, mrežnica se sastoji od više slojeva, i odljepljenje senzornog sloja izgleda slično odljepljenju kore luka). Klinički osoba vidi bljeskove ili tamne točkice, dok bolova u oku nema. Neophodan je hitan pregled oftalmologa.

amenoreja

amenoreja, izostanak menstruacije u generativnoj dobi žene. V. menstruacija

Aschoffljevi čvorići

Aschoffljevi čvorići, Mikroskopski vidljivi granulomi u srčanom mišiću pri akutnom reumatizmu.

atopijski dermatitis

atopijski dermatitis, Atopijski dermatitis je kronična (dugotrajna) bolest koja pogađa kožu.
Grupa: Alergijski i imunološki poremećaji
Ostali nazivi: Dermatitis, atopični, Neurodermitis
Što je atopijski dermatitis?
Atopijski dermatitis je kronična (dugotrajna) bolest koja pogađa kožu. Riječ "dermatitis" označava upalu kože. "Atopijski" se odnosi na grupu bolesti koje su nasljedne (koje potječu iz obitelji) i često se pojavljuju s drugim bolestima, uključujući astmu, alergije uz visoku temperaturu, te atopijski dermatitis. Neurodermitis je pojava crvenila i suhe kože, uz prisutan i jak svrbež, povremeno i rane na zahvaćenim mjestima, nastale uslijed češanja. Crvenilo, vlaženje, stvaranje krusta na licu, na tjemenu, nogama i rukama i u pelenskoj regiji glavni su simptomi bolesti u prvih nekoliko mjeseci života. Atopijski dermatitis najčešće pogađa djecu i mlade ljude, ali može nastaviti i u starijoj dobi. U većini slučajeva, postoje periodi kada je bolest pogoršana, nazvani egzacerbacijski periodi ili plamteći periodi, iza kojih slijede periodi kada se koža popravlja ili potpuno čisti, a to su remisijski periodi. U ranoj dobi najčešće se radi o alergiji na hranu koju djeca uglavnom "prerastu" iako im koža često ostaje suha i osjetljiva. Najčešće se radi o alergiji na agrume (naranče, mandarine, limun), konzervanse u hrenovkama, paštetama, suhomesnatim proizvodima, ponekad na svinjsko meso i prerađevine, čak i piletinu i bjelanjak jajeta češće nego žumanjak. Alergija (neurodermitis) može biti i na neke deterdžente koje koristite za pranje rublja, a osobito je izražena na omekšivače.
Epidemiologija
Atopijski dermatitis ima visoku učestalost. Oko 2% ukupne populacije boluje od atopijskog dermatitisa. To je bolest koja pogađa mlade, većina pacijenata su djeca.
Faktori rizika
Izlaganjem nadražujućim sredstvima (detergenti, omekšivači, sapuni...) može pogoršati simptome, kao što može i sušenje kože, izlaganje vodi, temperaturne promjene i stres.
Znakovi i simptomi
Simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Najuobičajeniji simptomi su suha koža koja svrbi, kraste iza ušiju i osip na obrazima, rukama i nogama. Kod atopijskog dermatitisa važan faktor je koža koja svrbi (pruritus) jer češanje i trljanje pogoršavaju upalu kože karakterističnu za tu bolest. Način na koji atopijski dermatitis utječe na kožu može se razlikovati po raznim oblicima pruritusa i posljedičnim kožnim infekcijama. Neki ljudi imaju crvenu, zagrijanu kožu jer je imunosni sistem kože jako aktiviran. Kod drugih se razvija slijepljena i paperjasta koža kao rezultat neprekidnog češanja i trljanja. Ovo stanje se naziva lihenifikacija. Kod nekih ljudi razvijaju se na koži pjege ili male izdignute kvrge. Kada se pjege češaju, mogu se otvoriti (ekskorijacije) i postati krastave i inficirane. Ova stanja također se mogu naći kod ljudi bez atopijskog dermatitisa ili kod onih sa drugim tipovima kožnih poremećaja. Atopijski dermatitis također može pogoditi kožu oko očiju, kapke, obrve i trepavice. Češanje i trljanje područja oko očiju može prouzrokovati promjenu izgleda kože. Neki ljudi s atopijskim dermatitisom razviju dodatni sloj kože koji se zove atopijski nabor ili Dennie-Morgannov nabor. Kod drugih ljudi postoji hiperpigmentacija kapaka što znači da koža na njihovim kapcima potamni od upale ili visoke temperature (alergijski sjaj). Šarene obrve i trepavice također su rezultat grebanja i trljanja. Koža osobe s atopijskim dermatitisom gubi previše vlage iz epidermalnog sloja koža postaje jako suha, a obrambena sposobnost je smanjena. Dodatno, pacijentova koža je jako osjetljiva na pojavu infekcija, kao što su stafilokokne i streptokokne kožne infekcije i bradavice, herpes simplex, te molluscum contagiosum (kožni poremećaj uzrokovan virusima).
Dijagnostički postupak
Dijagnoza se prvotno temelji na pojavama na koži. Liječnik treba pregledati rane da bi odbacio druge moguće uzroke. Može se učiniti biopsija oštećenja kože, ali nije uvijek potrebna da bi se postavila dijagnoza. Osjetljivost je genetska, ali poremećaji su izazvani raznim poremećajima iz okoline. Bolesnici imaju često povišenu razinu eozinofila i alergijskih protutijela IgE, ali je razlog tomu nepoznat.
Liječenje
Konzultirajte se sa svojim liječnikom oko dijagnoze atopijskog dermatitisa jer može ga biti teško razlikovati od drugih kožnih poremećaja. Liječenje treba voditi liječnik. Cilj liječenja je smanjiti i ukloniti simptome. Liječenje može varirati ovisno o pojavi (stupnju) rana (akutne rane koje cure, suhe ugrijane rane, ili kronične suhe slijepljene rane) jer se svaka liječi različito. Dječji ekcem obično postaje blaži s godinama i često nestaje nakon 3 ili 4 godine. Atopijski dermatitis često se uspješno liječi kod kuće. Liječenje je osmišljeno na temelju kronične prirode bolesti. Bilo što, što pogoršava simptome treba izbjegavati kad god je to moguće, uključujuću bilo koje alergene u hrani i nadražujuća sredstva iz okoline kao što su vuna i sintetika. Suha koža često pogoršava stanje, tako da kupanje i korištenje sapuna treba biti smanjeno. Promjene temperature i stres mogu uzrokovati znojenje i promjene u krvnim žilama u koži, što također pogoršava stanje. Ako izbjegavanje nadražujućih sredstava ne smanji simptome, liječenje se može primijeniti na lokalizirana područja kože (topično). Lokalizirano liječenje rana koje cure može uključivati umirujuće losione, blage sapune ili mokre obloge. Blagi losioni protiv svrbeža ili topični steroidi (kortikosteroidi male topične snage) mogu umiriti manje akutna područja ili osušiti ljuskaste rane. Kronična slijepljena područja mogu se liječiti uljima ili kremama koje sadrže katranske sastojke, topične steroide, sastojke koji podmazuju ili omekšavaju kožu, ili druge sastojke. kortikosteroidi za sistemsku primjenu mogu se propisati za smanjenje upale u nekim teškim slučajevima. Ako primijetite da se stanje nakon konzumiranja neke hrane pogoršalo ukinite tu namirnicu na neko vrijeme, pa ponovo uvedite nakon nekoliko tjedana. Ako je pogoršanje nastalo kao nadražaj na deterdžente, ispirati rublje dva puta da se bolje ispere deterdžent, a svakako izbjegavati omekšivač kod pranja djetetovog rublja.
Prevencija
Specifična prevencija ne postoji. Moguće je:
* Spriječiti grebanje ili trljanje kad god je to moguće
* Zaštiti kožu od pretjerane vlage, nadražujućih sredstava, umjetne odjeće
* Zadržavajte hladnu, stabilnu temperaturu i stalan stupanj vlage
* Ograničite izlaganje prašini, cigaretnom dimu, peludi i životinjskoj dlaci
* Prepoznajte i ograničite emocionalni stres
Ljeto je godišnje doba kad ima puno sunca koje pomaže ovim bolesnicima, osobito koristi more, a i promjene su izložene zraku. Svaka promjena klime, odlazak na more ili planine dobro čine ovim bolesnicima. Što se tiče održavanja kože uglavnom se tuširajte. U kadu kod kupanja nemojte stavljati pjenu ili šampon jer će to dodatno isušiti kožu. Dobro je u kadicu za kupanje staviti samo par kapi maslinovog ulja što će koži dati potrebnu masnoću i elastičnost. Kožu mažite preporučenim kremama. Svakako kupujte pamučnu odjeću jer promjene na koži jako svrbe.
Izvor: plivazdravlje.hr

alergijski rinitis

alergijski rinitis, Alergijski rinitis definiran je kao simptomatski poremećaj nosne sluznice koji se javlja nakon dodira s alergenima iz okoline pri čemu nastaje upalna reakcija. Neki ljudi imaju alergijski rinitis samo tijekom određenih razdoblja u godini (sezonski alergijski rinitis ili peludna hunjavica). Drugi ga pak mogu imati u bilo koje doba godine (nesezonski alergijski rinitis). Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije 10 do 25% stanovništva u svijetu boluje od nekog oblika alergijskog rinitisa.
Grupa: Alergijski i imunološki poremećaji
Ostali nazivi: Rinitis, Sezonski alergijski rinitis, Peludna hunjavica
Što uzrokuje alergijski rinitis?
Sezonski alergijski rinitis može uzrokovati pelud korova, trava ili stabala. Kućna prašina, perje, plijesni, dlake životinja i neki lijekovi (npr. nesteroidni protuupalni lijekovi) mogu izazvati nesezonski alergijski rinitis. Iznenadne promjene temperature, fizički napor, duhanski dim te onečišćenost zraka mogu pogoršati simptome.
Koji su simptomi alergijskog rinitisa?
Najčešći simptomi alergijskog rinitisa su: kihanje, začepljen nos i curenje vodenog sekreta iz nosa, svrbež i crvenilo nosa i očiju, osjećaj peckanja i suzenje očiju, te podražajni kašalj i grebanje u grlu. Simptomi alergijskog rinitisa mogu nestati spontano ili uzimanjem određenih lijekova.
Akutni simptomi
• < 4 dana tjedno ili
• > 4 tjedna
• blagog intenziteta
• normalno spavanje
• normalne dnevne aktivnosti, sport, slobodno vrijeme
• normalan rad i uspjeh u školi
• simptomi ne predstavljaju opterećenje
Kronični simptomi
• > 4 dana tjedno
• i > 4 tjedna
• umjereno-jakog intenziteta
• nekarakteristično spavanje
• otežane dnevne aktivnosti, sport, slobodno vrijeme
• problemi u radu ili u školi
• simptomi predstavljaju opterećenje
Dijagnosticiranje alergijskog rinitisa
Dijagnoza alergijskog rinitisa temelji se na:
• tipičnoj anamnezi s alergijskim simptomima; pozitivnoj obiteljskoj anamnezi
• tipičnim alergijskim simptomima: kihanje i curenje nosa (ali ovi simptomi ne moraju nužno biti uzrokovani alergijom )
• alergološkom testiranju: kožni prick test hipersenzibiliteta, mjerenje posrednika upalne alergijske reakcije (RIST-ukupni IgE u serumu i RAST-specifični IgE u serumu), inhalacijski provokativni testovi (koriste se rijetko)
Kako se liječi alergijski rinitis?
1) Izbjegavanje alergena. Najbolji način sprječavanja alergijskog napadaja je izbjegavanje alergena (tvari na koje ste alergični) iz neposredne okoline. Kuću treba temeljito očistiti od prašine, ukloniti tepihe, zavjese, tapecirani namještaj, pokrivače od perja ili deke. Kada je zrak jako onečišćen bolje je ostati u kući i zatvoriti prozore i vrata. Ako imate kućnog ljubimca na kojeg ste alergični, trebali biste mu naći drugi dom. Neka prostor u kojem stanujete bude što čišći.
2) Lijekovi. Za liječenje simptoma alergijskog rinitisa koriste se sljedeći lijekovi:
• oralni H1-antihistaminici
• intranazalni H1-antihistaminici
• intranazalni kortikosteroidi
• intranazalni kromolini
• antileukotrieni
• potkožna specifična imunoterapija
• sublingvalna specifična imunoterapija
• nazalna specifična imunoterapija
Liječenje alergijskog rinitisa prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)
Intermitentni (povremen) rinitis
Blagi oblik: oralni H1-antihistaminici. Umjereni do teški oblik: intranazalni beklometazon, ukoliko je potrebno, nakon tjedan dana mogu se primijeniti oralni.
Trajno prisutni rinitis
Blagi oblik: liječi se oralnim H1-antihistaminicima ili je dostatna manja doza intranazalnog beklometazona. Umjereno do teški oblik: intranazalni beklometazon, ukoliko su simptomi jaki, mogu se dodati oralni H1-antihistaminici i/ili manja doza oralnih kortikosteroida na početku liječenja.
Pedijatrijski aspekti
Alergijski rinitis često se pojavljuje u djetinjstvu. Akutni alergijski rinitis nije uobičajen prije druge godine života, a najveću učestalost ima tijekom godina u kojima dijete pohađa školu. Postupak liječenja djece isti je kao i odraslih, ali mora se obratiti posebna pozornost kako bi se izbjegle nuspojave specifične za ovu dobnu skupinu. Kod djece, simptomi alergijskog rinitisa mogu negativno utjecati na kognitivno funkcioniranje i uspjeh u školi, a mogu se još više pogoršati neprimjerenom primjenom lijekova. Valja izbjegavati liječenje alergijskog rinitisa kod male djece oralnim i intramuskularnim kortikosteroidima.
Izvor: plivazdravlje.hr

amebiasis

amebiasis, amebijaza, bolest uzrokovana amebama.

Amoeba, ameba, vrsta protozoa (praživotinja) koje se kreću pomoću pseudopoda. Određene vrste izazivaju bolesti (npr.Entamoeba histolytica - amebnu dizenteriju).

MKB-10:
A00-A09 CRIJEVNE INFEKTIVNE BOLESTI

artrocenteza

artrocenteza, Punkcija zgloba koja može biti dijagnostičke naravi (dobivanje uzoraka za mikrobiološku, citološku i biokemijsku analizu) ili terapijske naravi (evakuacija izljeva, primjena lijeka).

artritis

artritis, Upala zgloba. Upaljeni zglob je otečen, bolan, topao, nerijetko pokriven crvenom kožom, a obilno mu je narušena funkcija. Uzroci upale zgloba različiti su i brojni. Upalne promjene zglobova mogu biti uzrokovane autoimunim zbivanjem u organizmu kao što je to slučaj u najpoznatijem od svih artritisa – reumatoidnom artritisu. Upalne promjene zglobova mogu se naći u bolesnika s psorijazom (psorijatični artritis), nakon raznih urogenitalnih infekcija (reaktivni artritis), u reumatskoj vrućici, u bolesnika sa sustavnim bolestima vezivnog tkiva (kolagenozama), ulozima–gihtu (urički artritis) kao i u brojnim drugim bolestima. Pojam monoartritis označava upalu samo jednog zgloba, pojam oligoartritis upalu nekoliko zglobova (obično 2-5), a poliartritis upalu više zglobova.

artralgija

artralgija, Bolovi u zglobovima. Termin na latinskom koji označava svaku bol u zglobu bez obzira na mogući uzrok bola (ozljeda, upala ili slično).

aritmija

aritmija, Nepravilan ritam i rad srca. Poremećaji srčanog ritma uslijed promjena u stvaranju ili provođenju srčanih električnih impulsa.

apsces

apsces, Lokalizirana akutna gnojna upala koja se može razviti potkožno, u dubokim tkivima ili unutarnjim organima. Liječi se kirurškom drenažom i antibioticima.

apstinencijski sindrom

apstinencijski sindrom, Skup simptoma koji se javljaju pošto se naglo prekine uzimanje neke tvari koja je stvorila tzv. fizičku, metaboličku ovisnost (npr. alkohol, droge).

apsorpcija

apsorpcija, Upijanje.

apsans

apsans, Tipovi epileptičkih napadaja najčešćih u djece, kratkotrajni gubitak svijesti (odsutnost), a mogući su i trzaji lica i izokretanje očiju. Najčešće se javljaju kod djece.

apraksija

apraksija, Organske smetnje mozga koje se očituju nesposobnošću planiranja ili izvršavanja složenih radnji.

apneja

apneja, Privremeni prestanak disanja. Može biti fiziološka pojava, a patološki se javlja kod depresije centara za disanje npr. pri otrovanju opijatima.

aplazija

aplazija, Pojam koji označava izostanak razvoja određenog organa ili tkiva.
Nedostatak dijela organa ili cijelog organa uslijed poremećaja u razvoju zametka.

apendicitis

apendicitis, Akutna, najčešće gnojna upala crvuljka.
akutni apendicitis, Akutna upala crvuljka (slijepog crijeva). Bol započinje u području pupka praćena mučninom, sa premještanjem boli nakon par sati u desni donji dio trbuha. Trbušna stijenka je napeta i bolna na pritisak. Također se javlja povraćanje i zastoj stolice i vjetrova. Potreban je hitan kirurški postupak (apendektomija – odstranjenje slijepog crijeva).
Uvod
Apendicitis (upala crvuljka slijepog crijeva) je česta bolest, koja, ako se ne liječi adekvatno, može dovesti do komplikacija. Crvuljak je mali dio crijeva kroz koji ne prolazi hrana. Crvuljak se nastavlja na slijepo crijevo ispod ileocekalnog prijelaza.
Građen je od vajnskog sloja, sredine, odnosno mišićnog sloja i unutarnje sluznice. Ova bolest danas čini 2% svih kirurških intervencija. Najčešće se javlja u djetinjstvu i kod adolescenata, ali je moguća pojava i drugim životnim dobima. Bolest jednako napada i muškarce i žene. U nekim slučajevima napad akutnog apendicitisa spontano prolazi, ali češće bolest zahtjeva adekvatan tretman.
Uzrok
U crvuljku se nalaze bakterije koje su dio normalne crjevne flore. Te bakterije crvuljak dobro podnosi, ali ako one postanu virulentne, tada dolazi do upale crvuljka.
Virulenciju bakterija podstiče prepreka na izlazu crvuljka, koja onemogućava izlaz sadržaja. Ta prepreka uzrokuje širenje crvuljka, u kome se nakuplja tekućina i sluz, slabije otiče krv i limfa, a bakterije se nakupljaju. Crvuljak se najčešće zapuši većim količinama nakupljene stolice.
Klinička slika
Simptomi počinju gubitkom apetita, mučninom, povraćanjem, povišenom tjelesnom temperaturom i jakim bolovima u cijelom trbuhu, koji se poslije lokaliziraju na desni, donji dio trbuha.
Do dijagnoze se dolazi pregledom liječnika specijaliste. Mišići u donjem, desnom dijelu trbuha pružaju otpor pri dodiru, a pritiskom na određena mjesta može se naglo pojačati bol.
Jačina simptoma i težina bolesti ovisi o obliku upale crvuljka.
Postoje tri oblika akutne upale crvuljka: kataralni, purulentni i gangrenozni. Kod prvog oblika crvuljak je jako upaljen, napet i povećanog volumena. Kod drugog oblika prisutan je gnoj u apendikularnom lumenu, te se mogu stvoriti multipli apscesi, s mogućim ulceriranjem i pojavom peritonitisa. Kada dođe do zapušenja arterija crvuljka trombima, nastupa gangrenozni oblik. Tada zastaje dotok kisika i krvi u crvuljak, te dolazi do njegovog odumiranja.
Tijek bolesti
Rijetki su slučajevi kada simptomi i upala nestaju spontano. Ali napadi se u većini slučajeva ponavljaju u raznim vremenskim periodima.
Uz pravilan tretman (odmor u krevetu, ledeni oblozi na trbuhu, antibiotici), kod lakših upala, napad se može povući za nekoliko tjedana.
Kod težih slučajeva upale crvuljka bol se širi na cijeli trbuh, tjelesna temperatura raste do 40°, javlja se štucanje i povraćanje, a pacijent je anksiozan i blijed. U tom slučaje je potrebna hitna intervencija, kako bi se izbjegle komplikacije i moguća smrt pacijenta.
Kronični apendicitis
Kronični apendicitis je produljeno upalno stanje crvuljka. U tom slučaju nije moguće spontano izlječenje. Kronični apendicitis se najčešće javlja kod mlađih žena. Postoje dva oblika kroničnog apendicitisa: primami oblik i sekundarni oblik, ali je kirurški zahvat jedina terapija za oba oblika.
Neke osobe pogođene kroničnim apendicitisom se žale na isprekidane bolove u desnom bedrenom području, koji nikada nisu jaki kao kod napada akutnog apendicitisa. Bol se najčešće javlja nakon fizičkog napora, obilnog obroka ili opstipacije. Uz bol se javlja i mučnina, povraćanje, gubitak apetita, osjećaj opće slabosti i opstipacija. Ako se upala proširila na druge organe, može se javiti i povišena tjelesna temperatura.
Za kronični oblike apendicitisa potrebna je rendgenska pretraga, na osnovu koji bi, uz detaljan pregled, liječnik mogao donijeti točnu dijagnozu.
Kada se dijagnoza postavi, kirurška intervencija je jedina terapijska mogućnost.
Izvor: mojezdavlje.net
Ključne riječi: upala crvuljka | trbuh | bakterije | bakterija | apendicitis | opstipacija | mučnina | peritonitis | povraćanje |

apendektomija

apendektomija, Kirurško (operacijsko) odstranjenje upaljenog apendiksa (crvuljak, slijepo crijevo) koje se koristi kao metoda izbora u liječenju akutnog apendicitisa (akutne upale slijepog crijeva).

apatija

apatija, Nedostatak osjećaja koji se očituje ravnodušnošću, odsutnošću reakcija na podražaje, djelomičnim ili potpunim prestankom fizičkih i/ili psihičkih aktivnosti.

anurija

anurija, Prestanak stvaranja ili stvaranje najviše 100mL mokraće na dan. Može biti prerenalna, renalna i postrenalna.
Prestanak mokrenja. (Količina izlučene mokraće u 24 sata manja od 100 mL.)

aorta

aorta, Glavna i najveća arterija ljudskog tijela. Iz nje polaze sve ostale arterije velikog krvnog optoka.

ANUG

ANUG, Skraćenica od akutni nekrotizirajući ulcerativni gingivitis. Bolni čirevi u ustima.

antitusici

antitusici, Sredstva koja smanjuju ili suzbijaju kašalj.

antitijelo

antitijelo, Vidi protutijelo.

antipiretici

antipiretici, Lijekovi koji snizuju povišenu tjelesnu temperaturu.

antimalarik

antimalarik, lijek koji se koristi za liječenje malarije. Antimalarici su u reumatologiji našli primjenu u liječenju nekih upalnih reumatskih bolesti (reumatoidni artritis, sustavni eritemski lupus). Antimalarici se ubrajaju u skupinu temeljnih antireumatika (tzv. lijekovi koji modificiraju tijek bolesti, engl. skraćenica DMARD). U Hrvatskoj je registriran klorokin, a u inozemstvu se uz klorokin može koristiti i hidroksiklorokin.

antigeni

antigeni, Tvari koje imunološki organizma prepoznaje kao strane.
Tvari koje unesene u organizam potiču stvaranje protutijela.

antihipertenzivi

antihipertenzivi, Sredstva za liječenje povišenog krvnog tlaka.

antiemetici

antiemetici, Tvari koje potiskuju povraćanje.
Sredstva protiv povraćanja.

antiflogistici

antiflogistici, Sredstva koja smanjuju upalnu reakciju, pa suzbijaju ili otklanjaju znakove i simptome upale.

ataksija

ataksija, Zajednički naziv za različite smetnje poremećaja ravnoteže ili koordinacije pokreta. Bolesnik ne može održati uspravani stav, naginje se ili ruši. Najčešća je kod oštećenja malog mozga (cerebeluma), unutrašnjeg uha (labirinta) ili dubokog osjeta.

AIDS

AIDS, Kratica HIV dolazi iz engleskog jezika i označava Human Immunodeficiency Virus, odnosno virus koji uzrokuje sindrom stečenog gubitka imuniteta, bolest poznatu pod nazivom AIDS (engl. Acquired Immunodeficiency Syndrome).
Grupe: Kožne i spolne bolesti, Zarazne bolesti
Ostali nazivi: Sindrom stečenog gubitka imuniteta, SIDA, HIV
Uvod
Osobe kojima je dijagnosticirana HIV-infekcija se još nazivaju i "HIV-pozitivne", što znači da učinjene pretrage krvi pokazuju prisutnost tipa 1 (HIV-1) virusa koji je najčešći u Europi i SAD-u, ili tipa 2 (HIV-2) virusa. Oba tipa virusa mogu uzrokovati kroničnu bolest - AIDS. Akutna HIV-infekcija može, ali ne mora nužno napredovati preko simptomatske HIV-infekcije do uznapredovale bolesti, odnosno AIDS-a. Studija koja je obuhvatila osobe zaražene HIV-om između 1977. i 1980. godine, pokazuje kako danas neki ispitanici nemaju uopće simptoma, a kod nekih je prisutno jedino povećanje limfnih čvorova (generalizirana limfadenopatija). To znači da se neće kod svih osoba zaraženih HIV-om razviti AIDS.
Što je to?
AIDS onemogućava ispravno funkcioniranje imunološkog sustava - prirodne obrane organizma od infekcija. Bolest ga čini neučinkovitim i tijelo se sve teže brani od raznih infekcija. Definicija AIDS-a uključuje sve HIV-pozitivne osobe koji u krvi imaju manje od 200 T4-stanica (zdravi odrasli obično imaju 1000 i više T4-stanica). T4-stanice su vrsta limfocita koji su ključni u proizvodnji protutijela koja se bore protiv infekcija, a HIV naseljava i uništava ove stanice. Također, definicija uključuje 26 kliničkih stanja koje pogađaju ljude s uznapredovalom HIV-infekcijom. Većina tih stanja obuhvaća razvoj tumora i oportunističkih infekcija (infekcije koje se kod zdravih ljudi vjerojatno ne bi nikad razvile). Te infekcije su osobito opasne kod ovih bolesnika, jer je njihov imunološki sustav ozbiljno oštećen djelovanjem HIV-a i ne može se boriti protiv određenih vrsta bakterija, virusa i ostalih mikroba.
Opis bolesti
AIDS je smrtonosna, neizlječiva, spolno prenosiva bolest. HIV se najčešće prenosi spolnim putem, homoseksualnim i heteroseksualnim. Virus u tijelo može ući kroz sluznicu vagine, vulve, penisa, rektuma ili usta tijekom spolnog odnosa. HIV se također širi i zaraženom krvlju i krvnim komponentama. Danas se sva krv testira na HIV i posebnim termičkim postupkom obrađuje te je rizik od zaraze putem transfuzije krvi i krvnih komponenata ekstremno mala. HIV se često širi među intravenskim narkomanima koji koriste zajedničke igle. Prijenos virusa s bolesnika na zdravstvenog djelatnika i obrnuto putem slučajnih uboda zaraženom iglom ili putem instrumenata je rijedak. Žene mogu prenijeti HIV svom čedu tijekom trudnoće. Otprilike četvrtina do trećina neliječenih žena će prenijeti HIV svom djetetu. HIV se na dijete prenosi i putem majčina mlijeka. Uzimanje lijeka zidovudina tijekom trudnoće značajno će smanjiti rizik prenošenja HIV-a na dijete. Ako se takvo liječenje kombinira s carskim rezom, rizik infekcije se može svesti na 1%. Iako su znanstvenici otkrili HIV u slini zaraženih osoba, nema dokaza da se virus može prenijeti putem sline. Laboratorijska istraživanja su pokazala kako slina sadrži prirodne sastojke koji inaktiviraju virus. Studije su također pokazale kako ne postoje dokazi da se HIV prenosi poljupcem. To se, međutim, ne može tvrditi i za tzv., "duboke" poljupce kojima se prenose velike količine sline ili za oralni seks. Znanstvenici također nisu pronašli dokaze da se HIV prenosi znojenjem, suzama, urinom ili stolicom. Studije obitelji u kojima živi osoba zaražena HIV-om jasno su pokazale da se virus ne prenosi zajedničkim korištenjem pribora za jelo, ručnika, posteljine, bazena ili telefonske slušalice. HIV se ne prenosi ubodom komaraca i ostalih insekata. Osoba koja već ima neku spolnu bolest poput klamidijske infekcije, kapavca ili herpesa, podložnija je zarazi HIV-om kada spava sa zaraženom osobom.
Tko obolijeva?
Visokorizične skupine su:
* homoseksualni i biseksualni muškarci;
* intravenski narkomani koji među sobom dijele igle;
* spolni partneri zaraženih osoba;
* novorođenčad majki zaraženih HIV-om;
* osobe koje su primile transfuziju između 1975. i 1980. (prije standardnog postupka provjere uzoraka krvi na HIV).
Simptomi HIV-infekcije
Na početku mnogi ljudi ne razvijaju simptome kada se zaraze HIV-om. Vrijeme koje prođe između zaraze i pojave simptoma izrazito varira. Neki bolesnici, međutim već nakon mjesec ili dva razviju simptome nalik na prehladu. Oni imaju vrućicu, glavobolju, malaksalost i povećane velike limfne čvorove. Ovi simptomi nestaju unutar mjesec dana i obično se pripisuju nekoj drugoj virusnoj bolesti. Tijekom ovog razdoblja osoba je vrlo zarazna i HIV je u velikim količinama prisutan u spolnim izlučevinama. Tijekom ovog asimptomatskog razdoblja, HIV se vrlo aktivno umnaža, napada i ubija stanice imunološkog sustava. Učinak HIV-a najbolje se vidi u opadanju broja T4-stanica. Virus uništava ove stanice bez nekih vidljivih kliničkih simptoma. Kako imunološki sustav sve više propada, počinje se javljati mnoštvo različitih komplikacija. Jedan od prvih simptoma koji bolesnici navode jest oticanje limfnih čvorova koje traje duže od 3 mjeseca. Sljedeći znakovi i simptomi mogu upozoravati na HIV-infekciju:
* brz gubitak težine
* suhi kašalj
* ponavljane vrućice i noćno preznojavanje
* dugotrajan, neobjašnjiv umor
* povećani limfni čvorovi pod pazuhom, u preponama ili na vratu
* proljev koje traje duže od tjedan dana
* bijele mrlje ili neuobičajeno crvenilo jezika, usta ili ždrijela
* upala pluća
* gubitak pamćenja, depresija, i/ili drugi neurološki poremećaji
Svaki od ovih simptoma može se povezati i s nekom drugom bolesti. Samo pretrage krvi na HIV mogu dokazati da su ovi simptomi povezani s AIDS-om.
Simptomi AIDS-a
Osim simptoma navedenih u prethodnom odlomku, razvijenu bolest mogu obilježiti sljedeći simptomi i znakovi:
* simptomi specifičnih oportunističkih infekcija (kandidoza, pneumocistoza)
* tumori (Kaposijev sarkom)
* osip
* glavobolja
Razvoj karakterističnih infekcija i tumora ponekad može biti prvi znak prisutnosti AIDS-a. Također se i sljedeći simptomi mogu povezati s AIDS-om:
* poremećaji govora
* gubitak mišićne mase
* smanjenje intelektualnih funkcija
* oticanje zglobova
* bol u zglobovima
* ukočenost zglobova
* nepodnošenje hladnoće
* bol u kostima
* bolovi u prsima, leđima ili trbuhu
* svrbež kože
* osjetljivost na svjetlo i dr.
Pretrage koje se mogu napraviti
* S obzirom na to da rana HIV-infekcija obično ne uzrokuje simptome, najvažnije je testirati krv na prisutnost protutijela usmjerena protiv virusa. HIV-protutijela obično ne dosižu mjerljive vrijednosti tijekom prva 3 mjeseca nakon infekcije, a ponekad je potrebno čak 6 mjeseci kako bi se stvorila dovoljna količina protutijela koja se mogu otkriti standardnim pretragama krvi. Dva su osnovna testa koja se koriste u otkrivanju HIV-a: ELISA i Western Blot. Ako postoji velika vjerojatnost da je osoba zaražena, a oba su testa negativna, liječnik može zatražiti pretrage koje će pokazati prisutnost samog virusa u krvi. U tim slučajevima pretrage je potrebno ponoviti kasnije, kada je veća vjerojatnost da će se stvoriti dovoljna količina protutijela.
* Broj T4-stanica može ukazivati na slabljenje imunološkog sustava (kod AIDS-a apsolutni broj T4-limfocita je manji od 200).
* Diferencijalna krvna slika može pokazivati abnormalnosti.
* p24-antigen je prisutan (dio viriona HIV-a).
Liječenje
Iako za sada ne postoji lijek za AIDS, brojni su lijekovi razvijeni u svrhu borbe protiv AIDS-a. Ti su lijekovi: zidovudin (poznat kao AZT), didanozin, zalcitabin, lamivudin i stavudin. AZT je lijek koji liječnici najčešće koriste za početak liječenja AIDS-a kod osobe koja pokazuje simptome. Također je to lijek izbora za prevenciju razvoja bolesti kod HIV-pozitivnih osoba. Lijekovi novijeg datuma, koji se nazivaju inhibitori proteaze (primjerice indinavir), pokazali su se učinkovitima u snižavanju količine virusa u krvi na duže vrijeme. Znanstvenici još uvijek tragaju za cjepivom protiv AIDS-a. Godine 1996. po prvi puta nakon početka epidemije AIDS-a, zabilježen je pad broja novootkrivenih bolesnika. Dobrim dijelom je to pripisano razvoju i širokoj upotrebi ovih snažnih lijekova. Oblik terapije koja koristi tri lijeka, zvana trojna terapija, odnosno visokoaktivna antiretroviralna terapija (HAART, od engl. Highly Active Retroviral Therapy), pomaže ljudima s AIDS-om da žive puno dulje nego prije. Ova terapija je dovoljno jaka da može smanjiti HIV-infekciju na vrlo nisku razinu i može tu razinu održavati duže vremena nego prije.
Osobe zaražene HIV-om danas žive dulje i zbog činjenice što liječnici znaju kako pravilno koristiti antibiotike u suzbijanju sekundarnih (oportunističkih) infekcija prije nego se ove uopće razviju. Ovo sve ne znači da je liječenje HIV-infekcije i AIDS-a jednostavno. Naprotiv, dnevni režim uzimanja ovih lijekova može biti vrlo kompliciran i zahtijevati puno vremena, no važno je napomenuti kako ovi lijekovi ne mogu djelovati kako treba ako se ne uzimaju točno onako kako je to propisao liječnik. Nije uobičajeno, no povremeno se može dogoditi da ovi lijekovi ne djeluju. To se događa kao posljedica razvoja otpornosti HIV-1, koji može mutirati (promijeniti se) u oblike na koje lijekovi ne djeluju. O svim ovim problemima najbolje je posavjetovati se sa svojim liječnikom, koji mora vrlo pažljivo pratiti bolesnika kako bi na vrijeme uočio sve neželjene učinke ovih lijekova. Nove vrsta lijekova, kao i mogućnost razvoja HIV-cjepiva je na vidiku. Međutim, jedini način da se prevenira infekcija je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja.
Provođenje mjera prevencije oportunističkih infekcija kao što je Pneumocystis carinii (PCP) upala pluća, moguća je uz upotrebu određenih lijekova i može održavati AIDS-bolesnike zdravima dulje vremensko razdoblje. Mnogi se lijekovi koriste u liječenju oportunističkih infekcija. To su foskarnet i ganciklovir, koji se koriste u liječenju citomegalovirusne infekcije, zatim flukonazol za liječenje gljivičnih infekcija, i trimetoprim-sulfometoksazol za liječenje i prevenciju PCP-a. Odraslima kojima broj T4-stanica padne ispod 200 u svrhu prevencije PCP-a, jedne od najčešćih i najubojitijih infekcija povezanih s HIV-om, daje se trimetoprim-sulfometoksazol kao dodatak antiretroviralnoj terapiji. Djeci se preventivna PCP-terapija daje kada im broj T4-stanica padne ispod normale za tu dobnu skupinu. Bez obzira na broj T4-stanica, HIV-pozitivnoj djeci i odraslima koji su preživjeli PCP lijekovi se daju tijekom cijelog života kako bi se prevenirao povratak upale pluća. Osobe zaražene HIV-om koje razviju Kaposijev sarkom ili neki drugi rak liječe se radioterapijom, kemoterapijom ili injekcijama alfa-interferona. Emocionalni stres uzrokovan ovom strašnom bolešću može se umanjiti priključenjem tzv. grupama potpore (engl. support groups), koje sačinjavaju osobe sa sličnim problemima.
Prognoza
Trenutačno ne postoji lijek za AIDS. To je dokazano smrtonosna bolest. Bolesnici duže žive i imaju bolju kvalitetu života zahvaljujući novim metodama liječenja. Nastavljaju se istraživanja novih lijekova kao i razvoj cjepiva.
Komplikacije
Oštećenje imunološkog sustava uzrokovano HIV-om dovodi do razvoja karakterističnih, već spomenutih oportunističkih infekcija. Ponekad je istovremeno prisutno više infekcija. Mnoge od infekcija je vrlo teško liječiti. Za neke je potrebna profilaksa ili će se infekcije vratiti. Najčešće infekcije su:
Protozoalne infekcije:
* upala pluća uzrokovana parazitom Pneumocystis carinii
* toksoplazmoza
* kriptosporidijska upala crijeva (enterokolitis)
* infekcija crijeva uzrokovana Giardijom lamblijom
Gljivične infekcije:
* upala jednjaka uzrokovana kandidom
* kriptokokni meningitis
* histoplazmoza i aspergiloza, najčešće u plućima
Bakterijske infekcije:
* plućna tuberkuloza
* atipična mikobakterijska infekcija
* diseminirana tuberkuloza
* ponavljajuće bakterijske infekcije
Virusne infekcije:
* virus herpes simplex
* citomegalovirus
* Epstein-Barrov virus
* varicella-zoster
Tumori:
* Kaposijev sarkom
* limfom
* rak cerviksa maternice
Demencija povezana s AIDS-om, sindrom propadanja.
Odlazak liječniku
Ako ste bili izloženi nekom od rizičnih faktora ili prepoznajete neki od simptoma, posjetite svog liječnika. Po zakonu, rezultati testiranja na AIDS se drže u tajnosti i dostupni su samo bolesniku i njegovom liječniku.
Prevencija
S obzirom na to da ne postoji cjepivo protiv HIV-a, jedini način za prevenciju bolesti je izbjegavanje rizičnih oblika ponašanja. Prevencija AIDS-a zahtijeva samodisciplinu i snažan karakter. Ponekad se čini da te mjere prevencije prilično ograničavaju osobnost, no učinkovite su i spašavaju živote.
Nemojte se upuštati u spolni odnos s:
* ljudima za koje se sumnja ili zna da su HIV-pozitivni
* više partnera
* s osobom koja često mijenja partnere
* ljudima koji su intravenski narkomani
Prakticiranje sigurnog seksa može značajno sniziti rizik od dobivanja infekcije. Ipak, čak i uz korištenje kondoma postoji izvjestan rizik od zaraze virusom. Apstinencija je jedini siguran način prevencije. Neki od načina spolnog općenja, poput analnog seksa nose veći rizik od zaraze, nego primjerice vaginalni snošaj. Prijenos zaraze vjerojatniji je s muškarca na ženu, nego obrnuto. Trebalo bi apstinirati od seksa ili koristiti kondom prilikom svakog analnog i vaginalnog snošaja.
1. Nemojte koristiti intravenske droge. Ako se ipak koriste intravenske droge, valja izbjegavati upotrebu igala drugih ovisnika. Izbjegavajte kontakt s krvlju iz rana ili nosa osoba čiji Vam HIV-status nije poznat. Preporuča se ljudima koji se brinu za oboljele od AIDS-a da koriste zaštitnu odjeću, maske i naočale.
2. Oboljeli od AIDS-a i asimptomatski nosioci HIV-a mogu prenijeti bolesti drugima putem darivanja krvi, plazme, tjelesnih organa ili sperme. S pravne, etičke i moralne točke gledišta, sve osobe zaražene HIV-om morale bi o tome obavijestiti potencijalnog seksualnog partnera. Te osobe tijekom snošaja moraju izbjegavati izmjenu tjelesnih izlučevina i moraju se na sve moguće načine zaštiti kako ne bi bolest prenijeli svome partneru.
3. HIV-pozitivne žene treba prije trudnoće informirati o svim mogućim rizicima za dijete, i ponuditi sve mogućnosti moderne medicine kako bi se preveniralo prenošenje infekcije na dijete.
4. HIV-pozitivne žene ne bi trebale dojiti svoje dijete.
Izvor: plivazdravlje.hr
Ključne riječi: Human Immunodeficiency Virus | Indinavir | AIDS | SIDA | glavobolja | Zidovudine | HAART | mučnina | HIV | virusi | Highly Active Retroviral Therapy | proljev | limfociti | anoreksija | virus | temperatura | AZT | limfadenopatija | Acquired immunodeficiency syndrom |